Poslovni broj: P-2552/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Draganu Ramljaku, kao sucu pojedincu Tomislav Tadinac iz Splita, Put Skalica 37, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv Republika Hrvatska,OIB: 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 02. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Bjanka Franin Pecarica, odvjetnik u Splitu i zz tuženika NŠ, na ročištu za objavu dana 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 791.76 EUR-a sa zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022 god određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.115,60 EUR-a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena , a koje kamate teku od 23. prosinca 2024. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik stana u [adresa], anagrafske oznake Sinjska ulica 3 položenog na prvom katu čest. zgr [katastarska čestica] ZU 9620 k. o [katastarska općina], površine 72,64 m2. Nadalje, da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnaj 6/12 od 5.prosinca 2012. presudom nadomješten ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužitelja kao najmodavca i DŠ kao zaštićenog najmoprimca. Nadalje, da tržišna najamnina za predmetni stan u centru Splita, iznosi između 80,00 i 88,00 kuna po metru kvadratnom slijedom čega tužitelj potražuje iznos najamnine od 84,00 kune pod metru kvadratnom umanjeno za iznos 160,59 kuna koliko iznosi zaštićena najamnina. Nadalje, da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku, ali je tuženik dopisom od 27.ožujka 2014. otklonio zahtjev tužitelja. Nadalje, da tuženik nije platio iznos koji se odnosi na mjesec lipanj 2018. koji potražuje ovom tužbom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava isti u cijelosti te predlaže isti odbiti te ističe prigovor zastare.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora, izvatka iz zemljišne knjige, izračun zaštićene najamnine, internetskih stranica za iznajmljivanje, te je te temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik stana u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u ZU 9620 k. o [katastarska općina]. 5. Nije sporno da je donijeta presuda u predmetu ovog suda poslovni broj P2- 4759/09 koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužitelja kako najmodavca i DŠ kao najmoprimca ( zaštićenog).

6. Uvidom u internetske oglase za najam stana u centru grada utvrđeno je da se mjesečna najamnina kreće od 700 Eur-a za stan od 65 m2, odnosno 800 Eur-a za stan od 68 m2, a uvidom u obavijest agencije "Trgostan" od 1.listopada 2019., o kretanju cijena najamnina za stan u centru Splita utvrđeno je da ovisno o veličini stanova za kvartove strogi centar, Meje, Bačvice, Zenta, Marjan, Spinut cijena se kreće od 12 Eur/m2, nadalje, za kvartove Manuš, Bol, Gripe, Lučac, Dobri, Blatine, Varoš, Radunica, Sukoišan, Skalice, Poljud i Žnjan prosječna najamnina iznosi 10,5 Eur/m2, te za ostale kvartove 7,5-9 Eur/m2.

7. Uvidom u izračun mjesečne najamnine utvrđeno je da je najmodavac Tomislav Tadinac, a najmoprimac DŠ te da korisna površina predmetnog stana iznosi 68,02 m2 te da izračunata mjesečna zaštićena najamnina iznosi 183,65 kn.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu štete kao razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan u vlasništvu tužitelja, koji je u najmu zaštićene stanarke na temelju naprijed citirane presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana.

9. U ovom postupku mjerodavna je odredba čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO), sukladno kojoj tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, te da se predmnijeva obična nepažnja, te da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, te da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

10. Naime, Zakonom o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96,48/98,66/98,22/06 ; dalje ZNS) koji je stupio na snagu 5.studenog 1996. reguliran pravni odnos između najmodavaca i najmoprimaca vezano uz najam stanova, nadalje, da je odredbom čl. 7 ZNS propisana zaštićena najamnina te je stavkom 1) istog članka određeno da se zaštićena najamnina određuje na temelju uvjeta i mjerila koja utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, a koja mjerila se sukladno stavku 2) utvrđuju ovisno o opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade kao i o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca. Nadalje, odredbom čl. 13. ZNS propisana jeobveza najmodavca da održava stan koji se daje u najam u stanju pogodnom za stanovanje, sukladno ugovoru o najmu.

11. Nadalje, sukladno odredbi čl. 89.st.1 i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, nadalje: ZV), propisano je da troškove održavanja i sanacije zajedničkog dijela nekretnine snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

12. Dakle, Zakonom o najmu stanova vlasnicima je isključeno pravo na posjed stana i nemaju nikakav utjecaj na bitne sastojke ugovora o najmu kako u pogledu izbora najmoprimca tako niti u pogledu trajanja ugovora i visine najamnine, a značajno je ograničeno njihovo pravo na otkaz ugovora o najmu, a iz svega navedenog jasno proizlazi da tužitelj nije dobrovoljno u predmetnom odnosu najma.

13. Osim toga, vlasnici stanova dužni su održavati stan u stanju koje je prikladno za stanovanje te u skladu s citiranim odredbama ZV plaćati doprinos za zajedničku pričuvu, pa je pored ograničenog prava vlasnika na ostvarivanje zarade od najma evidentno iz samog iskaza tužiteljice da predmetna zaštićena najamnina niti ne pokriva troškove pričuve za predmetni stan.

14. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da je tužena propisujući Zakonom o najmu stanova niz zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca uvela ograničenja za vlasnike stanova te time nametnula prekomjerni individualni teret istima te da pozitivnim propisima nije ostvarila pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta jer je taj teret prebačen samo na jednu skupinu- najmodavce stanova sa zaštićenim najmoprimcem (najmodavac je isključen iz posjeda stana, nema utjecaj na izbor najmoprimca ni bitne sastojke ugovora, ograničeno mu je pravo na otkaz najma, vjerojatnost da zaštićeni najmoprimac dobrovoljno napusti stan je u pravilu neznatna, dodatno najmodavac mora plaćati pričuvu, u obvezi je održavati stan, te konačno izračun mjesečne zaštićene najamnine u izravnoj opreci sa tržišnoj najamninom) čime je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i to čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju koja je u odnosu na tuženu stupila na snagu 5.studenog 1997. (Tako i VS RH Rev-1104/2018)

15. S tim u vezi navodi se kako je u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske utvrđeno da je temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče samog zakonodavstva i to stoga što je Republika Hrvatska trebala poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi osigurala relativno osjetljivu ravnotežu između interesa najmodavaca uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobiti od svoje imovine, te općeg interesa zajednice uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja građana u lošijem položaju.

16. Osim toga, u ovom predmetu je utvrđeno da je zaštićena najamnina mnogostruko manja od utvrđene tržišne najamnine za slične nekretnine.

17. Dakle, u ovom predmetu utvrđena je uzročno posljedična veza između propusta države da unutar zakonodavstva uredi predmetne odnose najmodavca i najmoprimca, te neosporno nastale štete na strani tužitelja u vidu umanjenja imovine,te osnovan tužbeni zahtjev tužitelja spram tužene radi naknade štete u visini najamnine koju bi ostvarivao da nema predmetnih ograničenja i to u visini naknade tržišne vrijednosti najamnine za predmetnu nekretninu budući nije utvrđeno da je tužitelj u okviru restriktivnih propisa tužene dodatno doprinio nastanku štete izuzev predmetne.

18.O tome se uostalom izjasnila sudska praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova u brojim postupcima koji su inicirani nakon odluke ESLJP-a u predmetu Statileo, N i dr. Dakle, postoji suglasan stav sudova da je tužena RH svojom pasivnošću da uredi pitanje najamnine na način da postigne potrebnu ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava prouzrokovala štetu u vidu izmakle koristi na strani vlasnika te da je u obvezi nadoknaditi je u iznosima koje utvrdi primjerenima slijedom čega je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Tako je i u konkretnom slučaju dužna tužitelju naknaditi štetu u vidu izmakle koristi u presuđenom iznosu.

19. Nadalje, neosnovano tužena navodi da je predmetno potraživanje tužitelja zastarjelo.

20. Naime, zastara prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo.

21. Predmetna tražbina tužitelja odnosi se na naknadu štete, izmaklu dobit od najamnine, a ona dospijeva mjesečno. Stoga se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz članka 230. stavka 1. ZOO-a.

22. Zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO-a), a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086. ZOO-a). Stoga se ovdje dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje.

23. Tužitelj se obratio tuženoj u mirnom postupku 18.ožujka 2014., a što proizlazi iz prijemnog štambilja na zahtjevu za mirno rješenje spora.

24. Zakon o najmu stanova donesen je 2006., a Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na RH stupila je na snagu 5. studenoga 1997. Tuženica se obvezala istu primjenjivati te se obvezala i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama. Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju U-I- 762/1996 od 31. ožujka 1998. nije našao da bi odredbe članaka 6. – 8. ZNS bile protivne Ustavu RH i citiranoj Konvenciji i Protokolima 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju. To ne znači da vlasnici stanova, nakon što su se mogli pozvati na Konvencijsko pravo već 1997., nisu imali pravnu osnovu za utuženje tražbine kao što je predmetna. Iz navedenog nije odlučno kada je donesena odluka u predmetu Statileo, niti je ta odluka bitna za pitanje početka tijeka zastare tražbine jer su vlasnici i prije donošenja te odluke pozivom na konvencijsko pravo mogli nakon 5. studenoga 1997., u sudskom postupku zahtijevati ostvarenje svoje tražbine, kao što su to učinili tužitelji iz citiranih odluka EU suda. Pitanjem zastare u odlukama Statileo i dr. EU sud nije se bavio. Osim toga ni jednim posebnim ni specijalnim propisom za tražbine kao što je predmetna nije propisan izuzetak vezano za početak tijeka zastare niti neki drugi zastarni rok. Zato nema razloga predmetnu štetu drugačije tretirati od bilo koje druge štete i početak zastare vezati za neke druge okolnosti. Tužitelj kao i svi ostali vlasnici mogli su i pored iznesenog shvaćanja Ustavnog suda RH o ustavnosti ZNS, nakon stupanja na snagu Konvencije, osnovano, pozivom na konvencijsko pravo pokretati tužbe za naknadu štete (o ovome se izjasnilo VSRH u odluci Rev-1104/2018. od 22. siječnja 2019.).

25. Osim toga, tužitelj nije mogao znati da trpi štetu u vidu izmakle koristi do donošenja presude u predmetu Gžnaj – 6/12 od 5.prosinca 2012., dok se predmetom tužbom potražuje najamnina iz lipnja 2018. to je tužbe u ovom predmetu podnesena pravovremeno jer nije protekao rok iz čl. 230 st. 1) ZOO prema kojoj zastara tražbine naknade štete nastupa protekom tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i počinitelja.

26. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da tražbina tužitelja za lipanj 2018. obzirom je tužba podnesena 2020. nije zastarjela.

27. U pogledu visine naknade, sud je pregledao dokumentaciju dostavljenu po tužitelju u vidu slobodnih oglasa o najmu nekretnina u centru grada iz kojih proizlazi da je cijena najma stana u centru grada površine oko 70 m2 polazi od 700 do 900 Eur- a odnosno oko 10-11,00 Eur-a po m2, a uvidom u dopis agencije Trgostan utvrđeno je da cijena najamnine za stan u predmetnom dijelu grada iznosi 12 Eur/m2, što pomnoženo sa korisnom površinom stana od 68,02 m2 iznosi 816,24 Eur utvrđeno da umanjeno za iznos zaštićene najamnine u iznosu od 24.48 EUR iznosi 791.76 EUR-a.

28. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada pravo na zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. ZOO-a od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

30. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe 75 bodova, sastava podneska od 07.05.2021-75 bodova, sastava podneska od 05.07.2021-75 bodova, sastava podneska od 30.09.2021-75 bodova, sastava podneska od 10.12.2021-75 bodova, sastava podneska od 01.04,2022-75 bodova, sastava podneska od 25.04.2022-75 bodova, sastava podneska od 16.05.2022-75 bodova, pristupa na ročište od 19.12.2022-75 bodova, sastava podneska od 19.01.2023-75 bodova, sastava podneska od 29.03.24-25 bodova, sastava podneska od 10.09.2024-75 bodova, pristupa na ročište od 02.12.2024-75 bodova odnosno ukupno 825 bodova što uz vrijednost boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 1.650,0 EUR-a koji iznos je uvećan naime 25% PDV-a odnosno 412,50 eura, pristojbi tužbe 26,55 eura, pristojbe presude -26,55 EUR-a odnosno 2.115,60 eura. koji iznos je i naveden u izreci ove presude.

U Splitu, 23. prosinca 2024.

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u Splitu u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- zz tuženika

- u spis