REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1755/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mariji Jukić Jurišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d..d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 30. listopada 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja ĆR, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Dinka Rebrovića, odvjetnika, dana 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24 (OIB: 52848403362) isplatiti tužitelju ZR iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 6.161,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.09.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s naslova imovinske štete iznos od 3,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja računa 29.07.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.9.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.752,95 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 23.12.2024. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 13.4.2022. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca PODRAVKA PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. [adresa] prilikom obavljanja poslova uvrećavanja proizvodnog ostatka odnosno otklanjanja zagušenja obrnute zaustave (proizvodni ostatak nije prolazio kroz cijev i nije curio u vreću). Naime, tužitelj se u namjeri da otkloni problem, popeo na drvenu kašetu te je sa gumenim čekićem počeo udarati po širem dijelu uređaja kako bi izazvao protok proizvodnog ostatka pri čemu mu se ruka poskliznula i "propala" u cijev u kojoj su bile rotirajuće lopatice koje su zahvatile tužiteljeve prste. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo uz upotrebu svih zaštitnih sredstava i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 1.7.2022., a tuženik mu je u predmetu broj: CO 220000721 isplatio dana 19.8.2022. iznos od 50.000,00 kn a koji iznos za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete.

2. Tužitelj je vozilom Hitne medicinske pomoći prevezen u Opću bolnicu Dr Tomislav Bardek, gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Amputatio phalangae distalis digiti II-IV manus sin i zadržali ga na bolničkom liječenju. Tijekom liječenja tužitelj je trpio intenzivne i dugotrajne bolove i strah jer su mu rotirajuće lopatice odrezale prste lijeve ruke te su mu u bolnici napravili obilnu toaletu i debridman u području distalnih članaka II IV prsta. Tužitelju su uklonjeni destruirani ostaci distalnih falangi formirani bataljci i previjene rane. Tužitelj je morao odlaziti na previjanje i redovito mijenjati sterilni prevoj, kupati rane i razgibavati bataljke. Nakon zacjeljivanja rani na prstima tužitelj je obavio fizikalnu terapiju, ali unatoč provedenoj fizikalnoj terapiji kod tužitelja su zaostali bolni ograničeni pokreti u prstima lijeve ruke i nemogućnost formiranja lijeve šake uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Zbog amputacije 3 prsta na lijevoj ruci tužitelju je ruka naružena u jakom stupnju pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Zbog mirovanja i imobilizacije ruke tužitelju je trebala pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Tužitelj je pretrpio imovinsku štetu u vidu plaćanja računa za učešće u pregledu u iznosu od 25,00 kn.

3. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, pa konačno preciziranom tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 14.10.2024. potražuje kako slijedi:

-za pretrpljene bolove

2.000,00 eura

-za pretrpljeni strah

1.800,00 eura

-za duševne boli zbog smanjene životne

1.800,00 eura

aktivnosti

-za duševne boli zbog naruženosti

7.500,00 eura

-za tuđu pomoć (180hx3,32 eura)

597,60 eura

-za trošak liječenja

3,32 eura

Ukupno:

13.700,92 eura

umanjeno za nesporno plaćenih 6.636,14 eura =7.064,78 eura.

Stoga tužitelj predlaže obvezati tuženika na isplatu iznosa od 7.061,46 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete s kamatama od 16.9.2022. do isplate, iznosa od 3,32 eura na ime nastale imovinske štete s kamatama od dana plaćanja računa 29.7.2022. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. Tuženik osporava odgovornost Podravke d.d. kao poslodavca tužitelja, te ističe da je tužitelj u pretežitom dijelu doprinio nastanku vlastite štete. Tužitelj je neoprezno izvršavao radnju otklanjanja proizvodnog ostatka čime je doprinio u značajnoj mjeri vlastitom ozljeđivanju. Odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tužitelj je postupao s krajnjom nepažnjom obzirom je neoprezno izvršavao radnju otklanjanja proizvodnog ostatka. Tuženik navodi da je tužbeni zahtjev postavljen u prevelikom iznosu s obzirom doprinos tužitelja vlastitoj šteti i na ozljede koje je zadobio tužitelj, a koje se mogu utvrditi temeljem tužbi priležeće medicinske dokumentacije. Tuženik predlaže, a sve prije eventualnog provođenja medicinskog vještačenja, da sud obveže tužitelj na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona od liječnika primarne zdravstvene zaštite, poradi razgraničenja prijašnjih ozljeda ili degenerativnih promjena od posljedica iza predmetnog štetnog događaja, da sud obveže tužitelja na dostavu izvornika medicinske dokumentacije na koju se poziva na uvid radi usporedbe sa preslikama. Tuženik osporava utuženi tijek zakonske zatezne kamate. Radi navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati na plaćanje troškova ovog postupka tuženiku.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Odštetni zahtjev, Zapisnik, Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, račun za učešće, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijić od 2.10.2024., saslušan je svjedok RR, te tužitelj.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomice osnovan, kao u izreci presude.

7. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nisu sporni pasivna legitimacija ni štetni događaj, dok je sporna odgovornost tuženika, te visina tužbenog zahtjeva.

8. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. U takvoj situaciji poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, dok odgovornost tuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl.964. i 965. ZOO-a.

9. Na okolnost nastanka samog štetnog događaja saslušan je tužitelj kao stranka, te je isti u svom iskazu naveo kako je u Podravci u vrijeme dok mu se dogodio štetni događaj 13.4.2022. radio otprilike dvije godine, obavljao je svoje uobičajene poslove koje nije tada radio prvi put i to kao pomoćni radnik. Radio je posao uvrećavanja otpada, s njim je bio i radnik RR koji je bio u blizini. Taj posao radio je tako da je na cijev kroz koju je prolazio otpad odnosno "pljeva" stavio ispod vreću, taj se posao inače tako radi, i kako je bio kraj radnog vremena došlo je do zastoja u toj cijevi što se inače na kraju radnog vremena i znalo događati. On je htio otkloniti taj problem pa se popeo na kašetu koja je drvena, ali ima uski rub i uzeo je gumeni čekić koji se tamo i nalazi upravo zato da bi se pomoću njega odštopavalo tu cijev ako do toga dođe, jednom rukom se htio primiti za cijev dok je stajao na kašeti no nije uspio i odjednom mu je lijeva ruka propala u gornji dio te cijevi. U toj cijevi nalaze se rotirajuće lopatice koje su mu zahvatile prste koji su mu bili presječeni, on je tako morao stajati 20 minuta i čekati dok nisu zaustavili tu cijev i oslobodili mu prste. Inače se moglo odštopavanje vršiti pomoću jedne žice ali također i pomoću gumenog čekića kao što je on radio, s time da je morao čekićem lupati po gornjem dijelu te cijevi i zato se popeti na kašetu, jer ako bi se lupalo niže to ne bi imalo učinka. Tako su radili i drugi radnici. Poslije tog događaja došla je hitna pomoć, a njemu je kasnije bila potrebna tuđa pomoć ukućana za svakodnevne poslove, obzirom se morao naviknuti živjeti s jednom rukom. Imao je zaštitne rukavice koje je dobio od poslodavca i propisanu opremu, bio je osposobljen za rad na siguran način. Na upit zašto je pokušao odštopavanje cijevi s gumenim čekićem a ne sa žicom koju je spomenuo navodi kako je prije probao sa žicom ali nije išlo pa je onda probao gumenim čekićem, a i inače se odštopavalo tako da se najprije proba žicom a tek onda ako ne ide tada čekićem. Na daljnji upit da li je prije radio odštopavanje pomoću tog gumenog čekića navodi kako je, taj gumeni čekić je upravo zato tamo i bio da se s njim vrši odštopavanje cijevi, morao se negdje primiti jer je kašeta visine oko metar i 20, pa da ima ravnotežu u radnim cipelama u kojima je stajao. Na daljnji upit je li mogao otići po ljestve i na njih stati navodi kako misli da ih tamo ni nema a i nema mjesta za ljestve, a i inače se ovako radilo kao što je on postupio da se dva puta udari po gornjem dijelu cijevi i onda bi se ona odštopala. Neposrednim opažanjem suda utvrđeno je da je kod tužitelja zaostalo naruženje na lijevoj ruci, na kojoj su do pola odsječena tri prsta te ruke, odnosno nisu odsječeni samo kažiprst i mali prst, a što je uočljivo u svakoj prilici.

10. Svjedok RR iskazao je da je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod poslodavca Podravka d.d. kao i tužitelj. Radio je kao pomoćni radnik a te poslove radio je i tužitelj. Dana 13.4.2022. radili su zajedno poslove, tužitelj je obavljao uobičajeni posao odnosno redovni koji je i do tada radio a to je uvrećavanje otpada. Taj se posao radio tako da je postojala jedna cijev ispod koje se stavila vreća i onda je kroz cijev prolazila "pljeva" odnosno prašina. Tako je tužitelj radio i toga dana, bio je negdje kraj radnog vremena, on je htio u to vrijeme pospremiti alat i okrenuo se da uzme metlu i u tom trenutku čuo je tužitelja kako je počeo vikati i da su mu prsti u zaustavi, a to je otvor od te cijevi. Naveo je da je bio u šoku, otrčao je do predradnika da zaustavi postrojenje, zvali su i hitnu pomoć, došla je i policija, kolega iz radione je oslobodio tu zaustavu, odnosno tužiteljeve prste. Radilo se o prstima lijeve ruke koja mu je krvarila. On nije vidio kada je tužitelj stavio ruku u tu cijev, jer je bio u šoku, a inače ako dođe do zaštopavanja te cijevi ona se odštopava tako da postoji jedna žica koja se gura prema gore, jer na dnu te cijevi postoje lopatice koje se vrte te se ta cijev tako odštopava. Ona se ne smije odštopavati rukom da se ruka unutra gura, može se čekićem. Mogla se odštopavati i čekićem tako da se istim udara po cijevi, on tako radio isto dok bi se ta cijev zaštopala i tako su znali raditi i drugi s čekićem, to je bilo uobičajeno. Tužitelj je imao propisane zaštitne rukavice na rukama i svi su bili osposobljeni za rad na siguran način kod poslodavca.

11. Iskaze tužitelja i svjedoka IR sud je prihvatio u cijelosti kao životne i uvjerljive, jer su u bitnim dijelovima u međusobnom suglasju, te iz istih nedvojbeno proizlazi da ne postoji nikakav doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, obzirom je radio posao na uobičajen način kako se i dotada radilo, tako su radili i drugi radnici, te je imao svu propisanu zaštitnu opremu, dok je odštopavanje cijevi pokušao izvršiti na način kako su radili i ostali radnici, odnosno pomoću žice koja je za to služila, a nakon što to nije uspio, onda pomoću gumenog čekića koji se tamo i nalazio upravo za tu svrhu odštopavanja cijevi. Tužitelj je stao na drvenu kašetu jer je po cijevi gumenim čekićem trebalo lupati po gornjem dijelu, dok nikakve ljestve očito nisu postojale da bi se popeo na njih, a iste, po iskazu tužitelja, tamo ne bi niti stale, odnosno nije niti bilo mjesta da bi se eventualno stalo na ljestve.

12. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da do ozljeđivanja tužitelja nije došlo uslijed njegove nepažnje, već zbog toga što poslodavac nije organizirao proces rada na način da se sam proces rada može odvijati bez opasnosti za sudionike samog procesa rada, obzirom nije osigurao bilo kakva druga sredstva za situacije kada dođe do zaštopavanja cijevi kod obavljanja posla uvrećavanja otpada, iz čega proizlazi odgovornost poslodavca, prema općim propisima obveznog prava, te s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, dok odgovornost tuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl.964. i 965. ZOO-a.

13. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. Augustu Mijić koji je u svom nalazu i mišljenju od 2.10.2024. naveo kako je tužitelj stradao u štetnom događaju 13.4.2022., te tom prilikom zadobio traumatsku amputaciju donjih članaka 2., 3. i 4. prsta lijeve šake. Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 10% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 50 dana.

Bol jakog intenziteta je trajala oko 5 dana, srednjeg oko 10 dana, manjeg još oko 45 dana. Zaostali manje boli (fantomska bol) su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore.

Naruženost je velikog stupnja.

Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće kroz 30 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 30 dan po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno 16.9.2022.

14. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od14.10.2024. navodeći da na nalaz i mišljenje nema primjedbi, te je istim podneskom precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, a tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao na ročištu 30.10.2024. navodeći kako na isti nema primjedbi.

15. Sud je nalaz i mišljenje liječnika vještaka prihvatio u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano, na temelju medicinske dokumentacije.

16. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je kod tužitelja bol jakog intenziteta trajala oko 5 dana, srednjeg oko 10 dana, manjeg još oko 45 dana. Zaostali manje boli (fantomska bol) su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 1.500,00 eura.

17. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužitelj trpio tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 50 dana, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od 1.400,00 eura.

18. Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 10% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu, pa je tužitelju po tom osnovu priznato 1.800,00 eura.

19. Kako je prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja došlo do naruženosti velikog stupnja, a neposrednim opažanjem suda utvrđeno je da je kod tužitelja zaostalo naruženje na lijevoj ruci, na kojoj su do pola odsječena tri prsta te ruke, odnosno nisu odsječeni samo kažiprst i mali prst, a što je uočljivo u svakoj prilici, pa mu po tom osnovu, temeljem čl.1100. ZOO-a i 223. ZPP-a., istim dosuđen zatraženi iznos od 7.500,00 eura.

20. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna pomoć i njega druge osobe za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće kroz 30 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 30 dan po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba, a kako među strankama nije sporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, te da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 3,32 eura, to mu po tom osnovu pripada 597,60 eura (84hx3,00 eura).

21. Tužitelju je valjalo priznati i trošak liječenja u iznosu od 3,32 eura, s kamatama od dana plaćanja računa 29.7.2020. (račun za učešće od 29.7.2022.), do isplate.

22. Dakle, tužitelju je ukupno dosuđeno 12.800,92 eura, umanjeno za nesporno plaćenih 6.636,14 eura, odnosno ukupno 6.164,78 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 6.161,46 od 16.9.2022. ( kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a sve sukladno odredbi članka 1103. ZOO- a) pa sve do isplate, a na iznos od 3,32 eura od 29.7.2022. do isplate, dok je istog valjalo odbiti s iznosom od 900,00 eura s kamatama od 5.3.2021. do isplate, kao neosnovanim.

23. Kamate suđene po stopi određenoj čl. 29.st.2. ZOO-a.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.5. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT). Tako su tužitelju priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva - u iznosu od 100 bodova, sastav tužbe prema Tbr. 7.1. OT u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 14.10.2024. - u iznosu 100 bodova sukladno Tbr.8.1. OT, sastav podnesaka od 10.11.2022., 15.11.2022. , 27.3.2024. - u iznosu od 25 bodova svaki sukladno 8.4. OT, pristup na ročišta 6.11.2023., 30.10.2024. - u iznosu od 100 bodova svako sukladno Tbr.9.1. OT, što ukupno iznosi 575 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 eura, odnosno 1.150,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.437,50 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura u cijelosti, jer je bio potreban za vođenje ovog postupka, kao i trošak pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 50,00 eura, pa sveukupni troškovi tužitelja iznose 1.752,95 eura.

25. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 24.5.2023., 20.5.2024., obzirom isti nisu bili nužni za postupak u smislu čl.155. ZPP-a.

26. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl.30. st.2. Ovršnog zakona.

27. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2024.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika