Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-3456/2019-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, u pravnoj stvari tužitelja DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Matea Bojanić Kožul, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženog Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika PJ, odvjetničkog vježbenika u Rijeci, 23. prosinca 2024.

presudio je

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 6. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 306-238/2007. zaključenog u Rijeci 27. travnja 2007. između tužitelja DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, Podružnica Rijeka, Jadranski trg 3, kao kreditora (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod poslovnim brojem Ov-9824/2007. od 27. travnja 2007. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, isplatiti tužitelju DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 1.994,64 eura (tisuću devetsto devedeset četiri eura šezdeset četiri euro centa) zajedno sa zateznim kamatama koje od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do konačne isplate za razdoblje 1. listopada 2007. do 31. prosinca 2007. teku po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. teku po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje, te po stopi od 7,25% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2024. do isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

- 7,68 eura od 1. listopada 2007. do isplate

- 7,59 eura od 2. studenog 2007. do isplate

- 7,59 eura od 3. prosinca 2007. do isplate

- 7,54 eura od 2. siječnja 2008. do isplate

- 7,61 eura od 1. veljače 2008. do isplate

- 7,59 eura od 29. veljače 2008. do isplate

- 27,10 eura od 31. ožujka 2008. do isplate

- 26,19 eura od 30. travnja 2008. do isplate

- 25,69 eura od 2. lipnja 2008. do isplate

- 25,76 eura od 30. lipnja 2008. do isplate

- 25,06 eura od 31. srpnja 2008. do isplate

- 24,82 eura od 1. rujna 2008. do isplate

- 24,91 eura od 1. listopada 2008. do isplate

- 26,58 eura od 31. listopada 2008. do isplate

- 25,31 eura od 2. prosinca 2008. do isplate

- 32,58 eura od 31. prosinca 2009. do isplate

- 32,54 eura od 2. veljače 2009. do isplate

- 32,31 eura od 2. ožujka 2009. do isplate

- 31,57 eura od 31. ožujka 2009. do isplate

- 41,12 eura od 30. travnja 2009. do isplate

- 39,89 eura od 1. lipnja 2009. do isplate

- 38,87 eura od 30. lipnja 2009. do isplate

- 38,53 eura od 31. srpnja 2009. do isplate

- 38,32 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate

- 37,81 eura od 30. rujna 2009. do isplate

- 37,03 eura od 2. studenog 2009. do isplate

- 37,05 eura od 30. studenog 2009. do isplate

- 36,94 eura od 31. prosinca 2009. do isplate

- 36,97 eura od 1. veljače 2010. do isplate

- 36,32 eura od 1. ožujka 2010. do isplate

- 36,51 eura od 31. ožujka 2010. do isplate

- 35,82 eura od 30. travnja 2010. do isplate

- 35,52 eura od 31. svibnja 2010. do isplate

- 37,22 eura od 30. lipnja 2010. do isplate

- 36,14 eura od 2. kolovoza 2010. do isplate

- 36,91 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate

- 35,80 eura od 30. rujna 2010. do isplate

- 34,41 eura od 2. studenog 2010. do isplate

- 35,30 eura od 30. studenog 2010. do isplate

- 36,55 eura od 31. prosinca 2010. do isplate

- 34,49 eura od 31. siječnja 2011. do isplate

- 34,30 eura od 28. veljače 2011. do isplate

- 33,01 eura od 31. ožujka 2011. do isplate

- 32,39 eura od 30. travnja 2011. do isplate

- 33,97 eura od 31. svibnja 2011. do isplate

- 33,42 eura od 30. lipnja 2011. do isplate

- 34,45 eura od 1. kolovoza 2011. do isplate

- 32,68 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate

- 30,85 eura od 30. rujna 2011. do isplate

- 29,93 eura od 31. listopada 2011. do isplate

- 29,03 eura od 30. studenog 2011. do isplate

- 28,63 eura od 31. prosinca 2011. do isplate

- 28,14 eura od 31. siječnja 2012. do isplate

- 27,31 eura od 29. veljače 2012. do isplate

- 26,20 eura od 31. ožujka 2012. do isplate

- 25,46 eura od 30. travnja 2012. do isplate

- 24,66 eura od 31. svibnja 2012. do isplate

- 23,59 eura od 30. lipnja 2012. do isplate

- 22,70 eura od 31. srpnja 2012. do isplate

- 21,67 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate

- 20,50 eura od 1. listopada 2012. do isplate

- 19,81 eura od 31. listopada 2012. do isplate

- 18,96 eura od 30. studenog 2012. do isplate

- 17,92 eura od 31. prosinca 2012. do isplate

- 16,56 eura od 31. siječnja 2013. do isplate

- 15,91 eura od 28. veljače 2013. do isplate

- 14,95 eura od 2. travnja 2013. do isplate

- 13,84 eura od 30. travnja 2013. do isplate

- 12,53 eura od 31. svibnja 2013. do isplate

- 11,54 eura od 1. srpnja 2013. do isplate

- 10,60 eura od 31. srpnja 2013. do isplate

- 9,68 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate

- 8,76 eura od 30. rujna 2013. do isplate

- 7,65 eura od 31. listopada 2013. do isplate

- 6,62 eura od 30. studenog 2013. do isplate

- 5,57 eura od 31. prosinca 2013. do isplate

- 4,49 eura od 31. siječnja 2014. do isplate

- 3,41 eura od 28. veljače 2014. do isplate

- 2,28 eura od 31. ožujka 2014. do isplate

- 1,13 eura od 30. travnja 2013. do isplate

i to u roku od 15 dana.

III. Utvrđuju se da su ništetne i bez pravnog učinka:

- odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 306-238/2007. zaključenog u Rijeci 27. travnja 2007. između tužitelja DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, Podružnica Rijeka, Jadranski trg 3, kao kreditora (ranije Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.), solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod poslovnim brojem Ov-9824/2007. od 27. travnja 2007. i to u dijelu "… u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.988,00 CHF (četrdeset i šest tisuća devetsto osamdeset i osam švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita …"

- odredba članka 3. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 306-238/2007. zaključenog u Rijeci 27. travnja 2007. između tužitelja DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, Podružnica Rijeka, Jadranski trg 3, kao kreditora (ranije Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.), solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod poslovnim brojem Ov-9824/2007. od 27. travnja 2007. i to u dijelu "… kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja …"

- odredba člnka 4. Ugovora o kreditu broj 306-238/2007. zaključenog u Rijeci 27. travnja 2007. između tužitelja DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, Podružnica Rijeka, Jadranski trg 3, kao kreditora (ranije Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.), solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod poslovnim brojem Ov-9824/2007. od 27. travnja 2007. i to u dijelu "… u kunskoj protuvrijednosti 669,66 CHF (šesto šezdeset devet švicarski franak i 66/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, isplatiti tužitelju DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 7.510,61 eura (sedam tisuća petsto deset eura šezdeset jedan euro cent) zajedno saza razdoblje 1. listopada 2007. do 31. prosinca 2007. teku po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. teku po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje, te po stopi od 7,25% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2024. do isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

- 1,70 eura od 1. veljače 2008. do isplate

- 4,49 eura od 29. veljače 2008. do isplate

- 10,93 eura od 31. travnja 2008. do isplate

- 1,10 eura od 30. travnja 2008. do isplate

- 2,01 eura od 30. lipnja 2008. do isplate

- 0,59 eura od 1. listopada 2008. do isplate

- 31,20 eura od 31. listopada 2008. do isplate

- 15,22 eura od 2. prosinca 2008. do isplate

- 36,77 eura od 31. prosinca 2008. do isplate

- 40,93 eura od 2. veljače 2009. do isplate

- 42,84 eura od 2. ožujka 2009. do isplate

- 37,72 eura od 31. ožujka 2009. isplate

- 38,35 eura od 30. travnja 2009. isplate

- 30,57 eura od 1. lipnja 2009. do isplate

- 24,84 eura od 30. lipnja 2009. do isplate

- 26,41 eura od 31. srpnja 2009. do isplate

- 29,48 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate

- 29,25 eura od 30. rujna 2009. do isplate

- 26,20 eura od 2. studenog 2009. do isplate

- 32,03 eura od 30. studenog 2009. do isplate

- 36,73 eura od 31. prosinca 2009. do isplate

- 43,40 eura od 1. veljače 2010. do isplate

- 41,93 eura od 1. ožujka 2010. do isplate

- 51,01 eura od 31. ožujka 2010. do isplate

- 49,36 eura od 30. travnja 2010. do isplate

- 52,76 eura do 31. svibnja 2010. do isplate

- 81,81 eura od 30. lipnja 2010. do isplate

- 75,95 eura od 2. kolovoza 2010. do isplate

- 94,32 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate

- 88,12 eura od 30. rujna 2010. do isplate

- 78,06 eura od 2. studenog 2010. do isplate

- 99,68 eura od 30. studenog 2010. do isplate

- 127,22 eura od 31. prosinca 2010. do isplate

- 107,96 eura od 31. siječnja 2011. do isplate

- 115,60 eura od 28. veljače 2011. do isplate

- 107,06 eura od 31. ožujka 2011. do isplate

- 108,80 eura od 30. travnja 2011. do isplate

- 145,89 eura od 31. svibnja 2011. do isplate

- 149,70 eura od 30. lipnja 2011. do isplate

- 180,87 eura od 1. kolovoza 2011. do isplate

- 165,21 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate

- 148,00 eura od 30. rujna 2011. do isplate

- 146,35 eura od 31. listopada 2011. do isplate

- 145,22 eura od 30. studenog 2011. do isplate

- 153,81 eura od 31. prosinca 2011. do isplate

- 161,34 eura od 31. siječnja 2012. do isplate

- 162,57 eura od 29. veljače 2012. do isplate

- 157,76 eura od 31. ožujka 2012. do isplate

- 161,44 eura od 30. travnja 2012. do isplate

- 164,04 eura od 31. svibnja 2012. do isplate

- 160,35 eura od 30. lipnja 2012. do isplate

- 161,65 eura od 31. srpnja 2012. do isplate

- 158,94 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate

- 152,85 eura od 1. listopada 2012. do isplate

- 159,98 eura od 31. listopada 2012. do isplate

- 163,56 eura od 30. studenog 2012. do isplate

- 161,42 eura od 31. prosinca 2012. do isplate

- 148,65 eura od 31. siječnja 2013. do isplate

- 160,01 eura od 28. veljače 2013. do isplate

- 161,25 eura od 2. travnja 2013. do isplate

- 157,17 eura od 30. travnja 2013. do isplate

- 143,85 eura od 31. svibnja 2013. do isplate

- 143,76 eura od 1. srpnja 2013. do isplate

- 147,36 eura od 31. srpnja 2013. do isplate

- 153,02 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate

- 160,76 eura od 30. rujna 2013. do isplate

- 157,20 eura od 31. listopada 2013. do isplate

- 160,23 eura od 30. studenog 2013. do isplate

- 163,64 eura od 31. prosinca 2013. do isplate

- 165,88 eura od 31. siječnja 2013. do isplate

- 170,30 eura od 28. veljače 2013. do isplate

- 169,28 eura od 31. ožujka 2013. do isplate

- 164,90 eura od 30. travnja 2013. do isplate

i to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 2.331,81 eura (dvije tisuće tristo trideset jedan euro osamdeset jedan euro cent) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana..

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je 27. travnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 306-238/2007. kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom. Tim ugovorom da mu je odobren potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.998,00 CHF. Rok otplate je ugovoren u trajanju od sedam godina u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 669,66 CHF po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Također da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odlukama banke.

1.1. Ukazuje se da je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 04. srpnja 2013. donio pravomoćnu presudu poslovnog broja P-1401/2012., a kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., kao i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2015. poslovnog broja Revt-249/2014. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Također je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio presudu poslovnog broja Pž- 6632/2017. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

1.2. Tužitelj smatra da su predmetne ugovorne odredbe u svezi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule bez pravnog učinka, odnosno nepoštene i ništetne te zahtijeva od tuženika da mu vrati sve ono što je neosnovano stekao temeljem takvih ništetnih odredbi i to preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope u visini 1.994,29 eura te preplaćeni iznos zbog valutne klauzule odnosno razlike u tečaju u visini 7.503,64 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama, pridržavajući si pravo precizirati svoje potraživanje po svim osnovama nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

1.3. Podneskom od 31. svibnja 2023. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da je postavio tužbeni zahtjev u kojemu zahtijeva utvrđenje ništetnosti dijela odredbi predmetnog Ugovora u članku 6. stavku 1., članku 2., članku 3. stavku 2. i članku 4., kao i isplatu iznosa s osnova promjenjive kamatne stope u visini 1.994,29 eura te preplaćeni iznos zbog valutne klauzule odnosno razlike u tečaju u visini 7.510,61 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženik ističe prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Ukazuje kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovnih brojeva Pž-7129/2013. i Pž-6632/2017. u ovom postupku, a na temelju članka 138.a ZZP Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., 78/2012. i 56/2013. – dalje ZZP/2007.) i članka 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje ZPP). Osim toga, na pravno utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-7129/2013. dopušteno je pozivati se samo u parnicama za naknadu štete, a ovdje tužitelj potražuje stečeno bez osnove, stoga ne postoji pravna osnova te pravni interes tužitelja za podnošenjem ove tužbe.

2.2. Tuženik osporava da bi sud bio vezan za utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu potrošač budući da nema mjesta primjeni članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/2014., 110/2015. i 14/2019. – dalje ZZP/2014.) odnosno 138.a ZZP/2007. i članka 502.c ZPP- a.

2.3. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, kao što se pregovaralo i želi li uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u eurima, ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj da je donio odluku kako je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula CHF. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti.

2.4. Tuženik ističe da je ugovaranje promjenjive kamatne stope, kao i valutne klauzule, bilo zakonom dopušteno.

2.5. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj 306-238/2007. (list 7-11 spisa), obavijesti o parametrima kamatne stope (list 12 spisa), obavijesti o promjenama kamatne stope (list 13-16, 138, 150 i 153 spisa), izjave svjedoka (list 134-136 spisa), pregleda prometa (list 19-146 spisa), otplatnog plana (list 147-148, 151-152 i 155-156 spisa), specifikacija uplata (list 157-158 spisa), saslušanjem tužitelja (list 230-231 spisa) te financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću (list 191-205 i 230 spisa).

4. Valja napomenuti da je tuženik odustao od dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka BJ, FJ, ŽJ i DJC na pripremom ročištu održanom 14. lipnja 2022., a odustao je i provođenja dokaza saslušanjem svjedoka ŠJ na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. ožujka 2024. Stoga isti dokazi nisu provedeni.

5. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

6. Nije sporno među strankama da je tužitelj 27. travnja 2007., u svojstvu korisnika kredita, zaključio s Hypo Alpe-Adria-bank d.d., čiji je tuženik pravni slijednik, Ugovor o kreditu broja 306-238/2007., ovjeren po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod brojem Ov-9824/2007. (dalje Ugovor).

7. Sporno je, međutim, jesu li odredbe Ugovora, kojima su ugovoreni promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula i troškovi obrade kredita, nepoštene i stoga ništetne. Sporan je i zahtjev za isplatu s osnove nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora, kao i zastara utužene novčane tražbine.

8. Ugovor sadrži slijedeće odredbe, relevantne za sporna pitanja ovog postupka:

- u članku 2. ugovoren je iznos kredita od 46.988,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za devize važećem na dan isplate, po svojoj namjeni potrošački

- u članku 3. ugovorena je redovna kamatna stopa od 5,25% dekurzivno godišnje, a obračunavaju se mjesečno se po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-bank d.d. za CHF na dan plaćanja

-u članku 4. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 669,66 CHF, po srednjem tečaju Hypo Alpe- Adria-bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, s rokom dospijeća svakog zadnjeg dana u mjesecu

-u članku 6. ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno odluci ili drugom aktu banke.

9. Zaključuje se da su jedini poznati parametri početnih uvjeta kredita iznos kredita od 46.988,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, početna kamatna stopa od 5,25%, te početni tečaj na dan isplate kredita 1 CHF=4,493700 kuna.

10. U periodu otplate kredita banka je pet puta mijenjala kamatnu stopu te je ona od 30. travnja 2007. do 31. kolovoza 2007. iznosila 5,25% godišnje, od 31. kolovoza 2007. do 29. veljače 2008. 5,60% godišnje, od 29. veljače 2008. do 30. studenog 2008. 6,50% godišnje, od 30. studenog 2008. do 31. ožujka 2009. 6,80% godišnje, od 31. ožujka 2009. do 30. travnja 2014. 7,30% godišnje.

11. Na sporne okolnosti ugovaranja saslušan je tužitelj koji je iskazao da je po zanimanju pomorac. Kredit je podignuo radi kupnje automobila, a službenik u banci mu je ponudio kredit u CHF kao najpovoljniji. Odredbe ugovora nisu mu posebno pojašnjene u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a pojam valutne klauzule mu nije poznat i na što se odnosi. Ugovor koji je pripremila banka je pročitao i nije tražio posebna pojašnjenja ugovornih odredaba niti mu ih je službenica banke posebno objašnjavala.

12. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik nametnuo ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom kreditora i ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, protivno načelu savjesnosti i poštenja, a ugovorena odredba je, zbog ovisnosti o dva bitna promjenjiva elementa, postala rizična.

13. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/2003. koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te prema stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi članka 85. ZZP/2003. ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

14. S obzirom da se tužitelj u tužbi pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/2013., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., i presudu Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev- 2221/2018. od 3. rujna 2019., po pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu, valjalo je odlučiti kao o prethodnom pitanju temeljem tih pravomoćnih presuda donesenim u sporu po kolektivnoj tužbi u kojoj je sudjelovao tuženik kao banka, pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a.

14.1. Člankom 502.c ZPP-a određeni su učinci pravomoćnih presuda kojima su prihvaćene kolektivne tužbe i temeljem te odredbe, osim stranaka koje su sudjelovale u postupku po kolektivnoj tužbi, pravomoćna presuda kojom je prihvaćena kolektivna tužba djeluje prema drugim fizičkim i pravnim osobama pripadnicima kolektiviteta, s tim da utvrđujući dijelovi presude imaju prejudicijalni značaj u individualnim parnicama.

14.2. Pritom je sud uzeo u obzir i odredbu iz članka 118. ZZP/2014. koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i članka 106. stavak 1. ZZP/2014. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku kojeg je tužitelj osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana po tuženiku.

14.3. Dakle, iz navedenih odredaba proizlazi da je sud u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj se utvrđuje da je došlo do povreda propisa zaštite potrošača, odnosno da takva odluka ima direktan učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

15. U točki II. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014., potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revt-249/2019., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nedopuštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna od samog početka. Stav je ovog suda da i u konkretnom slučaju ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, tužitelju kao prosječnom potrošaču nije mogla biti razumljiva i kao takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača, te je posljedično ta ugovorna odredba ništetna prema odredbi članka 87. ZZP/03.

16. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019., u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, pravomoćno je utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, protivno odredbama tada važećeg ZZP/2003. i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. – dalje ZOO).

17. Sporne ugovorne odredbe kojom se glavnica veže uz valutu švicarskog franka lako su uočljive, međutim, iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredaba, nisu razvidni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz odredaba kojom se glavnica veže uz švicarski franak, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja takve odredbe uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga su takve odredbe ništetne sukladno odredbi članka 87. ZZP/2003. Valja istaknuti da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna zato što bi bila nedopuštena, već zato što se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

18. Sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru koji je zaključen između parničnih stranaka, identične su odredbama koje su razmatrane presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva Pž- 7129/2013. od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva Revt-249/2019. i Rvt-2221/2018., kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, povrijedile kolektivne interese potrošača.

19. Tuženik je u mogućnosti dokazivati da se primjena utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu ne bi mogla primijeniti i na konkretan pravni odnos stranaka. Stoga bi tuženik trebao dokazati činjenice koje bi otklanjale podvođenje predmetnog Ugovora pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, i to dokazujući ili da su odredbe Ugovora bile razumljive za tužitelja kao potrošača, ili da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora pregovaralo. Ukoliko bi tuženik dokazao da se prilikom sklapanja Ugovora pregovarao o spornim odredbama moglo bi se izvesti zaključak da iste ne moraju nužno biti nepoštene.

19.1. U pravcu utvrđivanja prethodno navedenih okolnosti, tuženik je predlagao saslušanje svjedoka, ali je od istih odustao. Tužitelj je pak u svom iskazu jasno naveo da o odredbama Ugovora nije pregovarao i da mu ih nitko nije posebno rastumačio. 19.2. Dakle, tuženik nije dokazao da je bilo pregovaranja o odredbama Ugovora pa tako niti o spornim odredbama. Štoviše, uvjeti Ugovora predstavljeni su kao najpovoljniji. Pritom tužitelju nije pruženo dovoljno elemenata da bi uopće mogao pretpostavljati da će anuitet rasti i elementi koji bi mogli dovesti do toga.

20. Kako tuženik nije dokazao da utvrđenja iz kolektivnog spora ne bi bila primjenjiva na konkretan slučaj, to je odluku u ovom postupku valjalo temeljiti na utvrđenju iz kolektivnog spora da je tuženik povrijedio interese tužitelja kao potrošača te da su odredbe Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu ništetne. Stoga je valjalo odlučiti kao u točkama I. i III. izreke ove presude.

21. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenja, uzimajući u obzir da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-1172/2018-2 od 1. ožujka 2019. izraženo stajalište o tome da se primjenjuje kamatna stopa u numerički određenoj visini u vrijeme ugovaranja, koje stajalište je obvezujuće za sve sudove radi jedinstvene primjene materijalnog prava i usuglašavanja sudske prakse.

22. Vještak Tomislav Prpić je u pisanom nalazu i mišljenju od 23. siječnja 2023. i usmenoj dopuni na ročištu 1. lipnja 2023. dao slijedeći izračun:

- pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio iznos od 1.994,64 eura

- pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio iznos od 7.510,61 eura

- pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, manje uplatio iznos od 66,55 eura.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, koji je vještak i usmeno obrazložio na ročištu od 1. lipnja 2023., ocijenivši ga stručnim, iscrpnim i argumentiranim. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok se na primjedbe tuženika vještak očitovao u svom usmenom obrazloženju. Načelno, tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun, već je ustrajao kod prigovora koji su načelno pravne naravi i u bitnom predstavljaju stajalište tuženika o spornim činjenicama i osnovanosti zahtjeva.

24. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, sukladno pravnom stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-2245/2017. Također je potrebno ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (poslovni broj Su-IV-33/2022-2) prema kojem, kad je ništetnost pojedinih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati odluka je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018.).

24.1. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 12. lipnja 2019., s obzirom da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a, niti potraživanje s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope za koje je rok zastare počeo teći 13. lipnja 2014., niti potraživanje s osnove ništetnosti valutne klauzule za koji je rok zastare počeo teći 14. lipnja 2018., nisu u zastari. Naime, rok zastare je za potraživanje s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope isticao 13. lipnja 2019., a za potraživanje s osnove ništetnosti valutne klauzule 14. lipnja 2023.

24.2. Pogrešno tuženik upire da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2019. budući da je tužba poslana sudu preporučenom pošiljkom 12. lipnja 2019. Kako se dan predaje pošti, u slučaju slanja pošiljke sudu preporučenom pošiljkom, računa kao dan predaje sudu (članak 113. stavak 2. ZPP-a), to je razvidno da je tužba podnesena prije isteka zastarnog roka.

25. Dakle, osnovan je restitucijski zahtjev tužitelja u odnosu na isplatu s osnove preplaćenih iznosa u odnosu na ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnu valutnu klauzulu, pa je u smislu odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a, tuženik dužan tužitelju isplatiti 1.994,64 eura i 7.510,61 eura, na koji iznos konačno i glasi zahtjev tužitelja (podnesak od 31. svibnja 2023.), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a. Naime, tuženik je nesavjesni stjecatelj te je u obvezi podmiriti kamatu za iznos koji je primio bez pravne osnove. Zatezna kamata na preplaćene iznose po osnovi tečajnih razlika teče od dana plaćanja pojedinog anuiteta.

26. Iako je vještačenjem utvrđeno postojanje manje uplaćenih iznosa od strane tužitelja pod uvjetom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tuženik u tom pogledu nije postavio bilo kakav zahtjev, a kamoli zahtjev koji bi bio određen. Stoga tužbeni zahtjev tužitelja nije umanjivan za utvrđeni iznos.

27. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, tuženik mu je dužan nadoknaditi trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

27.1. Tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. – dalje Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023. Naime, sukladno Tarifnom broju 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife tada je i trošak obračunao sukladno odredbama iste Tarife neovisno kada je radnja za koju se trošak traži poduzeta.

27.2. Troškovi priznati tužitelju za zastupanje po odvjetniku iznose ukupno 2.000,00 eura, a sastoje se od troška: sastava tužbe 200,00 eura (Tarifni broj 7. točka 1. Tarife), sastava četiri obrazložena podnesaka od 16. studenog 2020., 10. listopada 2022., 24. listopada 2022. i 31. svibnja 2023. 200,00 eura po podnesku (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife), te pristupa na ročišta 14. lipnja 2022., 18. listopada 2022., 1. lipnja 2023., 13. rujna 2023. i 20. ožujka 2024. 200,00 eura po ročištu (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife). Tužitelju je također priznat trošak vještačenja od 331,81 eura. Dakle, tužitelju je ukupno priznat trošak od 2.331,81 eura.

Rijeka, 23. prosinca 2024.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćnici tužitelja Matei Bojanić Kožul, odvjetnici u Rijeci

- punomoćnicima tuženika Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba