Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: Ovr-867/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Z A K L J U Č A K

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, (OIB: 54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Patricie Sablić Havić, u ovršnom predmetu predlagatelja (ovršenik) FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ajni Mujević, odvjetnici u Rijeci, protiv protustranke (ovrhovoditelja) DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku NG, odvjetniku iz [adresa], radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 24. prosinca 2024.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice od 17. veljače 2023. ovjerene kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod brojem ovjere OV-3435/2023 od 17. veljače 2023. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. u vezi s čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

r i j e š i o  j e

Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja radi naplate novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice od 17. veljače 2023. ovjerene kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod brojem ovjere OV-3435/2023 od 17. veljače 2023. do pravomoćnog okončanja postupka povodom prijedloga ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je 4. lipnja 2024. pokrenuo postupak izravne naplate dostavljanjem Financijskoj agenciji osnove za plaćanje i to bjanko zadužnice od 17. veljače 2023. ovjerene kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod brojem ovjere OV-3435/2023 od 17. veljače 2023..

2. Ovršenik je 25. lipnja 2024. podnio ovom sudu prigovor radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim uz prijedlog za odgodu ovrhe u kojem u bitnome navodi da je 11. lipnja 2024. ovršeniku izdana potvrda o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika, dok iz izvoda očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 14. lipnja 2024. godine proizlazi da je preostali iznos za naplatu, odnosno zapljenu po predmetnoj osnovi 10.831,39 EUR, od čega iznos od 10.000,00 EUR predstavlja glavnicu, a iznos od 831,39 EUR zateznu kamatu na glavnicu. Nadalje navodi da je ovršenik krajem 2022. s ovrhovoditeljem sklopio ugovor o beskamatnom zajmu po kojem je ovrhovoditelj ovršeniku pozajmio iznos od 10.000,00 EUR. Navedeni iznos od 10.000,00 eura da je ovršeniku bio potreban za otkup inventara ugostiteljskog objekta Kosi toranj koji je u vlasništvu firme Torre d.o.o., a u kojem bi ugostiteljskom objektu u konačnici, po sklopljenom ugovoru o kupoprodaji predmetnog inventara, obavljao ugostiteljsku djelatnost. U tom razdoblju da je ovršenik u predmetnom lokalu Kosi toranj bio zaposlen na radnom mjestu konobara. Budući da su u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zajmu ovršenik i ovrhovoditelj bili u dobrim, štoviše prijateljskim odnosima te imali zajedničke prijatelje, ovršenik da nije imao razloga posumnjati da će ovrhovoditelj iskoristiti njegovo stanje nužde i potrebe za dodatnim financijskim sredstvima. Dana 17. veljače 2023. ovršenik da je ovrhovoditelju izdao bjanko zadužnicu na iznos od 10.000,00 eura, a koja je služila kao sredstvo osiguranja u slučaju da ovršenik ne vrati pozajmljeni iznos od ovrhovoditelja. Međutim, nedugo nakon sklopljenog ugovora o zajmu te izdavanja sredstva osiguranja, ovršenik kao kupac i firma Torre d.o.o. kao prodavatelj da su odustali od pravnog posla kupoprodaje predmetnog inventara, iz kojeg je razloga ovršenik odmah odlučio izvršiti povrat novčanih sredstava ovrhovoditelju i to krajem veljače 2023. ovršenik da je ovrhovoditelju vratio iznos od 5.000,00 EUR i to posredstvom svog tadašnjeg kolege VG, dok je preostalih 5.000,00 EUR osobno vratio ovrhovoditelju u mjesecu ožujku iste godine. Unatoč činjenici da je ovršenik izvršio povrat pozajmljenog novčanog iznosa u cijelosti, ovrhovoditelj da nije ovršeniku vratio bjanko zadužnicu. Štoviše, ovrhovoditelj da je izbjegavao susret s ovršenikom radi povrata bjanko zadužnice. Opisano ponašanje jasno ukazuje na namjeru ovrhovoditelja za zlouporabom predmetne zadužnice s ciljem stjecanja dodatne, a neosnovane financijske koristi. Da se doista radi o prijevarnom postupanju ovrhovoditelja, odnosno njegovoj namjeri zlouporabe sredstva osiguranja nakon povrata zajma, ide i činjenica da je ovršenik 19. lipnja 2024. godine (nekoliko dana nakon obavijesti o blokadi njegovog računa) protiv ovrhovoditelja podnio kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci zbog kaznenog djela utaje iz čl. 232. st. 1. i 3. Kaznenog zakona. Obzirom da je ovršenik ovrhovoditelju vratio iznos zajma, te da je ovrhovoditelj bio dužan vratiti ovršeniku izdanu zadužnicu, ovršenik ukazuje da je prijenos i pljenidba novčanih sredstava na ovršenikovim računima i novčanim sredstvima nedopuštena i nezakonita iz razloga navedenih u članku 50 st. 1. točka 7. i točka 9. OZ. Nadalje, ovršenik u prijedlogu navodi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ te je ovršenikova financijska situacija takva da njegova egzistencija te egzistencija njegove obitelji ovisi o njegovim primanjima, a dugotrajna blokada njegovog računa (do trenutka kada ovršenik ne ishodi pravomoćnu sudsku presudu kojom se ovrha proglašava nedopuštenom) uzrokuju istome nenadoknadivu štetu i to iz razloga jer je blokadom računa za toliki iznos ovršeniku onemogućen rad, prihodovanje i osiguranje nužne egzistencije. Do eventualne mogućnosti za protunaplatu, ovršenikovi računi bili bi dugotrajno blokirani, odnosno isti ne bi mogao osigurati osnovna sredstva za život dok traje parnični postupak. Također, da je razvidno da je ovrhovoditelj osoba s pozamašnim kaznenim i prekršajnim dosjeom, kao i da se protiv istoga u ovome trenutku vodi kazneni postupak. Slijedom iznesenog, ovršenik navodi da je dokazao pretpostavke za odgodu ovrhe, prvenstveno iz razloga jer je isti pokrenuo postupak za proglašenje ovrhe nedopuštenom, a provedbom ovrhe ovršenik bi pretrpio nenadoknadivu štetu. Pri tome treba navesti da odgoda ne predstavlja konačno rješenje u ovršnom postupku već do nastavka ovrhe može doći nakon što se dovrši navedeni parnični postupak, ako tužbeni zahtjev ovršenika kao tužitelja ne bude usvojen. Odgodom ovrhe ni na koji način nije dovedeno u pitanje egzistiranje tražbine ovrhovoditelja. Osim navedenog, ovršenik da je imao namjeru u ljetnim mjesecima (koji su već nastupili) registrirati obrt koji je prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti označen pod brojem 52.22 i to kao Uslužne djelatnosti u vezi s vodenim prijevozom, međutim obzirom na predmetnu blokadu isti je onemogućen uredno poslovati, jer će mu svi prihodi biti ustegnuti na temelju nezakonitog postupanja ovrhovoditelja. Slijedom svega naprijed iznesenog, ovršenik predlaže sudu usvojiti prijedlog.

3. Budući da iz prijedloga ovršenika nedvojbeno proizlazi da se isti poziva na žalbene razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. u vezi s čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ) odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, to je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu prijenosa dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju u smislu odredbe iz čl. 52. st. 1. OZ. 4. Ovrhovoditelj se podneskom od 20. kolovoza 2024. očitovao na prijedlog ovršenika navodeći da su izjave ovršenika u većem dijelu paušalne, a u bitnom dijelu apsolutno nepotkrijepljene ikakvim konkretnim dokazima i ostaje dojam da se ovrhovoditelj više u odgovoru bavio neosnovanim ocrnjivanjem ovrhovoditelja nego relevantnim činjenicama i dostavom dokumentacije koja bi potkrijepila ionako labave i nategnute teze. Presumpcija nedužnosti je pravo svakoga, pa tako i ovrhovoditelja, a ako ovršenik ima konkretne dokaze o počinjenim kaznenim djelima neka se obrati nadležnim tijelima, dok se predlaže svaki „dokazni pravac“ koji nema veze sa konkretnim predmetom spora odbiti kao nevažan za predmet ovog spora i odugovlačeći. Zaista nije bitno, ali da se mora spomenuti s obzirom na navode da je ovrhovoditelj u trenutku pisanja ovog podneska neosuđivana osoba te nema namjeru dokazivati negativne činjenice s obzirom da ni nemaju ikakve veze s predmetom ovog spora, sve i da su istina. Ovrhovoditelj nadalje ističe da je činjenica da ovršenik nije vratio dug i da je temeljem izostanka povrata istog ovrhovoditelj pokrenuo postupak naplate zadužnice. Ovrhovoditelj u cijelosti osporava tvrdnju da bi ovršenik vratio iznos a još manje izvodi s bankovnog računa koji samo predstavljaju činjenicu da je ovršenik podigao gotovinu sa svojeg računa – niti traga niti glasa potvrdi o isplati ili umanjenju duga, niti je iz dostavljenih poruka razvidno da bi se isto odvilo. Ovršenik da nije dostavio niti ispis razgovora u cijelosti te se ovrhovoditelj ne može očitovati na tako dostavljenu dokumentaciju, nego može samo smatrati da je isti isključivo selektivna konstrukcija narativa, bez pravog uporišta u stvarnosti. Slijedom navedenog, predlaže odbiti oba prijedloga ovršenika.

5. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. do 4. OZ propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

7. Također, valja ukazati da je ovršni postupak strogo formalan i nesporan postupak u kojem se odlučne činjenice ne utvrđuju, već ovršni sud brine o tome da tražbina ovrhovoditelja utvrđena ovršnom ispravom u ovršnom postupku bude uspješno realizirana. To znači da se o rješavanju spornih pravnih pitanja i činjenica ne može odlučivati u ovršnom postupku, nego samo u parničnom postupku.

8. Slijedom navedenog, a obzirom da je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim izjavljen iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ koje ovršenik nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima temelji žalbu opće poznate, te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog zaključka temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ.

9. Nadalje, vezano za prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, sud isti nalazi osnovanim.

10. O dredbom čl. 65. st. 1. OZ je propisano da će sud na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim postojanje nekog od razloga iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ, koji mora biti kumulativno ispunjen s uvjetom da bi navedenim prijenosom novčanih sredstava ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

11. Podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik je iskoristio pravno sredstvo protiv izravne naplate novčane tražbine, te je time ispunjena jedna od pretpostavki za odgodom ovrhe.

12. Da bi sud u konkretnom slučaju mogao prihvatiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe mora biti ispunjen i drugi kumulativno određeni uvjet za odgodu ovrhe, a to je da ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.

13. Prema mišljenju ovoga suda ovršenik je to učinio. Naime, ovršenik je dostavio u spis korespondenciju između ovrhovoditelja i ovršenika putem Viber aplikacije, koju ovrhovoditelj nije negirao, niti je osporio da je te poruke doista razmijenio s ovršenikom, već je isključivo naveo da ovršenik nije dostavio cijeli ispis razgovora. Iz navedenog sud nalazi da su poruke koje je ovršenik dostavio u spis doista izmijenjene između ovrhovoditelja i ovršenika, a iz navedenih poruka razvidno je da su stranke dogovarale predaju novaca („si ih digo“, „jesam da“, „kod mene su“), budući se datum kada su poruke razmijenjene (15. ožujka 2023.) poklapa s datumom podizanja gotovine u iznosu od 5.650,00 EUR sa računa ovršenika 14. ožujka 2023., te 5.000,00 EUR 25. veljače 2023. Nadalje, iz poruka je razvidno da je ovršenik 10. travnja 2023. tražio od ovrhovoditelja da mu vrati zadužnicu, a što ovršenik zasigurno ne bi učinio da nije bio u uvjerenju da je vratio dugovani iznos.

14. Nadalje, uvidom u potvrdu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 19. lipnja 2024. utvrđeno je da je ovršenik podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog dijela utaje iz čl. 232. st. 1. i 3. Kaznenog zakona, upravo protiv ovdje ovrhovoditelja zbog njegove namjere zlouporabe sredstva osiguranja nakon povrata zajma, kako to ovršenik sam navodi u prijedlogu. Prema mišljenju suda, ovršenik to zasigurno ne bi učinio da nije imao valjani razlog jer bi time sam sebe izložio mogućnosti kaznenog progona budući je lažno prijavljivanje kaznenog djela, kazneno djelo.

15. Sud nalazi da ukoliko su osnovani navodi ovršenika da je u cijelosti podmirio dugovanje prema ovrhovoditelju, a što će se nedvojbeno utvrditi tek u parničnom postupku, tada bi provedbom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem predmetne bjanko zadužnice, ovršenik doista pretrpio teško nadoknadivu štetu jer bi isti dug dvostruko platio, a zbog blokade računa ovršenik nije u mogućnosti poslovati, niti privređivati sve dok se ne okonča parnični postupak, budući prema važećem Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima Financijska agencija ovrhu protiv osoba koje obavljaju registriranu djelatnost (obrtnici) provodi na svim bankovnim računima koji su otvoreni po njihovom OIB-u, dakle i na privatnim i na poslovnim računima, neovisno o tome je li dug nastao u privatnoj ili poslovnoj sferi.

16. Naime, u ovoj fazi postupka potrebno je utvrditi da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu štetu na razini vjerojatnosti, a ne na razini dokaznosti, odnosno zahtijeva se niži stupanj uvjerenosti, a što je prema mišljenju ovog suda ovršenik učinio.

17. Slijedom navedenog sud nalazi da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjena oba uvjeta, a to je postojanje vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, te istovremeno daljnje ispunjenje razloga navedenog u toč. 1. st. 1. čl. 65 OZ, pa je temeljem citiranih zakonskih odredbi u vezi čl. 210. st. 2. OZ valjalo odlučiti kao izreci ovog rješenja.

U Malom Lošinju 24. prosinca 2024.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u 3 (tri) primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku ovrhovoditelja – NG, odvjetnik

2. Punomoćnici ovršenika – Ajna Mujević, odvjetnik

3. Financijska agencija Rijeka