Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-46/2024-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja HUBER & ELMWOOD d.o.o., Zrinjevac 6, Osijek, OIB: 83527988391, kojeg zastupa Ante Glamuzina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, protiv prvotuženika ŠI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužene ŠIM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti ili poništenja ugovora o prijenosu poslovnog udjela, v.p.s. 100.000,00 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene - 21. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. „Utvrđuje se ništetnim Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Anchor AM d.o.o., Ulica Stjepana Radića 44, Osijek, OIB: 20080494958, MBS: [matični broj subjekta], nominalnog iznosa od 100.000,00 kn (stotisuća kuna), u knjizi poslovnih udjela Društva upisan pod br. 1. od dana 6.12.2023. godine, potvrđen od javnog bilježnika Ivane Kovačević iz Osijeka pod poslovnim brojem Ov-4655/23, zaključen između ŠI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao ustupitelja i ŠIM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao stjecatelja.

II. Nalaže se upravi trgovačkog društva Anchor AM d.o.o., Ulica Stjepana Radića 44, Osijek, OIB: 20080494958, MBS: [matični broj subjekta] da u knjizi poslovnih udjela trgovačkog društva Anchor AM d.o.o., Ulica Stjepana Radića 44, Osijek, OIB: 20080494958, MBS: [matični broj subjekta], izvrši promjenu podataka u odnosu na osnivača – člana društva ŠIM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za jedan poslovni udjel u trgovačkom društvu Anchor AM d.o.o., Ulica Stjepana Radića 44, Osijek, OIB: 20080494958, MBS: [matični broj subjekta], koji je u knjizi poslovnih udjela društva označen pod rednim brojem 1, u nominalnom iznosu od 100.000,00 kn (stotisuća kuna), na način da se briše ŠIM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a upisuje ŠI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a tuženi su dužni takvu promjenu trpjeti.

III. Nalaže se sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku da u registarskom ulošku trgovačkog društva Anchor AM d.o.o., Ulica Stjepana Radića 44, Osijek, OIB: 20080494958, MBS: [matični broj subjekta], izvrši promjenu podataka u odnosu na osnivača – člana društva ŠIM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za jedan poslovni udjel u trgovačkom društvu Anchor AM d.o.o., Ulica Stjepana Radića 44, Osijek, OIB: 20080494958, MBS: [matični broj subjekta], koji je u knjizi poslovnih udjela društva označen pod rednim brojem 1, u nominalnom iznosu od 100.000,00 kn (stotisuća kuna), na način da se briše ŠIM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a upisuje ŠI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se tuženicima EI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ŠIM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da solidarno naknade tužitelju HUBER & ELMWOOD d.o.o., Zrinjevac 6, Osijek, OIB 83527988391, MBS [matični broj subjekta] prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke o trošku do isplate u visini stope određene člankom 29. ZOO-a i to uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. „Poništava se Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Anchor AM d.o.o., Ulica Stjepana Radića 44, Osijek, OIB: 20080494958, MBS: [matični broj subjekta], nominalnog iznosa od 100.000,00 kn (stotisuća kuna), u knjizi poslovnih udjela Društva upisan pod br. 1. od dana 6.12.2023. godine, potvrđen od javnog bilježnika Ivane Kovačević iz Osijeka pod poslovnim brojem Ov-4655/23, zaključen između ŠI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao ustupitelja i ŠIM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao stjecatelja.

III. Nalaže se tužitelju HUBER & ELMWOOD d.o.o., Zrinjevac 6, Osijek, OIB: 83527988391 naknaditi prvotuženiku ŠI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 11.295,00 eura (slovima: jedanaest tisuća dvjesto devedeset pet eura) u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju HUBER & ELMWOOD d.o.o., Zrinjevac 6, Osijek, OIB: 83527988391, naknaditi drugotuženoj ŠIM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 11.280,00 eura (slovima: jedanaest tisuća dvjesto osamdeset eura) u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev drugotužene za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.880,00 eura (slovima: šest tisuća osamsto osamdeset eura).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je s prvotuženikom i VI **.**.2022. zaključio Društveni ugovor o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću za savjetovanje i usluge Anchor AM. U čl. 10. Društvenog ugovora ugovoreno je ograničenje u prijenosu poslovnih udjela, tako da se udjeli između osnivača mogu slobodno prenositi, a drugim osobama, koje nisu članovi društva, samo nakon što je prijenos poslovnog udjela prvo ponuđen drugom osnivaču pod istim uvjetima (pravo prvokupa).

2. Dalje navodi da su tuženici 6. prosinca 2023. zaključili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela potvrđen od javnog bilježnika kojim je prvotuženik kao osnivač, odnosno član društva Anchor AM d.o.o. prenio drugotuženoj svoj poslovni udjel u društvu. Prije zaključenja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela između tuženika, tužitelju nije ponuđeno da iskoristi pravo prvokupa sukladno čl. 10. Društvenog ugovora, a koja ponuda je sukladno navedenom članku pretpostavka valjanosti prijenosa poslovnog udjela osobi koja nije član društva Anchor AM d.o.o. Smatra da je sporni Ugovor ništetan sukladno odredbama čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima i čl. 290. Zakona o obveznim odnosima, jer nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. U tom smislu poziva se na stajališta izražena u pravnoj teoriji.

3. Nadalje ističe da mu prvotuženik nikada nije dostavio ponudu za korištenje prava prvokupa poslovnog udjela, sukladno odredbi članka 10. Društvenog ugovora i citiranoj odredbi Zakona o trgovačkim društvima. Tvrdi da mu je drugotužena dopisom od 19. prosinca 2023., na temelju njegova poziva da opravda svoju legitimaciju kao član Društva na skupštini koja se imala održati 21. prosinca 2023., dostavila ispravu pod nazivom „Sporazum“, datiranu s 22. rujna 2023.

4. Isprava pod nazivom „Sporazum“, kojom drugotužena dokazuje da je prvotuženik kao član društva Anchor AM d.o.o. ponudio ostalim članovima Društva korištenje prava prava prvokupa iz čl. 10. Društvenog ugovora je krivotvorena isprava koju je izradio jedan od članova društva Anchor AM d.o.o., VI, na način da je nakon iznuđenog potpisa HI, bez žiga člana društva trgovačkog društva HUBER & ELMWOOD d.o.o., ispravu sadržajno izmijenio i dodao tekst kojim pravda suglasnost za prijenos poslovnog udjela u društvu Anchor AM d.o.o. Međutim, takva krivotvorena isprava, čak i da je istinita, ne bi udovoljavala uvjetima iz odredbe članka 412. Zakona o trgovačkim društvima, niti je iz te isprave vidljivo da je prvotuženik drugim članovima Društva ponudio korištenje prava prvokupa njegova poslovnog udjela pod istim uvjetima pod kojima ga je u konačnici stekao prvotuženik.

5. Tužitelj je protiv VI podnio kaznenu prijavu pred Općinskim državnim odvjetništvom u Osijeku zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje isprave, opisanog u čl. 278. st. 1. i 2. Kaznenog zakona. Zbog nedostatka ponude za korištenje prava prvokupa poslovnog udjela prvotuženika i krivotvorenja i formalnih nedostataka isprave o odricanju od prava prvokupa poslovnog udjela prvotuženika, sporni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela tužitelj smatra ništetnim, unatoč tome što je pobijani ugovor u propisanom obliku. Stoga tužitelj postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu, prvotuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je, kao jedini član društva, osnovao trgovačko društvo Anchor AM. Ne osporava da je početkom 2022. godine, dio svojih članskih udjela prenio tužitelju i VI, koji su postali članovi društva. Također ne osporava da su tuženici zaključili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela kojim je prvotuženik kao član društva prenio drugotuženoj svoj poslovni udjel u društvu.

7. Dodaje da je od sredine 2022. godine, zbog osobnih razloga smanjio sve aktivnosti oko vođenja i upravljanja društva Anchor AM d.o.o. Zbog smanjene aktivnosti, prvotuženik je ostalim članovima društva u više navrata iskazao svoju namjeru istupanja iz društva, odnosno namjeru prijenosa poslovnih udjela njima ili trećim osobama. Znatno prije sklapanja ugovora s drugotuženom, treći je član društva, VI, osobno izvijestio prvotuženika da nije zainteresiran za stjecanje poslovnih udjela, a uputio je svoju sestru ŠIM kao mogućeg stjecatelja poslovnog udjela da se javi prvotuženiku.

8. Tijekom rujna 2023. godine, član društva VI donio je prvotuženiku na potpis Sporazum kojim on i drugi član društva izjavljuju da su upoznati s namjerom prvotuženika i uvjetima prodaje članskih udjela te kojim izjavljuju kako se odriču korištenja prava prvokupa.

9. Prvotuženik nije imao nikakvog razloga za posumnjati u odredbe Sporazuma, koji su potpisali svi članovi društva i izjavili da se odriču korištenja prava prvokupa. Stoga su tuženici su sklopili Ugovor o prodaji i prijenosu poslovnog udjela društva Anchor AM d.o.o., koji su stranke potvrdile kod javnog bilježnika.

10. Smatra da pozivanje tužitelja na odredbe čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima te odredbe članka 290. i 268. st. 2. ZOO, nije primjenjivo u konkretnom slučaju. Naime, tvrdi da Sporazum kojim ostali članovi društva izjavljuju da ne žele koristiti svoje pravo prvokupa nije krivotvorina, da je sačinjen i potpisan u tri istovjetna originalna primjerka te da su ga potpisale osobe navedene kao potpisnici, pa nema razloga posumnjati u pravu volju stranaka u trenutku njegovog sklapanja.

11. Svi članovi društva su unatrag godinu dana znali i bili upoznati s namjerom prvotuženika da istupi iz društva, pa kako je sačinjen Sporazum kojim se ostali članovi društva odriču prava prvokupa nije bilo zapreka za sklapanje predmetnog Ugovora.

12. Člankom 10. Društvenog ugovora članovi društva su ugovorili da osnivači mogu svoj udjel ustupiti osobi koja nije član društva samo nakon što je prijenos poslovnog udjela prvo ponuđen drugom osnivaču pod istim uvjetima. Dakle, ne traži se nikakva posebna forma, pa je predmetni Sporazum pravno valjan i proizvodi pravne učinke. Slijedom iznijetog, prvotuženik predlaže da naslovni sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelja obveže da plati parnične troškove.

13. Drugotužena također osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Ne osporava da su 6. prosinca 2023. tuženici sklopili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela. Međutim, tvrdi da je, suprotno navodima tužitelja, prije zaključenja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela između tuženika, prvotuženik ovdje tužitelju i VI u više navrata ponudio da kao članovi Društva preuzmu njegove poslovne udjele, jer se prvotuženik htio u cijelosti povući iz Društva. Ujedno je između tužitelja, prvotuženika i VI, koji su u to vrijeme bili članovi Društva, odnosno osnivači, sklopljen i predmetni Sporazum. Slijedom navedenog, neosnovani su i neistiniti navodi tužitelja da mu nije ponuđeno iskoristiti pravo prvokupa sukladno čl. 10. Društvenog ugovora, tvrdi drugotužena.

14. Iz Ugovora o prijenosu poslovnog udjela proizlazi da je isti sačinjen u obliku javnobilježničkog akta, sukladno odredbi čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima. Odredba čl. 10. Društvenog ugovora ne predviđa formu ponude prijenosa poslovnih udjela, niti predviđa obvezu sklapanja predugovora, isto nije predviđeno niti odredbama Zakona o trgovačkim društvima.

15. Drugotužena tvrdi da tužitelj neistinito i neosnovano navodi da tužitelj zastupan po direktorici HI nije potpisao predmetni Sporazum od 22. rujna 2023. te da je navedena isprava krivotvorena. Navedeni Sporazum je potpisala vlastoručno HI u svojstvu direktorice tužitelja i to pred svjedocima te je jako dobro znala što potpisuje. Tužitelj u nedostatku osnova za pobijanje predmetne odluke, tužbeni zahtjev temelji na neistinitim i neosnovanim navodima, bez dokaza kojima bi isto dokazao osim kaznene prijave koju je također sam sačinio samo za potrebe ovoga postupka i koja sadrži samo navode samog tužitelja, bez ijednog dokaza. Ističe da protiv VI do dana podnošenja ovog odgovora na tužbu nije pokrenut, niti se po odredbama Zakona o kaznenom postupku vodi ikakav postupak za krivotvorenje isprave.

16. Iz tužbe nije razvidno na kojoj pravnoj osnovi tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, niti na čemu temelji svoj kumulirani eventualni tužbeni zahtjev za poništenje Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, smatra drugotužena. Stoga drugotužena predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te da obveže tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška.

17. Na pripremnom ročištu održanom 21. svibnja 2024., tužitelj osporava da je prvotuženik tužitelju u više navrata iskazao svoju namjeru istupanja iz društva, odnosno da je vodio više razgovora s članovima društva oko tog pitanja, kao i da su svi članovi društva unatrag godinu dana znali i bili upoznati s namjerom prvotuženika da istupi iz društva. Tužitelj osporava i da je predmetni Sporazum sačinjen i potpisan u tri istovjetna originalna primjerka. U odnosu na odgovor na tužbu drugotužene, osporava da je prvotuženik u više navrata tužitelju i VI nudio pravo prvokupa jer se htio u cijelosti povući, kao i da je tužitelju bio ponuđen prvokup na Ugovorom predviđen način te da se tužitelj tog prava odrekao, a pogotovo ne predmetnim Sporazumom.

18. Na istom ročištu, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika.

19. Na ročištu održanom 9. srpnja 2024., sud je saslušao zakonsku zastupnicu tužitelja, koja je između ostalog navela da je 22. rujna 2023. radila na pripremama za otvaranje restorana UMAMI, kada je došao VI i rekao da hitno mora razgovarati sa mnom jer je u pitanju opstanak društva Anchor AM d.o.o. Rekao je da prvotuženik želi rasturiti firmu i da želi kriminalcu dati svoj udio. Ponudio joj je na potpis papir na kojem je stajao samo jedan vrlo kratki odlomak. Tvrdi da, u brzini, nije pročitala taj tekst, zna samo da se spominjalo ime javnog bilježnika, a ostatak sadržaja ne zna. Navodi da je imala puno povjerenje u VI i njegove namjere pa zbog toga i zbog žurbe nije provjeravala sadržaj koji je potpisivala. Prema njegovim navodima, izjava koju je potpisala trebala je pomoći društvu Anchor AM d.o.o. da opstane. Nadalje navodi da je zatražila od VI prije nego što je otišao da joj dostavi presliku potpisane izjave, a što se on obvezao učiniti, međutim, preslika joj nikad nije došla. Tvrdi da je taj dokument prvi puta vidjela sredinom prosinca na skupštini društva Anchor AM d.o.o. Iskazuje da joj se provotuženik nikada nije obraćao vezano za prvo prvokupa poslovnog udjela, niti je ikada dobila ponudu za pravo prvokupa predmetnog poslovnog udjela.

20. Punomoćnica drugotužene je dala na uvid zakonskog zastupnici tužitelja sporni Sporazum u dva primjerka u originalu s njezinim potpisom te joj je postavila pitanje je li to njezin potpis, tužiteljica odgovara jest, ali da je ona, prilikom spornog potpisivanja, potpisala samo jedan dokument, a ne dva.

21. Sud je potom proveo dokaz saslušanjem prvotuženika ŠI, koji između ostalog navodi da su mu 2022. godine VI i EIM predložili da nastave raditi preko društva Anchor AM d.o.o. kako ne bi otvarali drugu firmu. Predložili su mu da ostane zaposlen u njoj, međutim, on je u tom trenutku zdravstveno bio vrlo loše te je htio da ga se smjeni s direktorske pozicije. Oni su smatrali da treba ostati direktor, a rekli su da ne mora ništa raditi, već će oni obavljati sav posao.

22. Na sastanku na kojem su prisustvovali direktori povezanih firmi, koji se održao u veljači 2023., svjedok navodi da je ponovio da bi želio izaći skroz iz društva Anchor AM d.o.o. Međutim, VI i EIM su mu rekli da to ne govori javno, da ne bi ispalo da društvo ima problema te su ga nagovorili da ne istupi iz društva. U srpnju i kolovozu 2023. svjedok navodi da se još lošije osjećao zbog obiteljskih tragedija, pa kad je sreo rođaka, predložio mu je da ga zastupa u društvu Anchor AM d.o.o., ali ne i da mu proda svoj poslovni udjel. U mjesecu rujnu 2023. je definitivno zaključio da se mora više baviti svojim zdravljem te da će izaći iz Anchor AM d.o.o., a što je značilo i iz povezanih društava budući da je društvo Anchor AM d.o.o. krovno njima svima.

23. Svjedok navodi da ima udio i u društvu tužitelja od 5%, a za koji je pregovarao sa EIM da ga isplati nekretninom na moru. Kada je odlučio prodati svoj poslovni udio, VI mu je rekao da bi ga njegova sestra kupila. Svjedok navodi kako mu je rekao da se ne može zaobići pravo prvokupa, zbog čega je udio ponudio svima, te da je sa tužiteljem komunicirao preko EIM, koji je sin zakonske zastupnice tužitelja, a koji u tom trenutku nije imao nikakvu funkciju u društvu tužitelja.

24. Dodaje da nisu Društvenim ugovorom o osnivanju Anchor AM d.o.o. propisali točan način na koji će se izvršiti pravo prvokupa, pa je smatrao da to može i usmeno. VI mu je pokazao sporni Sporazum navodeći da su svi suglasni s tim da neće koristiti pravo prvokupa. Nadalje navodi da su imali grupu za zajednički razgovor na društvenim mrežama u kojoj su pričali i o prvokupu, a da je EIM napravio procjenu vrijednosti njegovog udjela, kako bi on mogao taj udio i prodati. Ističe da nije primio ponudu za kupnju udjela, osim ponude drugotužene. Smatra da EIM nije bio zainteresiran za kupnju poslovnih udjela u Anchor AM d.o.o. u trenutku kada je poslovne udjele kupovala drugotužena iako je imao mogućnosti jer je imao i saznanja o predmetnoj transakciji. Dapače, rekao je drugotuženoj: "super, zaradit ćeš 1,2 milijuna eura na prodaji".

25. Sud je zatim saslušao drugotuženu ŠIM koja je između ostalog navela da je do srpnja 2023. radila u Kliničkom bolničkom centru Osijek kao prehrambeni tehnolog i tamo dala otkaz, kada ju je EIM pozvao da radi na projektu centralne kuhinje za Anchor AM d.o.o. koja bi pretpripremala hranu za restorane koji su dio povezanih društava: Csingi Lingi Csarda, UMAMI, Boutique hotel, itd. Ona je trebala biti zadužena za kompletni projekt. Zatim joj je prvotuženik ponudio da kupi njegov poslovni udio budući da je on htio izaći iz društva, a nije htio poslovni udio prodati nekom nepoznatom. Od prvotuženika je dobila sporni Sporazum o korištenju prava prvokupa i taj dokument je nosila s njim javnom bilježniku radi potpisivanja ugovora o kupoprodaji poslovnog udjela. Tvrdi da je sve bilo u prijateljskim odnosima i da nije imala nikakvog razloga posumnjati u vjerodostojnost spornog dokumenta. Prvotuženik joj je rekao da je vrijednost poslovnog udjela procijenio EIM na 3,5 milijuna eura, ali da je isto tako rekao da će tražiti neovisno vještačenje, kako ne bi bilo nikakvih sumnji u objektivnost procjene vrijednosti udjela. Nakon što je kupila poslovni udio, društvu Anchor AM d.o.o. dala je 750.000,00 EUR-a pozajmice, a kako bi društvo moglo raditi. Tri tjedna nakon toga, u siječnju 2024., račun društva blokiralo je društvo tužitelja, jer su a naplatu su stigle zadužnice tužitelja. U lipnju 2024. je otvoren stečaj. Dodaje da je njen brat VI imatelj poslovnih udjela u društvu tužitelja.

26. Na ročištu održanom 11. rujna 2024., saslušan je svjedok DI, koji je iskazao između ostalog da je do potpisivanja predmetnog Sporazuma došlo prilikom priprema za otvaranje Umami restorana u listopadu 2023. Svjedok je u to vrijeme radio za HUBER & ELMWOOD održavanje i HUBER & ELMWOOD distribuciju, a za Anchor je ranije radio održavanje voznog parka. U tom trenutku je spremao Umami restoran skupa s HI kada je došao VI sa ocem i sinom. Sjeli su za stol i krenuli potpisivati neke dokumente. Navodi da je stajao oko metar do dva udaljen od njih. HI je prvo pročitala dokument od početka do kraja, zatim je kratko diskutirala sa VI i potpisala prvi dokument. Potom je počela čitati drugi dokument i komentirala kako je riječ o istom dokumentu i potpisala i drugi dokument, a čini mu se da je potpisala i još dokumenata jer je bilo više istih papira. Ne sjeća se točno sadržaja njihovog razgovora, zna da se spominjao ŠI i VIM. U tom trenutku nije znao više o sadržaju predmetnog dokumenta. HI nije pokazivala nikakvu zabrinutost nakon što je pročitala sadržaj dokumenta, bila je nasmijana i nije izgledala kao da imaju bilo kakvih problema.

27. Sud je saslušao i svjedoka LI, koji je naveo da je sa sinom, VI, unukom došao u restoran Umami, kako bi HI potpisala neke dokumente. Nije znao točno o kakvim je dokumentima riječ. VI i HI nisu puno razgovarali, on je rekao da treba potpisati te dokumente, ona ih je pročitala i nakon toga potpisala. Bilo je više dokumenata, odnosno više primjeraka istog dokumenta, ona ih je potpisala. Svjedok tvrdi da je stajao oko metar udaljen pa je mogao vidjeti da je riječ o primjercima istog dokumenta. Na pitanje punomoćnika tužitelja, je li imao ikakvih funkcija u Anchor grupaciji, svjedok odgovara da je od 20. ožujka 2024. direktor u tvrtkama Csingi Lingi Csarda, Castelum hotel, HUBER & ELMWOOD održavanje, HUBER & ELMWOOD distribucija i HUBER & ELMWOOD centralna kuhinja, ali u rujnu prošle godine kad se to odvijalo nije imao funkciju u povezanim društvima. Navodi da su Csingi Lingi Csarda i Castelum hotel u stečajnom postupku, dok za HUBER & ELMWOOD održavanje, HUBER & ELMWOOD distribucija i HUBER & ELMWOOD centralna kuhinja još nije pokrenut stečajni postupak, iako su više od tri mjeseca u blokadi. Društva su otišla u stečaj jer je EIM blokirao društva.

28. Vezano za predmetni Sporazum navodi da je cijela stranica bila ispisana i da se zakonska zastupnica tužitelja potpisala pri dnu papira. Prilikom potpisivanja, navodi svjedok, atmosfera je bila prijateljska, njegov je sin rekao HI da dokumente treba potpisati, a ona tome nije ni na koji način prigovorila.

29. Na ročištu održanom 9. listopada 2024., sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka EIM koji je između ostalog naveo da mu je poznato bilo i prije prijenosa udjela društva Anchor AM d.o.o. da ŠI želi izaći iz društva i prodati svoj udio. U srpnju 2023. ga je telefonski izvijestio da se ne osjeća dobro fizički i psihički te da su mu potrebni novci zbog čega planira prodati svoj udio. Dakle, rekao je da mu hitno trebaju novci te mu je svjedok ponudio 100.000 eura. Dogovorili su se da će to biti kapara za njegov poslovni udio u Anchor AM. Svjedok navodi da mu je novac isplatio, međutim nakon otprilike tjedan dana ga je prvotuženik nazvao i rekao da mu je ovdje drugotužena posudila još oko pola miliona eura te da će mu vratiti ovih 100.000 eura što je i učinio. Obzirom da je postao likvidan nisu dalje razgovarali o prijenosu poslovnog udjela. Dan - dva prije skupštine društva Anchor AM 21. prosinca 2023. ŠI ga je nazvao i rekao da neće doći na skupštinu jer je svoj poslovni udjel prodao drugotuženoj. Pitao ga je po kojoj cijeni i po kojim uvjetima, a on je odgovorio da to još nisu definirali. Navodi da su razgovori o prodaji poslovnog udjela ŠI počeli oko lipnja 2023. te da je on u to vrijeme bio direktor društva. Na pitanje punomoćnice drugotužene, u kojem svojstvu je pregovarao s ŠI o kupnji udjela, svjedok odgovara da su oni prvenstveno prijatelji te da mu je i ranije posuđivao novce. Pozajmicu je EI dalo društvo tužitelja. U trenutku potpisivanja Sporazuma, svjedok je bio samo knjigovođa, nije bio vlasnik, niti direktor. 30. Obzirom da drugotužena nije zatražila odobrenje suda za očitovanje u smislu odredbe članka 299.a Zakona o parničnom postupku, sud nije uzeo u obzir navode iz podneska drugotužene od 8. listopada 2024., pa ga je drugotužena ukratko izložila na ročištu. Drugotužena ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka, jer smatra da ne postoji tužiteljev subjektivni interes za vođenje ovog spora, odnosno korist koju tužitelj očekuje od ovoga spora. Sve kada bi tužitelj i uspio u sporu, ne postoji korist koju bi isti time stekao, niti pravo koje bi time ostvario. Ističe da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti odnosno poništenje Ugovora o prijenosu poslovnih udjela u društvu Anchor AM d.o.o. Osijek, a nad kojim je 10. lipnja 2024. otvoren stečajni postupak. Poslovni udjeli odnosno temeljni kapital društva predstavlja imovinu iz koje će se tijekom stečajnog postupka namiriti vjerovnici stečajnog dužnika Anchor AM d.o.o. Osijek. Pretpostavka za otvaranje stečajnog postupka je prezaduženost i nelikvidnost dužnika, zbog čega nije za očekivati da će preostati imovina odnosno temeljni kapital koji bi se vratio članovima društva dužnika po okončanju stečajnog postupka podmirenjem svih potraživanja i svih troškova. Sve i kada bi tužitelj uspio u postupku, što nije izvjesno, poslovni udio u društvu Anchor AM d.o.o. koji sada glasi na drugotuženu bi eventualno bio vraćen i upisan na prvotuženika, ali i dalje ne postoji nikakav pravni interes niti pravna korist koju bi ostvario ovdje tužitelj prijenosom poslovnog udjela s ŠIM na ŠI. Ističe da pravni interes mora postojati u vrijeme donošenja odluka o osnovanosti zahtjeva za pružanje pravne zaštite. Pravila o pravnom interesu prisilne su naravi pa stranke svojim dispozicijama ne mogu otkloniti njihovu primjenu. Slijedom navedenog drugotužena predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uslijed nedostatka pravnog interesa.

31. Na ročištu održanom 21. studenog 2024. punomoćnik tužitelja ističe da u ovom postupku postoje dva tužbena zahtjeva i da ne mora dokazivati pravni interes za tužbeni zahtjev na utvrđenje odnosno da je pravni interes za isticanje tog tužbenog zahtjeva izjednačen s javnim interesom, jer je pobijani ugovor ništetan budući da je zaključen protivno kogentnom propisu. Konačno, budući je stečajni postupak nad trgovačkim društvo Anchor AM d.o.o., otvoren 10. lipnja 2024. prije drugotuženikova prigovora u ovom su postupku održana dva ročišta za glavnu raspravu na kojima niti jedan od tuženika takav prigovor nije isticao. Obzirom na stečajnu masu Anchor AM d.o.o., moguće je ostvarenje pravnog interesa tužitelja u smislu korištenja ovlaštenja iz prava prvokupa, jer je okončanje stečajnog postupka i njegove posljedice u imovinskom smislu neizvjesno.

32. Drugotužena ističe da prigovor nedostatka pravnog interesa nije vezan za rok i može se istaknuti tijekom cijelog prvostupanjskog postupka. Osim toga tužitelj je u međuvremenu svoje poslovne udjele u društvu Anchor AM d.o.o. prodao te više nije jedan od članova društva.

33. Sud je potom saslušao svjedoka VI koji između ostalog navodi da je početkom 2023. godine ŠI izrazio želju da bi izašao iz tvrtke Anchor u slijedećih sedam mjeseci. Kroz dogovore sa EIM i svjedokom dogovoreno je da će udjele preuzeti PI. Sa svime je bila upoznata HI. EIM je izjavio da nije zainteresiran preuzeti udjele jer je u blokadi, a niti je HUBER & ELMWOOD zainteresiran. HI je bila zadovoljna takvim Sporazumom, budući da u društvo nisu ulazile strane osobe, dapače, bila je prijateljski raspoložena i niti u jednom trenutku nije iskazala namjeru za otkup udjela. Navodi da je o prvobitnim poslovnim udjelima pregovarao isključivo sa EIM te je o svemu bila upoznata HI. Naime, EIM je bio izvršni član, a pretpostavlja da je zbog svojih blokada mjesto direktora prepustio svojoj majci HI. Na pitanje punomoćnice drugotužene, koja je uloga EIM bila u Anchoru AM i HUBER & ELMWOOD u, svjedok odgovara da je EIM do 17. listopada 2023. bio direktor u Anchoru skupa s ŠI i svjedokom, a nakon 17. listopada 2023, više nije imao nikakvu funkciju, jer je dogovor bio da će tu funkciju preuzeti PI. Razlog tome su bile uočene nepravilnosti u poslovanju i u odlukama koje je on potpisivao bez znanja, svjedoka i ŠI. Što se tiče Hubera & Elmwooda, EIM na papiru ne obavlja nikakve poslove, međutim, faktički, on je stvarni vlasnik.

34. Svjedok navodi da je zakonska zastupnica tužitelja bila upoznata sa sadržajem Sporazuma i ranije te da nije dodavao niti mijenjao išta u tekstu Sporazuma nakon njenog potpisivanja. Sporazum je potpisan u tri ili četiri primjerka od kojih je jedan primjerak zadržala HI.

35. Na pitanje punomoćnika tužitelja, kako su se donosile odluke u upravi Anchora AM d.o.o., samostalno i pojedinačno ili skupno, svjedok odgovara da je sve odluke donosio EIM jer su svi imali potpuno povjerenje u njega. Svjedok navodi da za ove navode ima dokaz jer su, nakon uočenih nepravilnosti i falsificiranja potpisa, suočili EIM s tim činjenicama, nakon čega je on potpisao dokument u kojem navodi da je on donosio sve odluke i da prihvaća svu odgovornost odluka u društvu Anchor AM d.o.o.

36. U dokaznom dijelu postupka sud je saslušao svjedoke VI, EIM, ŠI, ŠIM, HI, NI i LI te izvršio uvid u slijedeće isprave: Društveni ugovor (list 11-14, i 48-51), potvrda (list 15 i 52), Izvadak iz sudskog registra (list 16-24), Ugovor o prodaji i prijenosu poslovnog udjela (list 25-27, 53-55), ovjera javnog bilježnika (list 28 i 56), poruka s društvene mreže (list 32 i 59), Sporazum (list 33, 58 i 76), kaznena prijava (list 34-37), Izvadak iz sudskog registra (list 39-47), Potvrda javnog bilježnika (list 57), e-mail poruka (list 60), Dopis (list 61), e-mail poruka (list 72-73),

37. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 dalje - ZPP) te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da tužba nije osnovana.

38. Među strankama je sporno je li Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Anchor AM d.o.o., zaključen između ŠI kao ustupitelja i ŠIM kao stjecatelja, ništetan odnosno pobojan. 39. Pravna osnova za ništetnost, smatra tužitelj, je povreda odredaba članaka 412. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima i 290. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, tvrdi da mu prvotuženik nikada nije dostavio ponudu za korištenje prava prvokupa poslovnog udjela, sukladno odredbi članka 10. Društvenog ugovora te uz to tvrdi da je Sporazum o odricanju od prava prvokupa od 22. rujna 2023. krivotvorena isprava koju je izradio VI, iznudivši potpis zakonske zastupnice tužitelja HI. Također, navedeni Sporazum ne udovoljava formi koju propisuje odredba članka 412. Zakona o trgovačkim društvima.

40. Odredba članka 290. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO) propisuje da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo (stavak 1.). Ugovor koji nije sklopljen u ugovorenom obliku nema pravni učinak ako su strane valjanost ugovora uvjetovale posebnim oblikom (stavak 2.).

41. Prema odredbi članka 412. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024; dalje - ZTD), za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Nedostatak propisanog oblika ugovora kojim se preuzima obveza da će se prenijeti poslovni udio otklanja se sklapanjem ugovora o prijenosu poslovnog udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Za prijenos poslovnog udjela nije potrebna promjena društvenog ugovora.

42. Uvidom u Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 6. prosinca 2023., razvidno je da je isti sklopljen sukladno odredbi članka 412. stavka 3. ZTD-a, odnosno u formi privatne isprave koju je potvrdio javni bilježnik (list 25-28 i 53-57 spisa). Stoga je neosnovan navod tužitelja da je predmetni Ugovor ništetan jer je protivan odredbama članaka 412. stavka 3. ZTD-a i 290. ZOO-a.

43. Nadalje, sud smatra neosnovanim i navod tužitelja da se gore navedene odredbe ZTD-a i ZOO-a o obliku ugovora imaju primijeniti i na Sporazum od 22. rujna 2023. koji su potpisali tadašnji članovi društva: zakonska zastupnica tužitelja HI - za tužitelja, zatim prvotuženik ŠI i VI. Naime, forma izjave kojom članovi društva odbijaju koristiti pravo prvokupa nije propisana i nema mjesta analogiji navedenih odredbi. Dakle, nije od utjecaja na ovu pravnu stvar činjenica da navedeni Sporazum nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju je potvrdio javni bilježnik odnosno da nije riječ sudskoj odluci koja zamjenjuje takav ugovor.

44. Tužitelj dalje tvrdi da mu prvotuženik nikada nije dostavio ponudu za korištenje prava prvokupa poslovnog udjela, sukladno odredbi članka 10. Društvenog ugovora. Naime, prema navedenoj odredbi, udjeli se između osnivača mogu slobodno prenositi, a osnivači mogu svoj udio ustupiti osobi koja nije član društva samo nakon što je prijenos poslovnog udjela prvo ponuđen drugom osnivaču pod istim uvjetima.

45. Prema odredbi članka 2. spornog Sporazuma od 22. rujna 2023., ugovorne strane ovim Sporazumom utvrđuju da je član društva ŠI ostalim članovima Društva ponudio da koriste pravo prvokupa pod uvjetima pod kojima će prodaju istih ponuditi trećoj osobi ŠIM odnosno bilo kojoj drugoj osobi. Svi ostali članovi Društva odbijaju koristiti pravo prvokupa i nisu zainteresirani za kupnju poslovnih udjela pod bilo kojim uvjetima, što potvrđuju vlastoručnim potpisom na ovom Sporazumu.

46. Zakonska zastupnica tužitelja tvrdi da je potpisala predmetni Sporazum, ali nije znala što potpisuje, nije pročitala tekst i da je tekst izmijenjen nakon njezinog potpisivanja. Provodeći dokaze tijekom postupka, sud je nije utvrdio da su navedene tvrdnje zakonske zastupnice utemeljene.

47. Kao prvo, zakonska zastupnica tužitelja je diplomirana pravnica i u tom trenutku direktorica razvijenog društva koje je uredno poslovalo i ostvarivalo prihode. Društvo Anchor Am d.o.o. je nesporno bilo krovno, glavno društvo društvima kćerima. Same ove činjenice – zvanje pravnice i status direktora takvog društva, dovode u sumnju navode da takva osoba ne bi pročitala dokument koji potpisuje. Nelogičnim sud smatra i tvrdnju zakonske zastupnice da nije upoznata ni na koji način sa sadržajem Sporazuma, već da se od cijelog dokumenta sjeća jedino da se spominje javni bilježnik. Tim više, što je sama zakonska zastupnica tužitelja na ročištu 9. srpnja 2024. iskazala da joj je VI, neposredno prije nego što je potpisala dokument, rekao da hitno mora razgovarati s njom jer je u pitanju opstanak društva Anchor AM d.o.o., a što ukazuje da je bila svjesna važnosti dokumenta kojeg potpisuje. Nije životno logično i dosljedno svim provedenim dokazima da zakonska zastupnica tužitelja, znajući da je riječ o tako važnom dokumentu, ne bi bila s njegovim sadržajem upoznata te da ne bi takav dokument pročitala prije njegovog potpisivanja.

48. Sin zakonske zastupnice EIM, za kojeg svjedoci navode da je stvarni direktor tužitelja, navodi da su razgovori o prodaji poslovnog udjela ŠI počeli oko lipnja 2023. te da je on u to vrijeme bio direktor društva. Dakle, navodi da mu je poznato bilo i prije prijenosa udjela društva Anchor AM d.o.o. da ŠI želi izaći iz društva i prodati svoj udio. Također navodi da mu je prvotuženik bio prijatelj. Pored takvog stanja stvari, uz iskaz svjedoka da su ŠI, EIM i VI bili u stalnom kontaktu preko društvenih mreža, nije logično da majka EIM i sljednica u društvu - zakonska zastupnica tužitelja HI, nije znala ništa o namjerama prvotuženika prije potpisivanja Sporazuma, niti iz Sporazuma, već da je za prodaju poslovnog udjela saznala tek na Skupštini društva.

49. Nadalje, tužitelj nije u dovoljnoj mjeri dokazao osnovanost svojih tvrdnji da je Sporazum o odricanju od prava prvokupa krivotvorena isprava koju je izradio VI, iznudivši potpis zakonske zastupnice tužitelja HI. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, osim iskaza zakonske zastupnice tužitelja, proizlazi da je susret VI i HI, prilikom potpisivanja Sporazuma, bio prijateljski i da je ona pročitala što potpisuje. Iz sadržaja i forme samog dokumenta ne proizlazi na koji način bi se ta krivotvorina izvela, a da sam potpisnik letimičnim čitanjem ne vidi sadržaj takvog kratkog teksta. Osim toga, ako sud uzme za istinitu tvrdnju zakonske zastupnice tužitelja da tekst Sporazuma nije pročitala i da ne zna njegov sadržaj, nije jasno kako onda zakonska zastupnica može tvrditi da to nije isti sadržaj koji je potpisala, odnosno da je sadržaj naknadno krivotvoren.

50. Slijedom navedenog, sud ne pronalazi predmetni Ugovor ništetnim odnosno pobojnim, zbog čega je odlučio kao u izreci presude.

51. U odnosu na navode drugotužene da ne postoji pravni interes tužitelja za pokretanje ove parnice, budući da je društvo Anchor AM u stečaju, sud napominje da se pravni interes u parničnom postupku ne očituje samo u potencijalnom ekonomskom interesu tužitelja (Visoki trgovački sud, poslovni broj: Pž 4492/2022-6 od 26. lipnja 2024.). Među tužiteljem, društvom Anchor AM i tuženicima, mnogo je isprepletenih poslovnih odnosa, a prvotuženik ŠI i ovdje svjedok, VI su osnivači i članovi društva tužitelja. Osim toga, budući da je nad navedenim društvom Anchor AM tek otvoren stečaj (10. lipnja 2024.), sud ne može predvidjeti implikacije ove odluke na taj postupak, zbog čega nije usvojio prigovor drugotužene.

52. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., 154. st. 1., 155., i čl. 164. st. 1. te st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23; u daljnjem tekstu OT).

53. Sud je prvotuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.295,00 eura, odnosno priznat mu je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) u iznosu od 1.506,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 21. svibnja 2024., 9. srpnja 2024., 11. rujna 2024., 9. listopada 2024. i 21. studenoga 2024. (Tbr. 9. t. 1. OT), za svaku radnju po 1.506,00 eura (Tbr 8. t. 1. OT) te trošak PDV-a u iznosu od 2.259,00 eura (Tbr. 46. OT).

54. Sud je drugotuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.280,00 eura, odnosno priznat joj je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) u iznosu od 1.504,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 21. svibnja 2024., 9. srpnja 2024., 11. rujna 2024., 9. listopada 2024. i 21. studenoga 2024. (Tbr. 9. t. 1. OT), za svaku radnju po 1.504,00 eura (Tbr 8. t. 1. OT), te trošak PDV-a u iznosu od 2.256,00 eura (Tbr. 46. OT).

55. Sud nije priznao drugotuženoj trošak podneska od 8. listopada 2024., budući da drugotuženoj nije u skladu s odredbom članka 299.a stavak 2. ZPP-a te jer ga je podnijela dan prije održavanja ročišta. Drugotuženoj također nije priznato trošak pristojbe na presudu u traženom iznosu od 5.000,00 eura, budući da sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/2023) za odluke prvostupanjskog suda pristojbu je dužna platiti osoba koja pokreće postupak. Stoga je drugotužena odbijena sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 6.880,00 eura.

56. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 23. prosinca 2024.

Zapisničar

Sutkinja

Gordana Harc

Željka Matijević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte