REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1561/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Gracinu i Vatroslavu Šegi, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja ĆC, odvjetničke vježbenice, i punomoćnika tuženika FC, Su-198/23, 24. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 isplatiti tužitelju GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.298,42 EUR bruto uvećano za zakonske kamate koje teku od dospijeća do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 3.298,42 eur, kako slijedi:

- za listopad 2018. na iznos od 106,47 eura od 11. studenog 2018. do isplate, - za studeni 2018. na iznos od 113,64 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1561/2023-12

- za prosinac 2018. na iznos od 123,78 eura od 11. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019. na iznos od 120,10 eura od 11. veljače 2019. do isplate,

- za veljaču 2019. na iznos od 97,17 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,

- za ožujak 2019. na iznos od 118,42 eura od 11. travnja 2019. do isplate,

- za travanj 2019. na iznos od 114,76 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,

- za svibanj 2019. na iznos od 123,73 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- za lipanj 2019. na iznos od 100,34 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,

- za srpanj 2019. na iznos od 117,45 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- za kolovoz 2019. na iznos od 121,67 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- za rujan 2019. na iznos od 112,43 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- za listopad 2019. na iznos od 112,38 eura od 11. studenog 2019. do isplate - za studeni 2019. na iznos od 115,40 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,

- za prosinac 2019. na iznos od 104,30 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- za siječanj 2020. na iznos od 108,26 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- za veljaču 2020. na iznos od 102,05 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 116,99 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. na iznos od 88,81 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. na iznos od 97,19 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 101,30 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. na iznos od 124,95 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 106,76 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. na iznos od 107,89 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 107,67 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. na iznos od 106,62 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- za prosinac 2020. na iznos od 119,14 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos od 105,09 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- za veljaču 2021. na iznos od 80,40 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. na iznos od 123,26 eura od 11. travnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 3.298,42 eur kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. prosinca 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1561/2023-12

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 16. ožujka 2018. zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''vozač autobusa I'', šifra radnog mjesta ZS 182, Autobusni promet Dubrava. Nakon toga s poslodavcem je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "vozač autobusa I", šifra radnog mjesta ZS 182, Autobusni promet Velika Gorica, a potom je 15. travnja 2021. sklopio sljedeći ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "vozač autobusa III", šifra radnog mjesta ZS 184, Autobusni promet Velika Gorica. U naravi radi se stalno o istom radnom mjestu i tužitelj sve od zasnivanja radnog odnosa kod tuženika radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima.

2. U skladu s odredbama čl. 6 i 7 naprijed sklopljenih ugovora o radu kojim je zasnovan radni odnos, sve od 16.3.2018., određeno je da će se tužitelju obračunavati i isplaćivati plaća prema Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu te da će mu se plaća isplaćivati prema koeficijentu složenosti 2,20, no odredbom čl. 6 ugovora o radu od 15.4.2021. određeno je kako će se radniku isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40.

3. Tužitelj nadalje navodi da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o. određeno da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Na jednak način osnovnu plaću čl. 67 regulira i KU za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31.12.2019., koji se primjenjivao od 1.1.2020.

4. Tužitelj od trenutka zasnivanja radnog odnosa s tuženikom prometuje redovnim autobusnim linijama tuženika organizacijski raspoređenim u Autobusni promet Dubrava, odnosno Autobusni promet Velika Gorica. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 u razdoblju od sklapanja ugovora o radu s tuženikom do 1. travnja 2021., kada je počeo raditi na radnom mjestu "vozač autobusa III", tužitelj je diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao, a čija se mjesečna plaća obračunava primjenom koeficijenta 2,40, čime ostvaruju bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Diskriminirajući učinak je tim veći ako se uzme u obzir da je konkretno radno mjesto organizirano kao rad u smjenama, te se nerijetko događa da nakon završene radne smjene tužitelja, njega zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti autobus, na istoj relaciji do kraja svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pri tom prima veću plaću od vozača kojega je prethodno zamijenio, jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20 kao tužitelju.

5. Tužitelj dalje ističe da je iz same platne liste tuženika vidljivo da se za radno mjesto vozača autobusa I koje obavlja tužitelj u utuženom razdoblju ima primjenjivati koeficijent 2,40. Naime, tuženik na svakoj tužiteljevoj platnoj listi naznačuje koeficijent za radno mjesto vozač autobusa AP Dubrava i AP Velika Gorica 2,40, da bi zatim kao posebnu stavku iskazao korekciju koeficijenta za -0,20.

6. Tužitelj dalje navodi da je poslodavac prema čl. 90 i 91. Zakona o radu dužan isplatiti radnicima jednaku plaću za jednaki rad i rad jednake vrijednosti, ističući da se ove odredbe ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca već općenito na

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1561/2023-12

jednakost plaća istih radnih mjesta. Tužitelj naglašava da ostali vozači autobusa tuženika kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao u istim uvjetima kao i tužitelj, imaju istu stručnu spremu, vještine, odgovornost i uvjete rada, te bi svi navedeni vozači mogli zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji obavljaju. Tužitelj iz navedenoga zaključuje da unatoč tome što je ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava prema koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan obračunavati i isplaćivati tužitelju plaću prema koeficijentu 2,40 sukladno odredbama čl. 91. st. 1. i st. 4. Zakona o radu.

7. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da sud tuženiku naloži da mu isplati na ime razlike između u spornom razdoblju isplaćene plaće obračunate po koeficijentu 2,20 i plaće obračunate po koeficijentu 2,40, iznos od 3.298,42 eur bruto sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od 11. u mjesecu za prethodni mjesec, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva te navodi da nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''vozač autobusa I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Tuženik navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog električnog tramvaja iz 2015. u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''vozač autobusa I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''vozač autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te ''vozač autobusa III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00.

9. Plaća tužitelja određena je ugovorom o radu i u skladu je s važećim aktima koje je donio poslodavac. Tužitelj je mogao odbiti ponudu ugovora o radu i ne potpisati isti, ukoliko nije bio zadovoljan s ponuđenim koeficijentom složenosti poslova. Neutemeljeni su navodi tužitelja da je diskriminiran u odnosu na druge zaposlenike tuženika. Ugovor o radu je dvostrano obvezni pravni posao i nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika, a tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane za njegovo radno mjesto.

10. Tužitelj netočno navodi da svi vozači autobusa kod tuženika kojima se obračunava plaća po koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao i u istim uvjetima kao i tužitelj te da među njima nema razlike, imajući u vidu stručnu spremu, vještine i odgovornosti. Suprotno tome, postoje razlike između vozača prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju, obzirom da voze različite autobusne linije.

11. Tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. 12. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u ugovore o radu sklapane između tužitelja i tuženika (str. 10-17 spisa), Pravilnik o radu iz studenog 2016. (str. 19-33 spisa), KU za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz prosinca 2019. (str. 34-74 spisa), platne liste (str. 75-84 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZGB holdinga podružnica ZET iz 2015. (str. 91-107

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1561/2023-12

spisa), TKU za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2022. (str. 108-152 spisa), obračun spornog potraživanja dostavljen po tuženiku (str. 204 spisa), kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaze saslušanjem svjedoka ŽC (str. 234 spisa) i tužitelja (str. 235 spisa).

13. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće između koeficijenta složenosti 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti 2,20.

15. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, da je temeljem ugovora o radu od 16.3.2018. i 17.5.2019. bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu ''vozač autobusa I'', nakon čega je s tuženikom sklopio još jedan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto "vozač autobusa III" i to 15.4.2021. U ugovorima o radu u utuženom razdoblju tužitelju je određen koeficijent složenosti poslova u visini od 2,20 na temelju kojeg je tuženik tužitelju obračunavao i isplaćivao plaću. Među strankama također nije sporno da su prema kategorizaciji radnih mjesta kod tuženika u Pravilniku o organizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. podružnice Zagrebački električni tramvaj, u prilogu broj 3., u grupi složenosti poslova V, kategorizirana radna mjesta ''vozač autobusa I'' s koeficijentom 2,20, zatim ''vozač autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te ''vozač autobusa III'' s koeficijentom 2,40, čime je tuženik propisao različite visine plaće za ove kategorije vozača autobusa. U postupku također nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao i isplaćivao mjesečnu bruto plaću prema koeficijentu 2,20, što proizlazi iz isplatnih lista tuženika o isplati plaće tužitelju za navedeno razdoblje. Nije sporno ni da prema Kolektivnom ugovoru tuženika isplata plaća kod tuženika dospijeva svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

16. U postupku je sporno jesu li poslovi na radnom mjestu ''vozač autobusa I'' i ''vozač autobusa III'' kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. Zakona o radu (''Narodne novine'' 93/14, 127/17, 98/19, u daljem tekstu ZR), za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužitelj slijedom toga pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje.

17. Iz platnih lista o isplati plaće tužitelju vidljivo je da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje do 15. travnja 2021. odnosno do sklapanja ugovora o radu za radno mjesto vozača autobusa III 15. travnja 2021. isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da je u ugovoru o radu od 17.5.2019. navedeno: radnik će u organizacijskom jedinici Autobusni promet Velika Gorica obavljati poslove radnog mjesta vozač autobusa I, šifra radnog mjesta ZS182, te koeficijent složenosti poslova 2,20. Nadalje, u isplatnim listama u utuženom razdoblju navodi se koeficijent tužitelja 2,40, te koeficijent korekcije -0,20.

18 . Svjedok ŽC je iskazao da je bio zaposlen kao vozač autobusa u spornom razdoblju, a koeficijent za obračun plaće iznosio mu je 2,40. Poznaje tužitelja, koji je radio iste poslove kao i on, poslove vozača autobusa, te su se tužitelj i svjedok

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1561/2023-12

mijenjala u smjenama na linijama u spornom razdoblju nije bilo nikakve razlike u poslovima koje je obavljao svjedok i poslovima koje je obavljao tužitelj.

19. Tužitelj je iskazao da je u spornom razdoblju bio vozač autobusa I, s koeficijentom za obračun plaće 2,20. U tom razdoblju obavljao je poslove vozača autobusa kao i svaki drugi zaposlenik na radnom mjestu vozač autobusa kojemu se plaća obračunavala prema koeficijentu 2,40. Nije bilo nikakve razlike u poslovima koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj i poslova koje su u spornom razdoblju obavljali vozači autobusa s koeficijentom 2,40. U travnja 2021. sklopio je ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa III, s koeficijentom 2,40, iako je i prije i poslije sklapanja tog ugovor o radu radio jednake poslove. Tužitelj se sa svjedokom ŽC mijenjao na linijama, odnosno ne linijama bi svjedok ŽC kod promjene smjena znao preuzimati autobus od tužitelja, ili tužitelj od njega.

20. Sud je iskaz saslušanog svjedoka, kao i iskaz tužitelja, prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da je svjedok ŽC, radnik tuženika koji radi ili je radio na radnom mjestu vozača autobusa, u utuženom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40, dok iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je njegov koeficijent za izračun plaće u istom razdoblju iznosio 2,20 iako je radio iste poslove kao i svjedok ŽC. Iz iskaza svjedoka ŽC, kojemu je radno mjesto bilo naziva vozač autobusa, dok je tužiteljevo bilo vozač autobusa I, nedvojbeno proizlazi da je radio potpuno iste poslove kao i tužitelj, odnosno poslove vozača autobusa, pri čemu se tužitelj sa svjedokom i mijenjao u autobusu, odnosno preuzimao u svojoj smjeni autobus od njega i nastavio voziti na istoj liniji, ili obrnuto.

21. Odredba čl. 91. st. 1. ZR-a propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR- a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove, bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse (Presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-432/2020. od 12. rujna 2022).

22. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, pa su ništetne i odredbe ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa I utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tužitelja na radnom mjestu vozača

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1561/2023-12

autobusa, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

23. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano potražuje isplatiti mu razliku između plaće koja mu je obračunavana prema koeficijentu 2,20 i plaće obračunate prema koeficijentu 2,40, a prema kojem je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću drugim radnicima koji su utuženom razdoblju obavljali jednake poslove kao i tužitelj. 24. Napominje se da je u ovom postupku utvrđeno iz iskaza tužitelja da i njemu tuženik obračunava i isplaćuje plaću prema koeficijentu 2,40 od travnja 2021. te od tada ima sklopljen ugovor o radu u kojem mu je naveden koeficijent 2,40 pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da cijelo vrijeme obavlja iste poslove vozača autobusa, dakle i u utuženom razdoblju.

25. Tužitelj je u podnesku 1.10.2024. tužbeni zahtjev uredio prema izračunu razlike bruto plaće za sporno razdoblje, od listopada 2018. do ožujka 2021., kojeg je dostavio tuženik te zatražio isplatu bruto iznosa od 3.298,42 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a tuženik se na ročištu 12.11.2024. očitovao da ne osporava visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva, kao ni tijek kamate, stoga je usvojen tužbeni zahtjev.

26. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljem tekstu ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate pa je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja sukladno čl. 87. Kolektivnog ugovora teče od jedanaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

27. Međutim, istog je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 3.298,42 eur. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

28. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora.

P o s

l

o

v

n i b r

o

j: P r-1561/2023-12

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, a u svezi s čl. 164. st. 1. iz tog Zakona, a tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (OT), prema zadnjoj istaknutoj vrijednosti premeta spora i to: za sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), sastav podneska od 28.8.2024. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 100 bodova OT (Tbr. 8/1), pristup na ročište 9.9.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska 1.10.2024. kojim je specificirao tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika 25 bodova OT (tbr.8/4) i pristup na ročište 12.11.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ukupno iznosi 425 bodova OT što obračunato s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 850,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.062,50 eur. 30. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. prosinca 2024.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku