REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2423/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja SL, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Fumić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Magovca 18a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/21-01/2757, URBROJ: 511-01- 203-24-6 od 13. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-224-02/21-01/2757, URBROJ: 511-01-203-24-6 od 13. ožujka 2024. odbijen je tužiteljev zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da u obrazloženju rješenja tuženik iznosi svoj stav kako se na tužitelja ne može primijeniti odredba članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, jer se navedenom odredbom regulira stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom novorođene djece i osoba rođenih nakon **.**.1991. Odredba članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu u nacionalni pravni poredak uvedena je tek novelom iz 2019. godine (NN 102/2019), pri čemu je novelom iz 2021. (NN 138/2021) rok za isticanje zahtjeva produljen na tri godine, slijedom čega se stav tuženika o primjeni navedene odredbe ne može prihvatiti kao osnovan i zakonit. Stoga valja zaključiti da je tužitelj pravilno i unutar roka istaknuo zahtjev s osnove članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kao i da je tijekom upravnog postupka dokazao da udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a slijedom čega njegovom zahtjevu valja udovoljiti. Tužitelj predlaže poništenje rješenja i usvajanje zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužitelj zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva podnio po pravnoj osnovi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Navodi da se u hrvatsko državljanstvo po osnovi pripadnosti hrvatskom narodu mogu primati samo osobe koje, uz ostalo, udovoljavaju pretpostavci da jesu pripadnici hrvatskog naroda, koja pripadnost mora biti nedvosmisleno, objektivno, prema vani iskazana. Način na koji se utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu propisana je člankom 16. stavkom 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Pripadnost određenom narodu treba se iskazati i određenim ponašanjem osobe na način da se osoba koja traži primitak u hrvatsko državljanstvo kao pripadnik hrvatskog naroda, kao takva deklarira u pravnom prometu kroz duže vremensko razdoblje, a ne netom prije i poslije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva. Osporavano rješenje, kojim je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen, doneseno je jer je u provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno, da nije dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu. Vezano za pozivanje tužitelja na odredbu članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, tuženik ističe da su odredbama članaka 4. i 5. propisani uvjeti stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom novorođene i maloljetne djece te osoba rođenih nakon stupanja na snagu toga Zakona, odnosno nakon 8. listopada 1991. godine, što kod tužitelja nije slučaj te se stoga na njega ne može primijeniti. Takva primjena odredbe članka 5. stavka 2. Zakona potvrđena je i presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Usž-2380/22-4 od 26.01.2023. godine, poslovni broj: Usž-2590/23-2, od 24.10.2023. godine, poslovni broj: Usž-2628/23-2, od 16.11.2023. godine i dr. Osim činjenice da se na tužitelja ne može primijeniti odredba članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, tužitelj navodi da je neosnovan i netočan navod tužitelja da svoj zahtjev temelji na navedenom članku Zakona. Naime, tužitelj je podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem punoljetne osobe (Obrazac 1) i jasno istaknuo pravnu osnovu na kojoj temelji svoj zahtjev, a u protivnom, da zahtjev temelji na članku 5. stavku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, popunio bi obrazac zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, što kod tužitelja nije slučaj. Osim toga, navod tužitelja da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 138/21.), produžen rok za podnošenje zahtjeva po članku 5. stavku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu te da je tužitelj u roku podnio zahtjev po navedenom članku Zakona, nema nikakvog utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnom slučaju, iz razloga naprijed navedenih, iz kojih proizlazi da se na tužitelja navedena zakonska odredba ne može primijeniti. Predlaže odbiti tužbu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem punoljetne osobe na temelju pripadnosti hrvatskom narodu.

7 . Tuženik je utvrdio odlučne činjenice te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno članak 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 130/11, 110/15. i 102/19.).

8. Iako tužitelj nije podnio zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva koji je utemeljio na članku 5. stavku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, već zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, osnovano je stajalište tuženika da se prilikom odlučivanja o zahtjevu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva na osobe rođene prije **.**.1991. ne može primijeniti članak 5. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a što ovdje nije slučaj (tužitelj je rođen **.**.1982.). Takav stav tuženika je potvrđen presudama Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-2590/2023 od 24. listopada 2023., poslovni broj: Usž-2982/2023 od 22. veljače 2024. i dr., kao i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U- III-1895/2001 od 16. veljače 2005., broj: U-III-1153/2011 od 13. studenog 2014.

9. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

10. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 23. prosinca 2024.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Ivan Fumić, Zagreb, Božidara Magovca 18a

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa] Zagreb, Ul. grada Vukovara 33

3. U spis