Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2730/2022-109

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. studenog 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja VŽ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Lidije Horvat iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 23. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. lipnja 2014. godine do isplate, po stopi koja se do 31.07.2015. godine određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 8.750,55 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. lipnja 2014. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 932,69 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu dana 23. prosinca 2014. godine tužbu u kojoj navodi da se nalazio u Zatvoru u Zagrebu od 06. siječnja 2011. do 04. veljače 2011. godine, a zatim od 29.06.2012. do 30.07.2012., nakon čega se od 30. srpnja 2012. do 30. listopada 2013. nalazio u Zatvorskoj bolnicu u Zagrebu. Dana 30. listopada 2013. godine tužitelj je premješten u kaznionicu u Lipovici gdje se nalazio do 18. travnja 2014. godine. Dakle, tužitelj je, kako navodi, 3 godine i 3 mjeseca proveo u nehumanim i ponižavajućim uvjetima. Tužitelj ističe da je kaznu izdržavao u ponižavajućim uvjetima koji se prije svega protive odredbama Ustava RH, odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe. Ističe da je temeljno pravo zatvorenika pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima. Tužitelj navodi da je u zatvoru u Zagrebu boravio u uvjetima koji ne udovoljavaju propisanim standardima. Tužitelj navodi da su sobe u kojima je bio smješten bile neprimjerene površine te je raspoloživi prostor po osobi bio ispod minimuma standarda predviđenog zakonskim propisima. U sobi nije bilo dovoljno svježeg zraka i prirodnog svjetla, zbog čega je tužitelju boravak u zatvoru bio dodatno otežan, a tužitelj je 22 sata dnevno provodio u sobi u kojoj se nalazi i sanitarni čvor (tzv. čučavac) bez adekvatne ventilacije koji od ostatka prostorije nije u potpunosti odijeljen i gdje se vidi gornji dio tijela zatvorenika u stajaćem položaju, a sobom se šire neugodni mirisi, što predstavlja nehumane uvjete obavljanja nužde i općenito ponižavajuće higijenske uvjete. Napominje da se u istom prostoru poslužuje hrana čije je konzumiranje radi nedostatka prostora i nedostatka ventilacije te sanitarnog čvora vrlo neprimjereno i vrijeđa ljudsko dostojanstvo. S obzirom da za stolom nema mjesta za sve zatvorenike, isti su primorani jesti na smjenu ili na krevetu što predstavlja ponižavajuće postupanje i kršenje zakona i pravilnika kao i standarda za postupanje sa zatvorenicima. Održavanje osobne higijene u zatvoru je uvelike otežano, obzirom da je tuširanje i pranje odjeće dozvoljeno tek jednom tjedno. Tužitelj navodi da mu je po dolasku u Zatvor u Zagrebu dijagnosticirana kronična fermuropatelarna artroza koljena što je utvrđeno službenom zabilješkom u kartonu u kojoj se navodi da tužitelj ne smije biti smješten u sobu s tzv. čučavcem. Nadalje, tužitelj se žali da je boravio u sobama bez WC školjke, s prekomjernim brojem zatvorenika u skučenim sobama, da su se sobama širili neugodni mirisi, da se radilo o pušačkim sobama, da su madraci za spavanje bili loši, da je rasvjeta bila loša, da su se sobe zaključavale od 22,00 do 6,00 sati pa da su morali koristiti noćne posude, kao i da je njegov boravak u Zatvorskoj bolnici bio neopravdan medicinkim razlozima jer se isto ne može opravdati izrečenom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja, budući da ista nije provedena jer je tužitelj bio zaposlen na raznim poslovima čišćenja i održavanja, tako da su zanli proći mjeseci da nije ni vidio psihijatra. Nadalje, tužitelj navodi da je od lopatanja snijega i jednog pada pod tušem 24.03.2013. godine zadobio povredu leđa koja je bila uzrok višekratnih bolovanja i koja nije sasvim sanirana. Nadalje, tužitelj navodi da je u dosadašnjoj praksi Europskog suda koji se odnosi na Republiku Hrvatsku višestruko utvrđena povreda čl. 3. Konvencije, a tiče se uvjeta smještaja osoba lišenih slobode i općenito načina izvršavanja kazne zatvora u Republici Hrvatskoj. Izvršavanje kazne zatvora u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima dovodi do povrede i ustavnog prava predviđenog odredbom čl. 23. stavak 1. i članka 25. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelj ističe da se dana 5. lipnja 2014. temeljem članka 186. Zakona o parničnom postupku obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a dopisom od 26. kolovoza 2014. ODO Zagreb je izvijestilo tužitelja da ne postoji mogućnost za mirno rješenje spora. Tužitelju je izdržavanjem kazne u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima povrijeđeno pravo osobnosti definirano odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a te člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet odnosno povredu prava na dostojanstvo te predlaže da sud nakon provedenog postupka temeljem čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima dosudi tužitelju naknadu štete radi boravka u nehumanim uvjetima za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u ukupnom iznosu od 70.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja zahtjeva dana 5. lipnja 2014. vodeći računa o jačini i trajanju povrede prava osobnosti te cilju kojem služi naknada. Osobito predlaže imati u vidu da je tužitelj u Zatvoru u Zagrebu svakodnevno provodio 22 sata dnevno u prenapučenoj sobi neadekvatne veličine, čiji prostor je dodatno smanjen uslijed inventara koji se nalazi u sobi (kreveta, ormara, stola, klupa, stolica i sanitarnog čvora) uslijed čega je kretanje gotovo u cijelosti onemogućeno te se isto ima smatrati kao tako teška okolnost da sama za sebe opravdava utvrđenje da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije, da se u sobi nalazi i sanitarni čvor koji nema adekvatnu ventilaciju i nije odvojeno od ostatka prostorije, da je održavanje higijene vrlo otežano zbog broja zatvorenika koji koriste sanitarni čvor i nedostatka higijenskih sredstava, da mu nije bilo omogućeno bavljenje slobodnim aktivnostima u skladu sa zakonom, smatrajući da treba uzeti u obzir da je za vrijeme boravka u zatvorskoj bolnici u Zagrebu zanemarena zabrana smještaja tužitelja u sobu bez wc školjke te je on smješten u sobu broj 100 bez wc školjke te činjenicu da je unatoč činjenici da je nepušač bio smješten u pušačku sobu, čime mu je boravak u zatvoru bio dodatno otežan. Isti je radio po 7 sati dnevno zbog čega su znali proći tjedni da nije bio prisutan na liječničkim obilascima soba. Trebaju se uzeti u obzir sveukupni smještajni i higijenski uvjeti u zatvorskim ustanovama te praksu Europskog suda za ljudska prava. Također tužitelj u tužbi napominje da se nakon lopatanja snijega i jednog pada pod tušem 24.03.2013. godine tužitelju dogodila povreda leđa koja je bila uzrok višekratnog bolovanja i koja nije sasvim sanirana. Nadalje, tužitelj je podneskom od 18. rujna 2019. godine precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka ortopeda dr. Frketića, na način da isti potražuje iznos od 15.000,00 kn na ime fizičkih boli, iznos od 7.000,00 kn na ime pretrpljenog straha, iznos od 2.000,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć te iznos od 10.000,00 kn na ime smanjenja životne aktivnosti, (što ukupno iznosi 34.000,00 kn), kao i iznos od 30.000,00 kn s naslova neimovinske štete obzirom na ostale neadekvatne uvjete u zatvoru, slijedom čega potražuje ukupan iznos od 64.000,00 kn sa pripadajućom kamatom. Navedenom smanjenju tužbenog zahtjeva (djelomičnom povlačenju tužbe), tuženik se nije protivio niti je u vezi s tim tražio parnični trošak. Nadalje, tužitelj je podneskom od 31.08.2020. godine precizirao tužbeni zahtjev sukladno novim Orijentacijskim kriterijima koji su stupili na snagu tijekom postupka na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 81.000,00 kn/10.750,55 eur sa pripadajućom kamatom od 05.06.2014. godine do isplate (što je i konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 26.04.2024. godine, a kojim podneskom je tužitelj samo precizirao tužbeni zahtjev zbog promjene valute u eur. Naime, a obzirom na tada nove Orijentacijske kriterije tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje na ime naknade štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja iznos od 51.000,00 kuna (i to iznos od 22.500,00 kn na ime fizičkih boli, iznos od 10.500,00 kn na ime pretrpljenog straha, iznos od 3.000,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć te iznos od 15.000,00 kn na ime smanjenja životne aktivnosti), kao i iznos od 30.000,00 kn s naslova neimovinske štete obzirom na ostale neadekvatne uvjete u zatvoru. Slijedom navedenog tužitelj potražuje ukupan iznos od 81.000,00 kn/10.750,55 eur sa pripadajućom kamatom tekućom od 05.06.2014. godine do isplate, te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate. Ovdje valja reći da se tuženik protivio preinaci tužbe (iz podneska tužitelja od 31.08.2020. godine), međutim sud je na ročištu dana 19.01.2022. godine dopustio preinaku tužbe, a kako u obrazloženju ukinute prvostupanjske presude stoji – temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava svoju odgovornost te se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Ističe da su u [adresa] za dijagnostiku u Zagrebu u odnosu na tužitelja bili ispunjeni svi uvjeti u odnosu na mogućnosti održavanja osobne higijene (članak 76. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora), opremljenost zatvora sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba zatvorenicima u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (članak 74. stavak 5. Zakona o izvršavanju kazne zatvora) i pružanje kontinuirane i adekvatne opće i specijalističke zdravstvene zaštite podnositelju zahtjeva. Iz tog razloga nije osnovana tvrdnja da bi tužitelj u ovom predmetu bio izložen nečovječnom postupanju te da mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo do kojih povreda da bi došlo zbog prenapučenosti zatvora i neosiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika. Ističe da je za nastanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno ispunjenje sljedećih pretpostavki: postojanje subjekata štetne radnje štetnika, šteta na strani oštećenika, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje. Subjekti obveznog odnosa u konkretnom slučaju su tužitelj i tuženik (Republika Hrvatska), a štetna radnja u korektnom slučaju bi se sastojala od neadekvatnog smještaja za vrijeme izdržavanja mjere pritvora i kazne zatvora tijekom boravka tužitelja u [adresa] za dijagnostiku Zagrebu, zbog čega je navodno tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, što tužitelj ničim ne dokazuje. Svi navodi o neadekvatnom smještaju i navodnoj patnji tužitelja tijekom izdržavanja mjere pritvora i kazne zatvora su paušalni zbog čega se na iste nije moguće odgovarajuće očitovati, a kako je iz navedenog razvidno da tužitelju nije povrijeđeno bilo koje od prava zajamčenih Zakonom o izvršavanju kazne zatvora, Ustavnom Republike Hrvatske ili Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Ističe da je tužitelj bio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lipovici – Popovači od 30. listopada 2013. do 18. travnja 2014. Smještaj koji je tužitelju osigurala Kaznionica u Lipovici – Popovači u cijelosti odgovara zdravstvenim higijenskim uvjetima, a što je razvidno temeljem izvatka iz evidencije o smještaju zatvorenika koji vodi Odjel osiguranja, sukladno odredbi čl. 159. st. II. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, nastavno ZOUP), te iz prethodno iznesenih podataka naznačenih u odgovoru na tužbu napominje da je razvidna činjenica kako je tužitelj imao nesmetani dotok dnevnog i prirodnog svjetla, uz nesmetani pristup sanitarnom čvoru i pitkoj tekućoj vodi. Navedeno nadalje znači kako njegov smještaj odgovara zdravstvenim i higijenskim uvjetima budući ispunjava standarde postavljene od strane Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (nastavno: CPT). Naime, standardima CPT-a (CPT/Inf/E, 2002) u Izvodu od II. Općeg izvješća (CPT/inf (92) 3), toč. 49. određeno je kako: Mogućnost pristupa odgovarajućem nužniku i održavanje dobrih higijenskih standarda predstavljaju suštinske komponente humanog okruženja. Nužnik mora biti smješten ili unutar ćelijskog smještaja (po mogućnosti unutar nužničkog aneksa) ili moraju postojati načini kojima se omogućava zatvorenicima koji moraju koristiti nužnik da u svako doba dana ili noći budu puštenih iz svojih ćelija bez nepriličnog zadržavanja…. te je poželjno da tekuća voda bude unutar ćelijskog smještaja". On smatra da je kod smještaja svakog zatvorenika, pa tako i smještaja tužitelja vodilo se računa o tome da smještaj bude u skladu s čl. 14 st. 1. toč.1. Zakona o izdržavanju kazne zatvora, odnosno primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima te je smještaj tužitelja za vrijeme izdržavanja kazne odgovarao zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama, te su tijekom trajanja mjere zatvora tužitelju bila osigurana sva prava sukladno Zakonu o izvršenju kazne zatvora i Pravilniku o kućnom redu pri čemu se vodi računa da smještaj zatvorenika bude primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima. Isto tako omogućeni su svi uvjeti u pogledu održavanja higijene soba, opremljenost u odnosu na mogućnost obavljanja fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima te je osigurana adekvatna opća i specijalistička zdravstvena zaštita. U tom kontekstu tuženik smatra da bez obzira na objektivne okolnosti prekapacitiranosti, posvećujući posebnu pozornost ostalim segmentima boravka zatvorenika, kod tužitelja za vrijeme boravka u Zatvoru nije došlo do povrede prava osobnosti. Pritom se osvrće na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu A protiv Republike Hrvatske u kojoj nije utvrđena povreda čl. 3. Konvencije i to iz razloga što je ograničenost prostora u spavaonicama nadoknađena slobodom kretanja tijekom dana.

Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, posebice u podnesku od 16.03.2015. godine (list 102-104 spisa) navodi da je tužitelj tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu bio smješten kako slijedi:

- u razdoblju od 6. siječnja do 4. veljače 2011. tužitelj se nalazio u istražnom zatvoru, te je do 11. siječnja boravio na II zatvorskom odjelu u sobi 24 s još 4 do 5 istražnih zatvorenika, nakon čega je premješten na VII zatvorski odjel u sobu 142 u kojoj je boravio sa još 6 istražnih zatvorenika,

-u razdoblju od 29. lipnja do 30. srpnja 2012. nalazio se na izdržavanju kazne u Centru za dijagnostiku, te je boravio u sobama br. 75, 77 i 82., s još 5 do 7 zatvorenika,

- u razdoblju od 30. srpnja do 28. kolovoza 2013. imenovani je boravio na VI zatvorskom odjelu (odjel Zatvorske bolnice ) u sobi broj 100, te u sobi broj 99 s 3 do 4 zatvorenika.

Sve sobe u kojima je boravio tužitelj su površine od po 21,10 m2 (od čega je sanitarni čvor 1,57 m2) i volumena od po 49,81 m3, a sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Sobe imaju četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m2, a prozori se mogu otvoriti čime je omogućeno prozračivanje, a kroz iste se vrši i dotok danjeg svjetla. Objekt zatvora nema blagovaonice za zatvorenike, te svi zatvorenici, neovisno o statusu dnevne obroke hrane konzumiraju u zatvoreničkim sobama. U navedenim sobama nalazi se stol sa dvije klupe i još stolica prema potrebama zatvorenika. Zatvorenicima je svakodnevno omogućeno pranje tijela, sukladno tehničkim mogućnostima. U zatvoreničkim sobama zatvorenici imaju stalno dostupnu hladnu i toplu vodu, što dodatno omogućava održavanje osobne higijene. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj boravio u [adresa] za dijagnostiku u Zagrebu radi obavljanja poslova medicinske, socijalne, psihološke, pedagoške i kriminološke obrade zatvorenika i izrade prijedloga za upućivanje zatvorenika u kaznionicu ili zatvor, u razdoblju od 29. lipnja 2012. do 30. srpnja 2012., kada je rješenjem Središnjeg ureda Uprave za zatvorski sustav upućen na izdržavanje kazne zatvora u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu. U centru za dijagnostiku u Zagrebu tužitelj je bio smješten na V. zatvoreničkom odjelu, te je boravio u sobama broj 75,77 i 82, s još pet do sedam zatvorenika. Sobe 75,77 i 82, imaju površinu od 21,10 m2 (od čega sanitarni dio 1,57 m2 (a volumen istih je 49,80 m3). Sobe nisu pregrađene, te svaki zatvorenik može koristiti svu površinu i volumen sobe. U zatvoreničkim sobama sanitarni čvor je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm.

Nadalje, u zatvorskoj bolnici Zagreb tužitelj je boravio u sobama 105,107,108 i 103 na prvom katu. U sobi 105 tužitelj je boravio zajedno s još 5 zatvorenika. Soba je površine 21,66 m2, prostornosti 67,15 m3, visine 310 cm, s 3 prozora dimenzija 100 x 1060 cm. U sobi 107 tužitelj je boravio zajedno s još 5 zatvorenika. Soba je površine 28,83 m2 i prostornosti 89,37 m3 s 3 prozora dimenzija 100 x 160 cm. U Sobi 108 tužitelj je boravio zajedno s još jednim zatvorenikom. Soba površine 8,51 m2 i prostornosti 26,38 m3, visine 310 cm s dva prozora. U sobi 103 tužitelj je boravio zajedno s još 5 zatvorenika, soba je površine 21,05m2 , prostornosti 65,25 m3, visine 310 cm sa tri prozora dimenzija 100 x 160 cm. Sobe se zagrijavaju radijatorom, a ventiliraju pomoću prozora. U svim sobama ulaz prirodnog svijetla i svježeg zraka omogućen je kroz prozore. Rasvjeta u sobama je optimalna i omogućava adekvatnu vidljivost.

Nadalje, u odnosu na boravak tužitelja u Kaznionici Lipovici - Popovači, tuženik ističe da je tužitelj bio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lipovici – Popovači od 30. listopada 2013. do 18. travnja 2014. Smještaj koji je tužitelju osigurala Kaznionica u Lipovici - Popovači u cijelosti odgovara zdravstvenim i higijenskim uvjetima, a što je razvidno temeljem izvatka iz evidencije o smještaju zatvorenika koji vodi Odjel osiguranja, sukladno odredbi čl. 159 st. II. Zakona o općem upravnom postupku (NN. 47/09), nastavno ZOUP). Iščitavanjem predmetne evidencije utvrđeno je kako je tužitelj u vremenskom periodu:

- od 30. listopada 2013. - 06. studenog 2013. boravio s 10 zatvorenika unutar Odjela I., u prijamnoj sobi koja se nalazi unutar Krila "B" i ima površinu 26,21 m2, volumen 70.67 m3. Unutar sobe se nalazi 1 prozor s 4 krila koja se mogu nesmetano otvoriti, a prozor ima dimenzije 215 cm x 130 cm i nema rešetki. Soba ima 11 kreveta i 1 ormar s policama dimenzija 200 cm x 135 cm. Unutar sobe također se nalazi priključak za televizijsku antenu, a ormari za zatvorenike se nalaze za svakog zatvorenika u hodniku ispred sobe,

- od 06. studenog 2013. – 08. studenog 2013. boravio je s 9 zatvorenika unutar prethodno naveden sobe,

- od 11. studenog 2013. – 30. studenog 2013. boravio je sa 6 zatvorenika u sobi br. 14 koja je smještena unutar Odjela I., Krila "B" i ima površinu 22,76 m2, volumen 71,73 m3 te je opremljena 1 prozorom s 4 krila, a dimenzije prozora su 2,13 m x 1,40 m, te ga zatvorenici mogu nesmetano po vlastitom nahođenju otvarati/zatvarati. Unutar sobe se nalazi 7 kreveta, 1 TV prijamnik sa stalkom, 1 vješalica, 7 stolića pored kreveta, a ormari za zatvorenike se nalaze za svakog zatvorenika u hodniku ispred sobe,

- od 01. prosinca 2013. -20. prosinca 2013. boravio je sa 5 zatvorenika unutar prethodno naveden sobe,

- od 21. prosinca 2013. -25. prosinca 2013. boravio je sa 6 zatvorenika unutar prethodno naveden sobe,

- na dan 26. prosinca 2013. boravio je sa 5 zatvorenika unutar prethodno navedene sobe,

- na dan 29. prosinca 2013. boravio je sa 5 zatvorenika unutar prethodno navedene sobe,

- od 30. prosinca 2013. do 29. siječnja 2014. boravio je sa 6 zatvorenika unutar prethodno navedene sobe,

- od 30. siječnja do 02. veljače 2014. boravio je sa 7 zatvorenika unutar prethodno navedene sobe,

- od 03. veljače 2014. do 20. veljače 2014. boravio je sa 6 zatvorenika unutar prethodno navedene sobe,

- od 21. veljače 2014. do 31. ožujka 2014. boravio je sa 7 zatvorenika unutar prethodno navedene sobe,

- od 02. travnja 2014. do 03. travnja 2014. boravio je s 3 zatvorenika unutar prethodno navedene sobe,

- od 03. travnja 2014. do 14. travnja 2014. boravio je sa 2 zatvorenika unutar prethodno navedene sobe,

- od 14. travnja 2014. do 18. travnja 2014. boravio je sa 3 zatvorenika unutar prethodno navedene sobe.

Slijedom navedenog, tuženik ističe kako iz navedenih podataka proizlazi kako je tužitelj imao nesmetani dotok dnevnog i prirodnog svjetla, uz nesmetani pristup sanitarnom čvoru i pitkoj tekućoj vodi. Navedeno nadalje znači po mišljenju tuženika kako njegov smještaj odgovara zdravstvenim i higijenskim uvjetima budući ispunjava standarde postavljene od strane Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (nastavno: CPT). Naime, standardima CPT-a (CPT/Inf/E, 2002) u Izvodu od II. Općeg izvješća (CPT/inf (92) 3), t toč. 49. određeno je kako: "Mogućnost pristupa odgovarajućem nužniku i održavanje dobrih higijenskih standarda predstavljaju suštinske komponente humanog okruženja. Nužnik mora biti smješten ili unutar ćelijskog smještaja (po mogućnosti unutar nužničkog aneksa) ili moraju postojati načini kojima se omogućava zatvorenicima koji moraju koristiti nužnik da u svako doba dana ili noći budu pušteni iz svojih ćelija bez nepriličnog zadržavanja…. te… je poželjno da tekuća voda bude unutar ćelijskog smještaja". Slijedom navedenog tuženik smatra da tužitelju nisu povrijeđena ljudska prava niti mu je ugroženo ljudsko dostojanstvo pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev koji je nerealno i previsoko postavljen uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Presudom ovog suda posl. br. Pn-4174/14 od 2.02.2022. godine naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 81.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. lipnja 2014. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 20.810,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. veljače 2022. godine do isplate, dok je pod točkom II. izreke navedene presude odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

4. Povodom žalbe tuženice protiv gore navedene presude Županijski sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. Gž-732/2022-3 od 6. rujna 2022. godine ukinuo navedenu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4174/14-71 od 2. veljače 2022. pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka te je u tim dijelovima predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. Isto tako odlučeno je da će se o troškovima parničnog postupka, u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci .

5. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku zahtjeva za mirno rješenje spora od 05.06.2014. godine (list 9-11 spisa), u odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 26.08.204. godine (list 12 spisa), u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja (list 14-26, 621-649 spisa), u preslike zapisnika o sastancima Povjerenstva za izradu jelovnika i jelovnike za zatvorski sustav sa ispitnim izvještajima (list 38-95 spisa), u Potvrdu Zavoda za javno zdravstvo od 29.09.2014. godine (list 96 spisa), u preslike ugovora o uvjetima posudbe knjižnične građe (list 97- 99 spisa), u presliku kartona zaduženja za tužitelja higijenskim priborom (list 100 spisa), saslušani su svjedoci KŽ, ĐŽ i BŽ (list 118-122 spisa), saslušan je tužitelj AŽ (list 157-159 spisa), izvršen je uvid u preslike zapisnika o provedenim očevidima u Zatvoru u Zagrebu i u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu u predmetima ovog suda posl. br. Pn-3920/12, Pn-1811/13 te Pn-522/09 (list 164-169 spisa), uključujući i iskaze svjedoka ZŽ, EŽ i TŽ iz drugih spisa koji su uz suglasnost stranaka korišteni kao dokazi u ovom postupku (list 576-586 spisa), izvršen je uvid u presliku osobnika i zdravstvenog kartona tužitelja iz Kaznionice u Lipovici-Popovači, zdravstvenog lista te medicinske dokumentacije, zamolbe za korištenje pogodnosti, podatke o zatvoreniku, mape za praćenje provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, te drugu dokumentaciju koja se tiče boravka tužitelja u [adresa] za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu, Zatvorskoj bolnici i Kaznionici u Lipovici (list 172-508 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Mladena Frketića (list 520-521 spisa), pročitano je očitovanje vještaka dr. Frketića od 7.09.2018. godine (list 528 spisa), na ročištu dana 8.02.209. godine saslušan je vještak dr. Mladen Frketić (list 534-536 spisa), pročitano je očitovanje vještaka dr. Mladena Frketića od 7.07.2020. godine (list 550 spisa), na ročištu dana 19.01.2022. godine ponovno je saslušan vještak dr. Mladen Frketić (list 618-619 spisa), izvršen je uvid u Zdravstveni karton tužitelja (list 621-649 spisa), te je pročitano liječničko mišljenje Zatvorske bolnice u Zagrebu od 14.12.2023. godine (list 790 spisa), u dopis Zatvorske bolnice u Zagrebu od 13.09.2024. (list 823 spisa), u dopis Zatvora u Zagrebu od 12. rujna 2024. godine (lit 824-827 spisa), te u dopis Kaznionice u Lipovici-Popovači od 11. listopada 2024. godine (list 830-831 spisa).Ovdje još valja reći da je sud na ročištu dana 6.03.2024. godine odbio dokazni prijedlog tuženika da sud sasluša svjedoke HŽ, UŽ, NŽ i FŽ, sve na okolnost uvjeta i smještaja tužitelja u zatvorskim ustanovama u kojima je boravio tužitelj, odnosno da se eventualno tužitelj suglasi s dostavom zapisnika iz drugih predmeta o njihovim saslušanjima, kao i da se od Zatvora u Zagrebu pribavi podatak o smještaju tužitelja u tzv. pušačku sobu odnosno da li je postojala mogućnost da se smjesti u nepušačku sobu, te da se od Kaznionice u Lipovici pribavi očitovanje o vršenju dezinsekcije u razdoblju kada je tužitelj tamo boravio, te očitovanje o mogućnosti korištenja sanitarnog čvora i vrsti školjke. Naime, punomoćnik tužitelja protivio se izvođenju predloženih dokaza obzirom da je o istima već odlučeno da se neće izvoditi, a tužena je kasnije odustala od izvođenja tih dokaza, pa smatra da je nastupila i prekluzija. Međutim i neovisno o navedenom, sud smatra i neovisno o navedenim prigovorima tuženika, da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, te da bi se izvođenjem navedenih dokaza samo nepotrebno odugovlačio postupak koji i onako predugo traje.

6. Na temelju provedenog a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično neosnovan.

7. Među strankama i nije sporno da je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu od 06. siječnja 2011. do 04. veljače 2011. godine, a zatim od 29. lipnja 2012. do 30. srpnja 2012., nakon čega se od 30. srpnja 2012. do 30. listopada 2013. nalazio u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu te da je od 30. listopada 2013. godine do 18. travnja 2014. godine boravio u kaznionici u Lipovici. Dakle, tužitelj je, kako navodi, 3 godine i 3 mjeseca proveo u zatvoru.

8. Među strankama očigledno i nije sporno, a jasno proizlazi i iz dopisa od 12. rujna 2024. (list 824 spisa) da je tužitelj tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu bio smješten kako slijedi:

- u razdoblju od 6. siječnja do 11. siječnja 2011. u istražnom zatvoru, na II. zatvoreničkom odjelu u sobi 24 s još 4 do 5 istražnih zatvorenika,

- od 11. siječnja 2011. do 4. veljače 2011. na VIII zatvoreničkom odjelu u sobi 142 sa 6 istražnih zatvorenika,

-u razdoblju od 29. lipnja do 30. srpnja 2012. na izdržavanju kazne u Centru za dijagnostiku, na V. zatvoreničkom odjelu, te je boravio u sobama br. 75, 77 i 82., s još 5 do 7 zatvorenika,

-u razdoblju od 30. srpnja 2012. do 30. listopada 2013. na VI. zatvoreničkom odjelu (odjel Zatvorske bolnice ). Naime, u dopisu Zatvorske bolnice u Zagrebu od 13. rujna 2024. godine (list 823 spisa), proizlazi da ne mogu dostaviti sudu točne podatke u kojem je razdoblju s koliko zatvorenika tužitelj bio u kojoj sobi. Međutim, i sam tužitelj u podnesku od 5.11.2024. godine (list 841 spisa) navodi da proizlazi da je tužitelj u navedenoj ustanovi u razdoblju od 30. srpnja 2012. do 28. kolovoza 2012. boravio u uvjetima u kojima je imao 3,9 m2 osobnog prostora na raspolaganju, a u kojoj je istovremeno bio i smješten sanitarni čvor tzv. čučavac. Međutim, iz zapisnika o očevidu iz predmeta ovog suda posl. br. Pn-522/09 od 1.12.2011. godine, u predmetnoj Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, jasno proizlazi da na predmetnom odjelu postoji 6 soba, 4 sobe su sa 6 kreveta, a dvije sobe sa po dva kreveta te da je maksimum tog odjela 28 pacijenata. Isto tako, iz navedenog zapisnika proizlazi da postoji u hodniku i kupaona sa tuš kabinom i jednom kadom te tri lavaboa, kao i dva WC-a i svaki ima WC-školjku i dva pisoara, a pisoari izgledaju čisto. Slijedom navedenog dopisa valja reći da sve sobe u kojima je boravio tužitelj su površine od po 21,10 m2 (od čega je sanitarni čvor 1,57 m2) i volumena od po 49,80 m3, a sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Sanitarni čvor u sobama je opremljen čučavcem, umivaonikom s toplom i hladnom vodom i ogledalom. U navedenim sobama se nalazi stol i dvije klupe, a prema potrebi i odgovarajući broj stolica. Sobe imaju četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, a prozori se mogu otvoriti čime je omogućeno prozračivanje, a kroz iste se vrši i dotok danjeg svjetla. Objekt zatvora nema blagovaonice za zatvorenike, te svi zatvorenici, neovisno o statusu dnevne obroke hrane konzumiraju u zatvoreničkim sobama. Objekt zatvora nije klimatiziran, a temperatura zraka u zatvoreničkim sobama tijekom sezone grijanja je iznad 22C danju i 15C noću, a regulira se automatikom ovisno o vanjskoj temperaturi zraka. Zatvorenik dobiva tri obroka dnevno koji zadovoljavaju standarde. Objekt zatvora nema zajedničke blagovaonice za zatvorenike, pa stoga svi zatvorenici neovisno o statusu, dnevne obroke konzumiraju u zatvoreničkim sobama. Zatvorenicima je svakodnevno omogućeno pranje tijela, tuširanje dva puta tjedno, a na zahtjev i češće. U zatvoreničkim sobama zatvorenici imaju stalno dostupnu hladnu i toplu vodu, što dodatno omogućava održavanje osobne higijene. Zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku najmanje 2 sata dnevno. Isto tako dozvoljene su im posjete, podizanje i čitanje knjiga, te gledanje TV-a...

9. Nadalje, iz dopisa od 11.10.2024. (list 830-831 spisa) proizlazi da se tužitelj nalazio u Kaznionici u Lipovici-Popovači na izdržavanju kazne zatvora u razdoblju od 30. listopada 2013. do 18. travnja 2014. godine kada je pušten na slobodu. Tužitelj je boravio na Odjelu 1-prijamna soba-krilo "B", površina 25,00 m2 i 67 m3, soba nema sanitarnog čvora ni rešetki i ne zaključava se tijekom dana i noći i to:

-od 30.10.2013. do 6.11.2013. - 11 zatvorenika ukupno,

-od 6.11.2013. do 10.11.2013. - 10 zatvorenika ukupno,

-od 9. i 10.11. 2013. nedostaju podaci o boravku zatvorenika u Kaznionici, no isti je bio u prijemnoj sobi ili u sobi broj 14, no u evidencije nije unesen taj podatak. Nadalje, tužitelj je boravio na Odjelu 1 - soba 4 - krilo "B", površina 26,21 m2 i 70,67 m3, soba nema sanitarnog čvora ni rešetki i ne zaključava se tijekom dana i noći i to:

-od 11.11.2013. do 30.11.2013. - 7 zatvorenika ukupno,

-od 1.12.2013. do 20.12.2013. - 6 zatvorenika ukupno,

-od 21.12.2013. do 25.12.2013. - 7 zatvorenika ukupno,

-od 26.12.2013. do 29.12.2013. - 6 zatvorenika ukupno,

-od 30.12.2013. do 29.01.2014. - 7 zatvorenika ukupno,

-od.30.01.2014. do 2.02.2014. - 8 zatvorenika ukupno,

-od 3.02.2014. do 20.02.2014. - 7 zatvorenika ukupno,

-od 21.02.2014. do 31.03.2014. - 8 zatvorenika ukupno,

-od 2.04.2014. do 3.04.2014. - 4 zatvorenika ukupno,

-od 3.04.2014. do 14.04.2014. - 3 zatvorenika ukupno,

-od 14.04.2014. do 18.04.2014. - 4 zatvorenika ukupno,

-za dane 27. i 28. prosinca 2013. te 1. travnja 2014. nedostaju podaci o boravku tužitelja u kaznionici. Nadalje, u dopisu stoji da je tužitelj u zatvoreničkim sobama boravio za vrijeme spavanja, jer su svi zatvorenici u poluotvorenim uvjetima i u svakom su trenutku slobodni bez ičijeg pitanja ili odobrenja napustiti sobu boraviti u ostalim dijelovima Kaznionice, sukladno dnevnom redu Kaznionice, a što je tužitelj i činio na način da je sve vrijeme osim noći provodio na svježem zraku ili u jednoj od drugih zajedničkih prostora Kaznionice, pa se nikako ne može smatrati da je tužitelj bio ograničen prostorom ili volumenom.

10. Iz Zapisnika u predmetu ovog suda posl. broj Pn-3920/12 za koji su se stranke usuglasile da se koristi za potrebe ovog postupka (list 164-165 spisa) proizlazi da je uviđajem na licu mjesta u odnosu na uvjete Zatvora u Zagrebu utvrđeno da je tužitelj odsluživao kaznu zatvora i u zatvorskim sobama u kojima sanitarni čvor nije u cijelosti odvojen od ostatka prostorije odnosno od ostatka zatvorske sobe već je sanitarni čvor u takvim sobama odvojen zidom ali ne u potpunosti do stropa već samo zidom visine od oko 175 cm.

11. Iz zapisnika o uviđaju posl. broj Pn-522/09 za koji su se stranke suglasile da se koristi za potrebe ovog postupka (list 168 spisa) proizlazi da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da je u sobama 110 i 111 dozvoljeno pušenje, da su identične i sadrže 6 kreveta, mali stol sa 2 stolice, televizor, zvono (signal se čuje u dežurani i svijetli lampica pored broja sobe), postoje 3 velika prozora sa rijetkim rešetkama tipa vodoravnih i okomitih prečki i vidljivost je dobra, dok se u hodniku (duljine cca 20 m i širine cca 2 m) nalazi uredna kupaonica sa 3 lavaboa, tuš za invalide, tuš kabina i kada, a odvojeno postoji uredna prostorija koja sadrži 2 WC-a, na kojima nema vrata (prema izjavi službenice središnjeg ureda USZ-a vrata ne postoje zbog sigurnosti pacijenata), time da se na čitavom odjelu (odjel akutne psihijatrije) nalazi 6 soba, od kojih 4 sobe imaju 6 kreveta, a 2 sobe po 2 kreveta, da se na drugom katu nalazi odjel interne i odjel kirurgije, koji sadrži dobro osvijetljen hodnik duljine cca 40 m i širine cca 2m, 9 soba, telefon na karticu, kupaonu sa tuš kabinom, kadom i 3 lavaboa (vidljivo je da se radi o prostorijama koje nisu obnavljane u skorije vrijeme, ali odaju dojam čistoće), 2 WC-a- i 2 pisoara, koji WC-i imaju vrata i prostorije su čiste, time da razgledana soba 201 sadrži zvono (koje se čuje u dežurani), 7 kreveta sa kotačima sa daljinskim upravljačem radi podizanja uzglavlja (isti su novijeg tipa), iznad kojih kreveta postoji noćno svjetlo, stol sa 4 stolice, televizor, uz svaki krevet je bolnički ormarić na kotače sa stolićem na rasklapanje kako bi se moglo jesti, u kutu sobe je sudoper sa ormarićem, rasvjeta na stropu je halogena i osvijetljenost je dobra, a 5 prozora se protežu preko cijele dužine vanjskog zida, iste gustoće rešetki kao prethodno razgledane sobe. Također je utvrđeno da prostor namijenjen za boravak na zraku ima rampu za invalide, sadrži 2 velike klupe i pepeljare te da je šetnica pravokutnog oblika (moguća je šetnja u krug), ograđena je visokim zidom, a na jednoj je strani ograđena visokom ogradom.

12. Iz zapisnika o uviđaju u predmetu posl. broj Pn-1811/13, za koji su se stranke usuglasile da se koristi za potrebe ovog postupka (list 166-167 spisa) proizlazi da je izvršen uviđaj na licu mjesta u Zatvoru u Zagrebu (Remetnicu), i to u sobi 121, 3 kat, 7 odjel, soba 7 površine 21,10 m2. U sobi su zatečene 4 osobe (zatvorenika), nalaze se 4 kreveta od toga 3 dvokatna. WC je odvojen od ulaza lijevo, u njemu se nalazi WC školjka i umivaonik i ogledalo, WC je opločen. Djelomično od ulaza nalazi se zid, koji je otprilike 1 metar, u sredini se nalaze dvostruka pomična vrata, a visina ograđenog prostora je 1,80 m. Dvostruka vrata su u razini oko 30 cm od poda. U sobi je zatečen stol, drveni sa dvije klupe te 3 željezna ormara, od tog 2 sa tri boksa i jedan sa jednim boksom. U sobi se nalazi i jedan prozor koji se sastoji od 4 dijela, površina oko 2 kvadrata, a na vrhu prostorije nalazi se svjetlo, te se nalazi i radijator. Prozor se može otvoriti u svim segmentima. Nazočni ističu da je nekima hladno, a nekima ne. Do radijatora su odmah krevet, u kupaonici odnosno u lavabou se nalazi topla i hladna voda. Prostorija za tuširanje je površine 3,5x2 m, potpuno opločena sa 6 tuševa, uglavnom uredna, a na vrhu se nalazi plafon koji nije okrečen. U pred ulazu umjesto za tuširanje nalazi se desno još jedan prostor za tuširanje s odvojenim tušem, te je uočen i ventilacijski odvod, doduše bez vrata, a u prostoriji se uočavaju 2 ventilatorska odvoda, svjetlo, vješalice i radijatori. Načelnik odjela V naveo je da se tuširanje provodi sukladno Pravilniku, a po potrebi prema uputi doktora. U sobi 53, koja je u bitnome identična opisanoj prethodnoj sobi se nalazi televizor. U navedenoj sobi nalaze se osobe pod istragom, dok je prostorija za kupanje zapravo identična prethodnoj prostoriji za kupanje, geometrijski suprotnog odraza u ogledalu. Sukladno navodima načelnika V ističe da je zatvor bio useljiv 1987/1988. U trećoj prostoriji koja je identična prethodnim prostorijama, uz razliku da se u njoj nalazi 4 dvokrevetna kreveta. Zatvorenici imaju slobodna 2 sata na svježem zraku i ostale aktivnosti te pomoćne aktivnosti npr. čiste okoliš i sl., a mogu raditi i izvan zatvora, ovisno o prilikama i nastavljaju rad kod poslodavca (kao mogućnost). U kantini i se nalaze kao prodavatelji 2 zaposlenika zatvora, ostali su zatvorenici. Kantina je opskrbljena živežnim namirnicama, a na proizvodima se uočavaju cijene koje su uglavnom ispod prosječne cijene proizvoda u prometu. Na odjelu za zdravstvenu zaštitu uočava se da je isti popunjen medicinskim osobljem (liječnici i sestre), održavana je. Uvidom u sportsku dvoranu, utvrđeno je da je opsežnog volumena, sa košarkaškom i malo rukometnom opremom, potpuno održavana, sa prosječnom teretanom i spravama za vježbanje. Načelnik navodi da su u ovoj dvorani održavaju i mise i svečanosti i sl., a zatečena su 2 zaposlenika.

13. Tužitelj u svom iskazu navodi da je prvotno bio u zatvoru u Zagrebu, u sobi za zadržavanje gdje ih je bilo osmero, bez posteljine, bez ikakvih higijenskih potrepština, svi su u toj sobi pušili i u toj sobi su boravili i narkomani i alkoholičari koji su znali i povraćati. Bio je otvoren jedan prozor, no kako su vrata bila zatvorena nije bilo protoka dima od cigareta pušača tako da je stalno bilo zagušljivo od cigareta, napomenuvši da je pretežiti dio boravka po zatvorima boravio u pušačkim sobama osim u manjem dijelu kada je boravio u sobi u zatvorskoj bolnici te u kaznionici u Lipovici gdje se nije smjelo pušiti. Naime, tužitelj navodi da je za vrijeme pritvora trpio jake bolove, a nakon izlaska iz pritvora i nakon što je pušten na slobodu godinu i pol, obavio je liječničke pretrage, te mu je utvrđen veliki tumor između bubrega i jetre, kao i tromb u desnoj nozi a i krvna slika mu je bila potpuno poremećena te su mu zbog toga morali ukloniti krvnu žilu iz desne potkoljenice. Napominje da već od prije ima velikih problema sa koljenima u vidu kronične artroze koljena i zbog čega je bio operiran tri puta i zbog čega ne može čučati niti kleknuti. Ističe da kako je u sobi za zadržavanje bio WC čučavac, on je odmah obavijestio nadležne da on zaista iz mehaničkih razloga ne može koristiti WC čučavac zbog svog koljena no tu mu nisu mogli pomoći jer se čekalo rješenje o pritvoru, a nakon što je prebačen u pritvor rekli su mu da može dobiti sobu u kojoj se nalazi normalan WC ali da je to pušačka soba jer ne može imati "i ovce i novce", obrazlažući da vas prilikom dodjeljivanja sobe pitaju jeste li pušač ili nepušač i koje imate zdravstvene probleme, a on je rekao da je nepušač i da ima probleme sa koljenom i na to su ga doveli u sobu sa normalnim WC u kojoj su ljudi pušili, a kada ih je pitao zar ne postoji soba u kojoj se ne puši tada su mu rekli da se ne mogu imati "ovce i novce". Tužitelj u cijelosti potvrđuje navode svjedoka koji se odnose na prisustvo žohara, napomenuvši da je najgore bilo u Lipovici s time da se u Remetincu znao naći pokoji miš jer su ulazili i izlazili kroz prozor, nisu ih mogli uloviti, a bilo je najbitnije da im se ne zavuku u krevet, a nakon izlaska iz pritvora kada su ga pustili da se brani sa slobode, dijagnosticiran mu je tumor i u tom vremenu dok se nije javio na izdržavanje kazne 29.06.2012. bio je hospitaliziran i dva put operiran radi uklanjanja tumora i vene iz noge. On se fizički dobro osjećao da se javi na izdržavanje kazne i htio je odraditi kaznu što prije jer se inače ne bavi kriminalom i to mu je bilo prvo kazneno djelo, napomenuvši da su mu koljena bila u kroničnom stanju zbog te artroze, a što je uvidjela i doktorica na kompletnom liječničkom pregledu koji mu je napravljen prilikom izdržavanja kazne te je rekla da svakako ne smije biti u sobi sa čučavcem i da bude u nepušačkoj sobi jer on ne puši. U početku je to funkcioniralo jer je bio u sobi s normalnim WC no nakon 2 tjedna su ga prebacili u pušačku sobu zbog manjka mjesta, a naknadno i u sobu s čučavcem, te napominje da su svi znali za njegove zdravstvene probleme sa koljenom, a i pisao je liječniku, molio je voditelja smjene osiguranja da poduzme nešto po tome, a samo su mu govorili, "čekaj, biti će". Koljena su mu jednako sada kao i prije jer je artroza trajno kronično stanje. U svim tim sobama ih je bilo osmero tako je prenapučeno da se čovjek ne može niti okrenuti, nema mjesta za stolom pa čovjek drži tanjur na koljenu, a dok netko jede drugi vrši nuždu pored njega, napomenuvši da je mjesec dana boravio u sobi 99 kada je čekao premještaj za zatvorsku bolnicu i koja se soba nalazi fizički u Remetincu, a spada administrativno u zatvorsku bolnicu te je on u toj sobi bio dva tjedna i dva tjedna u sobi 100 koja se nalazi pored nje i koje sobe nemaju normalan WC već čučavac i u njima su bili smješteni svi zatvorenici i sa hepatitisom i sa sidom i sa drugim bolestima, budući da su to zatvorenici kojima je svima određena mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Svi zatvorenici su dobivali velike doze lijekova, osim njega, a kako dobivaju zamjenske terapije za heroin i sl. onda ima i inkontinencije, ne mogu se prati, higijena je u tim sobama bila užasna. Kako on nije mogao nikako više niti čučnuti, niti klečati, bio je prisiljen za vrijeme boravka u tim sobama sjesti na prljavi čučavac kao nekakva životinja jer je to bio jedini način da napravi nuždu, a on bi svaki dan zamolio dečke iz osiguranja kada bi bila smjena straže da li mogu nešto učiniti po tom pitanju. Napominje da su ih dolazili obilaziti dr. ĆŽ i FŽ kojima je također govorio o svojim problemima, no oni su govorili da u Svetošimunskoj nema mjesta te da mora čekati da ga prebace, a nakon koja tri tjedna boravka jedan pravosudni policajac mu je donio stolicu sa rupom u sredini kako bi vršio nuždu kroz taj otvor na sredini stolice ispod kojeg je bio čučavac, to je pokušao jedanput, no stolica je skoro pukla, bila je skroz raspadnuta i trula. Zbog svega toga u to vrijeme su mu noge jako natekle tako da praktički uopće nije mogao ići u šetnju van, nije mogao hodati. Prije nego je premješten u Svetošimusnku bolnicu, njega je FŽ pitao da li želi biti radno aktivan budući da će mu to pomoći sa prelaskom u zatvorsku bolnicu i kasnije sa pogodnostima izdržavanja kazne, što je on odmah pristao i poslije je radio. Njegov najveći prigovor se odnosi na zatvorsku bolnicu, budući da je dr. ŠŽ koja je vodila njegov slučaj, rekla da budući ne pije nikakvu terapiju i želi raditi da bolnici uvijek treba osoba koja treba raditi poslove oko bolnice i da je bolje za njega da tu radi nego da ga prebace negdje gdje ne može raditi te da bi nakon 6 mj. otprilike kada se dobiju pogodnosti da se pokrene premještaj u kaznionicu poluotvorenog tipa. Doktorica ga nije pitala da li on to hoće ili neće, a on tada nije niti znao da li na to može pristati, to je jednostavno bio plan njegovog boravka u zatvorskoj bolnici na koji je on pristao. Budući da on nije imao nekog izbora, on je tako radio sve poslove vezane i uz odjel i izvan odjela, radio je sve utovare, istovare, raznosio namještaj, čistio kanalizaciju, prao sve aute i kombije, kosio svu travu, uređivao živicu, radio na pripremi zimnice i sa mesom, keramičke radove i slično, a nakon proteka vremena je pitao što je s njegovim premještajem, te mu je doktorica rekla da pričeka da se radi na tome. On je u zatvorskoj bolnici proveo 15 mjeseci i tek je tada prebačen u Lipovicu i to tek nakon što je pokrenuo sa odvjetnikom da nazove bolnicu da vidi što se dešava, a tek je kasnije shvatio da on uopće nije trebao biti tamo jer nije na nikakvoj terapiji i radno je sposoban, no oni su njega tamo zadržali jer nisu imali nikog drugog koji bi im radio sve te poslove a da nije recidivist i na nekakvoj terapiji. On je na izdržavanju kazne u sobi sa čučavcem proveo sveukupno mjesec dana, po dva tjedna u sobi 99 i po dva tjedna u sobi 100, a na poseban upit tuženika zašto je pristao na boravak i rad u zatvorskoj bolnici, tužitelj je iskazao da nije znao da ima izbora, to mu je bio prvi boravak u zatvorskom sustavu, nije znao proceduru, a zapravo faktično i nema izbora jer ako kažete da nešto ne želite, tad vas proglase nestabilnim budući da se po tome ne uklapate u uspješno izdržavanje kazne. Točno je da je imao određenu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, no i drugi zatvorenici su imali određene mjere pa nisu trebali boraviti. U tom odjelu se stalno fluktuira jer tamo dolaze zatvorenici na dijagnostiku u koji tip kaznionice trebaju ići, no on je na tom odjelu jako dugo boravio jer im je bio od koristi, a to je tek kasnije saznao, dodajući da kako je na tom odjelu učestalo radio vani, često je propuštao vizite i ne bi vidio doktora što mu je trebalo zbog njegovog zdravstvenog stanja. Zbog boravka u zatvorskoj bolnici nije imao nikakve pogodnosti skraćenja kazne, napomenuvši da na tom odjelu ima psihički bolesnih zatvorenika, te da je bilo pokušaja samoubojstava.

14. Svjedok KŽ u svom iskazu navodi da je boravio u kaznionici u Lipovici zajedno s tužiteljem s tim da je on bio u Lipovici od rujna 2013. do srpnja 2014., a misli da je tužitelj došao u Lipovicu kojih mjesec dana iza njega. Napominje da se u Lipovici prvih tjedan dana po prijemu boravi u tzv. "prijemnoj sobi" gdje se nalazi 6 kreveta na kat što znači da u njoj boravi 12 ljudi s time da puno ljudi fluktuira kroz tu sobu tako da ponekad bude 12 ljudi a ponekad dvoje. Soba koju je dijelio sa tužiteljem je veličine otprilike 4x4m2, u njoj ima 8 kreveta i u njoj je uvijek boravilo 8 ljudi, a razmak između kreveta nije niti 50 cm. Sanitarni čvor se nalazio na kraju hodnika tog odjela, bila je riječ o čučavcima, a za to ima jednu riječ - katastrofa, jer se ti čučavci nisu održavali, a riječ je i o starom zatvoru. Na tom odjelu su pretežito boravili stariji ljudi koji su izdržavali lakše kazne zatvora i kojima je bila potrebna pomoć, no za njih nitko nije skrbio osim zatvorenika, pa je bilo ljudi i sa inkontinencijom koji nisu mogli sami obavljati nuždu pa bi ostavili nered za sobom. U sobi nije bilo dovoljno prostora te kada bi primjerice stao pored kreveta i okrenuo se i dignuo ruku, već bi dodirnuo drugog zatvorenika. Napominje da je većina djelatnika u zatvoru poput djelatnika medicinske skrbi, socijalnih radnika i drugih djelatnika s kojima su primjerice mogli dogovarati aktivnosti, prava i obveze, a oni su radili od ponedjeljka ujutro do petka popodne u 16 h, te nakon njihovog odlaska ne bi nitko ostao osim osiguranja te bi se isključilo grijanje u sobama tako da za vikende nisu nikada imali grijanje, a nisu mogli doći do medicinske pomoći ako je ikome trebala. Kako vikendima nije bilo medicinskih djelatnika u zatvoru, učestalo je morala dolaziti hitna pomoć iz Popovače radi skrbi i pomoći za starije zatvorenike koje je već napomenuo, istaknuvši da je riječ o kaznionici poluotvorenog tipa, a soba u kojoj su boravili je bila nepušačka, a tužitelj je nepušač. Napominje da je on ratni vojni invalid, odlikovani pukovnik Hrvatske vojske, bio je i u srpskom logoru i zna da je bio napravio "sranje" koje je morao platiti društvu, pa je otišao na izdržavanje kazne, no uvjeti u toj kaznionici nisu za ljude, misli da bolji uvjeti postoje u azilu za životinje, i onda se poslije netko čudi kada netko poslije izlaska iz zatvora poludi i opet počini neko "sranje" što njega ne čudi obzirom na uvjete kako se s njima postupalo. Želi napomenuti da je po njemu najveći problem te kaznionice prisustvo žohara koji su bili posvuda u svim prostorijama, budući je poznato da žohari dolaze na topla, vlažna i mračna mjesta, a riječ je o starom zatvoru koji nije održavan. Najveći problem sa žoharima je bio problem u kuhinji gdje se nalazila blagovaona, te su žohari posvuda hodali po cijevima od grijanja koje su se nalazile ispod plafona, bilo ih je posvuda te su im često znali padati sa cijevi sa stropa u hranu. On zna da je poslije došlo do renoviranja kuhinje, te da su prilikom renoviranja našli cijela gnijezda žohara, te su se ta gnijezda palila sa plinskim bocama i brenerima. Oni, iako su mogli birati aktivnosti i provoditi vrijeme po ljeti na otvorenom, problem je bio što su se po ljeti mogli tuširati jednom dnevno i to na kraju dana, a to iz razloga što su tuševi bili zaključani. Kako su svako jutro imali terapijski rad, pa je on tako trebao izraditi 100 kišobrana dnevno što mu je bila norma, a radio je od 8-14h, to ga je jako smetalo što se mogao istuširati tek na kraju dana. Tužitelj je također s njim radio na izradi kišobrana jer svi zatvorenici iz iste sobe su radili iste poslove, napomenuvši da im taj terapijski rad nije bio dobro plaćen jer se na njega obračunavao drugi koeficijent zbog činjenice da su radili u svrhu terapije. Prilikom određivanja pogodnosti su uzimali u obzir mišljenje odjela osiguranja, medicinske skrbi i strukovnih učitelja odnosno čovjeka koji je vodio terapijski rad, te ukoliko bi taj čovjek rekao da nisu ostvarili normu koja je iznosila minimalno 100 kišobrana dnevno, odnosno da zabušavaju, tada bi se to reflektiralo na njihove pogodnosti. Svjedok nadalje navodi da je točno da je tužitelj imao velikih problema s koljenom prilikom izrade kišobrana budući je čitavo vrijeme prilikom izrade kišobrana morao sjediti i nogom pritiskati papučicu mašine. Svjedok za vrijeme boravka nije primijetio da bi tužitelj imao problema sa niti jednim od zatvorenika niti policajaca, uvijek se ok ponašao te napominje da se ne bi družio sa njim da je bio problematičan. Hrana je bila teško jestiva, pa su zbog toga puno novaca trošili na kantinu, bila je premasna, prezačinjena i kuhana na seljački način. Sobe se nisu zaključavale, mogli su birati između slobodnih aktivnosti pa su mogli šetati, trčati, imali su teretanu i novinarsku sekciju, te informatičku sekciju, dodajući da ukoliko zatvorenik taj dan ne bi radio jer bi primjerice bio bolestan tada taj dan ne bi se mogao baviti slobodnom aktivnosti, te ako bi slučajno pravosudni policajac tada vidio da zatvorenik primjerice baca loptu, a nije radio, tada bi uslijedio stegovni postupak. Imali su televizor u TV sali koja se zaključavala oko 21h, te jedan mali televizor u njihovoj sobi koji su mogli gledati do spavanja, s time da su se svjetla gasila 5 min do 22 h, napomenuvši da je on jedan o rijetkih koji su dobili zahvalnicu zatvorskog sustava jer je u Glini vodio nastavni program za tehničku kulturu i informatiku za 7 i 8 razred osnovne škole za starije osobe.

15. Svjedok ĐŽ u svom iskazu navodi da je on s tužiteljem boravio zajedno u zatvoru u Remetincu otprilike mjesec, dva, s tim da se zbog proteka vremena ne može točno sjetiti u kojem periodu, a napominje da su u isto vrijeme jedan period zajedno boravili u kaznionici u Lipovici. On je u Remetincu boravio sa tužiteljem u istoj sobi veličine 4x4m2, boravilo ih je 7, pa je bilo sedam kreveta, četiri kasete i sanitarni čvor unutar sobe, stol i dvije klupe, tako da nije bilo prostora. Činjenica da nije bilo prostora je vidljiva u tome što su dobili od zapovjednika straže da leže u krevetu, što je inače bilo zabranjeno jer u slučaju da je samo dvoje zatvorenika stajalo, svi ostali bi trebali ležati jer uopće nije bilo prostora za stajanje. Napominje da se niti jedan prozor niti u jednoj sobi nije mogao zatvoriti pa je on prebolio četiri upale uha kao i upale sinusa, a kada bi pitali čuvare, samo bi dobili odgovor da je ta zgrada građena 1960. i neke te da ta firma koja je radila zgradu više ne postoji. Soba je bila pušačka i u sobi su svi pušili osim tužitelja, pa se svjedok sjeća da je to tužitelja jako živciralo i stalno je bio na prozoru jer je htio udahnuti svježeg zraka, a sjeća se da je i pitao i službu osiguranja da li imaju nekakvu nepušačku sobu. I njima pušačima je bilo previše zadimljeno pa može zamisliti kako je bilo tužitelju koji je bio nepušač. Radijatori u sobi nisu bili smješteni ispod prozora kao što je to uobičajeno već su bili smješteni kod ulaznih vrata, napomenuvši da je zatvorenik dobivao krevet pored radijatora po stažu boravka u sobi, a tek kada bi svi zatvorenici koji su duže od tebe u toj sobi otišli iz te sobe tada bi dobio priliku spavati u krevetu gdje je relativno toplo, budući da je kod prozora bilo stalno hladno zbog propuha, pa su tako zatvorenici spavali u jaknama. Za sve bolesti zbog tog propuha zatvorenici nisu mogli dobiti nikakve tablete protiv bolova već samo antibiotike, dodajući da kada su trebali medicinsku skrb, čuvari su ih zapisali za pregled kod doktora s time da do zubara je bilo jako teško doći, tako da on nikada nije došao do njega iako se zapisao zbog bolova u umnjaku. Za pregled kod doktora radi upala je bilo relativno ok doći, a najlakše je bilo doći do psihijatra, gdje bi vas samo nakljukali tabletama. U vezi tzv. prijemne sobe u koju dolaze zatvorenici po prijemu u zatvor u Zagreb svjedok ističe da bi zatvorenici tamo trebali boraviti tri dana dok ih ne raspodjele na odjel, no znaju boraviti i duže, pa je on tako boravio oko 28 dana, a pretpostavlja da je i tužitelj bio tamo. Za sve vrijeme njegovog boravka u toj sobi nisu dobili nikakvu plahtu, niti je bilo jastuka, niti posteljine, niti sapuna, nije bilo nikakvih higijenskih sredstava za pranje, niti jedanput se nisu mogli otuširati, madraci su bili isflekani pretpostavlja od rigotine, ništa nije bilo očišćeno, s time da su oni preklinjali da im daju nekakva sredstva da ju očiste, no čuvari su im rekli da u toj sobi dok tamo borave da nemaju pravo na ništa. U Lipovici je svakako bilo žohara, već pri samom ulazu kroz vrata u kuhinju, odnosno u blagovaonu vidjeli bi žohare, žohari bi znali padati u hranu sa stropa, bilo ih je posvuda, a kada bi se požalili tada bi im rekli da su im to bjelančevine. U Remetincu su ispoštovali njegov izbor vjerske prehrane jer on kao musliman jede samo halal hranu nešto slično košer hrani, no u Lipovici to uopće nisu poštivali pa je tako vidio kako mu rade obrok na masti na kojoj je već pripremljena nehalal hrana. Jednom prilikom je mljeveno meso bilo izrazito plave boje, uopće ne zna od čega je došla ta boja, da li zbog isteka roka trajanja ili je možda netko tintu ubacio u meso, a meso se nije niti moglo rezati uopće, pa je to prijavio čuvarima, a nakon tog incidenta je čuo da mu je kuhar zbog toga podvaljivao svinjetinu u njegove obroke. Općeniti je stav da se tamo nitko ne smije žaliti jer ako se žalite tek zatvorenik tada strada. I u Remetincu je bilo žohara, no žohari su u Remetincu još bili najmanji problem jer je užasno kad jedete za stolom, a čovjek pored vas udaljen kojih 30-ak cm vrši nuždu u sanitarnom čvoru koji nema niti pravu pregradu već tzv. kaubojska vrata tako da se stalno u sobi osjećao taj smrad. Oni su u Remetincu imali pravo na tuširanje jedanput tjedno koje je moglo trajati otprilike minutu, a rublje su mogli prati svaka dva tjedna. Tužitelj je bio korektan i prema čuvarima i prema zatvorenicima, čuvari su ga baš voljeli, a koliko se sjeća tužitelj je imao na početku u Remetincu neke zdravstvene tegobe, sjeća se da je bio blijed pa mu pušenje u sobi sigurno nije pomoglo, no ne može se sjetiti koje je točno tegobe imao.

16. Svjedok BŽ u svom iskazu navodi da je on s tužiteljem boravio u isto vrijeme u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj, misli da je bilo riječ o periodu između svibnja do listopada 2013. godine. Uvjeti u zatvorskoj bolnici su bili malo bolji nego u Remetincu, no i dalje nisu bili ljudski. Tužitelj i on su boravili u različitim sobama, no bile su jedna pored druge, s time da su oni boravili u manjim sobama u kojima je moglo biti po dvoje zatvorenika, dok su veće sobe imale više prostora no oni u njima nisu boravili. Ističe da je tužitelj prvo bio u većoj sobi u kojoj su svi pušili, s time da se moglo pušiti i u manjim sobama jer se nisu dijelile na pušačke i nepušačke, a koliko zna, zadnji zatvorenik koji je dijelio sobu s tužiteljem nije pušio, no misli da drugi jesu. Zna da je tužitelj nepušač jer kada je odlazio u tu manju sobu, tražio je da bude netko s njim tko ne puši, ne može se sjetiti da li je tužitelj imao kakve zdravstvene tegobe, oni su se družili i on je bio primjeren zatvorenik pa nije imao problema sa drugim zatvorenicima. Nije izazivao nevolje i nije ulazio u konflikte. Zatvorenici su čistili sanitarne čvorove s time da napominje da su bila dva sanitarna čvora na odjelu izvan sobe i oni su bili zaduženi za njihovo održavanje, dva čvora na otprilike 40-50 zatvorenika pa su isti bili čisti samo ujutro nakon čišćenja, a poslije su bili jako zamazani. U Remetincu je stalno bilo žohara i miševa, pa je on tako ulovio sedam miševa u Remetincu, dok u zatvorskoj bolnici žohari nisu bili takav problem, jedanput ih je vidio, no poslije je došla deratizacija pa su istrijebljeni, no napominje da je tamo stalno bilo puno mrava. Tužitelj je radio u zatvorskoj bolnici, sjeća se da je počeo sa čišćenjem WC-a, brzo je postao glavni redar a bio je i predstavnik, voditelj grupe zatvorenika koja je održavala sastanke sa čuvarima jedanput tjedno. Poslije posla glavnog redara tužitelj je radio na poslovima održavanja izvan zgrade u okrugu bolnice, pa je radio sve fizičke poslove koji su bili potrebni poput košenja trave, piljenja drva, pranja auta, nosio je meso. Ono što je njemu bilo užasno su ti WC-i koji bi se brzo zaštopali pa bi ostao samo jedan za uporabu, pa situacije kada su znali zaključati cijeli odjel da nisu mogli izaći van iz soba jer se primjerice neki zatvorenici nisu dobro ponašali te su u tim situacijama bili prisiljeni vršiti nuždu u guskama koje su bile zamazane, gadili bi se sami sebi, no nisu imali mogućnosti to dezinficirati. Guske u sobama nisu bile nove već su bile korištene, a zatvorenik bi ih dobio tek na njegov zahtjev. Svjedok je čuo u slučaju kada je odjel bio zaključan da su zatvorenici u dva navrata morali vršiti veliku nuždu u kante koje su se nalazile u sobama s time da on tome nije prisustvovao. Prozori u sobama se nisu mogli nikada do kraja zatvoriti pa pretpostavlja da je po zimi tada puhalo, s time da je on tamo bio od svibnja do listopada, pa ne zna kako je tamo točno zimi, no u tom periodu su stalno grijali sobe pa je njima uvijek bilo vruće i stalno su zahtijevali na grupama da ugase grijanje, no čuvari bi im rekli da ga ne mogu ugasiti jer da se nešto pokvarilo. Oni nisu smjeli otvarati prozore jer su im rekli da je ravnatelj bolnice to zabranio, pa je u sobama stalno bilo zagušljivo. Znali su povremeno dolaziti pripadnici tzv. "Marijine legije" koji bi nudili razno razne vjerske sadržaje, molili krunice, čovjek ih je mogao odbiti, ali je trebao odslušati svu njihovu priču do kraja jer su bili u pratnji čuvara pa ih nisi mogao odbiti. Jeli su hranu po sobama koju su im raznosili sa kolicima, a veliki je problem bio u sobi sa više ljudi od dvoje jer u tim sobama stol ne bi bio dovoljno velik da svi zatvorenici jedu za stolom u isto vrijeme. Hrana je količinski njemu bila dovoljna, možda nekome drugome nije, bila je jestiva, bila je bolja nego u Remetincu. Mogli su šetati jedanput dnevno po sat vremena, s time da raspored šetnji nije bio stalan već bi vrijeme šetnje saznali otprilike pola sata prije početka. U manjim sobama u kojem su mogli boraviti dva zatvorenika su se nalazila dva kreveta, prolaz između kreveta je bio dovoljan samo za jednog zatvorenika, s jedne strane se nalazio stol sa dva stolca, sa desne strane su bili ormarići, bilo je skučeno, pa ako bi jedan sjedio drugi ne bi mogao otvoriti ormarić. Televizor u sobi je bio iznad glave. Nedostatak kvadrature im nije nadoknađen s nikakvim drugim pogodnostima. U zatvoru u Remetincu postoje dvije sobe koje službeno spadaju pod zatvorsku bolnicu, a u kojima zatvorenici čekaju prijelaz u Svetošimunsku bolnicu u slučaju čekanja da se oslobodi krevet u Svetošimunskoj, a boravak u tim sobama je jednako užasan kao u Remetincu. I on je boravio u jednoj o tih soba a siguran je da je i tužitelj jer još nije čuo za slučaj da je netko odmah prešao iz Remetinca u zatvorsku bolnicu bez čekanja. U tim sobama je sedmero zatvorenika bez ventilacije, sanitarni čvor je u sobi što znači da se jede i vrši nužda u istoj sobi, a nema prostora da svi jedu za stolom pa jedu na krevetu. Jastuci i madraci su leglo razno raznih bakterija, budući da su zatvorenici znali vršiti nuždu na tim madracima o čemu je on osobno posvjedočio.

17. Iz iskaza svjedoka ZŽ, zaposlenika Centra za dijagnostiku, danog u spisu broj Pn-2474/13 (list 581-582 spisa) za koji su se stranke usuglasile da se koristi u ovom postupku, proizlazi da radi u [adresa] za dijagnostiku u Zagrebu gdje dolaze svi zatvorenici osuđeni na 6 mjeseci do 40 godina zatvora, da se u Centru obrađuju zatvorenici jer imaju socijalne radnike, psihijatre, psihologe, pravnike i liječnike opće medicine, donose prijedlog gdje će se zatvorenik uputiti na izdržavanje kazne zatvora i prijedlog za zdravstvenu skrb ukoliko je potrebna zatvoreniku. Nadalje navodi da soba koja je površine 21,10 m2 ima četiri velika prozora, kreveti su na kat, da se u sobi nalazi jedan stol s dvije klupe, a dodaju se stolice prema potrebi i prostorija ima sanitarni čvor koji je odvojen i ima leptir vrata. Nadalje navodi da zatvorenici imaju tri obroka dnevno, a po preporuci liječnika i četiri, time da jedu obroke u svojim sobama, i imaju pola sata odmora dok jedu, a kalorijska vrijednost obroka na dan je od 3000 do 3500 kalorija. Iskazuje da se zatvorenici prije podne nalaze u Centru za dijagnostiku, a poslije podne imaju vrijeme za šetnju sat i pol. Iskazuje da u odnosu na zatvorenike koji izdržavaju kaznu zatvora i zatvorenici koji su došli zbog Centra za dijagnostiku, sve je isto osim što zatvorenici koji izdržavaju kaznu imaju drugačije organizirano jutro, a zatvorenici koji dolaze u Centar za dijagnostiku imaju samo prava i oni takve zatvorenike samo obrađuju. Nadalje, navodi ako zatvorenik ima psihičkih smetnji onda to liječnik psihijatar navodi i određuje terapiju, a ukoliko je potreban daljnji specijalistički pregled tada se upućuje u zatvorsku bolnicu na daljnje pretrage.

18. Iz iskaza svjedoka OŽ, upravitelja Zatvora u Zagrebu danog u spisu broj Pn-2474/13 (list 576-577 spisa ) za koji su se stranke usuglasile da se koristi u ovom postupku, proizlazi da u zatvoru imaju po kvadraturama dvije vrste soba i to sobe od 21 m2 i sobe od cca 11 m2, da u sobama od 21 m2 može biti smješteno samo pet osoba, međutim, dok u ovim sobama od 11 m2 mogu biti smještene dvije osobe, da svaka soba ima prozore koji daju dovoljno svjetlosti, sobe imaju dovoljan broj kreveta, kao i stol i klupe, a daju i po potrebi stolice. Iskazuje da hranu poslužuju u sobama u kojima se nalazi i sanitarni čvor, a taj sanitarni čvor je ograđen time da nije zazidan do vrha sobe već je zid cca niži 1 metar od same visine sobe jer su tako i projektirane zatvorske sobe. Nadalje ističe da se uključuje grijanje kada se temperature spuste do određenog stupnja, dakle pali se grijanje u sobama kada i za ostalo civilno stanovništvo, odnosno zatvorske službenike. Svjedok navodi da u zatvoru imaju i prostorije za korištenje slobodnog vremena, primjerice imaju biblioteku s otprilike cca 3000 naslova, sportsku dvoranu koju mogu zatvorenici koristiti time da je omogućen izlazak najmanje 2 sata na otvorenom prostoru tzv. šetnja, da organiziraju razne radionice od strane zatvorske službe i raznih civilnih udruga uz odobrenja Ministarstva pravosuđa, primjerice radionice za odgovorno roditeljstvo, potom radionice koje obrađuje preventivno ponašanje protiv agresivnog i nasilnog ponašanja, radionice koje se odnose na sigurnost prometa i slično, a u posjetu zatvorenicima organiziraju i dolazak osoba poznatih u sportu pa je bio i ŽŽ, ČŽ, te se organiziraju i kazališne predstave i koncerti. U odnosu na kvalitetu hrane iskazuje da ista zadovoljava sve propisane standarde, time da imaju čak i organiziranu proizvodnju hrane u sklopu zatvorskog sustava primjerice potrebe za mlijekom, svinjskim mesom, povrćem i voćem zadovoljavaju u cijelosti samostalno, a zatvorenici sudjeluju u kreiranju jelovnika i pripremi jela. Navodi, u odnosu na zdravstvenu zaštitu da je pristup liječniku omogućen svakodnevno, tako da se zatvorenici moraju prijaviti radi pregleda, a ako je potreban specijalistički pregled onda ih se vodi u zatvorsku bolnicu, a ako je potrebno obaviti specijalistički pregled odvode ih u redovnu civilnu bolnicu. U odnosu na održavanje osobne higijene navodi da je u zimskom periodu omogućeno dva puta tjedno tuširanje, a u ljetnom i češće, time da zatvorenici imaju u sobama pitku vodu i to toplu i hladnu koja im je dostupna 24 sata. Svjedok iskazuje da se zatvorenik smjesti u posebno sigurne sobe ("gumenjare" kako ih naziva tužitelj) ako je on agresivan prema drugim osobama ili prema sebi, a takvu odluku donosi upravitelj zatvora, primjerice osoba će se smjestiti u ovu sobu bez opasnih stvari, ako je primjerice progutao nekakav metalni predmet, reže žiletom žile, uništava imovinu, napada druge osobe, pa radi sprečavanja takvog agresivnog i nasilnog ponašanja takva osoba se onda smjesti u ovu sobu bez opasnih stvari. Svjedok navodi da cijela procedura sa zatvorenicima u odnosu na smještaj u ove posebne prostorije propisana Pravilnikom koji uključuje i liječnički nadzor. Svjedok iskazuje da odlazak na sanitarni čvor, potom mogućnost za primanje obroka u ovoj posebnoj sobi dakako da se zatvorenik odvede do sanitarnog čvora i omogući mu se održavanje higijene, a dobiva i redovno obroke i piće te ističe da je točno da se zatvorenici skidaju u gaće prije nego što ih se smjesti u ovu posebnu prostoriju, naprosto da se ne bi mogli samoozlijediti odjećom primjerice objesiti, a nekim se zatvorenicima stavlja "stezulja" a to znači ruke su im pričvršćene uz tijelo, ali to je samo u krajnjim slučajevima kada je riječ o visokom stupnju autoagresije, a ako je riječ o psihičkim problemima, onda o takvim problemima odlučuje nadležni psihijatar, a ne upravitelj zatvora, time da ukoliko je tužitelj trebao psihijatra on je to mogao zatražiti redovnim putem i nije potrebno da zatvorenici uništavaju imovinu kako bi skrenuli pažnju da im je potreban liječnik.

19. Iz iskaza svjedoka TŽ, zaposlenika Zatvora u Zagrebu, danog u spisu broj Pn-1869/13 (list 583-584 spisa) za koji su se stranke usuglasile da se koristi u ovom postupku, proizlazi kako je isti radio u Zatvoru u Zagrebu kao voditelj odsjeka za dežurstva, te kako su na I. zatvorskom odjelu smješteni pritvorenici, odnosno istražni zatvorenici. Navodi kako su površine soba 21,10 m2, u sobi su smješteni 5-7 zatvorenika, ovisno o brojnom stanju zatvorenika u zatvoru. U svakom trenutku u sobi ima dovoljno kreveta za svakog zatvorenika. Navodi kako u prostoriji ima 4 prozora ukupne površine preko 3 m2. Klasične ventilacije nema, a po ljeti se otvaraju prozori radi zraka. Grijanje je centralno za cijeli zatvor. Svjedok je nadalje iskazao kako svaka soba ima stol na kojem zatvorenici jedu i dovoljno stolica za svakog zatvorenika. Ističe kako se zatvorenici tuširaju zajedno u zajedničkoj kupaonici 2 puta tjedno, ljeti i više puta. Navodi kako svaka soba ima sanitarni čvor, sa toplom i hladnom vodom, a WC je u sklopu sobe, odvojen je zidom visine 1,80 m u kutu sobe. Ističe kako je V. odjel, odjel socijalne dijagnostike, gdje borave zatvorenici iz cijele RH koji su osuđeni na bezuvjetne zatvorske kazne u trajanju dužem od 6 mjeseci. Navodi kako su sobe u kojima borave identične uvjetima i sobama kao na odjelu I. Na odjelu VII. smještene su osobe upućene na izdržavanje kazne u Zatvor u Zagrebu. Navodi kako su sobe i uvjeti identične kao na odjelu I. i V. Svjedok ističe kako je IX. odjel, odjel na kojem su zatvorenici na izdržavanju kazne u Zatvoru u Zagrebu, a radi se o tzv. radnom odjelu u kojem borave zatvorenici koji rade u pretežitom dijelu. Navodi kako je IX. odjel malo drugačiji od ostalih odjela, obzirom su sobe u kojima zatvorenici borave otvorene od 7,00 ujutro do 22 sata te zatvorenici mogu hodati po hodnicima. Svjedok navodi kako svi zatvorenici mogu jednom mjesečno podići do 3 knjige u knjižnici, a sportske aktivnosti imaju zatvorenici koji su na izdržavanju kazne jednom tjedno u dvorani igraju nogomet. Navodi kako svi zatvorenici mogu gledati TV u sobi te igrati društvene igre, domino, šah i sl. Velika većina soba ima radio prijamnike i sl. U pravilu zatvorenici nemaju mogućnost izobrazbe. Zatvorenici koji su u fazi istrage, imaju minimalno mogućnost posjete 6 puta mjesečno u trajanju od 20 min po posjetu, a sve po odobrenju istražnog suca. Navodi kako mlt. djeca mogu posjećivati i više puta. Navodi kako zatvorenici koji su na izdržavanju kazne imaju mogućnost posjeta 2 puta mjesečno po sat vremena, uz blagdane i praznike. Navodi kako Uprava zatvora može dati odobrenje za dulji posjet te ističe kako su posjete zatvorenicima u fazi istrage u prostoriji odvojenoj staklenom stjenkom te se sa osobom koja dolazi u posjet razgovara putem slušalica, a vizualno se vide. Navodi kako uprava zatvora može odobriti i otvoreniju posjetu na način da se staklo ukloni, a kod ostalih zatvorenika kontakti su bez pregrada i bez slušalica. U zatvoru postoje tri liječnika opće medicine, spec. psihijatar, 2 stomatologa, i načelnica zdravstvenog odjela te desetak medicinskih sestara, liječnik je dostupan 24 sata. Zaključno, svjedok navodi da se do liječnika može doći u svakom trenutku bez posebnog pisanog zahtjeva.

20. Sud je u bitnome prihvatio iskaze svjedoka ZŽ, OŽ i TŽ budući su njihovi iskazi u međusobnom suglasju, kao i u suglasju i s drugim izvedenim dokazima, posebice sa pročitanim zapisnicima o provedenim uviđajima na licu mjesta, sudu su logični i uvjerljivi, posebice iz razloga što isti nemaju baš nekog interesa iskazivati pristrano.

21. Naprotiv, iskaz tužitelja i iskazi saslušanih svjedoka KŽ, K i BŽ, ocijenjeni su kao pristrani i previše subjektivni, jer su potpuno u protivnosti s navedenim pročitanim zapisnicima o uviđaju provedenim u drugim predmetima. Naime, točno je da su sobe u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku u pravilu bile pretrpane zatvorenicima, ali isto tako jasno je da su uvjeti u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i u Zatvoru u Lipovici-Popovači bili kud i kamo bolji i glede prostora samih soba, broja zatvorenika, ali i činjenici da je tužitelj veći dio dana u Zatvorskoj bolnici bio na radnim zadacima, dok je Zatvor u Lipovici-Popovači zatvor poluotvorenog tipa, u kojemu je tužitelj mogao samo prespavati u sobi, koja se i onako nije zaključavala.

22. Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora je Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske (br. 7334/13 od 20. listopada 2016.) pa je tako potvrđen standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika, a površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku, smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, pročišćeni tekst 8/99, ispravak 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija). Oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika: smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna, takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe te je podnositelj zahtjeva smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru. Treba i naglasiti da prema stajalištu ESLJP koje je izraženo u brojnim odlukama, za nečovječno postupanje pri izvršenju kazne zatvora, patnja i s njom povezano poniženje moraju prekoračiti onu nužnu količinu patnje ili poniženja koje je neizbježno povezano sa zakonitim lišenjem slobode. I Zakon o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj: 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13, dalje: ZIKZ) uređivao je u pravno relevantno vrijeme izvršavanje kazne zatvora. Ovim Zakonom također je propisano da uvjeti na izdržavanju kazne zatvora se izvršavaju na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva. Pri ovome valja i navesti da prema stajalištu Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, za ocjenu postojanja povrede prava osobnosti na dostojanstvo zatvorenika odlučno je utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi.

23. Odredbom čl. 3. Konvencije propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

24. Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora iznio je ESLJP u predmetu Muršić protiv Hrvatske (Vv br. 7334/13 od 20. listopada 2016.). Isti se mogu sažeti kako slijedi:

1. Potvrđen je standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika,

2. Površina prostorije koja je manja od 3m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije,

3. Oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje slijedećih čimbenika:

a) Smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

c) Podnositelj je smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru;

4. U slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi – veličine 3-4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku – prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnosti ventilacije, prikladnosti sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

25. Dokazi koji su provedeni u ovom postupku ukazuju da tijekom tužiteljeva boravka u zatvoru, nisu u svakom trenutku bili kumulativno ispunjeni gore navedeni čimbenici.

26. Naime, imajući u vidu utvrđenu činjenicu da je tužitelj boravio u istražnom zatvoru na II. zatvoreničkom odjelu u sobi 24 s još 4 do 5 istražnih zatvorenika u razdoblju od 6.01.2011. do 11.01.2011., da je od 11. siječnja 2011. do 4. veljače 2011. boravio na VIII zatvoreničkom odjelu u sobi 142 sa 6 istražnih zatvorenika, isto se po mišljenju suda ne može smatrati kratkim, povremenim ili minornim periodom, već upravo suprotno, te predstavlja povredu ustavnog i konvencijskog prava zbog nedostatka osobnog prostora.

27. Osim toga, utvrđeno je da su zatvorenici tijekom boravka u zatvoru u Zagrebu imali pravo na šetnju od svega 2 sata, dok su ostala 22 sata provodili u sobama gdje nisu imali osiguran prethodno spomenuti minimum osobnog prostora.

28. Nadalje, a s obzirom na broj osoba smještenih u sobi, površinu sobe u kojoj su pored kreveta bili smješteni i stol sa dvije klupe i stolicama prema potrebama zatvorenika, da je sanitarni čvor bio odvojen zidom visine 180 cm, ali ne u potpunosti, jer je imao tzv. "kaubojska vrata" kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, dakle odmaknuta od poda i od stropa, da je soba u kojoj je tužitelj bio smješten služila i ujedno kao prostor za konzumiranje obroka, to po logici stvari isti ne predstavlja higijenski i zdravstveno adekvatan prostor i takav smještaj predstavlja povredu dostojanstva korisnika.

29. U odnosu pak na uvjete boravka u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, u kojoj je tužitelj boravio u razdoblju od 30. srpnja 2012. do 30. listopada 2013. na VI. zatvoreničkom odjelu, valja reći da su i to u pravilu sobe površine i volumena kao i one u istražnom zatvoru. Naime, kao što je već i rečeno iz zapisnika o uviđaju posl. broj Pn-522/09 za koji su se stranke suglasile da se koristi za potrebe ovog postupka (list 168 spisa) proizlazi da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da je u sobama 110 i 111 dozvoljeno pušenje, da su identične i sadrže 6 kreveta, mali stol sa 2 stolice, televizor, zvono (signal se čuje u dežurani i svijetli lampica pored broja sobe), postoje 3 velika prozora sa rijetkim rešetkama tipa vodoravnih i okomitih prečki i vidljivost je dobra, dok se u hodniku (duljine cca 20 m i širine cca 2 m) nalazi uredna kupaonica sa 3 lavaboa, tuš za invalide, tuš kabina i kada, a odvojeno postoji uredna prostorija koja sadrži 2 WC-a, na kojima nema vrata (prema izjavi službenice središnjeg ureda USZ-a vrata ne postoje zbog sigurnosti pacijenata), time da se na čitavom odjelu (odjel akutne psihijatrije) nalazi 6 soba, od kojih 4 sobe imaju 6 kreveta, a 2 sobe po 2 kreveta, da se na drugom katu nalazi odjel interne i odjel kirurgije, koji sadrži dobro osvijetljen hodnik duljine cca 40 m i širine cca 2m, 9 soba, telefon na karticu, kupaonu sa tuš kabinom, kadom i 3 lavaboa (vidljivo je da se radi o prostorijama koje nisu obnavljane u skorije vrijeme, ali odaju dojam čistoće), 2 WC-a i 2 pisoara, koji WC-i imaju vrata i prostorije su čiste, time da razgledana soba 201 sadrži zvono (koje se čuje u dežurani), 7 kreveta sa kotačima sa daljinskim upravljačem radi podizanja uzglavlja (isti su novijeg tipa), iznad kojih kreveta postoji noćno svjetlo, stol sa 4 stolice, televizor, uz svaki krevet je bolnički ormarić na kotače sa stolićem na rasklapanje kako bi se moglo jesti, u kutu sobe je sudoper sa ormarićem, rasvjeta na stropu je halogena i osvijetljenost je dobra, a 5 prozora se protežu preko cijele dužine vanjskog zida, iste gustoće rešetki kao prethodno razgledane sobe. Također je utvrđeno da prostor namijenjen za boravak na zraku ima rampu za invalide, sadrži 2 velike klupe i pepeljare te da je šetnica pravokutnog oblika (moguća je šetnja u krug), ograđena je visokim zidom, a na jednoj je strani ograđena visokom ogradom. Ali i neovisno o činjenici da su uvjeti u Zatvorskoj bolnici u svakom smislu ipak puno bolji nego što su za tužitelja bili u Zatvoru u Zagrebu i u Centru za dijagnostiku, valja reći da je tužitelja kao pomoćni radnik u Zatvorskoj bolnici, a očito i vezano uz taj posao, imao niz pogodnosti, a što je vidljivo iz osobnog očevidnika na listu 406-509 spisa. Naime, tužitelj je koristio i godišnji odmor te je često imao slobodne vikende i izlaske iz Zatvorske bolnice, a imajući u vidu i iskaz tužitelja, proizlazi da je isti u toj sobi u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu samo prespavao ili bio vrlo malo zatvoren u njoj. Dakle, imajući u vidu kvadraturu soba u Zatvorskoj bolnici i sve ostale elemente bitne za donošenje odluke u ovom predmetu, očigledno je da se uvjeti boravka u Zatvorskoj bolnici ne mogu po kvaliteti života tužitelja ni uspoređivati s boravkom tužitelja u Istražnom zatvoru u Zagrebu i u Centru za dijagnostiku.

30. U odnosu pak na uvjete boravka u Kaznionici u Lipovici-Popovači na izdržavanju kazne zatvora u razdoblju od 30. listopada 2013. do 18. travnja 2014. godine kada je pušten na slobodu, kao što je već i navedeno tužitelj je boravio na Odjelu 1-prijamna soba-krilo "B", površina 25,00 m2 i 67 m3, soba nema sanitarnog čvora ni rešetki i ne zaključava se tijekom dana i noći i to:

-od 30.10.2013. do 6.11.2013. - 11 zatvorenika ukupno,

-od 6.11.2013. do 10.11.2013. - 10 zatvorenika ukupno,

-od 11.11.2013. do 30.11.2013. - 7 zatvorenika ukupno,

-od 1.12.2013. do 20.12.2013. - 6 zatvorenika ukupno,

-od 21.12.2013. do 25.12.2013. - 7 zatvorenika ukupno,

-od 26.12.2013. do 29.12.2013. - 6 zatvorenika ukupno,

-od 30.12.2013. do 29.01.2014. - 7 zatvorenika ukupno,

-od.30.01.2014. do 2.02.2014. - 8 zatvorenika ukupno,

-od 3.02.2014. do 20.02.2014. - 7 zatvorenika ukupno,

-od 21.02.2014. do 31.03.2014. - 8 zatvorenika ukupno,

-od 2.04.2014. do 3.04.2014. - 4 zatvorenika ukupno,

-od 3.04.2014. do 14.04.2014. - 3 zatvorenika ukupno,

-od 14.04.2014. do 18.04.2014. - 4 zatvorenika ukupno,

-za dane 27. i 28. prosinca 2013. te 1. travnja 2014. nedostaju podaci o boravku tužitelja u kaznionici. Dakle, tužitelj je bio desetak dana u prostoru manjem od 3 m2, odnosno oko tri i pol mjeseca u sobama s više zatvorenika s prostorom manjim od 4 m2 po osobi. Međutim, kao što je već i navedeno, tužitelj je u zatvoreničkim sobama boravio za vrijeme spavanja, jer su svi zatvorenici u poluotvorenim uvjetima i u svakom su trenutku slobodni bez ičijeg pitanja ili odobrenja napustiti sobu boraviti u ostalim dijelovima Kaznionice, sukladno dnevnom redu Kaznionice, a što je tužitelj i činio na način da je sve vrijeme osim noći provodio na svježem zraku ili u jednoj od drugih zajedničkih prostora Kaznionice, pa je činjenica da se nikako ne može smatrati da je tužitelj bio ograničen prostorom ili volumenom. Isto tako, valja reći da je tužitelj i u Kaznionici u Lipovici-Popovači bio zaposlen, te da je imao niz pogodnosti, a što j vidljivo iz osobnog očevidnika na listu 305-405 spisa. Naime, tužitelj je koristio i godišnji odmor te je često imao slobodne vikende i izlaske iz Kaznionice, pa također proizlazi da je isti u toj sobi u Kaznionici samo prespavao ili bio vrlo malo zatvoren u njoj. Dakle, imajući u vidu kvadraturu soba u Kaznionici Lipovica-Popovača i sve ostale elemente bitne za donošenje odluke u ovom predmetu, očigledno je da se uvjeti boravka u Kaznionici u Lipovici i Zatvorskoj bolnici također ne mogu po kvaliteti života tužitelja ni uspoređivati s boravkom tužitelja u Istražnom zatvoru u Zagrebu i u Centru za dijagnostiku.

31. Dakle, ovaj sud utvrđuje da i u odnosu na uvjete boravka u zatvoru u Zagrebu, u [adresa] za dijagnostiku u Zagrebu postoji povreda članka 3. Konvencije obzirom da je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru, dok i u odnosu na uvjete boravka u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i u Kaznionici Lipovica-Popovača također postoji ta povreda, međutim u znatno manjem razdoblju boravka u istima i uz brojne pogodnosti koje drastično smanjuju ili eliminiraju stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan.

32. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je tužitelj u razdoblju od oko 2 mjeseca (za vrijeme boravka u Istražnom zatvoru u Zagrebu i u [adresa] za dijagnostiku u Zagrebu te desetak dana u Kaznionici Lipovica-Popovača) bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan, te predstavlja povredu dostojanstva korisnika u smislu čl. 19. ZOO-a u vezi sa čl. 1046. ZOO i opravdava dosuđenje pravične novčane naknade.

33. Ocjenjujući visinu pravične novčane naknade ovaj sud je vodio računa o visini naknade koju je u sličnim predmetima zbog povrede 3. Konvencije dosuđivao ESLJP, (Ulemek protiv Hrvatske br.21613/16, presuda od 31. listopada 2019; Muršić protiv Hrvatske, br.7334/13, presuda od 20. listopada 2016., Lonić protiv Hrvatske, br. 8067/12, presuda od 4. prosinca 2014, Longin protiv Hrvatske, br. 49268/10, presuda od 6. studenog 2012.) uzimajući u obzir i specifične okolnosti konkretnog predmeta koje su prethodno navedene, pa je utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 Eura.

34. Tužitelju je na dosuđeni iznos naknade štete dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od 5. lipnja 2014. obzirom se tužitelj, kako navodi tuženik (list 12 spisa) u smislu čl. 186.a st. 1. ZPP dana 27. svibnja 2014. obratio tuženici za mirno rješenje ovog spora, a sve temeljem čl. 29. i čl. 1103. ZOO.

35. Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan u preostalom dijelu od 1.981,68 eur, jer ovaj sud nalazi da tužitelju uslijed uvjeta smještaja i života u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, odnosno u Kaznionici u Lipovici – Popovači (osim onih desetak dana na početku) nije povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na dostojanstvo u takvoj mjeri koja bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade preko navedenog iznosa. Naime, tužitelj nije dokazao da bi se radilo o povredi njegovog dostojanstva u mjeri u kojoj bi ista povreda opravdano mogla izazvati duševnu bol takvog intenziteta i trajanja koja premašuje neizbježnu razinu trpljenja koju i inače prati lišenje slobode zbog izdržavanja kazne zatvora, jer kao što je već i navedeno u tim ustanovama, za razliku od boravka u Istražnom zatvoru u Zagrebu i u [adresa] za dijagnostiku u Zagrebu, tužitelj je imao niz pogodnosti temeljem kojih je zaista minimalan dio vremena proveo u zatvorskoj ćeliji i to u pravilu samo prilikom spavanja.

36. Nadalje, kako je među strankama sporno da li su tužitelju i u kojoj mjeri uvjeti u kaznionici doveli do narušenja zdravlja, to je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mladenu Frketiću.

37. U svom nalazu i mišljenju od 24.01.2018. godine vještak dr. Mladen Frketić navodi da je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj liječen zbog tegoba sa oba koljena još od 1995. u više navrata. Također je u nekoliko navrata operacijski liječen radi istih tegoba. Po mišljenju vještaka za vrijeme boravka u kaznionicama Republike Hrvatske je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na stanje prije izdržavanja kazne za 50%. Ovo pogoršanje se odnosi na nastanak degenerativnih promjena na oba koljena, te lumbosakralnog sindroma, a kojeg nije bilo prije boravka u Zatvorskom sustavu Republike Hrvatske. Priložena medicinska dokumentacija ne ukazuje na postojanje upalnih reumatskih bolesti, niti razvojnih poremećaja kralješnice. Također smatra da prijašnje bolesti koljena nisu dovele do patoloških, odnosno degenerativnih promjena na lumbosakralnoj kralješnici jer nisu uzrokovale poremećaj biomehaničkih odnosa na donjim ekstremitetima koji bi se mogli smatrati uzrokom nefiziološkog opterećenja kralješnice. Do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja je došlo uslijed progresije nefizioloških opterećenja kojima je tužitelj bio podvrgnut za vrijeme boravka u kaznionicama Republike Hrvatske te nadalje smatra da se ne može razgraničiti pogoršanje zdravstvenog stanja po osnovi anatomskih struktura muskuloskeletalnog sustava obzirom na cjelovitost tužitelja kao osobe odnosno organizma.

38. Nadalje, vještak u svom pisanom očitovanju od 07.09.2018. godine, a povodom prigovora tuženika (list 528 spisa) ističe da je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj liječen zbog tegoba sa oba koljena još od 1995. godine u više navrata. Također je u nekoliko navrata operacijski liječen radi istih tegoba. Za vrijeme boravka u kaznionicama RH je tužitelju došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na stanje prije izdržavanja kazne za 50%, a ovo pogoršanje se odnosi na nastanak degenerativnih promjena na oba koljena, te lumbosakralnog sindroma, a kojeg nije bilo prije boravka u Zatvorskom sustavu RH. Priložena med. dokumentacija ne ukazuje na postojanje upalnih reumatskih bolesti, niti razvojnih poremećaja kralješnice. Vještak također smatra da prijašnje bolesti koljena nisu dovele do patoloških, odnosno degenerativnih promjena na lumbosakralnoj kralješnici jer nisu uzrokovale poremećaj biomehaničkih odnosa na donjim ekstremitetima koji bi se mogli smatrati uzrokom nefiziološkog opterećenja kralješnice. Do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja je došlo uslijed progresije nefizioloških opterećenja kojima je tužitelj bio podvrgnut za vrijeme boravka u kaznionicama RH. Nadalje smatra da se ne može razgraničiti pogoršanje zdravstvenog stanja po osnovi anatomskih struktura muskuloskeletalnog sustava obzirom na cjelovitost tužitelja kao osobe odnosno organizma.

39. Povodom prigovora tuženika na vještački nalaz i mišljenje sud je dva puta na ročištu saslušao vještaka dr. Frketića, koji je dostavio i daljnja dopunska pisana očitovanja.

40. Zaključno, sud je povodom prigovora tuženika usmeno saslušao vještaka Frketića na ročištu održanom dana 19.01.2022. godine na kojem je vještak iskazao da zaključno napominje da se uvidom u zdravstveni karton tužitelja potvrđuje zaključak koji je donio u nalazu, dopuni nalaza te očitovanjima pisanim i usmenim danim na raspravama pred ovim sudom. Ističe da nikakva upalna, niti ostala patološka stanja nisu utvrđena kod tužitelja niti ozljeda LS kralježnice već se radilo o opetovanim, nefiziološkim opterećenjima kralježnice uzrokovanim radom, jer je poznato da je tužitelj vršio keramičarske i ostale popravke za vrijeme boravka u kaznionicama RH. Naime, radi se o ekvivalentu profesionalne bolesti – keramičarske koji često pate od kroničnih degenerativnim promjenama na zglobovima kralježnice radi vrste posla koji obavljaju. U takvim slučajevima se ordinira fizikalna terapija sa privremenim i trenutnim učinkom i nakon toga ponovnim javljanjem istovjetnih tegoba. Po nalazima koje je našao i analizirao u sudskom spisu, vještak utvrđuje da na strani 270 sudskog spisa fizijatar 17.10.2013. nalazi postojanje LS sindroma i ljevostrane lumboishijalgije, preporuča liječenje fizikalnom terapijom – medicinskim vježbama te ga upućuje na kontrolu neurokirurga, a to se kasnije ponavlja. Vještak nije našao podatak da je tužitelj pohađao fizikalnu terapiju po toj preporuci no napominje da je u to vrijeme tužitelj boravio u zatvorskom sustavu pa se postavlja pitanje da li mu je to uopće bilo moguće da ide na fizikalnu terapiju.

41. Sud načelno prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, osim u dijelu u kojem ovaj trajne posljedice, fizičke boli, strah i tuđu pomoć druge osobe povezuje s boravkom tužitelja u zatvoru. Naime, tužitelj u činjeničnim navodima tužbe samo navodi da mu se nakon lopatanja snijega i jednog pada pod tušem 24.03.2013. godine dogodila povreda leđa koja je bila uzrok višekratnih bolovanja i koja nije sasvim sanirana. Nadalje, tužitelj ni u svom iskazu ne navodi da se ozlijedio, niti punomoćnik tužitelja obrazlaže zašto bi u odnosu na navedene kriterije postojala odštetna odgovornost tuženice. Primjerice, ako je tužitelj pao pod tušem, zašto i kako je pao i iz kojih razloga je tužena za to odgovorna. Isto tako, ako je lopatao snijeg iz kojih razloga je tužena odgovorna za to – jer mu primjerice nije omogućila sigurne uvjete rada i sl. Kako tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između navodnog pada prilikom tuširanja i zadobivenih ozljeda, odnosno između lopatanja snijega i pretrpljene štete, te kako ni u kom slučaju s tim u vezi nije dokazao ni odgovornost tuženice, odnosno u čemu bi se ista sastojala, valjalo je odbiti i dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći (za 6.768,86 eur / 51.000,00 kn) i odlučiti kao u izreci.

42. Glede istaknutog prigovora zastare istaknutog od strane tuženika, valja reći da se na ovaj spor primjenjuje zastarni rok od 3 godine, propisan čl. 230. ZOO-a ("Narodne Novine" br. 35/05), koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Slijedom navedenog, a budući da se radi o naknadi štete zbog uvjeta u zatvoru u kojemu je tužitelj bio od 11.01.2011. do 18. travnja 2014. godine, a da je zahtjev za mirno rješenje spora tužitelj podnio tuženiku 27. svibnja 2014. godine ovaj sud smatra da je prigovor zastare neosnovan. Naime, za početak zastarnog roka po mišljenju suda može se uzeti tek dan kada je tužitelj izašao iz zatvora, a to je 18. travnja 2014. godine, dakle, zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku, kao i tužba podneseni su unutar zastarnog roka od 3 godine. Glede neimovinske štete i tuđe pomoći i njege koju je vještačio vještak dr. Frketić, a koji dio tužbenog zahtjeva je odbijen zbog nedokazane uzročno posljedične veze, a u svezi čega je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev tek podneskom od 18.09.2019. godine (list 546 spisa), odnosno podneskom od 31.08.2020. godine, koju je preinaku sud dopustio na ročištu dana 19.01.2022. godine (list 617 spisa), nije ni istaknut prigovor zastare, a ovaj dio zahtjeva je sud i onako odbio.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Troškovi su odmjereni prema troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojima vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eur.

Tako je tužitelju priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenja spora od 2.06.2014. godine 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav tužbe od 23.12.2014. godine 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska od 24.06.2015. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 7. prosinca 2015. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 6.04.2016. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 6.04.2016. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 4.05.2016. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 28.09.2016. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za podnesak od 6.02.2018. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za sastav podneska od 25.09.2018. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 8.02.2019. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 18.09.2019. godine 25 bodva (Tbr. 8. toč. 3. OT), za sastav podneska od 31.08.2019. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 11.01.2021. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za podnesak od 14.01.2021. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za sastav podneska od 1.02.2021. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za sastav podneska od 8.04.2021. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za sastav podneska od 5.05.2021. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 15.11.2021. godine 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 19.01.2022. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 6.03.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 6.12.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 15.02.2024. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 6.03.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 26.04.2024. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 15.05.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 3.09.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 5.11.2024. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), teza zastupanje na ročištu dana 13.11.2024. godine 100 bodova(Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 1975 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 4.937,50 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na presudu od 76,98 eur (toliko je tužitelj tražio), dobije se iznos od 5.014,48 eur.

44. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 70/19), a budući da je tužitelj uspio s osnovom u cijelosti, a glede visine sa 18,60%, dakle ukupno sa 59,3%, a tuženik sa 40,7%, te da je razlika u uspjehu u korist tužitelja 18,6%, tužitelju je dosuđen trošak od ukupno 932,69 eur pod točkom III. izreke.

45. Na tako dosuđen parnični trošak tužitelju je temeljem čl. 29. st. 2. Ovršnog zakona dosuđena i zatezna kamata koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kako je i tražio.

46. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu dana 16.10.2017. godine budući da toga dana ročište nije ni održano. Nadalje, temeljem čl. 155. ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25.10.2017. godine kojim dostavlja dokaz da je platio predujam za vještačenje i podneska od 11.01.2021. godine kojim dostavlja potvrdu o pravosudnom ispitu koju je trebao imati na prethodnom ročištu, budući da isti nisu bili potrebni za vođenje parnice. Isto tako tužitelju nije prizna trošak vještačenja, budući da je s tim dijelom tužbenog zahtjeva u cijelosti odbijen.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 23. prosinca 2024. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte