Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-547/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CFH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Lazić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Opće bolnice Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pr-125/2021-22 od 28. prosinca 2023., dana 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pr-125/2021-22 od 28. prosinca 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pr- 125/2021-22 od 28. prosinca 2023. naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.101,07 eura/8.296,06 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama:

- na iznos od 175,53 eura / 1.322,50 kn od dana 16.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,67 eura / 803,70 kn od dana 16.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,68 eura / 524,97 kn od dana 16.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,16 eura / 943,05 kn od dana 16.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 146,02 eura / 1.100,22 kn od dana 16.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 190,47 eura / 1.435,07 kn od dana 16.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,47 eura / 289,86 kn od dana 16.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,17 eura / 204,72 kn od dana 16.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,29 eura / 130,26 kn od dana 16.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,57 eura / 237,86 kn od dana 16.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,00 eura / 248,67 kn od dana 16.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,10 eura / 121,31 kn od dana 16.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,06 eura / 558,03 kn od dana 16.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,54 eura / 275,33 kn od dana 16.04.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,52 eura / 86,79 kn od dana 16.05.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,82 eura / 13,72 kn od dana 16.07.2020. godine pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana. Točkom II. izreke navedene presude naloženo je tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.409,94 eura/10.623,19 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana. Točkom III. izreke navedene presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženica, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu, podredno da ukine pobijanu presudu te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Kako se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.101,07 eura/8.296,06 kuna, radi se o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavka 1. ZPP. Valja napomenuti da se predmetna prvostupanjska presuda može pobijati, na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP, samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, nisu dopušteni žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da je počinjena bitna povreda parničnog postupka jer nije bilo mjesta za postupanje u skladu s člankom 186.b ZPP.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upiru žaliteljica u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.101,07 eura/8.296,06 kuna, na ime dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, zatim zahtjev tužiteljice za naknadom plaće za ostvarene sate prekovremenog rada na neradne dane, državne blagdane i praznike u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 31. travnja 2021. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženice te je u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu liječnika specijalista;

- da je tužiteljica radila ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu je tuženica vodila evidenciju koja je dostavljena u spis;

- da je vještak izračunao razliku naknade plaće u dvije varijante;

- Varijanta I temelji se na pretpostavci da se efektivni mjesečni fond računa prema Zaključku broj 148. do 1. prosinca 2015. prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana), a nakon toga prema Zaključku broj 153. prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) a razlika bruto plaće iznosi 1.101,07 eura/8.296,06 kuna;

- Varijanta II temelji se na pretpostavci da se efektivni mjesečni fond računa jednako u utuženom razdoblju tako da redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) prema Zaključku broj 148. Prema toj varijanti razlika bruto plaće iznosi 1.184,97 eura / 8.928,26 kuna;

- tužiteljica je nakon povedenog vještačenja određeno postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 1.101,07 eura/8.296,06 kuna u skladu s Varijantom I nalaza i mišljenja stalog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Marina Rameša dipl. oec.;

- da je osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 1.101,07 eura/8.296,06 kuna.

7. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 1. i 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 136/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011. i 130/2011.), članka 61., 65. i 75. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014.), članka 51., 57., 58. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013., članka 4. Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2015., Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora od 1. srpnja 2015., Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora od 21. prosinca 2015. te je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

8. Osnovano tuženica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., dalje ZR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom članka 94. ZR propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

10. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u skladu s člankom 51. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/2013., 96/2015., dalje: KU/13), odnosno člankom 49. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 29/2018., dalje KU/18).

11. Odredbom članka 47. stavka 1. KU/13 odnosno članka 45. stavak 1 KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

12. O pravu tužiteljice na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi članka 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i članka 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a što je u skladu sa stavom zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020. Odnosno, zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao što je pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

13. Žalbeni navod tuženice vezan za retroaktivnu primjenu Dodatka III. KU na koju se poziva u žalbi je neosnovan iz razloga što se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na njega nije pozvao, a što je također u skladu s odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd 2567/2022-3 od 14. rujna 2022.

14. U odnosu na tumačenja Službenog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, sadržana u Zaključku broj 148. i Zaključku broj 153. ističe se da ista različito reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati ovisno o tome mogu li se u isti ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.) i članka 1. stavka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 110/2019.).

15. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 te je najprije donesen Zaključak broj 148 koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

16. Naknadno, na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.“.

17. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

18. Iz navedenog proizlazi da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

19. Zaključak 153. o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak 17., identičnog sadržaja, donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

20. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13 i članka 16. stavka 6. KU/18), proizlazi sa se za razdoblje do 20. prosinca 2015. primjenjuje Zaključak 148., a od 21. prosinca 2015. se primjenjuje Zaključka broj 153. i 17. Navedeno je u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u odluci poslovni broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021. i odluci poslovni broj Rev-256/2022-2 od 14. ožujka 2023. Kako tužiteljica potražuje isplatu za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. travnja 2021. valjalo je primijeniti Zaključak broj 17.

21. Nadalje, valjalo je u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odlučiti u skladu člankom 81. ZR, kao i člankom 34. KU/18.

22. Žalbeni navodi tuženice kojima ističe da se obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženice vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP), nisu osnovani jer je poslodavac u skladu s člankom 7. ZR dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem navedenog obračuna ne oslobađa ga obveze isplate plaće za izvršeni rad.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da je tužiteljica samo djelomično uspjela u sporu jer je člankom 154. stavkom 2. ZPP propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Kako je tužiteljica uspjela u sporu u odnosu na osnovu potraživanja te je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice od 23. siječnja 2023., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu u smislu članka 154. stavka 1. ZPP.

24. Dakle, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo na način da je utvrdio mjesečni fond radnih sati za utuženo razdoblje u skladu s Zaključkom broj 148. odnosno prema Varijanti II nalaza i mišljenja vještaka, a ne u skladu s Zaključkom broj 17. koji odgovora Zaključku broj 153. Međutim, kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u skladu s Varijantom I nalaza i mišljenja vještaka, koja je u skladu s Zaključkom broj 17. koji odgovora Zaključku broj 153., sud prvog stupnja je, odlučujući u granicama zahtjeva tužiteljice, u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev te je utvrdio da je osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 1.101,07 eura/8.296,06 kuna.

25. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 368. stavka 2. ZPP presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je utvrđeno da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, odnosno valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. Zahtjev tuženice za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspjela, te je stoga valjalo, u skladu s člankom 154. stavkom 1. i člankom 166. stavkom 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2024.

Sutkinja:

Vesna Žulj