REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-1327/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja ĐV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Vuković, odvjetnik u Splitu, Put Brodarica 6/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), PU ličko-senjske, PP Gospić, Popa Frana Biničkog 20, radi protjerivanja, 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi oglašavanja ništavim/poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić, KLASA: UP/I-216-04/24-01/1136, URBROJ: 511-04-05-24-7 od 29. srpnja 2024. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić, KLASA: UP/I-216-04/24-01/1136, URBROJ: 511-04-05-24-7 od 29. srpnja 2024. u točki 1. izreke tužitelj, državljanin Bosne i Hercegovine sa stalnim boravkom u mjestu [adresa], Austrija, nositelj putne isprave Bosne i Hercegovine, serijskog broja B2985316, dužan je napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 5 dana računajući od dana dostave rješenja. U točki 2. izreke rješenja, tužitelju je zabranjen ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj u trajanju od dvije godine računajući od isteka roka za dragovoljni odlazak, u točki 3. izreke određeno da će se tužitelja prisilno udaljiti iz Republike Hrvatske u Austriju ako ne napusti Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem, dok je u točki 4. izreke rješenja tužitelj dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno Konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 29. srpnja 2024., tužitelj je podnio tužbu koja je kod ovog suda zaprimljena 21. kolovoza 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u binome naveo, da je osporavano rješenje doneseno protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP), Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20, 114/22 i 151/22, u nastavku teksta Zakon), kao i odredbama Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj 136/21). S tim u svezi ukazuje da se osporavano rješenje tuženika temelji na činjenici da je tužitelj počinio kazneno djelo i da time predstavlja opasnost za javni poredak. Tužitelj napominje da opasnost za javni poredak ne utvrđuje policija nego Sigurnosno-obavještajna agencija, a protjerivanje da izvršava policija. Također, da sukladno odredbi čl. 189. st. 1. t. 5. Zakona tuženik nije utvrdio da je djelo koje je tužitelj počinio, počinjeno s namjerom. Ukazuje, da obrazloženje osporavanog rješenja nije sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, jer u obrazloženju nisu dati valjani razlozi koji bi opravdali donošenje osporavanog rješenja. Naposljetku, tužitelj je naveo da je prilikom donošenja prvog rješenja od 29. ožujka 2024. napustio Republiku Hrvatsku te da se ne nalazi u istoj, zbog čega da je točka 4. izreke osporavanog rješenja tuženika nezakonita pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se oglasi ništavim osporavano rješenje tuženika i obustavi postupak, a podredno da se poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak, uz nadoknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 16. rujna 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje se temelji na odredbi čl. 189. st. 1. Zakona, u svezi s odredbom čl. 189. st. 1. t. 5. Zakona i čl. 10. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja, a sve imajući u vidu da je tužitelj presudom Općinskog suda u Splitu, broj K- 464/22 od 23. svibnja 2022. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku, broj: Kž-402/2022-7 od 23. rujna 2022., proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela opisanog u čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a navedeno kazneno djelo je počinio iz koristoljublja, slijedom čega da suprotno navodima tužitelja, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika sadrži sve što je propisano odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, pa je tuženik odgovarajući na tužbene navode tužitelja predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 5. prosinca 2024. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja, a prisutnosti službene osobe tuženika na temelju članka 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) pa je službenoj osobi tuženika u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-464/22 od 23. svibnja 2022. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku, broj: Kž-402/2022-7 od 23. rujna 2022., tužitelj proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela opisanog u čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, čime predstavlja opasnost za javni poredak te da je navedeno kazneno djelo počinio iz koristoljublja pa je pozivom na odredbu čl. 189. st. 1. u svezi s odredbom čl. 189. st. 1. t. 5. Zakona, tuženik donio ovdje osporavano rješenje od 29. srpnja 2024. koje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Naime, odredbom čl. 189. st. 1. t. 5. Zakona, propisano je, da državljanina treće zemlje se može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, ako počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti,

8. Odredbom čl. 192. st. 5. ZS-a, propisano je, da se zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. Zakona ne može biti kraća od tri mjesece niti duža od 20 godina, računajući od dana isteka roka za dragovoljni odlazak ili prisilnog udaljenja.

9. Imajući u vidu da u predmetnom upravnom sporu nije sporno da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-464/22 od 23. svibnja 2022. preinačenom, presudom Županijskog suda u Osijeku, broj: Kž-402/2022-7 od 23. rujna 2022., oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela opisanog u čl. 326. st. 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, to suprotno navodima tužitelja iz tužbe su ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje osporavanog rješenja kojim se tužitelja protjeruje iz Republike Hrvatske i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku u trajanju od dvije godine, sve imajući u vidu netom citirane odredbe Zakona.

10. Navedena sankcija, odnosno vremenski rok određen je u rasponu propisanom odredbom čl. 192. st. 5. Zakona te je ista jasna i decidirana, a temelj za donošenje iste je utvrđeno činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, odnosno pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu, broj K-464/22 od 23. svibnja 2022.

11. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjena povreda odredba upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je upravo uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno, da nije počinjena niti jedna povreda odredba upravnog postupka pa niti ona na koju tužitelj ukazuje u tužbi iz čl. 98. st. 5. ZUP-a, jer je rješenje sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, dok je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a na takvo činjenično stanje je pravilno primijenjeno i materijalno pravo pa je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao izreci ove presude.

12. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da policija nije ovlaštena utvrđivati postojanje opasnosti za javni poredak, već da je to zadaća Sigurnosno-obavještajne agencije, ukazuje se tužitelju, da je tuženik temeljem odredbe čl. 193. Zakona dužan donijeti rješenje o protjerivanju kada su ispunjene pretpostavke za njegovo donošenje, a osporavano rješenje tuženika je doneseno pozivom na odredbu čl. 189. st. 1. Zakona u svezi s odredbom čl. 189. st. 5. Zakona kojom je propisano da se stranca može protjerati ako počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti te nije sporno da je upravo tužitelj i počinio kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je oglašen krivim presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-464/22 od 23. svibnja 2022. preinačenom presudom Županijskog suda u Osijeku, broj: Kž-402/2022-7 od 23. rujna 2022., čiju zakonitost tuženik nije ovlašten ispitivati u upravnom postupku.

13. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo ni na nadoknadu troška upravnog spora, sukladno čl. 147. ZUS-a.

14. Naposljetku, ukazuje se tužitelju da nije ispunjena niti jedna pretpostavka iz odredbe čl. 128. ZUP-a, za oglašavanja rješenja ništavim i obustavu postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, Put brodarice 6

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, PU ličko-senjskoj, PP Gospić, Popa Frana Biničkog 20