REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4814/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja HO, vl. obrta za marketing [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Restović Mirčeta, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Macura i Restović j.t.d., Šibenik, Stjepana Radića 24, protiv tuženika Vancation Adria d.o.o., Zagreb, Ulica Vladimira Ruždjaka 39, OIB: 74970467683, kojeg zastupa punomoćnik Igor Radelić, odvjetnik u Zagrebu, Dragutina Domjanića 3, radi isplate iznosa od 1.167,96 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1162/2023-18 od 10. listopada 2024., 24. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1162/2023-18 od 10. listopada 2024. u točkama
I. i II. njene izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom stavljen je izvan snage platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi za iznos od 1.167,96 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), a nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije izvršio svoju obvezu iz ugovora o djelu brisanjem sadržaja web stranice izrađene za tuženika 22. prosinca 2022. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 696,07 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan za više traženi iznos od 703,93 EUR.
2. Tužitelj je protiv ove presude u točkama I. i II. njene izreke podnio žalbu osporavajući njenu zakonitost.
3. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
4. Nakon što je presuda prvostupanjskog suda ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
5. Predmet spora proizlazi uz ugovora o djelu (čl. 590. ZOO-a).
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj za tuženikove potrebe izradio web stranicu koju je tuženik koristio 5 mjeseci, kroz koje vrijeme je tužitelj prilagođavao njen sadržaj na tuženikov zahtjev. Nije sporno ni to da tuženik nije u cijelosti platio tužitelju dogovorenu cijenu izrade web stranice i da je zato tužitelj kao protumjeru u potpunosti izbrisao tu stranicu s kompletnim njenim sadržajem.
7. Među strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju platiti za izvršeni rad na web stranici do dana njenog brisanja.
8. Odredbom čl. 590. st. 1. ZOO-a je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
9. Izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke te je dužan naručitelju predati izrađenu stvar (čl. 597. st. 1. i čl. 603. st. 1. ZOO-a).
10. Naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drukčije određeno (čl. 613. st. 3. ZOO-a).
11. Rezultati dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom potvrđuju da je tužitelj u pretežnoj mjeri ili u cijelosti izradio web stranicu tuženiku. Međutim, kako je tuženik odbio platiti tužitelju punu cijenu izrađene web stranice, tužitelj se odlučio na radikalni potez – izbrisao je s interneta izrađenu web stranicu s cjelokupnim njenim sadržajem. Neovisno o razlozima za takvu tužiteljevu odluku, ovaj sud drži pogrešan izbor odluke, koju on u žalbi naziva pravom zadržaja. Tužitelj je na ovaj način anulirao ili poništio svoje ranije tuženiku predano djelo, svoj rad. Od trenutka brisanja web stranice djela više nema. Ako nema djela, nema ni predaje djela naručitelju, ovdje tuženiku.
12. Kako više nema tužiteljevog djela predanog tuženiku (čl. 597. st. 1. i čl. 603. st. 1. ZOO-a), to nema ni tuženikove obveze na plaćanje naknade za to djelo (čl. 613. st. 3. ZOO-a), preostalog dijela duga prema tužitelju u trenutku brisanja web stranice. Odatle i pravilnost i zakonitost ocjene prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i neosnovanost tužiteljeve žalbe.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
14. Tužitelj bi najvjerojatnije vrlo jednostavno uspio s tužbenim zahtjevom da se nije odlučio na brisanje web stranice i anuliranje svoga djela.
Zagreb, 24. prosinca 2024.
Sudac
dr. sc. Srđan Šimac
