Poslovni broj: Us I -3287/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja Borealis L.A.T. GmbH, Austrija, Linz, St. Peter Strasse 25, OIB:10755938299, zastupan po opunomoćenici Aniti Filipović, odvjetnici u Zagrebu, Martićeva 67, odnosno po preuzimatelju ureda Mateom Puljićem, odvjetnikom u Zagrebu, Đorđićeva 9, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi prava na povrat kamata, nakon javne rasprave zaključene 21. studenoga 2024. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja Katarine Zrilić, odvjetnice u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-19/22- 01/66, Urbroj: 513-04-23-2 od 17. siječnja 2023. i predmet se vraća na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-19/22-01/66, Urbroj: 513-04- 23-2 od 17. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za nerezidente, Klasa: UP/I-410-03/2016-002/01029, Urbroj: 513-007-01-12/2022-0016 od 17. listopada 2022., kojim je tužitelju utvrđeno pravo na povrat kamata u iznosu od 23.026.049,80 kuna/3.056.082,00 eura obračunatih na isplaćeni iznos poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. svibnja 2015. - 31. prosinca 2015., razdoblje od 1. studenoga 2016. - 30. studenoga 2016. te 1. siječnja 2017. - 31. ožujka 2017.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako tuženik nije postupio u skladu sa odredbom članka 115. i članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, jer u žalbenom postupku nije ispitao zakonitost, a posebno ocijenio svrhovitost niti je upotpunio prvostupanjski postupak. Navodi kako je tužitelju dana 14. listopada 2022. izvršen povrat uplaćenog iznosa od 55.453.354,12 kuna te je prvostupanjskim rješenjem izvršen obračun kamata na više plaćene obveze, a kao datum početka obračuna uzet je datum 11. kolovoza 2015., do dana 13. listopada 2022. Prigovara kako porezno tijelo prilikom obračuna kamata u razdoblju od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020. nije obračunalo kamatu, za što ne postoji osnov. Tužitelj smatra kako porezni obveznik čije je rješenje o poreznoj obvezi pravomoćno poništeno u upravnom sporu ima pravo na kamate od dana uplate poreza. Smatra kako se odredbe interventnih zakona iz travnja 2020. i to Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 47/20) i Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/20 i 83/20), koji propisi su doneseni radi kontroliranja štetnih posljedica koje je fizičkim i pravnim osobama uzrokovala epidemija virusa COVID-19, i na koje se pozivaju upravna tijela u osporenim odlukama, ne primjenjuju u konkretnoj situaciji. Navodi kako navedeni propisi uređuju interventne mjere u određenim područjima i to u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2. Navodi kako je predmetna interventna mjera obustave zateznih kamata uvedena kao socijalna mjera čiji je cilj bio zaštititi fizičke osobe i porezne obveznike gdje te fizičke osobe ostvaruju svoj dohodak uslijed trajanja posebnih okolnosti, a kao razlog proglašenja epidemije bolesti COVID-19, a tako je navedeno u početnim člancima svakog od dva navedena zakona. Dakle, sama primjena predmetnih odredbi obustave obračuna zateznih kamata na dug države temeljem poreza naplaćenog bez pravne osnove je u suprotnosti sa samom svrhom donesenih mjera, te u ovom slučaju sama ta obustava dovodi upravo do financijskih poteškoća za poreznog obveznika, tj. upravo onoga što su predmetni zakoni trebali spriječiti. Smatra kako navedeni propisi ne mogu derogirati odredbe Zakona o obveznim odnosima. Smatra kako iz navedenoga jasno i nedvojbeno proizlazi da se odredbe o zastoju zakonskih kamata ne primjenjuju u konkretnoj situaciji, odnosno iste odredbe ne ovlašćuju porezno tijelo da prilikom povrata zakonskih zateznih kamata ne obračunaju zakonske zatezne kamate u razdoblju od 18. travnja do 18. listopada 2020., slijedom čega je porezno tijelo dužno kamate obračunati i u predmetnom razdoblju te isti iznos i vratiti. Prigovara kako se o navedenim žalbenim navodima tuženo tijelo nije očitovalo. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika, podredno poništenje rješenja tuženika i utvrđenje prava tužitelju na povrat kamata u iznosu od 221.207,97 eur/1.666.691,45 kuna za razdoblje od 18. travnja do 18. listopada 2020., s nalogom tuženiku isti iznos platiti tužitelju o roku od 15 dana.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 21. studenoga 2024., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari. Sud je zakazao raspravu jer je tužitelj u tužbi predlagao izvođenje dokaza, iako je u konkretnom slučaju sporna primjena materijalnog propisa.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan. 7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo, u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-3978/19-20 od 13. travnja 2022., utvrdilo kako je tužitelju dana 14. listopada 2022. izvršilo povrat poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 55.453.354,12 kuna.

8. Porezno tijelo je u skladu sa odredbom članka 127. i 130. Općeg poreznog zakona izvršilo obračun kamata na isplaćeni iznos, na način da je za početak obračuna odredilo datume koji predstavljaju istek roka za povrat od 30 dana od podnesene prijave, odnosno 90 dana od otvorenog nadzora.

9. Tuženo tijelo je pozivom na odredbe Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 47/20), Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" broj: 53/20) te Odluku Vlade RH o produženju roka trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" broj: 83/20), kojim je propisan zastoj tijeka zateznih kamata u razdoblju od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020., utvrdilo kako za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz članka 25. a Zakona ne teče kamata, a prema članku 25. b stavka 2. Zakona Fina neće obračunati zateznu kamatu za razdoblje trajanja posebnih okolnosti. Tuženo tijelo je utvrdilo kako se propisani zastoj tijeka zateznih kamata odnosi na sve dospjele obveze, neovisno o pokrenutoj ovrsi i neovisno o tome tko je dužnik, pravna ili fizička osoba.

10. Među strankama je sporno je li tužitelju prilikom povrata poreza na dodanu vrijednost trebalo obračunati zakonske zatezne kamate za razdoblje od 18. travnja do 18. listopada 2020., odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 47/20) i Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" broj: 53/20) kojim je propisan zastoj tijeka zateznih kamata u prethodno navedenom spornom razdoblju.

11. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno tužitelj u tužbi ističe kako se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 47/20) i Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" broj: 53/20) o zastoju zakonskih kamata ne mogu primijeniti u predmetnom slučaju obračuna zakonskih zateznih kamata na izvršeni povrat poreza na dodanu, obzirom kako analizom odredbi navedenih propisa (posebno članka 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti i članak 25. a i 25. b Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima) proizlazi da su tim propisima određene posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima što nije slučaj u predmetnoj upravnoj stvari, predmet kojeg postupka je obračun kamata u postupku povrata poreza na dodanu vrijednost u smislu odredbe članka 127. i 130. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20).

12. Dakle, slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, porezno tijelo je dužno kamate obračunati i u razdoblju od 18. travnja do 18. listopada 2020., kako to osnovano tužitelj tvrdi u tužbi.

13. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja kao nepotreban vodeći se načelom ekonomičnosti, obzirom kako je u ovom sporu sporno pravno pitanje pripada li tužitelju pravo na kamate u razdoblju od 18. travnja do 18. listopada 2020., na koje pitanje je ovaj Sud u predmetnoj presudi dao jasan pravni stav po kojem je porezno tijelo dužno postupiti (po pravomoćnosti predmetne presude) i u ponovljenom postupku izvršiti obračun kamata i za navedeno razdoblje, na koji način je u sudskom postupku izbjegnuto izvođenje dokaza vještačenja, a time i stvaranja dodatnih troškova, kao i dugotrajnost vođenja sudskog postupka.

14. Stoga, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a i postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupak.

15. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno donijeti novo rješenje pridržavajući se po članku 119. stavka 4. ZUS-a pravnog shvaćanja primjedaba ovog suda.

16. Slijedom navedenoga, trebalo je odlučiti kao u izreci presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

18. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 21. studenoga 2024., za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, dakle, ukupno 2.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 500,00 eura, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 23. prosinca 2024.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenici tužitelja Aniti Filipović, odvjetnici u Zagrebu, Martićeva 67, odnosno preuzimatelju ureda Mateu Puljiću, odvjetniku u Zagrebu, Đorđićeva 9,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.