Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1572/2024-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja UĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika: 1. KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Antonu Paliću, odvjetniku u Zagrebu i 2. UĐB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Zagrebu, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6524/2021-44 od 20. ožujka 2023., ispravljenog rješenjima istog suda poslovni broj P-6524/2021-47 od 24. ožujka 2023. i poslovni broj P-6524/2021-49 od 28. ožujka 2023., 24. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6524/2021-44 od 20. ožujka 2023., ispravljeno rješenjima toga suda poslovni broj P-6524/2021-47 od 24. ožujka 2023. i poslovni broj P-6524/2021-49 od 28. ožujka 2023, u točki I izreke, u točki II izreke za iznos od 2.519,75 eura sa zateznim kamatama te u točki III izreke za iznos 2.150,37 eura sa zateznim kamatama.

II Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje citirano rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke za iznos od 2.457,35 eura (preko iznosa od 2.519,75 eura do iznosa od 4.977,10 eura) sa zateznim kamatama, te u točki II. izreke za iznos od 960,32 eura (preko iznosa od 2.150,37 eura do iznosa od 3.110,69 eura) sa zateznim kamatama, te se rješava:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženog KĐ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.457,35 eura sa zateznim kamatama.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tužene UĐB za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 960,32 eura eura sa zateznim kamatama III Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženog KĐ za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena. Točkom II izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi 1. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.977,10 eura sa zateznim kamatama od donošenja toga rješenja do isplate. Točkom III izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi 2. tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.110,69 eura sa zateznim kamatama od donošenja toga rješenja do isplate.

1.1. Rješenjima prvostupanjskog suda poslovni broj P-6524/2021-47 od 24. ožujka 2023. i poslovni broj P-6524/2021-49 od 28. ožujka 2023. ispravljeno je citirano rješenje u uvodu u odnosu na adresu tužitelja.

2. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio kada je odbio njegov prijedlog za odgodu ročišta određenog za 20. ožujka 2023. budući da je postojao valjani razlog za odgodom ročišta, naime da je naveo da zbog opravdanih razloga, zbog Koronavirusom oslabljenog imuniteta uz dugotrajne simptome predlaže odgodu ročišta u vezi čega je priložio liječničku potvrdu od 19. prosinca 2022. iz koje da nedvojbeno proizlazi da je izdana radi opravdanja sa sudskih rasprava, a time i izostanka s ročišta 20. ožujka 2023. Osim toga, da iz dostavljenog nalaza mikrobiološke pretrage od 6. srpnja 2022. proizlazi da je pretraga SARS-CoV-2 pozitivna. Smatra da mu je donošenjem pobijanog rješenja onemogućeno daljnje raspravljanje jer je svoj izostanak s ročišta 20. ožujka 2023. opravdao i da nastavno prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio da je došlo do presumiranog povlačenja, već da je sukladno čl. 291. st. 1. ZPP-a trebao raspravljati s prisutnim tuženicima. Time da mu je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje koje je jamstvo jednakosti i sud da mu nije pružio jednaku zaštitu postupovnih prava, a tuženici da su se procesnim ovlaštenjima poslužili nesavjesno i na nedopušten način. Osporava i odluku o troškovima postupka navodeći da se tuženici nisu upustili u raspravljanje na ročištu 20. ožujka 2023. i stoga da im ne pripada nagrada za pristup na to ročište, niti im pripada nagrada za ročište 1. veljače 2022. koje je odgođeno. Osporava i odmjerene troškove postupka 1. tuženika za sastav podnesaka od 22. prosinca 2021., 27. svibnja 2022. i 31. listopada 2022. te nadalje i troškove postupka 2. tuženici za sastav podneska 23. svibnja 2023. u iznosu od 497,71 euro.

3. Odgovor na žalbu dostavio je 1. tuženik s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Iz sadržaja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odredio ročište za glavnu raspravu u ovom predmetu za dan 20. ožujka 2023. na koje nije pristupio uredno pozvani tužitelj, a da su pristupili tuženici koji se nisu upustili u raspravljanje. Nadalje, proizlazi da je tužitelj dostavio u spis predmeta podnesak od 19. ožujka 2023. kojim ispričava nedolazak na ročište određeno za dan 20. ožujka 2023. u kojem navodi da je ponovno zaražen Koronavirusom uz koji je dostavio medicinsku dokumentaciju. Prvostupanjski sud uvidom u priloženu liječničku potvrdu od 19. prosinca 2022. utvrđuje kako ista datira iz razdoblja 3 mjeseca prije zakazanog ročišta, te da se u istoj navodi da je pacijent pozitivan na COVID19, dok iz nalaza Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo utvrđuje da je tužitelj pozitivan na COVID, no da isti nalaz datira iz srpnja 2022. godine, iz čega prvostupanjski sud zaključuje kako dokumentacija koju je tužitelj dostavio u prilogu podneska od 19. ožujka 2023. ne dokazuje opravdanost razloga izostanka tužitelja sa zakazanog ročišta budući da ista datira iz prosinca i srpnja 2022. godine, te je stoga zaključio kako je tužitelj neopravdano izostao s ročišta.

5.1. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19) utvrđuje da su nastupili uvjeti prema kojima se smatra da je tužitelj povukao tužbu i donosi pobijano rješenje, a odluku o troškovima postupka 1. i 2. tuženika donosi u primjeni čl. 158. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 100/22 i 126/22-dalje Tarifa).

6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl.381. ZPP-a.

6.1. Protivno tvrdnji žalitelja, pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Neosnovano žalitelj prigovara da mu je donošenjem pobijanog rješenja onemogućeno daljnje raspravljanje i da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjene pretpostavke za presumirano povlačenje tužbe.

7. Naime, imajući u vidu procesnu situaciju na glavnoj raspravi od 20. ožujka 2023., da je tužitelj neopravdano izostao s glavne rasprave, a da se 1. i 2. tuženici nisu htjeli upustiti u raspravljanje, ostvarene su pretpostavke iz odredbe čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19), koja se primjenjuje u ovom sporu sukladno čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 80/22), s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 2. kolovoza 2021.

7.1. Tom odredbom je propisano da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta.

7.3. Pri tome, protivno shvaćanju žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud cijenio da sadržaj priložene medicinske dokumentacije uz prijedlog za odgodu ročišta za glavnu raspravu od 20. ožujka 2023. ne dokazuje opravdanost izostanka tužitelja zbog znatnog proteka vremena od izdavanja nalaza mikrobiološke pretrage od 6. srpnja 2022., te liječničke potvrde od 19. prosinca 2022. Tužitelj neosnovano tvrdi da je liječničkom potvrdom od 19. prosinca 2022. opravdao izostanak s glavne rasprave od 20. ožujka 2023. jer da je u njoj naznačeno da je izdana radi opravdanja izostanka sa sudskih rasprava, kraj činjenice da u njoj nije navedeno da se izdaje za dulje razdoblje, niti da se radi o zaostalim simptomima nakon zaraze Koronavirusom. Tužitelj i po ocjeni ovoga suda nije dokazao da je i nakon tri mjeseca od kada je bio pozitivan na Covid 19 u prosincu 2022. imao zaostale simptome i narušeno zdravstveno stanje jer o tome nije priložio odgovarajuću liječničku potvrdu.

7.4. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima tvrdi da nije bilo uvjeta za donošenje rješenja prema čl. 295. st. 2. ZPP-a, već da je prvostupanjski sud trebao postupiti prema čl. 295. st. 1. ZPP-a i raspravu održati s prisutnim strankama. Naime, u slučaju kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženici se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP. U tim okolnostima, za zaključiti je da su obje strane izrazile volju da se ne raspravlja pred sudom i to tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao), a tuženici time što se na istom ročištu za glavnu raspravu nisu htjeli upustiti u raspravljanje pa u takvoj procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-3838/2018-2 od 9. siječnja 2019.).

8. Pravilno je prvostupanjski sud u primjeni čl. 158. st. 1. ZPP-a utvrdio da 1. i 2. tuženici ostvaruju pravo na naknadu troškova postupka, međutim osnovano tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja pojedinih troškova pogrešno primijenio Tarifu.

8.1. Naime, prvostupanjski sud je 1. tuženiku odmjerio nagradu za ročište 1. veljače 2022. prema Tbr. 9. toč. 1., a budući da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, pripada mu nagrada prema Tbr. 9. toč. 5. u visini od 50 bodova, odnosno iznos od 99,54 eura. Nadalje, prvostupanjski sud je za podneske 1. tuženika od 22. prosinca 2021., 27. svibnja 2022. i 31. listopada 2022. odmjerio nagradu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, međutim ti podnesci po svom sadržaju ne ulaze u krug podnesaka prema tom tarifnom broju (odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i obrazloženi podnesci u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka), već se radi o podnescima za koje 1. tuženiku pripada nagrada prema Tbr. 8. toč. 3. u visni od po 50 bodova, odnosno u iznosu od po 99,54 eura. Prvotuženiku za predmetno ročište 20. ožujka 2023. ne pripada nagrada za zastupanje prema Tbr. 9. toč. 1. kako je odmjerio prvostupanjski sud, već prema Tbr. 9. toč. 2. u visini od 62,5 bodova, odnosno u iznosu od 124,43 eura. Slijedom toga, 1. tuženiku za navedene radnje pripada ukupno iznos od 522,67 eura i uvećano za PDV iznosi 653,34, pa je za više dosuđeni iznos za te radnje, do ukupno odmjerenog iznosa od 3.110,69 eura, zahtjev 1. tuženika trebalo odbiti.

8.2. Drugotuženici je isto tako za ročište od 20. ožujka 2023. trebalo odmjeriti nagradu prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife u iznosu od 124,43 eura, a ne punom iznosu prema Tbr. 9. toč. 1. Osim toga, 2. tuženici ne pripada nagrada za sastavljanje podneska od 23. svibnja 2023. prema Tbr. 8. toč. 1., već po svom sadržaju taj podnesak predstavlja podnesak za koji se nagrada odmjerava prema Tbr. 8. toč. 3. u iznosu od 99,54 eura, dakle za ove radnje 2. tuženici ukupno pripada 223,97 eura i uvećano za PDV iznosu 279,96 eura, pa je za više dosuđeni iznos za te radnje, do ukupno odmjerenog iznosa od 1.240,28 eura, zahtjev 2. tuženice trebalo odbiti.

9. Slijedom navedenog, primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

10. Prvotuženiku nije odmjeren trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. ZPP-a).

.

U Rijeci 24. prosinca 2024.

Sutkinja

Barbara Bosner