REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Pn-122/2024-42

(ranije Pn-106/2020)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EURO TIM d.o.o., OIB: 11087329753, Škropeti 17 T, Karojba, 52423 Motovun, zastupanom po punomoćniku Marku Jaklinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ILN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Vanji Buntić, odvjetnici u Puli, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene9. rujna 2024.u nazočnosti zamjenikapunomoćnika tužitelja IL, odvjetnika u [adresa] te zamjenika punomoćnika tuženika Branimira Brečevića, odvjetnika u Puli, 23. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 221.569,51 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 30. 09. 2020. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju EURO TIM d.o.o., OIB: 11087329753 da tuženici ILN, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.662,50 EUR (pet tisuća šesto šezdeset i dva eura i pedeset centa), uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana donošenja ove presude.

III. U preostalom iznosu od 2.812,50 EUR (dvije tisuće osamsto dvanaest eura i pedeset centa), odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

1.1. U tužbi navodi kako tuženica je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (sklopljenim dana 02. 05. 2011. godine) bila zaposlenica tužitelja na radnom mjestu komercijaliste i voditelja prodaje .Dana 13. 10. 2017. godine tuženica je putem elektroničke pošiljke (e-mailom) podnijela tužitelju otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme tražeći otkazni rok od 2 tjedna, na što ju je tužitelj, putem svojeg punomoćnika, pozvao na odrađivanje zakonom predviđenog otkaznog roka od 30 dana, na koji poziv se tuženica oglušila. Nadalje, dana 18.10.2017. godine tuženica je tužitelju podnijela izvanredni otkaz ugovora o radu navodeći u istom lažne navode o osobitoj teškoj povredi obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja. Tužitelj je zbog nedopuštenosti i nezakonitost izvanrednog otkaza ugovora o radu od strane tuženice podnio dana 14. 12. 2017. godine Općinskom sudu u Puli-Poli tužbu kojim potražuje da se predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu tuženice utvrdi nedopuštenim i nezakonitim. Predmetni postupak se pred Općinskim sudom u Puli-Pola vodi pod posl. br. Pr-259/17 te do dana podnošenja ove tužbe nije pravomoćno okončan. Budući da je gore navedeni izvanredni otkaz nedopušten i nezakonit te budući da zbog istog tuženica nije odradila zakonom propisani otkazni rok (a nastavno na redoviti otkaz ugovora o radu) to je svojim postupanjem tužitelju nanijela znatnu imovinsku štetu. Naime, tuženica je kao voditelj prodaje kod tužitelja raspolagala svim bitnim saznanjima o aktualnim kupcima i narudžbama. Obzirom svojim postupanjem tuženica nije izvršila niti primopredaju posla nastavno na svoj (kako redovni tako ni izvanredni) otkaz, niti je tužitelju omogućila da za tuženicu pronađe adekvatnu zamjenu, to je tužitelj bio primoran transferirati radnika GL iz svojeg salona u Poreču, a sve kako bi isti mogao preuzeti obavljanje poslova tuženice u tadašnjem sjedištu tužitelja u Trvižu. Budući da je radnik tužitelja GL bio jedini zaposlenik salona u Poreču, gore opisano postupanje tuženice prouzročilo je, kao neophodno, zatvaranje navedenog salona tužitelja u Poreču u listopadu i studenom 2017-te godine, a što je posljedično dovelo do znatnog pada u poslovima prodaje tužitelja, a time i do izgubljene zarade odnosno izmakle dobiti. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o radu, tuženica je tužitelju dužna nadoknaditi svu nastalu štetu, pa tako i svu izmaklu dobit, odnosno izgubljenu zaradu, prouzročenu svojim nezakonitim djelovanjem. Obzirom je tužitelj u prodajnom salonu u Poreču, u mjesecima koji su prethodili otkazu tuženice ostvarivao prosječnu mjesečnu maloprodaju (salon u Poreču se bavio isključivo maloprodajom) u iznosu od 408.705,53 kn, to je tuženica, svojim ranijem opisanim postupanjem, prouzročila tužitelju štetu zbog pada prometa maloprodaje prouzročenog zatvaranjem salona u Poreču u listopadu i studenom 2017-te godine, u iznosu od 208.157,69 kn. Nadalje, tužitelju je zbog zatvaranja prodajnog salona u Poreču šteta nastala i u vidu troška zakupnine istoga za mjesec listopad i studeni 2017. godine, za koje također potražuje naknadu u niže navedenom iznosu. Obzirom na navedeno, tužitelj potražuje sljedeću naknadu štete: na ime naknade izmakle dobiti iznos od 208.157,69 kn, na ime troška zakupnine 13.441,82 kn, odnosno ukupno 221.569,51 kn. Tužitelj se u mirnom postupku dana 30. 09. 2020. godine obratio tuženici odštetnim zahtjevom, koji je ista otklonila. Tužitelj na iznos naknade štete potražuje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od dana 30. 09. 2020. godine pa do isplate. Predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženici platiti tužitelju iznos od 221.569,51 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 30. 09. 2020. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu, tuženica ne osporava činjenicu da je na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. svibnja 2011. god. bila zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu komercijaliste i voditelja prodaje. Tuženica ILN je putem elektroničke pošiljke podnijela tužitelju otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme dana 10. listopada 2017. god., a isto je ponovila i dana 13. listopada 2017. god., a kojeg je dana (13. listopada 2017. god.) obavijestila tužitelja da se nalazi na bolovanju. Također, ne osporava ni činjenicu da se između parničnih stranaka pred Općinskim sudom u Puli, vodi postupak pod posl. br. Pr-259/17. Kako je istaknuto, tuženica ILN je uredno obavijestila tužitelja da je s danom 13. listopada 2017. god. nastupila na bolovanje te je ujedno ista putem poruke koju je uputila ZL i ŠL navela da, ako su im potrebne bilo kakve informacije vezano za poslovanje, da je slobodno kontaktiraju, a koje je poruke naprijed navedenima dostavila dana 13. listopada 2017. god.. Što se tiče GL, tuženica ističe da je isti kod tužitelja bio zaposlen kao terenski komercijalist te u svezi s tim, nije bio voditelj prodajnog salona u Poreču te je isti započeo raditi u sjedištu društva nekoliko dana prije 10. listopada 2017. god.. Kako je radio u sjedištu društva, nije mogao voditi prodajni salon u Poreču. Isti prodajni salon nije uopće bio zatvoren, već je u istome radila TL. Da je, kako u mjesecu listopadu, a tako i u mjesecu studenom 2017. god. prodajni salon u Poreču radio saznanja ima i AL te u svezi s tim, kako je salon radio, tužitelj ne trpi nikakvu štetu, tužitelj bi se ipak morao sam sa sobom dogovoriti koju to tobožnju štetu traži i kolika je izmakla dobit, jer naime, u podnijetom zahtjevu tuženici tužitelj je naveo da je prosječna mjesečna prodaja u iznosu od 318.377,92 kuna, a u tužbi taj iznos se diže na 408.705,53 kune. Tužitelj je već dana 10. listopada 2017. god. imao saznanja o izvanrednom otkazu tuženice te u svezi s tim, proizlazi da je tužitelj tužbu podnio izvan roka od 3 (tri) godine te stoga tuženica ističe i prigovor zastare. Slijedom navedenog, predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan te da se obveže tužitelja da tuženici nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

3. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 6-10 spisa), dopis – otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme (str. 11 spisa), dopis (str. 12-13 spisa), dopis – izvanredni otkaz ugovora o radu (str. 14 spisa), tužbu radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i nezakonitim (str. 15-17 spisa), račune (str. 18-25 spisa), odštetni zahtjev (str. 26 spisa), e-mail korespondenciju (str. 31-32 spisa), dopis (str. 33 spisa), medicinske nalaze (str. 34- 36 spisa), odštetni zahtjev (str. 37-38 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 42-46 spisa), odjavu s HZZO (str. 47-48 spisa), presudu Općinskog suda u Puli- Pola (str. 61-67 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci (str. 68-72 spisa), aneks ugovora o radu (str. 90-91 spisa), e-mail korespondenciju (str. 92-111 spisa), liječničke potvrde (str. 112-113 spisa), e-mail korespondencija (str. 114 spisa), potvrdu (str. 154 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (str. 158-162 spisa) te u ustavnu tužbu (str. 172-184 spisa). Tijekom postupka, saslušan je zakonski zastupnik tužitelja ZL te svjedoci ŠL, LL, FL, ČL, AL, PL i GL.

4. Tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tuženica, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. svibnja 2011., bila zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu komercijaliste i voditelja prodaje. Nije sporno ni da je tuženica ILN putem elektroničke pošiljke podnijela tužitelju otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme 10. listopada 2017., a da je isto ponovila i 13. listopada 2017.

6. Među strankama je sporno je li tužitelju, otkazom danim od strane tuženice, prouzročena šteta, a bila je sporna i sama zakonitost otkaza, radi čega se i usporedno ovom postupku pri Općinskom sudu u Puli-Pola pod poslovnim brojem: Pr-259/17 vodio parnični postupak radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti otkaza danog od strane ovdje tuženice.

7. Pretpostavke odgovornosti za štetu jesu postojanje štetnika, odnosno subjekta koji je odgovoran za štetu, štetne radnje, štete na strani oštećenika te postojanje uzročnosti, odnosno izvršena štetna radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu. Posljednja pretpostavka koja mora biti zadovoljena kako bi štetnik bio odgovoran za štetu je protupravnost štetne radnje.

8. Prema mišljenju ovog suda, prethodno pitanje u ovom postupku predstavlja pitanje zakonitosti otkaza tuženice pa je, upravo iz tog razloga, ovaj postupak i bio prekinut rješenjem poslovni broj: Pn-106/2020-6 od 10. ožujka 2021. do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pri Općinskom sudu u Puli-Pola pod poslovnim

9. Iz presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-259/2017-47 od 20. svibnja 2021. (str. 61-67 spisa) razvidno je da je istom utvrđen nedopuštenim i nezakonitim izvanredni otkaz ugovora o radu dan od strane ovdje tuženice.

10. Iz presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-794/2021-3 od 6. listopada 2021. (str. 68-72 spisa) razvidno je da je istom potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-259/2017-47 od 20. svibnja 2021.

11. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 545/2022-2 od 28. rujna 2023. (str. 158-162 spisa) razvidno je da su istom preinačene presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-794/2021-3 od 6. listopada 2021. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-259/2017-47 od 20. svibnja 2021. te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti izvanrednog otkaza ugovora o radu ovdje tuženice.

12. Dakle, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 545/2022-2 od 28. rujna 2023. riješeno je prethodno pitanje u ovom postupku slijedom čega izvanredni otkaz ugovora o radu tuženice ne predstavlja štetnu i protupravnu, već zakonitu radnju.

13. Kako je za postojanje odgovornosti za štetu potrebno postojanje štetne radnje, ovaj je sud mišljenja kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene opće pretpostavke tuženičine odgovornosti za štetu te je stoga tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

13.1. Potrebno je i istaknuti kako činjenica podnošenja ustavne tužbe od strane tužitelja protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 545/2022-2 od 28. rujna 2023., zasad, ne utječe na utvrđenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kako je izvanredni otkaz ugovora o radu tuženice zakonit.

14. Ostale dokaze koji nisu posebno analizirani te one dokazne prijedloge čije je izvođenje odbio raspravnim rješenjem od 9. rujna 2024., sud je ocijenio da su bez utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom postupku.

15. Parnične strane dostavile su troškovnike kojima potražuju naknadu troškova ovog postupka.

16. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio u parnici, to je sud, sukladno odredbi članka 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), odlučivao samo o troškovima tuženice.

17. Tuženica potražuje naknadu sljedećih troškova: za sastavljanje odgovora na tužbu 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu 18. veljače 2021. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za sastavljanje podneska od 2. ožujka 2022. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za sastavljanje podneska od 3. ožujka 2022. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu 28. ožujka 2022. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za sastavljanje podneska od 6. svibnja 2022. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu 13. svibnja 2022. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za sastavljanje podneska od 2. ožujka 2023. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu 20. studenog 2023. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za sastavljanje podneska od 29. veljače 2024. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za sastavljanje podneska od 15. svibnja 2024. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu 16. svibnja 2024. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu 6. rujna 2024. 250 bodova, odnosno iznos od 500,00 EUR uvećan za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 EUR te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 350,00 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

18. Osnovanost zatraženih troškova postupka, sud je utvrđivao na temelju članka 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023; dalje: Tarifa) te vrijednosti predmeta spora u iznosu od 29.407,33 EUR.

19. Sud smatra osnovanim trošak tuženice koji se odnosi na sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.8.t.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 18. veljače 2021. u iznosu od 312,50 EUR s uključenim PDV- om (Tbr.9.t.2. Tarife), za zastupanje na ročištu 28. ožujka 2022. u iznosu od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.9.t.1. Tarife), za sastavljanje podneska od 6. svibnja 2022. u iznosu od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.8.t.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 13. svibnja 2022. u iznosu od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.9.t.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 20. studenog 2023. u iznosu od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.9.t.1. Tarife), za sastavljanje podneska od 29. veljače 2024. u iznosu od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.8.t.1. Tarife), te za sastavljanje podneska od 15. svibnja 2024. u iznosu od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.8.t.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 6. rujna 2024. u iznosu od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.9.t.1. Tarife) te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 350,00 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Dakle, ukupno priznati trošak tuženice iznosi 5.662,50 EUR te je stoga sud naložio tužitelju da isti naknadi tuženici u roku od 15 dana, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja presude do isplate po stopi određeno člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima.

20. Sud je odbio kao neosnovan zahtjev za naknadu parničnog troška tuženice za iznos od 2.812,50 EUR, a koji iznos se odnosi na sastavljanje podneska od 2. ožujka 2022. jer takav podnesak ne postoji u spisu, a ukoliko je ista zapravo na umu imala podnesak od 1. ožujka 2022. tada trošak istog također nije osnovan jer se radi o podnesku kojim ista traži odgodu ročišta, a ne i o obrazloženom podnesku. Nije priznat ni trošak sastavljanja podnesaka od 3. ožujka 2022. i 2. ožujka 2023. jer se također radi o podnescima kojima tuženica traži odgodu ročišta, a ne i o obrazloženim podnescima, a nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu 16. svibnja 2024. jer navedeno ročište nije održano, već odgođeno. Pritom, za zastupanje na ročištu 18. veljače 2021. tuženici je priznat iznos od 312,50 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.9.t.2. Tarife) iz razloga što se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, odnosno o prekidu postupka.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Labin, 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika

- tuženoj putem punomoćnika