Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-55/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po odvj. Darku Mariću iz Pitomače, i odvj. Lidiji Rukavini iz Odvjetničkog društva Lacković&Rukavina, protiv tuženika Planmedia d.o.o., Koprivnica, Florijanski trg 5, OIB: 64292010696, zastupani po ZOU Kunštić & Kurcinak iz Koprivnice, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 23. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, i prisutnosti punomoćnika tuženika, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13., 89/14.,70/19 i 80/22-, 114/22, 155/23 dalje: ZPP).

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Planmedia d.o.o., Koprivnica, Florijanski trg 5, OIB: 64292010696, zastupana po direktoru IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 2.654,45 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe – 30.04.2018 .god. do isplate, po stopi za period do 31.12.2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023.god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.god. do plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

kao i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.904,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude tj. od 23. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.654,45 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom iz točke I. izreke presude.

III. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV sa zakonskom zateznom kamatom iz točke I. izreke presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u broju 802 tjednika Podravski list od 29. siječnja 2018. na naslovnici objavljena fotografija tužiteljice na kojoj je sa suprugom BŠ, a ispod fotografije stoji naslov: „Lacijeva supruga zaposlena u gradskoj knjižnici“. U kolumni autora EŠ na stranici br. 2. glavni naslov teksta glasi: „Gospođa knjižničarka“ otisnut velikim masnim slovima, a ispod kojega stoji podnaslov :“Lackovićeva supruga bila je zadnja osoba koja je trebala dobiti posao u javnom sustavu kojim upravlja đurđevačka gradska vlast“. Kolumna je opremljena fotografijom na kojoj se tužiteljica nalazi zajedno sa suprugom.

1.1. U tužbi navodi da glavni urednik i autor kolumne EŠ, tužiteljicu u naslovu svoje kolumne oslovljava kao „Gospođu knjižničarku“ evidentno aludirajući na književni lik i djelo CŠ „Gospođa ministarka“ te na taj način prikazuje tužiteljicu kao pripadak njezinog supruga BŠ koji obnaša političke dužnosti, osobu bez samostalnih vrijednosti i integriteta, te na taj način vrijeđa njezinu čast, ugled i dostojanstvo.

1.2. U podnaslovu autor navodi da je tužiteljica zadnja osoba koja je trebala dobiti posao u javnom sektoru na području grada, kao da je riječ o dodjeli nekog priznanja ili predmeta, a ne da je riječ o zasnivanju radnog odnosa sukladno provedenom natječaju čija zakonitost po samom autoru nije sporna.

1.3. Na ovaj način autor osporava tužiteljici ustavno pravo na rad i slobodu rada, koje jamči da svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

1.4. Tužiteljica navodi da opisani navodi iz teksta koje je tuženik objavio su uvredljivi za tužiteljicu i predstavljaju povredu njezinog osobnog i profesionalnog ugleda, časti i dostojanstva, naročito povredu privatnosti, obzirom da ista nije javna osoba.

1.5. Tuženik je nakladnik Podravskog lista, dok je autor predmetnog članka EŠ.

1.6. U tužbi navodi da je tuženiku i glavnom uredniku uputila Zahtjev za objavu ispravka odnosno isprike objavljenih, uvredljivih informacija dana 13.02.2018. a koju tuženik unatoč pokušaju dvije dostave nije podigao preporučenu pošiljku. Izbjegavajući primitak traženog ispravka koji tužiteljica je podnijela sukladno odredbama čl. 40. ZM- a, tuženik nije objavio ispravak.Tužiteljica navodi da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe sukladno čl. 21 i čl. 22 Zakona o medijima (Narodne Novine 59/04, 84/11, 81/13, 114/22 - dalje: ZM).

1.7. Tužiteljica navodi da u evidentnoj namjeri, da se autor kolumne obračunava sa suprugom tužiteljice , saborskim zastupnikom BŠ, tužiteljicu se na neprimjereni način koristi, zbog činjenice da je supruga javne političke osobe i to na način aludiranja na činjenicu da je njezin suprug prethodni gradonačelnik u gradu [adresa], pa bi stoga njoj trebao biti zabranjen rad u bilo kojoj ustanovi ili javnoj službi pod nadležnošću grada [adresa]. Da u tom naumu autor uopće ne poštuje privatnost tužiteljice koja u javnosti ne istupa uz supruga u službenim prigodama te ju denucira u smislu činjenice da je supruga javne osobe-političkog dužnosnika pa ju tako u pogrdnom kontekstu naziva „gospođa knjižničarka“.

1.8. Iako autor navodi kako ne sumnja u zakonitost procedure, navodi da je ista zadnja osoba koja bi trebala kako on to navodi dobiti posao, te na taj način vrijeđa tužiteljicu i podcjenjuje ju u njezinoj stručnosti i kompetenciji kao profesora filozofije i pedagogije svodeći njezin odabir i zasnivanje radnog odnosa u kontekst dužnosti koje obnaša njezin suprug. Da tužiteljica nije javna osoba, niti je istupala u javnosti u svojstvu supruge javne osobe, te ni na koji način nije davala povoda da se o njemu privatnim stvarima na bilo koji način izvještava u medijima, a autor prelazeći granicu privatnosti i minimuma osobnosti tužiteljicu ne oslovljava imenom i prezimenom , već kao „Lacijeva supruga“, čime ju na taj način vrijeđa kao ženu svodeći ju na pripadak bračnog druga.

1.9. Tužiteljica navodi da objavljivanjem spornog teksta koji je opremljen fotografijama tužiteljice i njezinog supruga na čak tri mjesta i to na naslovnici dva i pet stranici Podravskog lista, govori u prilog namjere tuženika da na senzacionalistički način privuče pažnju čitatelja i poveća prodaju, te da pošalje poruku pogrde prema tužiteljici zbog zasnivanja radnog odnosa u javnoj ustanovi. Zbog ovakvog načina pisanja tužiteljica je imala neugodnosti u javnosti i na radnom mjestu, te među prijateljima i poznanicima, a proživljavala je i stresne trenutke koji su utjecali na njezino psihofizičko stanje. Ovakvim pisanjem suprotnim etičnim i profesionalnim pravilima u novinarstvu i suprotno čl. 7. ZM-a povrijeđeno je pravo tužiteljice, na privatnost, dostojanstvo i ugled kao privatne i potpuno nejavne osobe. S obzirom na navedeno, tužiteljica predlaže da sud temeljem čl. 21., a u svezi čl. 22. i 23. ZM-a usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, da tuženik tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 40.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe tj. od 30.04.2018. kao i da joj nadoknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući osnov i visinu tražbine tužiteljice. Tuženik ne osporava da je u novinskom tjedniku Podravski list u br. od 29.01.2018. kojeg je tuženik nakladnik objavljen navedeni test u formi kolumne autora EŠ.

2.1. Tuženik osporava postojanje valjane procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, navodeći da tužiteljica tvrdi da je zahtjev za objavu ispravka objavljene informacije, uputila tuženiku dana 13. veljače 2018. a koji nije preuzeo upućenu pošiljku unatoč dva pokušaja dostave. Tuženik ističe da se zahtjev za objavu ispravka objavljene informacije upućuje osobno glavnom uredniku, određenog medija, a ne pravnoj osobi za koju podnositelj smatra da je nakladnik , a zbog čega vjerojatno do glavnog urednika predmetnog novinskog lista , predmetna pošiljka nije došla. Da iz preslike tužbe priložene omotnice proizlazi da je pismeno izvorno adresirano na pravnu osobu „Planmedia d.o.o.“ a tek podredno na EŠ.

2.2. Tuženik smatra da se zbog navedenog ne može smatrati da je tužiteljica glavnom uredniku podnijela valjani zahtjev za objavu ispravka zbog čega po tuženiku nije ispunjena pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe, kao to proizlazi iz čl. 22. st.

2. Zakona o medijima, zbog čega predlaže da sud odbaci tužbu.

2.3. Tuženik ukazuje i na odredbu čl. 23. ZM-a, te ističe prigovor nepravovremenosti tužbe, zbog čega bi tužbu također trebalo odbaciti jer iz pristupnog prijemnog štambilja suda na tužbu vidljivo je da je tužba zaprimljena 3.svibnja 2018.

2.4. Tuženik navodi da nije točno da autor sporne kolumne EŠ tužiteljicu naziva „gospođom knjižničarkom“, aludirajući na književni lik i djelo CŠ „ AŠ“, te nije istinit navod tužiteljice prema kojemu bi je nastojao prikazati kao pripadak njezinog supruga kao osobu bez samostalnih vrijednosti i integriteta zbog čega isti smatra da nije povrijedio njezinu čast, ugled i dostojanstvo. 2.5. Navodi da je tužiteljica dobila posao u gradskoj knjižnici u gradu [adresa] tako što je prošla na javnom natječaju raspisanom početkom studenog 2017. za mjesto diplomiranog knjižničara, stoga da ta informacija sadržana u naslovu članka ukazuje da je točna i vjerno je prenesena u kolumni autora EŠ.

2.6. Tuženik navodi da osnovni sadržaj i tema kojom se predmetna kolumna bavi, kako donekle ispravno detektira i sama tužiteljica, nije ona samo, pa ne u tolikoj mjeri, niti njezin suprug kao konkretna osoba, već ukazivanje autora na problematiku vezanu uz političare kao javne osobe te sve situacije vezane uz njihovo djelovanje, koje su nedvojbeno podložne preispitivanju javnosti , a u kakve spada i zapošljavanje supruge istaknutog političara u javnoj ustanovi osnovanoj od strane tijela javne vlasti u okviru taj političar djeluje.

2.7. Zapošljavanje tužiteljice u takvim okolnostima autoru je zapravo bio povod obratiti se javnosti kroz kolumnu kao zasebni vid medijskog izražavanja i skrenuti pozornost na ovakve situacije.

2.8. Tuženik navodi da isti upravo ukazuje da je mjesto zaposlenja tužiteljice (gradska knjižnica) javna ustanova koju je osnovano financira je i njome upravlja grad [adresa], u kojem gradu je njezin suprug bivši gradonačelnik i aktualni predsjednik gradskog vijeća, a pored toga i važan zastupnik u Hrvatskom saboru, te je time politički vrlo značajna osoba ne samo u gradu [adresa], nego i šire, stoga da se kolumna problematizira poruka koju moguće javnosti bez obzira na zakoniti postupak u službu, šalje ovakav slučaj.

2.9. Autor u tekstu da izražava stavove iz kojih proizlazi da bi osobe koje obavljaju visoke političke dužnosti trebale voditi računa o tome da se uopće ni teoretski ne dovedu u situaciju u kojoj bi javnost mogla pomisliti kako su makar već i temeljem svoje funkcije moguće pogodovale članovima svoje obitelji ili nekim drugim osobama u bilo kojem obliku a iz čega onda proizlazi i pitanje jednakosti drugih ljudi, da ravnopravno sudjeluju u društvu vezano uz njihova osnovna prava.

2.10. Tuženik navodi da se radi uostalom o temi kojim se mediji redovit bave, a autor kolumne ni na koji način ne sugerira da je suprug tužiteljice kao javna osoba izravno koristio svoj utjecaj kako bi joj pomogao pri zapošljavanju, no ukazuje da se takve situacije u javnosti percipiraju na takav način te takvu negativnu percepciju povezuju s određenim konkretnim posljedicama koje vidi kroz nepovjerenje u institucije, iseljavanje stanovništva i tome slično.

2.11. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesumnjivo suprug tužiteljice javna osoba zbog čega postoji nedvojben interes javnosti za objavom informacija kako se iznose u predmetnoj kolumni. Okolnost da je tužiteljica stupila u radni odnos kod ustanove u nadležnosti grada kao institucije u kojem njezin suprug ima nesumnjivo važan formalni i faktični položaj, te koji je još k tome i važan saborski zastupnik, teško bi, odnosno praktički nemoguće bilo prezentirati javnosti da se spominje samo tužiteljica bez njezinog supruga ili samo on bez spominjanja tužiteljice. Stoga tužiteljica ne može se pozivati na povredu svoje privatnosti ili kako to navodi kao pripadak svojeg supruga na što koliko je tuženiku poznato ukazuje primjerice Zakon o sprječavanju sukoba interesa koji bračne drugove tretira kao „povezane osobe“.

2.12. Radi navedenog tuženik smatra da objavljene informacije nisu podobne da bi izazvala povredu prava osobnosti a sve kako bi određena šteta i nastala, tuženik za istu ne bi bio odgovoran jer su informacije koje je objavio u predmetnom tekstu utemeljene na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor ima osnovani razlog povjerovati da su točne pri čemu je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te je postupao u dobroj vjeri ili se pak radi o informacijama koje su proizašle iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu te da su dane u javnoj mjeri čime su ispunjeni eskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 4. točka 3. i 6. Zakona o medijima.

2.13. Što se tiče objavljenih fotografija u smislu povrede prava tužiteljičine privatnosti, ističe se da su iste objavljivane i prije, osobito u vrijeme izborne kampanje njezinog supruga gdje su medijima objavljivane čak i fotografije sa zajedničkim djetetom , a protiv kojih tada tužiteljica nije imala ništa, stoga u smislu navedenog ukazuje načelo 21. st. 4. točka 4. ZM-a.

2.14. Radi navedenog tuženik predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom, uz naknadu prouzročenog troška.

2.15. Nakon provedenog postupka sud je donio presudu koja glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Planmedia d.o.o., [adresa], OIB: 64292010696, da tužiteljici ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 20.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe od 30. travnja 2018. po godišnjoj stopi propisanoj člankom 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, a koja kamatna stopa zakonskih zateznih kamata se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

II.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Planmedia d.o.o., [adresa], OIB: 64292010696, da tužiteljici ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 20.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe od 30. travnja 2018. po godišnjoj stopi propisanoj člankom 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, a koja kamatna stopa zakonskih zateznih kamata se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove."

3. Rješenjem Županijskoga suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-444/2019-3 od 20. svibnja 2020. ukinuta je presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. 41/2018-13 od 05. veljače 2019. te je tužba odbačena, dok je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 7.812,50 kn.

4. Naloženo je tužiteljici ĆŠ da naknadi tuženiku Plan Media d.o.o. parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kn, u roku od 15 dana.

Istim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice kao neosnovan za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, i troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

5. Protiv navedene odluke tužiteljica je izjavila reviziju.

6. Rješenjem VSRH posl. br. Rev-1093/2022-2 od 27. ožujka 2024. prihvaćena je revizija tužiteljice te je ukinuto rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 444/2019-3 od 20. svibnja 2020. i predmet je vraćen istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

7. Županijski sud u Velikoj Gorici posl. br. Gž-365/2024-8 od 06. lipnja 2024. godine ukinuo je presudu Općinskog suda u Koprivnici posl. br. Pn-41/2018-13 od 05. veljače 2019. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku po suglasnom prijedlogu stranaka pročitani su dokazi čitanjem tužbe, odgovora na tužbu, iskaza tužiteljice, izvršen uvid u presliku članka od 29.01.2018. s fotografijama, saslušani su svjedoci: BŠ, glavni urednik tuženika LŠ, te je izvršen uvid u zahtjev za objavu ispravka netočne informacije uz presliku povratnice, uvidu u presudu ovoga suda Pn-41/2018-13 od 05.02.2019, uvid u rješenje Županijskoga suda u Velikoj Gorici broj Gž-444/2019-3 od 20.05.2020., odluka Vrhovnog suda RH br. Revd-381/2020-4 od 15.03.2022., rješenje Rev-1093/22 od 27.03.2024., rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-365/24 od 06.06.2024., izvršiti će se uvidu u Pn-42/2018.

9. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

10. Analizom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

11. Predmet ovoga postupka je naknada neimovinske štete tužiteljice zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo zbog objavljenog članka s fotografijom od 29. siječnja 2018. na naslovnici tjednika Podravski List u broju 802.

12. Nesporno je da je tuženik nakladnik tjednika Podravski list.

13. Tužiteljica je podnijela tužbu u zakonskom roku u smislu odredbe čl. 23. ZM, a što nedvojbeno proizlazi iz odluke VSRH Rev-1093/2022-2 od 27. ožujka 2024. godine.

14. Između stranaka je nesporno utvrđeno da je dana 29. siječnja 2018. na naslovnici tjednika Podravski list, u broju 802, objavljena fotografija tužiteljice sa suprugom BŠ. Ispod fotografije stoji naslov „Lacijeva supruga zaposlena u Gradskoj knjižnici“.

15. Tužiteljica tvrdi da joj je tuženik dužan naknaditi štetu jer da joj je objavljivanjem spornog članka povrijeđeno pravo na privatnost, dostojanstvo i ugled te na psihički i fizički integritet kao privatne osobe.

16. Između stranaka je sporno da li je tužiteljici objavom predmetnog članka nastala neimovinska štete u vidu povrede prava osobnosti na čast i ugled te da li je tuženik kao nakladnik odgovoran za štetu i da li postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima.

17. Sporan je osnov kao i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice.

18. Prema odredbi čl.19.st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

19. Temeljem odredbi čl.21.ZM-a, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je i naknaditi,izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom.

20. Prema odredbi čl.21.st.2. citiranog Zakona, šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja, te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha.

21. Sloboda izražavanja je kao konvencijska i Ustavna kategorija, utvrđena i zajamčena kao ljudsko pravo i temeljna sloboda, što proizlazi iz čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. NN Međunarodni Ugovori broj 18/97, 6/99, 7/99 u daljnjem tekstu EKLJP) i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske dalje Ustav RH. U članku 3. ZM proširen je sadržaj slobode izražavanja misli te u st. 2. tog članka proširen sadržaj slobode medija te se propisuje da sloboda medija obuhvaća osobito slobodu izražavanja, mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju formiranja javnosti… slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različita mišljenja, uvjerenja i raznolike sadržaje… uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva… proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa, kao i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora, programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

22. Sloboda izražavanja i sloboda medija nisu apsolutni niti ograničeni što proizlazi iz čl. 10. st. 2. EKLJP u kojem je određeno da pravo na slobodu izražavanja može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom koji su demokratskom društvu nužni, radi između ostalog interesa javnog reda i mir, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite ugleda i prava drugih. Da sloboda izražavanja i sloboda medija nije apsolutna ni ograničena proizlazi iz čl. 16. Ustava RH u kojem je određen da se sloboda i prav mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poreda, javni moral, zdravlje, time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

23. Prema čl. 3. st. 3. ZM određeno je da je dopušteno ograničit i slobode medija kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu, radi, između ostalog, zaštite ugleda ili prava drugih, javnog reda i mira, sprječavanja nereda, ili kažnjivih djela, samo na način propisan Zakonom.

24. Ljudsko dostojanstvo nije samo subjektivno pravo već i opće priznata socijalna vrijednost koju prema tome svatko mora poštivati. Svakom čovjeku je imanentno ljudsko dostojanstvo koje zajednica priznaje kao Općedruštvenu vrijednost i kao jedan od osnovnih moralnih elemenata društvenog uređenja.

25. Čast i ugled valja označiti kao opće postulate za poštivanjem ljudskog dostojanstva u smislu da svaki čovjek ima prav na osobni osjećaj vrijednosti (čast) a s druge strane ima pravo na priznanje ljudskog dostojanstva od strane drugih ljudi u društvu (ugled).

26. Sud je radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe proveo dokaze koje su stranke predložile.

27. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je o objavljenom spornom članku doznala na radnom mjestu u gradskoj knjižnici Đurđevac. Da je bila iznenađena kada je pročitala članak u kojem se o njoj vrlo ružno piše, da tako nešto nije očekivala. Navodi da je taj natpis u novinama na nju je negativno djelovao. O njoj da se ružno piše, kao da je nečiji „pripadak“, kao „ Ć“ , a ne osoba koja ima sve kvalifikacije za to radno mjesto. U spornom članku ne navodi se ni njezino ime, ni prezime. Osjećala se razočarano, budući da ulaže u svoje obrazovanje, te je za potrebe svoga zvanja upisala Studij informacijske znanosti. Iz njezinog iskaza proizlazi da radi u neposrednom kontaktu s ljudima i da su novine Podravski list, između ostalog, bile dostupne i ljudima koji su tog dana došli u knjižnicu, iste listali te glasno komentirali, a ti komentari da su na nju negativno utjecali. Nakon objavljenog članka da se ne pojavljuje u javnosti, a da je inače osoba koja štiti svoju privatnost jer joj je to bitno, smatra da ničim nije doprinijela da bi se zadiralo u njezin privatni život i o tome raspravljalo u medijima. Iz njezinog iskaza sud doznaje da osjeća nelagodu i na poslu između radnih kolegica, a ne samo između korisnika koji dolaze u knjižnicu. Odnosi na poslu nisu isti kao prije, da u zraku uvijek „vise neke sumnje“.

28. Sud doznaje da još uvijek pati od nesanice te da je u vrijeme davanja svojeg iskaza osjeća nelagodu. Pila je normabel za smirenje, nije išla kod liječnika psihijatra jer je inače osoba koja ne odlazi kod liječnika. Pojedine osobe direktno su joj postavljale pitanje vezano za objavu članka, neki su joj davali podršku, a nekima je bila temelj za provociranje. Promjene su se osjetile i u njenom obiteljskom životu i to vezano za dijete da nema koncentraciju kad je djetetu pomoći u rješavanju školskih zadataka. Tužiteljica je navela da nakon objavljenog članka povukla se u sebe, da trpi posljedice tim više što je objavljeni članak na portalu „drugi je nisu htjeli“, a posebno ističe da ju smeta to što se gleda na nju kao nečiju suprugu. Sud doznaje da svog supruga prati jednom godišnje i to kad je manifestacija Picokijada. Što se tiče podnaslova da je ona zadnja osoba koja treba raditi u javnoj ustanovi, tužiteljica si postavlja pitanje zašto i gdje bi to ona trebala raditi samo iz razloga što je nečija supruga. Postavlja si pitanje da li bi trebala ići tražiti posao izvan Hrvatske ili u neko drugo mjesto, tim više što ima odgovarajuću stručnu spremu i oduvijek je željela raditi taj posao.

29. Svjedok BŠ u svom iskazu naveo je da je njegova supruga prije objavljenog spornog članka 29. siječnja 2018. u Podravskom listu bila društvena i vedra osoba, te da nakon objave članka promijenila se na način da je objavljeni članak na nju djelovao psihofizički, da nema više aktivnosti koje je imala ili pak su one ograničene. Naveo je da je nekada trčala po gradu, odlazila u teretanu, izlazila na kave, a da to sada više ne čini.

Potvrdio je navode tužiteljice, da je objavljeni članak za nju bio stresan, te da nema više povjerenja u medije, tim više što radi na javnom mjestu i osjeća nelagodu zbog objavljenog članka.

30. Iz njegova iskaza proizlazi da je osobno i obiteljski povezan s vlasnikom nakladnika i da su fotografije koje su objavljene,snimljene u dobroj vjeri,koje su mu oni poslali za njegovu volju, a da je objavljena fotografija korištena za drugu svrhu,konkretno za ovaj članak i to da se izazove revolt kod građana.Dolazak na ovaj sud da je za tužiteljicu bio stresan. Navodi da njegova supruga doživjela objavljivanje spornog članka kao najniži način denuciranja jedne ženske osobe, njezine stručnosti i osobnosti, tim više što se u spornom članku nabacuje s njezinim imenom kao „ Lacijeva supruga“, „Gospođa knjižničarka“. Ovaj svjedok navodi da naslov „gospođa knjižničarka“ asocira ga na književno djelo „Gospođa ministarka“. Tužiteljicu da je zasmetalo što je izravno od strane glavnog urednika prozvana da ona ne bi smjela raditi, kao da nema nikakvu svoju osobnost, a zapravo da radi svoj posao zato što je nečija supruga. Da prije nego što se počeo baviti politikom dogovorili su se kao bračni drugovi da se tužiteljica neće pojavljivati nigdje u formalnim prilikama u javnosti za njegov politički angažman, a radi toga da očuvaju svoj obiteljski život i privatnost. U svome iskazu svjedok navodi da do sada nije vidio besramniji napad na nečiju suprugu u Republici Hrvatskoj.

31. Glavni urednik Podravskog lista, EŠ navodi da je autor naslova, podnaslova i potpisa ispod slike i svega što piše,koji članak je objavljen u Podravskom listu 29.01.2018.

32. Inače da odobrava naslove budući da je glavni urednik. Kao urednik piše kolumne redovito (23 godine) i daje svoj komentar, odnosno vrijednosni sud o nekom događaju koji je aktualan, pa tako konkretno da je došlo i do zapošljavanja supruge gospodina BŠ. Objavom spornog članka u Podravskom listu htio je preispitati reakciju javnosti, odnosno da otvori javnu raspravu o tome da li je baš moralno tako raditi da se zaposli supruga jednog od najmoćnijih političara u [adresa] i najmoćnijeg jednog u županiji i to baš na radnom mjestu u gradskoj ustanovi koja može biti pod njegovom izravnom ili neizravnom kontrolom. Ničim nije dovodio u pitanje zakonitost zapošljavanja supruge gospodina BŠ i ne sumnja da ona ima određene kvalifikacije, ali da je htio prije svega ukazati na krivu poruku koju političari sustavno daju javnosti, a to je da se stvara dojam, da se u javnim ustanovama najviše zapošljavanju osobe koje su vezane uz te javne osobe, bilo privatno ili prijateljski. Da kao autor ima pravo iznijeti svoj vrijednosni sud i da napiše „Ljudi, to nije dobro“ ne nezakonito, da se šalje kriva poruka, a gospodin BŠ je dovoljno moćan da zaposli suprugu u nekom privatnom sektoru, te smatra da supruga gospodina BŠ ne može raditi u gradskoj ustanovi na koju on ima utjecaj, a da je to njegov vrijednosni sud. Predmetne informacije da su iznesene u dobroj vjeri, te da nije imao namjeru nikoga uvrijediti, oklevetati.

33. Što se tiče naslova kolumne koja je na drugoj stranici, svjedok navodi da mora biti dvije-tri riječi, jer da su tako grafičari odredili i da svi koji prate naslove i njegove kolumne, poznato im je da se radi o maksimalno tri riječi. Naslov „ Ć“ da je imao mjesta, da je mogao napisati „Lackovićeva gospođa zaposlena kao gradska knjižničarka „ a skraćeno od toga morao je napisati „ Ć“. U tome ne vidi ništa uvredljivo. Svjedoku nije poznato djelo CŠ „Gospođa ministarska“, te navodi da djelo nije niti pročitao, a možda da je i pročitao imao bi neke poveznice, a u samom tekstu kolumne nigdje se ne spominje ime CŠ.

34. Po pravnim osobnostima u čl.19.st.2. Ustava Republike Hrvatske(NN 59/90, 135/97, 08/98, 113/00,124 /00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) podrazumijeva se i pravo na ugled i na čast, dostojanstvo.

35. Prema čl. 22. st. 1. Ustava, čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

36. Pravo na naknadu neimovinske štete zbog povreda ugleda, časti i dostojanstva izvire i iz Ustava.

37. Prema čl.35. Ustava svakom se građaninu jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstava, ugleda i časti.

38. Odredbom čl.7.st.1. Zakona o medijima propisano je da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

39. Odredbom čl.27.st.1. Zakona o medijima novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima, pa tako i o zapošljavanju u gradskoj knjižnici grada [adresa].

40. Novinari istražuju i upozoravaju otvoreno i kritički na sve nepravilnosti negativne pojave u društvu s ciljem da se one isprave. Isto se odnosi i na kolumniste. S toga imaju pravo na slobodu izražavanja, slobodu mišljenja, slobodu primanja u širenja informacija i ideja od interesa za javnost.

41. Sud prihvaća tvrdnje tuženika da je bilo u interesu javnosti da objavi sporni članak u Podravskom listu broj 802 od 29. siječnja 2018. iz razloga što je suprug tužiteljice javna osoba, političar, a tužiteljica se zaposlila u gradskoj knjižnici grada [adresa] u kojem je on u vrijeme podnošenja tužbe bio predsjednik gradskog vijeća, a bivši gradonačelnik grada [adresa], te Saborski zastupnik.

42. Autor članka EŠ navodi da htio prije svega ukazati na krivu poruku koju političari sustavno daju javnosti, a to je da se stvara dojam da se u javnim ustanovama najviše zapošljavaju osobe koje su vezane uz te javne ustanove bilo privatno bilo prijateljski.

43. Novinari pri objavljivanju ne samo činjeničnih tvrdnji već i informacija koje sadrže vrijednosne sudove obvezni su poštivati dostojanstvo, čast i ugled osobe o kojoj pišu i izbjegavati uporabu uvredljivih i omalovažavajućih riječi.

44. Da navodi autora u dijelu teksta gdje navodi "Upravo zbog takvih poruka – pustimo sad zakonitost, procedure, mladi masovno napuštaju Hrvatsku. Oni ne vide da se suštinski već desetljećima ništa ne mijenja". Da autor teksta ne piše o tužiteljici koja je ispunjavala sve potrebne kvalifikacije za zasnivanje radnoga odnosa, već ovakvo pisanje po mišljenju suda je na štetu prava tužiteljice vezano za zaštitu njezina dostojanstva, časti i ugleda, a dovodi se u pitanje kao da je jedan od razloga zašto mladi napuštaju Hrvatsku.

45. Iskazom tužiteljice utvrđeno je da iako je supruga političara, da štiti svoju privatnost, zbog njihovog djeteta i da nikada nije davala nikakve izjave autoru teksta, niti je to on od nje tražio, te da nije bilo povoda za bilo kakvo pisanje u medijima. Fotografije koje su objavljene, sud doznaje iz njezina iskaza kao i svjedoka BŠ da je riječ o starim fotografijama koje su se fotografirane za privatni album, a ne za objavu spornih informacija. Nesporna je činjenica da je obitelj BŠ bila u prijateljskim odnosima sa vlasnikom nakladnika.

46. Tuženik kao ni autor teksta EŠ nisu osporili navode svjedoka BŠ da nikada nisu preispitivali slične situacije, već da je to upravo ova situacija grubo iskorištena za politički obračun o kojem svjedok govori u svojem iskazu.

47. Sud ne prihvaća tvrdnje autora teksta da naslov kolumne na drugoj stranici je skraćen jer da nema prostora pa da iz tog razloga naslov glasi " Ć" iz razloga što već time nazivom po mišljenju suda omalovažava tužiteljicu te upućuje čitatelje na "Gospođu ministarku" koje je poznato književno djelo CŠ, a koje je većini čitatelja poznato. Tim dijelom se zapravo izruguje osobama koje su u politici i članovima njihove obitelji.

48. Nesporno je da u kolumni autora EŠ objavljen je naslov „A bio je dečko koji obećava, Gospođa knjižničarka, Lackovićeva supruga bila je zadnja osoba koja je trebala dobiti posao u javnom sustavu kojim upravlja Đurđevačka gradska vlast“.

49. Između stranaka je nesporno da na stranici 2 i 5 Podravskog lista od 29. siječnja 2018.objavljena je fotografija tužiteljice i njezinog supruga ispod koje piše „Supružnici ĆŠ i BŠ“.

50. Analizirajući objavljene naslove i podnaslove, u Podravskome Listu od 29. siječnja 2018. (list 3-4 spisa) sa objavljenim fotografijama i to na naslovnici te na stranici 2 i 5 Podravskog Lista zaključak je suda da autor ne navodi ime tužiteljice već je naziva "Lacijevom suprugom" odnosno "Gospođom knjižničarkom" i "Lackovićevom ženom". Time joj oduzima pravo na njezino ime i prezime, ne samo što ne navodi njezino ime i prezime već navodi da je ona zadnja osoba koja bi trebala dobiti posao u javnom sustavu kojim upravlja Đurđevačka gradska vlast te da zbog takvih situacija mladi se iseljavaju iz Hrvatske, ni u jednom momentu autor teksta ne objašnjava njezinu kvalifikaciju iako navodi "Sve je dakako, čisto pred Zakonom i propisanom procedurom". Ovakvim načinom pisanja autor teksta nastoji omalovažavati tužiteljicu.

51. Ovaj sud smatra da je bila namjera autora da izazove negativnu reakciju kod čitatelja, a što je po mišljenju suda navedeni naslov "Lacijeva supruga zaposlena u knjižnici" i probudilo interes čitatelja s obzirom da se radi o poznatom političaru, a koji navodi su izazvali negativne reakcije kako u svom iskazu navodi i tužiteljica, bilo na radnom mjestu i u okolini.

52. Pisani sporni naslovi su za tužiteljicu uvrjedljivi, stoga informacije koje su iznijete u objavljenom članku nespojive su s postojanjem dobre vjere, s toga tuženik nije dokazao postojanje eksuklpacijskog razloga iz čl. 21. st. 4. ZM-a.

53. U ovome konkretnom slučaju radi se o postupku u kojem se međusobno sukobljavaju dva prava istog ranga s jedne strane to je pravo na zaštitu prava osobnosti na čast i ugled, a s druge strane privatnosti tužiteljice koje uključuje pravo na zaštitu prava osobnosti, a s druge strane pravo tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja koja prava se jamče Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ustav RH.

54. Tužiteljica potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled kao dijela privatnosti, a koja šteta je nastala objavom informacija u medijima, s toga je u ovome postupku potrebno ocijeniti koja je od tih dvaju suprotstavljenih prava istog ranga u okolnostima konkretnog slučaja pretežnije pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava.

55. Provođenjem navedenog testa ovaj sud je mišljenja da je postupanje tuženik prilikom objave navoda o tužiteljici povrijeđeno njezino pravo osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled u mjeri koja bi opravdavala pravo na naknadu neimovinske štete te da su ispunjene pretpostavke za pružanje zaštite tužiteljici.

56. Prema odredbi čl.1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanjem njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (imovinska šteta).

57. Prema odredbi čl.1100.st.1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina i povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

58. Način pisanja glavnog urednika naslova "Lacijeva supruga zaposlena u Gradskoj knjižnici, gospođa knjižničarka, Lackovićeva supruga bila je zadnja osoba koja je trebala dobiti posao u javnom sustavu kojim upravlja Đurđevačka vlast" u kojima obrazlaže negativnosti u društvu, a vezano konkretno za zapošljavanje u javnom sektoru, a vezano za konkretno zapošljavanje tužiteljice, u ovome konkretnom slučaju po mišljenju suda predstavlja zloupotrebu prava na slobodu mišljenja i izražavanja te slobodu medija, a koja je imala za posljedicu povredu prava tužiteljice na zaštitu njezine privatnosti, povredu časti, osobnosti, ugleda i dostojanstva koji su zajamčeni citiranim člankom Ustava RH čl. 35.8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava.

59. S obzirom na navedeno tuženik je kao nakladnik medija u kojem je sporni članak objavljen sukladno čl. 21. st. 1. ZM dužan naknaditi tužiteljici pretrpljenu štetu, a prihvaćajući iskaz tužiteljice te iskaz svjedoka BŠ.

60. Sud nije proveo medicinsko vještačenje iz razloga što tijekom postupka tužiteljica više nije predlagala s obzirom na protek vremena od podnošenja tužbe 30. travnja 2018. Medicinsko vještačenje prema sudskoj praksi se provodi u izuzetnim situacijama.

61. Odlučujući o visini naknade štete temeljem čl. 1100 ZOO-a, sud je imao u vidu jačinu povrede časti, ugleda i dostojanstva, te se s tim povezane duševne boli kao kvalifkatornog elementa te je sud vodio računa i o cilju kojem služi naknada kao u i tome da se naknadom ne pogoduje težnja koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

61. 1. Sud je imao isto tako u vidu i okolnost da tuženik nije objavio ispravak informacije, slijedom čega je tužiteljici dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 20.000,00 kn, a koji iznos sud smatra primjerenim pretrpljenoj šteti.

61.2. Sud je tužiteljicu odbio s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim u iznosu od 2.654,45 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je presuđeno u točki II. izreke presude.

62. Na dosuđeni iznos pravične novčane naknade, tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe tj. od 30.04.2018. pa do isplate, primjenom odredbe čl. 1103 ZOO-a. Kamata je dosuđena po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

63. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZIDZPP kod djelomičnog uspjeha u parnici treba se voditi računa o kvantitativnom (ovdje visini tražbine koja se osigurava) i kvalitativnom uspjehu (zasnivanju založnog prava).

64. Tužiteljici je priznat trošak u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenih zahtjevom u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, a u odnosu na visinu uspjela je samo djelomično (50%). Kada bi se podijelio omjer uspjeha na 50% za osnov i 50% za visinu proizlazi da tužitelj u odnosu na osnovu bi uspio u cijelosti, a u odnosu na visinu sa 50%, odnosno tuženik bi uspio sa 50% s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva odnosno 25% cijelom tužbenom zahtjevu pa bi s tog uspjeh tužitelja iznosio (50% + 25% = 75%, kada se međusobno odbije 75% - 25% dobije se postotak u iznosu od 50%)

65. Sud je dosudio troškove tužiteljici (VPS 2.654,46 EUR) u smislu odredbe čl. 154. st.2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje Tbr.), i to za zahtjev za objavu ispravka i ispriku (Tbr. 8. t. 1.) 200,00 EUR, tužba (Tbr. 7. t. 1.) od 30. travnja 2018. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 5.) od 03. srpnja 2018. u iznosu od 62,50 EUR, podnesak (Tbr. 8. t. 1.) od 27.srpnja 2018. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 2.) od 06. rujna 2018. u iznosu od 100,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 1.) od 10.prosinca 2018. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 1.)od 21.prosinca 2018. u iznosu od 200,00 EUR, ročište za objavu presude (Tbr. 9. t. 3.) 05.veljače 2019. u iznosu od 100,00 EUR, žalba na presudu (Tbr. 10. t. 1.) od 14.veljače 2019. u iznosu od 250,00 EUR, prijedlog za dop. revizije (Tbr. 10. t. 5.) od 04. kolovoza 2020. u iznosu od 300,00 EUR, revizija (Tbr. 10. t. 5.) od 02. lipnja 2022. u iznosu od 300,00 EUR, podnesak (Tbr. 8. t. 1.) od 01.listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr. 9. t. 2.) od 03.listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR, ročište (Tbr. 7. t. 1.) od 13.studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR, ročište za objavu presude (Tbr. 9. t. 3.) u iznosu od 100,00 EUR, 2.715,50 EUR, + pdv 678,13 EUR, ukupno : 3.390,63 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 99,54 EUR, sudska pristojba na presudu u iznosu od 99,54 EUR, sudska pristojba na žalbu protiv presude u iznosu od 146,00 EUR, sudska pristojba na reviziju u iznosu od 73,00 EUR, sveukupno troškova : 3.808,71 EUR

66. S obzirom na uspjeh tužiteljice od 50%, tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove ovoga postupka u iznosu od 1.904,36 EUR.

67. Na dosuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 1.904,36 EUR tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude tj. od 23. prosinca 2024. pa do isplate, primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

68. Sud nije dosudio troškove tužiteljici za odgovor na žalbu od 27.02.2019. u iznosu od 200,00 EUR, iz razloga što ti troškovi nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, s toga je valjalo odbiti tužitelja s preostalim dijelom za naknadu troškova.

69. Radi navedenog valjalo je riješiti kao u izreci presude.

Koprivnica, 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku 15 dana, od primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o žalbi će rješavati Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Lidija Rukavina

2. Odvjetnik Darko Marić

3. ZOU Kunštić & Kurcinak, Koprivnica