REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-35/2024-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu tog suda Berislavu Zaninoviću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja HRVATSKE KOMORE FIZIOTERAPEUTA, Ulica Donje Svetice 46c, Zagreb, OIB 48223065486 i II. tužitelja FU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupa punomoćnik Tin Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tin Matić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika NOVA TV d.d., OIB: 19948656867, Remetinečka cesta 139, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Valentina Kučić, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku NOVA TV d.d., Remetinečka cesta 139, Zagreb OIB 75399377119, da tužitelju HRVATSKOJ KOMORI FIZIOTERAPEUTA, Drenčinova 1, Zagreb, OIB 48223065486 isplati iznos od 3.981,68 EUR / 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 31. svibnja 2018. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelj u nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude Suda prvoga stupnja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku NOVA TV d.d., Remetinečka cesta 139, Zagreb OIB 75399377119, da tužitelju FU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.981,68 EUR / 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 31. svibnja 2018. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelj u nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude Suda prvoga stupnja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku NOVA TV d.d., Remetinečka cesta 139, Zagreb OIB 75399377119, da tužitelju FU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.308,91 EUR / 40.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. lipnja 2018. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelj u nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude Suda prvoga stupnja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR (slovima: pettisućaeura) u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvjetstopedeseteura).

Obrazloženje

1. Prije svega valja reći da je naredbom uredujućeg suca od 5. prosinca 2018 određeno spajanja spisa ovog suda Pn-103/2018 i Pn-117/2018 na ovaj spis Pn- 102/2018.

2. U tužbi u predmetu Pn-102/2018 (list 1-6 spisa) I tužitelj navodi da je tuženik kao nakladnik u sklopu emisije Provjereno, na Internet portalu www.dnevnik.hr i u sklopu Internet stranice www.facebook.com na stranici DNEVNIK.hr objavio neistinite navode te je isto kod tužitelja izazvalo neimovinsku štetu u vidu povreda prava osobnosti , koje se očituju u povredi časti, ugleda i dostojanstva tužitelja. Potražuje naknadu štete kao u izreci presude.

3. U tužbi u predmetu Pn-103/2018 II (list 146-152 spisa) tužitelj navodi da je tuženik kao nakladnik Internet portala www.dnevnik.hr, u sklopu Internet stranice www.facebook.com na stranici DNEVNIK.hr kao i u emisiji Provjereno objavio neistinite navode te je isto kod tužitelja izazvalo neimovinsku štetu u vidu povreda prava osobnosti , koje se očituju u povredi časti, ugleda i dostojanstva tužitelja. Potražuje naknadu štete kao u izreci presude.

4. U tužbi u predmetu Pn-117/2018 (list 351-356 spisa) I tužitelj navodi da je tuženik kao nakladnik u sklopu emisije Provjereno, na Internet portalu www.dnevnik.hr i u sklopu Internet stranice www.facebook.com na stranici DNEVNIK.hr objavio neistinite navode te je isto kod tužitelja izazvalo neimovinsku štetu u vidu povreda prava osobnosti , koje se očituju u povredi časti, ugleda i dostojanstva tužitelja. Potražuje naknadu štete kao u izreci presude.

5. Tuženik je u odgovorima na tužbu priznao da je nakladnik tv programa NOVA TV i internet portala dnevnik.hr te je naveo da su sporni sadržaji o tužiteljima istiniti, provjereni i izneseni u javnom interesu i osnivaju se na autoriziranim izjavama sugovornika te predstavljaju dozvoljene vrijednosne sudove. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti.

6. Sud je presudom posl. br. Pn-148/2019-40 od 22. kolovoza 2023. u cijelosti odbio tužbeni zahtjev te je protiv navedene presude tužitelj 4. rujna 2023. podnio žalbu kojom pobija presudu po svim žalbenim osnovama.

7. Županijski sud u Splitu je rješenjem posl. br. Gž-2280/2023-3 od 18. siječnja 2024. ukinuo predmetnu presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U predmetnom rješenju žalbeni sud navodi da će prvostupanjski sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza uz valjanu primjenu materijalnog prava te ponovno odlučiti o tužbenim zahtjevima tužitelja.

8. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u isprint iz knjige pružatelja medijskih usluga (list 8-9 spisa), isprint iz knjige ugovora (list 10-11 spisa), programska osnova (list 12-13 spisa), Impressum (list 14 spisa), isprint iz knjiga pružatelja elektroničkih publikacija (list 16-18 spisa), isprint internetskog novinskog članka (list 20-37 spisa), isprint dijela Facebook stranice (list 38-45 spisa), zahtjev za ispravak informacija s povratnicom (list 46-52 spisa), ispis e-mail korespondencije (list 63-74 spisa), dopis (list 75-77 spisa), e- mail korespondencije (list 78-89 spisa), rješenja (list 90-94 spisa), izvješće (list 95-97 spisa), presuda (list 98-103 spisa), e- mail korespondencija (list 1047-107 spisa), rješenje (list 108-113 spisa), isprint sa stranice Dnevnik.hr (list 120-126 spisa), e-mail korespondencija (list 127-131 spisa), dopis (list 132-134 spisa), podatci (list 135-137 spisa), odluka (list 141), dopis (list 142 spisa), odluka (list 143 spisa), isprint stranice Dnevnik.hr (list 160-166 spisa), isprint Facebook stranice (list 167-181 i 188-225 spisa), zahtjev za ispravak informacija s potvrdom o primitku (list 226-232 spisa), e-mail korespondencija (list 241-250 spisa), dopis (list 251 spisa), e-mail korespondencija (list 254-262 spisa), dopis (list 263 spisa), e-mail korespondencija (list 264-265 spisa), rješenje (list 266), rješenje (list 267-270 spisa), izvješće (list 271-273 spisa), presuda (list 274-279), e-mail korespondencija (list 280-283 spisa), rješenje (list 284-289 spisa), ispis sa stranice Dnevnik.hr (list 295-301 spisa), e-mail korespondencija (list 302-307 spisa), podatci (list 310-312 spisa), statut (list 316-339 spisa), ispis sa stranice I-tužitelja (list 340-345 spisa), ispis sa stranice Dnevnik.hr (list 374-414 spisa), ispis sa Facebook stranice (list 415-424 spisa), zahtjev za ispravak informacije sa potvrdom (list 425-432 spisa), dopis (list 433), ispis sa stranice Dnevnik.hr (list 447-450 spisa), prijedlog za progon (list 451- 454 spisa), kaznena prijava (list 455-459 spisa), presuda (list 487-496 spisa), presuda (list 497-501 spisa), presuda (list 503-509 spisa), saslušao svjedoka AU (list 527 spisa), presuda (list 529-530 spisa), saslušao svjedoka FUĐ (list 531-533 spisa), saslušao svjedoka MU (list 545-546 spisa), saslušao svjedoka CU (list 546-547 spisa), saslušao svjedoka ĐU (list 563-565 spisa), saslušao svjedoka ČU (list 565-566 spisa), saslušao svjedoka ĆU (list 566-567 spisa), pregledao sa strankama dostavljene CD- ove na kojima se nalazio utuženi medijski sadržaj (list 578-580 spisa), saslušao zz I- tužitelja i II tužiteljicu kao stranku (list 597-603 spisa), presuda (list 605-609 spisa), presuda (list 610-614 spisa).

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik nakladnik tv programa NOVA TV i internet portala dnevnik.hr te da je na istima objavljen sadržaj koji tužitelji opisuju u tužbi. Sporno je jesu li sadržaji o tužiteljima istiniti, provjereni i izneseni u javnom interesu i osnivaju se na autoriziranim izjavama sugovornika te predstavljaju li dozvoljene vrijednosne sudove, dakle sporno je postoji li ekskulpacijski razlog zbog kojeg tuženik ne bi bio obvezan naknaditi tužiteljima eventualno nastalu neimovinsku štetu te je posljedično sporno je li navedenim postupanjem tuženika tužiteljima nastala šteta.

11. Između stranaka je sporno jesu li tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe podnio valjan zahtjev za objavom ispravka netočnih informacija. Ovaj sud smatra da su ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe u smislu odredbe članka 22. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 - dalje ZM) budući su se tužitelju sa svojim zahtjevima za ispravak obratili i glavnom uredniku i nakladniku.

12. Prema odredbi članka 21. stavak 1. ZM, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom, a stavkom 2. istog članka određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezinog povećanja (materijalna šteta), te nanošenja drugome fizičkog ili psihičkog bola i straha (nematerijalna šteta), dok je u stavku 3. istog članka navedeno da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, u st. 6. istog čl. je navedeno da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

13. Teleološkim tumačenjem potonje zakonske odredbe ovaj sud zaključuje da je tužitelj dužan dokazati nastanak odnosno postojanje i visinu štete dok je potom tuženik dužan dokazati ekskulpacijske razloge zbog kojih ne bi bio obvezan naknaditi štetu.

14. Sukladno odredbi članka 22. stavak 1. ZM nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Teleološkim tumačenjem navedene zakonske odredbe a uvažavajući okolnost da je tuženik nakladnik medija ovaj sud zaključuje da na konkretan pravni odnos valja primijeniti i Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) kao općim zakonom kojim su uređeni obvezno-pravni odnosi i sukladno odredbama Zakona o medijima.

15. Odredbom članka 4. ZOO, određeno je da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, dok je odredbom članka 8. ZOO, određeno da je svatko dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

16. Sukladno odredbi članka 19. stavak 1. i 2. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu toga zakona razumijevaju se između ostalih, ugled, čast i dostojanstvo.

17. Odredbom članka 1100. ZOO, određeno je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Odredbom članka 1045. stavkom 1. ZOO, određeno je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

20. Odredbom članka 221.a. ZPP, određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Odredbom članka 223. stavak 1. ZPP, određeno je da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

22. Iz iskaza zz I tužitelja i II tužitelja kao stranke saslušanog na ročištu 8. ožujka 2023. (list 597-603 spisa) proizlazi da ista misli da je to bilo 2016. ili 2017. kada su im se obratili novinari tuženika i to konkretno gđa. JU s upitima putem e- mail-a, a oni su im također putem e-maila odgovorili. Pitali su koliko zaposlenika ima I-tužitelj, zašto gđa. IU nije dobila licencu, a misli da su pitali i za njenu plaću i oni su im sve točno odgovorili. Nije odgovorila na pitanje o plaći zato što je to ne javni podatak prema pravilniku komore, a pravilnik je javno publiciran na stranici komore, radi se o osobnim podatcima i to komora nije dala. Podatak o njenoj plaći uskratio je službenik za informiranje. Koliko se sjeća novinari joj se nisu poslije obraćali sa nikakvim uputama. Navodi da poznaje ZU koja je bila svjedok u ovom postupku, naime, ona je napisala knjigu o sustavu komora, bila je kod njih jedanput i onda im je ponudila da kupe tu knjigu, i oni su je kupili, a u tom trenutku ona još nije bila povjerenik za informiranje i navodi da s njom nije ni u kakvom osobnom sukobu. Nakon toga je tuženik objavio dvije emisije i to provjereno u razmaku od dva tjedna. Ne može se više sjetiti detalja što je bilo u tim emisijama jer se jako loše osjeća kada ih gleda. Navodi da su poslali zahtjev za ispravak putem odvjetnika, ali to nisu objavili, ne zna zašto. A nisu niti pokrenuli prekršajni postupak. Svjedok MU je bio protukandidat za izbor za predsjednika komore, nije dobio niti jedan glas i onda je pokrenuo neki svoj osobni linč protiv komore. On ne govori ništa istinito. Ističe da su zbog ovih medijskih objava izgubili sponzore, barem 6 ili 7. Ne može ih imenovati jer ne zna nazive tvrtki, ali to je godišnje oko cca 6.000,00 do 7.000,00 kn po sponzoru. Članovi su bili nezadovoljni i izgubili su povjerenje u komoru. Npr. kada su članovi postavljali pitanja o pravnim aktima, a pisano su im odgovorili, oni su se u svojim odgovorima referirali na emisiju Provjereno. Ističe da nitko nije tražio izvanredne izbore u komori, a samo je MU tražio njenu smjenu jer je poslao dopis skupštini. Nitko od članova nije poduzimao nikakve druge radnje. Oni kao komora imaju pravo nadzora nad radom fizioterapeuta i to kao javna ovlast, npr. kada je pacijent nezadovoljan radom fizioterapeuta onda im se obrati, a oni su dužni to ispitati. Ističe da su čak i pacijenti izgubili povjerenje u njih. Naime, bio je jedan slučaj kada je pacijent prijavio neadekvatno postupanje fizioterapeuta u Specijalnoj bolnici Stubičke Toplice i onda su proveli nadzor i utvrdili da pacijent nije bio u pravu, a on ih je nakon toga telefonom nazivao i tražio je da ponovno idu u nadzor. Misli da je to bilo neposredno nakon emisije Provjereno, a on je spomenuo da su isto kriminalni kao i ovi u Stubičkima, a spomenuo je i emisiju Provjereno. Osjećala se prestrašno nakon objave tih emisija, izgubila je samopouzdanje. Obratila se samo obiteljskoj liječnici, nije išla psihijatru i ona joj je dala Lexaurine u to vrijeme, uzimala je 2 tablete dnevno po 3 miligrama, ujutro i navečer. To je uzimala cca par mjeseci. Vozila je automobil za to vrijeme. Ističe da je imala negativnih iskustava sa ljudima. Naime, na plaži na Murteru joj se obratila jedna ženska osoba, zna da je pravnica jer je pričala s njenim prijateljicama. Ležala je djelom na plaži, a djelom su joj noge bile u vodi, a ona da bi došla na drugi dio plaže, morala ju je zaobići jer su iza stijene, a ona joj se glasno obratila, kako može tako ležati i tako se ponašati, da je ona tu već 30 godina i šta si ona to misli. Nije izrijekom spomenula emisiju Provjereno, ali u tom kontekstu su bile njezine izjave. Naime, rekla je nešto u stilu tako se ponašate kao što su rekli na TV-u, misli da ju htjela i nečim udariti pa se maknula od nje. Znali su joj se ljudi obratiti na ulici, ali ne zna što jer je to već zatomila. Ističe da ju je to sve užasno pogodilo jer je stvarala tu komoru zajedno sa drugim kolegama i jako je željela da se status fizioterapeuta konačno i uredi. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li tuženik ikada napravio intervju s njom, a prije objave emisije? Odgovara da nije. Na poseban upit punomoćnika tužitelja jesu li odgovori koje je II-tužiteljica u ime I-tužitelja poslala VU e-mailom objavljeni u emisiji Provjereno? Odgovara da to nije vidjela. Na poseban upit punomoćnika tužitelja s obzirom na navode da su se kršila radna prava, da je bilo zlostavljanja, nezakonitog i neprofesionalnog postupanja prema radnicima, da li je bio pokrenut kakav radni spor ili spor protiv II-tužiteljice osobno? Odgovara da nije bio pokrenut nikad niti parnični, niti kazneni, niti prekršajni, niti stegovni postupak bio je samo jedan prekršajni postupak i to zato što ih je inspektor prijavio jer je smatrao da jedan ugovor o djelu treba biti ugovor o radu, na kraju su dokazali da tome nije tako i pravomoćno su oslobođeni. Na poseban upit punomoćnika tužitelja što može reći o knjizi koja je prezentirana u emisiji da bi ona bila autor te knjige, a da se kupnjom te knjige dobivaju određeni bodovi za produljenje licence? Pojašnjava radi se o knjizi Kliničke smjernice u fizioterapiji, gdje ona nije autor, nego je samo urednik. Predmetna knjiga predstavlja zbirku stručnih radova iz odgovarajućih područja, radi se o knjizi cca 500 strana, formata A4, koja predstavlja objedinjeno postupanje glede određenih dijagnoza i terapeutskih postupaka. Predmetna knjiga, koliko je njoj poznato, je jedina takva što se tiče zdravstvenih struka i predstavlja sadržajno priručnik za postupanje u konkretnim slučajevima. To je napravljeno upravo zato da bi članovima olakšali postupanje s obzirom na brz razvoj tehnologije i znanosti jer je poluživot znanja u fizioterapiji 4 godine, što znači da stalno dolaze neke nove spoznaje. Pojašnjava, niti ona niti bilo tko od autora od navedene knjige kao autorski rad niti s bilo kojeg drugog osnova nije dobio nikakav novac, sve su to učinili besplatno. Točno je da se knjiga prodavala, ali se više ne prodaje, sada su stavili PDF na stranicu, naime, oni su prodavali samo dok nisu pokrili troškove tiskanja. Točno je da se kupnjom knjige stječu određeni bodovi radi obnavljanja licence. Naime, obveza je svakog člana komore cjeloživotno učenje i obrazovanje s obzirom na razvoj znanosti i tehnologije i nove procese učenja, te je obveza da se članovi stalno usavršavaju i upravo kroz nabavku knjige i njezino čitanje, oni se usavršavaju i vjeruje da svatko je pročitao ono područje koje ga zanima. Licenca se mora obnavljati svakih 6 godina. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li je bilo tko od tuženika kontaktirao za dostavom te knjige? Odgovara da nije. Na poseban upit punomoćnika tužitelja ima li saznanja je li se tuženik obratio nekome od djelatnika komore kako bi se utvrdila ta kršenja radnih prava? Odgovara da joj to nije poznato. Na poseban upit punomoćnika tužitelja s obzirom na iznesene navode u emisiji Provjereno da komora ne čini apsolutno ništa kako bi promovirala struku? Odgovara da tome nije tako jer imaju prije svega promotivne akcije na Jarunu i na Cvjetnom trgu gdje upoznaju ljude sa djelatnostima, štampaju letke koje stavljaju u javno zdravstvene ustanove, a i plakate, a smatra da gore opisana knjiga bitno pridonosi promociji struke kako je naprijed iskazala. Ističe da organiziraju svoje kongrese, ali isto tako i s koordinacijom komora u zdravstvu, svake godine imaju zajednički kongres. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da komentira navod da komora ucjenjuje svoje članstvo licencama, a da su članovi nezadovoljni? Odgovara da to nije istina, jer zakonska obveza je da komora izdaje licence, ako su ispunjeni uvjeti, zatim ministarstvo zdravstva može po izvršenom upravnom nadzoru narediti komori da izda licencu, a može se pokrenuti upravni spor. Ističe da do trenutka objave priloga jedino je gđa. CU problematizirala izdavanje licence. Ističe da gđa. CU može biti radni terapeut jer ona nema osnovna znanja za fizikalnu terapiju, to je sud i potvrdio, a čak i ukidanjem ovih članaka za nju se ništa ne mijenja. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li se povećao broj nadzora nakon objave emisije Provjereno? Odgovara da jest, da su došli svi koji su mogli u nadzor. Prilikom nadzora nisu ništa pitali u vezi emisije, već su radili svoj posao. Na poseban upit punomoćnika tužitelja s obzirom da je objavljen razgovor s ovdje tužiteljicom i to telefonski, da li ju je gđa. VU upozorila da se taj razgovor snima? Odgovara da nije, razgovor je snimljen bez njenog znanja i pristanka. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li tuženik ikad tražio dostavu akata komore, npr. pravilnika? Odgovara da nije nikada tražio. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li komora fizioterapeuta surađivala s Sveučilištem Sjever? Odgovara da su trebali pokrenuti suradnju, ali pročelnik F joj je rekao da trenutno zbog te situacije ne mogu surađivati, ali da će se čuti. Izrijekom je spomenuo situaciju s emisijom Provjereno. Trebali su surađivati na izradama novih kurikuluma za smjer fizioterapeut koji oni imaju. Bili su tek u pregovorima oko toga. Ističe da su prije toga bili 1 ili 2 sastanka oko toga. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li se može očitovati o navodima BU da je netko dobio otkaz zbog davanja podataka o plaći tužiteljice? Odgovara da nitko ni ne zna njenu plaću, osim izvršnog odbora, te nitko od djelatnika to nije niti mogao dati, te ističe da nitko zbog toga nije dobio otkaz. Pojašnjava do trenutka objave priloga nije dobio niti redovni niti izvanredni otkaz zbog svog ponašanja. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li ZU podnijela kakve prijave? Koliko je njoj poznato bila je jedna koja je odbačena i nekoliko prekršajnih koje su isto odbačene. Na poseban upit punomoćnika tužitelja kako je uređen postupak izbora? Odgovara da je uređen pravilnikom o izboru delegata skupštine, taj pravilnik se nalazi na web stranici od samog donošenja, cca 2009., pravilnik o izboru tijela komore, koji je isto na web stranici bio i u vrijeme priloga i prije, svi akti, upute i odluke u svezi izbora nalaze se na web stranici komore. Sve se nalazi na stranici komore, nisu nikad ništa zatajili. Svaki član dobije na svoju adresu glasački listić i upute. Izbori se provode po principu jedan član, jedan glas, i to za skupštinu. Pasivno biračko pravo ogleda se u tome što svaki član komore može biti biran i mora skupiti 5 potpisa za svoju kandidaturu. Kandidat za predsjednika komore ne mora dobiti niti jedan potpis, a bira ga skupština na 6 godina, a gospodin MU nije dobio niti jedan glas u skupštini. Ističe da prilikom izbora za predsjednika komore nije bilo usmenog sučeljavanja između nje i kandidata. Na poseban upit punomoćnika tužitelja jesu li navode tuženika prenijeli i drugi mediji? Jesu, osobito portal Indeks. Nitko ju nije od tih drugih medija kontaktirao za komentar. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da pojasni situaciju oko navoda MU da je osuđen pred disciplinskim sudom komore i da je platio 18.000,00 kn? Odgovara da nije točno da je platio 18.000,00 kn jer još uvijek nije ništa uplatio. Ističe da je on podnio i tužbu Upravnom sudu i to je pravomoćno izgubio, dakle kazna je potvrđena i u sudskom postupku izvan komore. Već je tad lagao da je platio, a nije platio. Povod tom postupku bio je dopis koji je on uputio skupštini komore u kojem je iznosio neistine o njoj da se protiv nje vode kazneni postupci, da je kazneno osuđena i da što oni čekaju s njenom smjenom. Ističe da ja misli da je postupak iniciralo disciplinsko tužiteljstvo, a proveo sud prvog i drugog stupnja. Predsjednici suda I i II suda su suci profesionalci sa općinskih ili npr. županijskih sudova, dakle nisu članovi komore, ili mogu biti odvjetnici. Pojašnjava ostale članove vijeća bira izvršni odbor, a u izvršnom odboru nalaze se predsjednik komore, predsjednik vijeća komore, predsjednik stručnog vijeća i dva dopredsjednika. Pojašnjava MU nije kažnjen novčanom kaznom već samo ukorom, a gore navedeni iznos predstavlja samo troškove postupka. Na poseban upit punomoćnika tužitelja kako se može očitovati na navod OU u provedenoj online anketi? Ističe da su provjerili tu anketu i utvrdili da je njoj mogao pristupiti svatko dakle nije se tražila autorizacija kao člana komore, a jednako tako sa iste ip adrese moglo je biti poslano beskonačno puno komentara jer to nitko nije kontrolirao. Smatra da to ne održava pravo stanje stvari. Ističe da skupština komore nije nakon emisije provjereno pokrenula niti opoziv niti kakav drugi postupak protiv nje. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li u emisiji Provjereno da je MU osuđen kako je naprijed izneseno? Odgovara da joj to nije poznato. Na poseban upit punomoćnika tužitelja s obzirom na navode iz emisije Provjereno da II tužiteljica ima problema s alkoholom te da se neprimjereno ponaša uslijed alkoholiziranosti? Odgovara da to nije točno, nikad nije imala problem s alkoholom, nikad se nije liječila zbog ovisnosti o alkoholu, nikad nije bila kažnjena zbog npr. vožnje pod utjecajem alkohola, niti bilo kakvo drugo djelo pod utjecajem alkohola. Nikad nije došla pod utjecajem alkohola na posao jer ga ne pije. Ističe da može popiti čašu vina u društvu, ali nikada na poslu, niti doma, a niti ima alkohol kod kuće. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li se JU obraćala tužiteljici putem e-maila ili na koji drugi način? Istiće da samo putem e-maila i ono telefonom što ju je snimila. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je JU tražila izjavu prije objavljivanja emisije? Odgovara da jest, o tome je upoznala izvršni odbor, koji je uskratio suglasnost na davanje izjave te su odredili da tuženik može postaviti pitanja na koje će biti odgovoreno. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li tužiteljica uputila mail koji prileži na listu 71 spisa? Odgovara da taj e-mail nije poslala, ne zna tko je to poslao, a administratori komuniciraju putem maila. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li prije objave emisija, Ministarstvo zdravstva postupalo u smislu provođenja upravnih nadzora? Odgovara da jest jer su oni nadležni za upravni nadzor i to je bilo uobičajeno postupanje. Ističe da nije bilo nikakvih kaznenih niti prekršajnih prijava, ali su pronađene neke nepravilnosti koje su otklonjene. Ministarstvo zdravstva nadzire kroz upravni nadzor isključivo obavljanje javnih ovlasti i to: izdavanje i obnavljanje licenci, vođenje registra članova, nadzor nad radom fizioterapeuta, a dodatna javna ovlast je priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. Ističe da je u posljednjoj ovlasti ministarstvo zdravstva kao upravno tijelo. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li Ministarstvo zdravstva dovelo u pitanje valjanost i zakonitost nekih od akata komore? Odgovara da suglasnost na statut komore daje ministar zdravstva i da u trenutku prije objave priloga u emisiji Provjereno statut je bio valjan jer je imao suglasnost ministarstva zdravstva. Ističe da su u jednom nadzoru rekli da nešto fali u statutu, ali pojašnjava izašli su izvan svojih okolnosti jer je na taj statut već prethodno dao suglasnost ministar zdravstva. Ministarstvo zdravstva je izdalo prijedlog mjere. Oni su postupili po djelu prijedloga za koji su smatrali da je zakonit, a po djelu za koji su smatrali da nije zakonit nisu postupali. Nakon toga ministarstvo nije poduzimalo nikakve daljnje korake po tom pitanju. Nakon što se tužiteljici predočava ispis e-mail komunikacije na listu 88 spisa, pun. tuženika postavlja pitanje kako onda može izjaviti da je bio samo jedan spor oko licence ? Odgovara da su svi sporovi oko licence u cijelosti, pravomoćno odbijeni i suđeni u korist Hrvatske komore fizioterapeuta. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li ovdje II tužiteljica postupila po presudi Visokog upravnog suda kojim je potvrđeno rješenje povjerenika za informiranje kojim je dužna dati podatak o plaći? Odgovara da je komora dostavila podatak o plaći II tužiteljice MU. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li tuženik odgovorio tužiteljima na zahtjev za ispravak informacije? Odgovara da možda i jest, ali se toga ne sjeća. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li bila slika II tužiteljice objavljena u emisiji? Odgovara da misli da jest, a sigurna je da je bila na portalu. Na poseban upit punomoćnika tuženika kako može biti sigurna da je šteta nastala upravo objavom predmetnih priloga od tuženika, a ne nekom drugom objavom u medijima? Odgovara da je Nova tv prva objavila prilog, a ostali su samo to prenijeli i nisu sudjelovali u istima, a radi se i o upornosti o neistinama jer su tu bile 2 emisije u 2 tj. Na poseban upit punomoćnika tuženika koliko je bila sve skupa tiskano primjeraka knjige i koliko je prodano? Odgovara da je tiskano 2.000 primjeraka, dio je podijeljen sveučilištima i veleučilištima, cca 50 komada svakome te na prvom kongresu 2011. cca 300 komada je podijeljeno jer je kongres bio s nazivom kliničke smjernice, a ostalo je cca 500 komada u skladištu. Misli da je cijena bila 200,00 kn. Ističe da je ta knjiga predstavljala literaturu za ispit za osposobljenost fizioterapeuta a i dan danas je obvezna ispitna literatura. Na poseban upit punomoćnika tuženika kada je publiciran PDF format knjige? Odgovara da misli da je to čak bilo prije objave spornih priloga, ali se ne može sa sigurnošću sjetiti. Stoji da je besplatni primjerak u PDF-u i stoji na stranicama naše komore. Na poseban upit punomoćnika tužitelja koliko je članova imao I tužitelj u trenutku objave spornih priloga? Odgovara cca 5.000. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li ikada pokrenut ovršni postupak protiv I tužitelja, a radi izdavanja podataka o plaći II tužitelja? Odgovara da ne."

23. U odnosu na nastalu štetu I tužitelju zz I tužitelja u svom iskazu navodi da su zbog ovih medijskih objava izgubili sponzore barem 6 ili 7 a to je godišnje 6.000,00 do 7.000,00 kuna po sponzoru godišnje ali ne zna nazive tih tvrtki. Predmetni dio iskaza zz tužitelj ovaj sud cijeni neuvjerljivim, životno nelogičnom i posljedično neistinitim. Naime, nije sporno da je da je ista predsjednica I tužitelja dakle osoba koja zastupa I tužitelja. Kada bi se prihvatila najniža procjena zz I tužitelja o gubitku sponzora i nova to bi bilo 36.000,00 kuna (6 sponzora x 6.000,00 kuna) godišnje. Potpuno je neživotno da se zz I tužitelja ne može sjetiti niti jedne tvrtke (ispravno trgovačkog društva) koje je bilo sponzor I tužitelja jer se ne radi o zanemarivoj količini novca već otprilike o prosječnoj mjesečnoj isplaćenu neto-plaću po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2018. i 2019. (NN 98/2018 i 24/2020). Ukazuje se da I. tužitelj potražuje naknadu za neimovinsku štetu, a koja mu je navodno nastala jer mu je spornim medijskim objavama povrijeđeno pravo osobnosti i to, a kako navodi u točki 8. tužbe, pravo na ime, čast, ugled i dostojanstvo. Ukazuje se da, stoga, navedene tvrdnje tužitelja o gubitku sponzora nisu cijenjene kao dokaz postojanja imovinske štete u naznačenoj visini sponzorstva, već kao dokaz povrede tužiteljevog prava osobnosti, odnosno kao životno logična posljedica gubitka i povrede tužiteljevog ugleda, časti i dostojanstva. Kako je sud predmetni dio iskaza zz I. tužitelja ocijenio neuvjerljivim, životno nelogičnim i neistinitim iz gore navedenih razloga, tako sud zaključuje da tužitelj navedenim nije dokazao da mu je povrijeđeno pravo na ugled, čast i dostojanstvo niti da mu je time nastala neimovinska šteta.

24. U odnosu na dio iskaza da su članovi I tužitelja bili nezadovoljni i izgubili su povjerenje u komoru jer kada su postavljali pitanja o pravnim aktima i kad bi im bilo odgovoreno oni su se u svojim odgovorima referirali na emisiju Provjereno ovaj sud cijeni neuvjerljivim, životno nelogičnom i posljedično neistinitim. Naime zz I tužitelja nije spomenuo niti jednog člana komore imenom i prezimenom koji je to navodno učinio a niti koliki je bio broj članova I tužitelja koji su se referirali na emisiju Provjereno. S obzirom da je ista predsjednica I tužitelja dakle osoba koja zastupa I tužitelja to bi joj zasigurno bilo poznato, odnosno ako je vidjela te odgovore članova zasigurno bi zapamtila otprilike broj i bar neko ime i prezime člana.

25. U odnosu na incident s pacijentom u svezi situacije u Stubičkim Toplicama notorno je da su korisnici usluga povremeno nezadovoljni radom državnih i javnih službi, sudstva te pojedinih institucija te takve izjave treba promatrati isključivo u kontekstu konkretne situacije.

26. U odnosu na dio iskaza da je I tužitelj trebao pokrenuti suradnju sa Sveučilištem Sjever na izradama novih kurikuluma za smjer fizioterapeut koji oni imaju ali pročelnik F je rekao da trenutno zbog te situacije ne mogu surađivati i izrijekom je spomenuo emisiju Provjereno te da su tek bili u pregovorima oko toga valja reći da se iz istog ne može zaključiti da bi I tužitelju nastala šteta. Naime i sam zz I tužitelja navodi da su tek bili u pregovorima oko toga što znači da su pregovori mogli biti okončani dogovorom oko poslovne suradnje ili da stranke nisu postigle nikakav dogovor, dakle čak i da su se pregovori nastavili nema jamstva da bi bili uspješno okončani dogovorom oko poslovne suradnje. Ukazuje se da čl. 251. st. 1. ZOO određuje da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju, stoga ovaj sud zaključuje da odustankom Sveučilišta Sjever od daljnjih pregovora oko suradnje I tužitelju nije nastala šteta a kako je naprijed objašnjeno.

27. U odnosu na nastanak neimovinske štete II tužiteljica je iskazivala da se osjećala prestrašeno nakon objave spornih emisije te je izgubila samopouzdanje, otišla je samo obiteljskoj liječnici, nije išla psihijatru te je uzimala Lexaurine, dvije tablete dnevno po 3 miligrama ujutro i navečer, par mjeseci te je vozila automobil za to vrijeme. II tužiteljica je iskazala da je magistar fizioterapije, dakle notorno je da je ista zdravstveni radnik. Opće poznata činjenica (i prosječnom čovjeku, a ne samo zdravstvenom radniku) da je Lexaurin depresor centralnog živčanog sustava te da se ne smije upravljati automobilom i teškim strojevima dok se uzima predmetna terapija. Zbog navedenog ovaj sud smatra da II tužiteljica, a s obzirom na svoje svojstvo zdravstvenog radnika nije uzimala Lexaurin. Čak i da tome nije tako, ovaj sud smatra da II tužiteljica nije ničim dokazala da je uzimala predmetne lijekove. Naime, spisu ne prileži potvrda od liječnika obiteljske medicine ili preslika zdravstvenog kartona iz kojih bi bilo razvidno da je II tužiteljici ordinirana predmetna terapija. Stoga ovaj sud zaključuje da II tužiteljica nije dokazala da je uzimala predmetnu terapiju.

28. U odnosu na događaj na Murteru koji opisuje II tužiteljica ovaj sud zaključuje da se isti ne može povezati s spornim emisijama te je neživotno da bi osobu na plaži netko povezivao s televizijskom emisijom, kao i da su se II tužiteljici obraćali ljudi na ulici. Bez obzira na to kako II tužiteljica doživljava predmetnu situaciju, ipak s obzirom na mali domašaj zainteresiranih osoba (a to prvenstveno ovaj sud razumijeva članove I tužitelja) II. tužiteljica nije toliko medijski poznata osoba niti postoji interes svekolike javnosti za predmetnu temu da bi je ljudi prepoznavali na ulici.

29. U preostalom dijelu sud nije cijenio predmetni iskaz jer nije odlučan za presuđenje.

30. Iz iskaza svjedoka AU saslušane na ročištu 9. veljače 2021. (list 527 spisa) proizlazi da je ista prilikom razgovora za posao na Sveučilištu Sjever bila upitana o novinskim napisima o nesređenom stanju u Hrvatskoj komori fizioterapeuta, a osobito glede davanja ovlaštenja za rad pri čemu je navela da su joj iz sveučilišta rekli da im je jednostavnije zaposliti nekoga tko je završio medicinu. Odgovarajući na pitanje pun. tuženika navela je da je danas zaposlena na Sveučilištu Sjever. Nadalje, navela je i da je upitana je li vidjela spornu emisiju pri čemu je rekla da nema saznanja o spornim navodima iz emisije niti o nezakonitostima u radu I. tužitelja. Navela je i da je član dvije ili tri facebook grupe fizioterapeuta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koje imaju oko dvije do tri tisuće članova te da je u grupi fizioterapeuti.rh i prije emitiranja sporne emisije prevladavao negativan stav prema I. tužitelju, a koji da je pogoršan nakon emitiranja emisije jer se povećao broj ljudi s negativnim stavom prema I. tužitelju. Navodi i da su ju pacijenti upitali o navodima iz emisije, jesu li istiniti i kako će to utjecati na njih.

31. Iz iskaza svjedoka BU saslušane na ročištu 15. lipnja 2021. (list 531-533 spisa) proizlazi da je ista bila povjerenik za informiranje od 2013. do 2018. te je tijekom navedenog razdoblja nad I. tužiteljem proveden inspekcijski nadzor i u vezi s kojim se vodio žalbeni postupak. Navodi da I. tužitelj nije poštivao presude Visokog upravnog suda pri čemu se jedna od presuda odnosila na II. tužitelja i podatke o njezinoj plaći. Navodi da su zbog navedenog inicirali prekršajne postupke protiv tužitelja koji nisu meritorno okončani, a da je kaznena prijava koju je podnijela protiv tužitelja odbačena te da je I. tužitelj naveden u izvješćima od 2016. do 2017. kao osoba koja ne postupa sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. Navodi da su joj na sastanku u Ministarstvu zdravstva rekli kako nema smisla provoditi predloženi upravni nadzor nad I. tužiteljem jer su ga provodili već više puta, ali da se ne može sjetiti tko točno joj je to rekao. Pun. tužitelja je prigovorio vjerodostojnosti iskaza svjedokinje jer da iz priloženih presuda i drugih dokaza proizlazi suprotno od onog što svjedokinja iskazuje, da II. tužiteljica nije dostavila zatražene podatke o plaći, da je iskaz svjedokinje u dijelovima kontradiktoran i da paušalno iskazuje o sastanku u Ministarstvu zdravstva bez da navede o kojim se konkretno osobama radilo. 32. Iz iskaza svjedoka MU saslušanog na ročištu 7. ožujka 2022. (list 545-546 spisa) proizlazi da isti navodi kako je bio obvezan platiti sudu časti I. tužitelja 18.000,00 kuna troška disciplinskog postupka kao i da protiv I. tužitelja vodi sudske i izvansudske postupke. Navodi da je protiv njega I. tužitelj vodio kazneni postupak, ali nije siguran je li isti završen te da je višekratno od I. tužitelja tražio informacije o plaći II. tužiteljice i o presudi koja je donesena od Visokog upravnog suda. Iskazuje da se kandidirao za predsjednika I. tužitelja, o razlozima i okolnostima zbog koji smatra izborni proces i djelovanje I. tužitelja netransparentnim i protivnim odlukama Ministarstva i suda te navodi i da se zbog toga što je smatrao da se stvari ne rješavaju dovoljno brzo i adekvatno javio u emisiju Provjereno. Navodi da je u spornoj emisiji iskazivao o navedenim okolnostima, da navedeni problemi traju i dalje te da mu se javilo više kolega nakon emitiranja emisije navodeći da se napokon netko obratio javnosti, da se nešto pokrenulo i da se svi nadaju da će se nešto promijeniti. Navodi i da je II. tužiteljica autorica knjige koja je bila obvezna literatura za polaganje ispita prilikom stjecanja licence. Tužitelji prigovaraju iskazu svjedoka u dijelu u kojem je naveo da je morao plati trošak disciplinskog postupka pred sudom časti I. tužitelja i da je II. tužiteljica autorica spornog udžbenika.

33. Iz iskaza svjedoka CU saslušane na ročištu 7. ožujka 2022. (list 546-547 spisa) proizlazi da protiv I. tužitelja vodi spor u drugim postupcima i to još od 2013., a da se postupak trenutno vodi pred Ustavnim sudom. Nadalje, iskazuje o uvjetima stjecanja akademskog naziva dipl. fizioterapeuta i odbijanju I. tužitelja da joj odobri upis u komoru i izda licencu za rad, a nakon odrađenog pripravničkog staža i položenog stručnog ispita. Iskazuje i o okolnostima izvršenog nadzora od strane I. tužitelja na radnom mjestu svjedokinje, a za kojeg navodi da je doveo do otkaza njezinog ugovora o radu te o sporu koji je vezano za navedeno postupanje vodila pred Visokim upravnim sudom. Iskazuje i o okolnostima zaposlenja i odrađenom pripravničkom stažu kao i o knjizi za koju navodi da ju je sukreirala II. tužiteljica te da je bila jedan od uvjeta za dobivanje licence za rad.

34. Iz iskaza svjedoka JU saslušane na ročištu 18. svibnja 2022. (list 563-565 spisa) proizlazi da je zaposlenik tuženika te da je iskazivala o kronologiji prilikom odabira teme spornog priloga pri čemu navodi da su joj se javile 2-3 osobe nezadovoljne radom tužitelja te da je izradila anketu o radu tužitelja jer je smatrala da je isto u javnom interesu budući da je I. tužitelj javno tijelo. Iskazivala je i o načinu prikupljanja podataka za izradu priloga, o komunikaciji s tužiteljima, o okolnostima izrade ankete o mišljenju članova I. tužitelja o radu komore te o razlozima skrivanja identiteta izvora. Nadalje, iskazivala je i o izvorima i provjeri istinitosti spornih medijskih objava kao i o tome na što su se pojedine objave referirale. Tužitelji su u cijelosti prigovorili iskazu svjedoka u podnesku od 1. rujna 2022. osporavajući istinitost iskaza i navodeći da je isti proturječan spornim člancima i video prilozima.

35. Iz iskaza svjedoka ČU saslušane na ročištu 18. svibnja 2022. (list 565-566 spisa) proizlazi da je ista članica I. tužitelja te da je iskazivala da je sudjelovala u emisiji Provjereno sa skrivenim identitetom. Iskazuje o događajima i radnjama tužitelja povodom njezinog zahtjeva za promjenu statusa, tj. priznavanja više stručne spreme, od strane I. tužitelja i komunikaciji s istim. Nadalje, iskazuje i o uvjetima za stjecanje željenog statusa i potrebnim ispitima. Tužitelji su u cijelosti prigovorili istinitosti iskaza svjedoka u podnesku od 1. rujna 2022.

36. Iz iskaza svjedoka ĆU saslušane na ročištu 18. svibnja 2022. (list 566-567 spisa) proizlazi da je ista zaposlenik I. tužitelja te da je iskazivala o uvjetima rada kod I. tužitelja i opisu svog posla. Nadalje, iskazuje o ponašanju II. tužiteljice tijekom radnog vremena negirajući da se II. tužiteljica ponašala neprimjereno, da je ikoga vrijeđala ili vikala na ikoga kao ni da je konzumirala alkohol na radnom mjestu ili došla pripita ili pijana na posao.

37. Sud je na ročištu od 15. rujna 2022. izveo dokaz i uvidom u sadržaj spornih novinskih članaka i objava te uvidom u sporni video-sadržaj (list 578-580 spisa). Sud je uvidom u navedene sadržaje pregledao članak na portalu Dnevnik.hr datiran 2. ožujka 2018. s popratnim fotografskim i audiovizualnim sadržajima te negativnim komentarima (uhljebi, ne rade ništa, samo ih novac zanima i sl.). Sud je pregledao i emisiju Provjereno datiranu na 1. ožujka 2018. te je utvrđeno da se u istoj pojavljuju i govore ZU, UU, AUĐ, ČU i JU, a koji su tijekom postupka saslušani kao svjedoci. Pojavljuje se i govori svoje dojmove o Komori i KU, a pojavljuju se i GU s katedre za upravno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, bivši ministar zdravstva ŠU te ženska osoba s izmijenjenim glasom i zamagljenim licem. U prilogu se spominje provedba i rezultati ankete o zadovoljstvu radom Komore, e- mail poruka „Vi niste normalni, zabranjujem da mi se obraćate“ te inspekcijski nadzor nad radom Komore. Navodi se da su bivši zaposlenici davali negativne komentare o radu I. i II. tužitelja, spominje se knjiga koja je obvezna literatura po cijeni od 230,00 kn te se govori o postupcima koji se vode pred Upravnim sudom, Visokim upravnim sudom kao i prijava povjerenice za informiranje i inspekcija Ministarstva rada. Pregledom članka Dnevnik.hr od 1. ožujka 2018. razvidan je tekst da su „sve plaće javnih dužnosnika javne osim njezine“, „Šefici komore fizioterapeuta ni sud ne može stati na kraj“ te se pregledavaju i komentari s Facebooka ispod članka Dnevnik.hr od 1. ožujka 2018. i 2. ožujka 2018.

38. Pregledom navedenih sadržaja ukazuje se da su isti prema ocjeni suda izneseni u javnom interesu. Naime, sukladno čl. 23. st. 1. Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti („Narodne novine“ br. 120/08, dalje: ZFD) I. tužitelj je reguliran kao samostalna i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima. Odredbom čl. 24. st. 1. ZFD propisano je da se fizioterapeuti obvezno učlanjuju u Komoru, a čl. 25. st. 1. ZFD je propisano da I. tužitelj obavlja javne ovlasti i to vodi registar svojih članova, izdaje, obnavlja i oduzima odobrenje za samostalan rad te obavlja stručni nadzor nad radom fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara koji obavljaju poslove u fizikalnoj terapiji. Iz navedenog jasno proizlazi da je I. tužitelj osoba s javnim ovlastima koja izdaje odobrenje za rad te kao strukovno udruženje fizioterapeuta ima obvezno članstvo pa je razvidan javni interes kako članova Komore, tako i ostatka javnosti, za izradu spornih priloga od strane tuženika, a kojima se pružaju informacije o radu I. tužitelja kao pravne osobe i II. tužitelja kao predsjednika Komore. Navedeni prilozi sadrže informacije o nezadovoljstvu pojedinih članova Komore radom tužitelja i o postupcima koji se vode ili su se vodili u vezi s radom tužitelja pred sudovima i nadležnim upravnim tijelima, a osobito se iskazuje o postupanju tužitelja prilikom davanja odobrenja za rad i uvjetima za polaganje ispita prilikom licenciranja što je dio javnih ovlasti I. tužitelja. S obzirom na navedeno, odnosno da je I. tužitelj tijelo s javnim ovlastima, a da je II. tužitelj kao njegov predsjednik odgovorna osoba I. tužitelja, te da su sporne medijske objave iznesene u vezi s radom tužitelja u okviru njegovih javnih ovlasti, sud zaključuje kako su sporni navodi učinjeni u javnom interesu. Prigovor tužitelja kojim se u bitnom navodi da su predmetni navodi nepovoljno ocijenili način na koji tužitelji vrše svoje javne ovlasti pa da isti nisu u javnom interesu, nije od važnosti za ocjenu postojanja javnog interesa nego za eventualnu odgovornost tuženika za štetu koja je potencijalno nastala tužiteljima.

39. Ukazuje se da je sud gore citirane iskaze svjedoka cijenio uvjerljivima, životnima i logičnima, osim iskaza svjedokinje ĆU kojem sud nije poklonio vjeru. Ističe se da je riječ o svjedokinji kojoj je I. tužitelj poslodavac, a II. tužiteljica joj je nadređena pa je sud cijenio da je ista u odnosu ovisnosti prema tužiteljima te da je stoga iskazivala povoljno o istima. U odnosu na ostale svjedoke ukazuje se da su im iskazi međusobno suglasni te da su suglasni sa sadržajem pregledanih članaka i objava te pregledanim video-sadržajem kao i da su tvrdnje koje su svjedoci iznijeli potkrijepljene i drugim dokazima u odnosu na sporne utužene navode, a kako je dolje obrazloženo.

40. U odnosu na iskaz AU ukazuje se da je isti cijenjen životnim, logičnim i uvjerljivim jer svjedokinja nije ni u kakvoj poslovnoj vezi sa strankama, a u pogledu dijela iskaza u kojem navodi da je član više facebook grupa fizioterapeuta u kojima je prevladavala negativna percepcija prema radu tužitelja isti je suglasan s iskazima drugih svjedoka. Tako svjedok MU iskazuje da su mu se nakon emitiranja emisije javili kolege s komentarom da se netko konačno obratio javnosti, da se nešto konačno pokrenulo i da su se svi nadali da će se nešto promijeniti što ukazuje na prethodno postojanje nezadovoljstva radom tužitelja, a kako iskazuje i svjedokinja AU. Navedeno je u skladu i s iskazom OU u dijelu u kojem navodi o kronologiji događaja koji su prethodili izradi sporne emisije, a osobito u dijelu u kojem navodi da su joj se javile 2-3 osobe nezadovoljne radom Komore, a kasnije da je i veći broj ljudi davao informacije te da je provedena anketa koje je pokazivala značajno nezadovoljstvo među članovima komore radom tužitelja. Navodi da je anketu napravila uz pomoć psihologa, a koja je provedena na više od 100 ljudi te da je sudionike iste birala na način da zatražila kontakte osoba koje bi bile voljne sudjelovati u anketi od osoba koje su joj se inicijalno obratile. Navodi i da je osobno provjeravala identitet sudionika ankete kako bi ju ispunjavali samo članovi Komore te se obratila I. tužitelju kako bi dostavio anketu svojim članovima te je ponudila da ju ispuni i II. tužiteljica, ali je ista to odbila. Navedeni dio iskaza je u skladu s navodima iz pregledanog video-sadržaja, objavljenih članaka tuženika i e-mail korespondencije između tuženika i tužitelja (list 66-74 spisa).

41. U odnosu na dio iskaza BU čijoj vjerodostojnosti prigovaraju tužitelji ukazuje se da je istom sud poklonio vjeru jer je u bitnom u suglasnosti s ostalim dokazima iz spisa. Tako istinitost tvrdnje o da II. tužiteljica odbila potpisati pisanu obavijest u prekršajnom postupku proizlazi iz rješenja Prekršajnog suda u Zagrebu (list 108-113 spisa) iz koje je vidljivo da nije meritorno odlučeno o krivnji II. tužiteljice, već da je optužni prijedlog povjerenika za informiranje odbačen iz procesnih razloga kao što iskazuje svjedokinja. Nadalje, iz priložene presude Visokog prekršajnog suda (list 529-530) proizlazi da je optužba protiv II. tužiteljice odbijena zbog nastupa zastare prekršajnog progona pa je u odnosu na navedenu tvrdnju iskaz svjedokinje suglasan spomenutim presudama, kao i navodima ureda povjerenika za informiranje koji su sadržani u kronologiji postupanja (list 106-107 spisa), a kojeg je tuženik pribavio prilikom izrade spornih priloga. Osporeni dio navoda svjedokinje o informacijama koje je dobila od neimenovanih osoba u Ministarstvu zdravstva odnosi se na tvrdnju da je Ministarstvo zdravstva već provodilo upravni nadzor nad I. tužiteljem pa da ga nema smisla ponavljati. Istinitost navedenog proizlazi iz priloženog Izvješća o provedenom upravnom nadzoru u I. tužitelju od 10. travnja 2014. (list 95-97 spisa) kao i iz e-mail korespondencije s Ministarstvom zdravstva (list 82-83 spisa) iz koje proizlazi da je ministarstvo provelo ukupno tri upravna nadzora nad I. tužiteljem od 2014. do 2017. Uvidom u zapisnik s ročišta od 15. lipnja 2021. nije razvidno na koju navodnu kontradiktornost iskaza svjedokinje tužitelj ukazuje u odnosu na navod o podnošenju kaznene prijave protiv tužitelja. Naime svjedokinja jasno iskazuje da je kaznena prijava koju je podnijela zbog neizvršavanja sudske odluke odbačena jer je državno odvjetništvo zaključilo da nema elemenata kaznenog djela. Čak i da je svjedokinja telefonski kontaktirala u vezi s navedenom prijavom to ne bi dovelo u pitanje istinitost njezinog iskaza.

42. Iskaz BU se osporava i u odnosu na postupanje tužitelja radi dostave podataka o plaći u povodu zahtjeva MU. Tužitelji osporavaju iskaze i ostalih svjedoka u tom pogledu te se osporava istinitost navoda „Kao zmija noge krije Komora fizioterapeuta i broj zaposlenika, krije njihove plaće i tako već godinama“ te navod „Unatoč, svim upitima, mišljenjima, rješenjima, odlukama ili presudama – plaća predsjednice Komore fizioterapeuta je tajna“. U odnosu na navedeno ukazuje se da o uskrati podatka o bruto plaći II. tužiteljice iskazuje i svjedokinja JU koja je navela da su joj to potvrdili MU i povjerenica za informiranje ZU, a iskazi navedenih svjedoka su u tom pogledu suglasni. Tako MU navodi da je višekratno tražio informaciju o tome koliko je bruto plaća II. tužitelja i da mu se to godinama uskraćivalo dok svjedokinja ZU navodi da je bila povjerenica za informiranje te da I. tužitelj nije poštivao sudsku presudu kojom je naloženo II. tužiteljici da stranci da podatak o svojoj bruto plaći kao i da je I. tužitelj označen kao osoba koja ne postupa sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. Iz iskaza OU proizlazi i da je zaključak o tome da tužitelji nisu godinama dostavljali podatke o plaći izvela i iz e- mailova koje su joj pokazali njeni izvori kao i da su joj tako rekli MU i povjerenica za informiranje. Ukazuje se kako je tuženica 26. veljače 2018. zatražila informacije o broju i ukupnom trošku plaća zaposlenika I. tužitelja kao i o tome zašto tužitelji ne žele objaviti podatak o plaći II. tužitelja i zaposlenika Komore unatoč sudskim presudama kojima se to nalaže. Tužitelj je na navedeni upit odgovorio 27. veljače 2018. (list 251-252 spisa) tako da je naveo broj trenutno zaposlenih i ukupne troškove plaća za godine od 2015. do 2017. te je naveo kako ne može dati podatke o bruto plaćama jer ima na raspolaganju samo informacije o plaćama izraženim u bodovima i neto iznosima, a koji iznos nije bio zatražen od Povjerenice za informiranje i podnositelja zahtjeva. Iz dopisa tužitelja od 10. srpnja 2015. (list 346 spisa) proizlazi da je tužitelj dostavio Povjerenici za informiranje odluku o sklapanju ugovora o radu s II. tužiteljicom iz koje proizlazi njezina plaća izražena u neto iznosu, a da će bruto plaću obračunati knjigovođe sukladno pozitivnim propisima. Iz presude Visokog upravnog suda posl. br. UsII-2/16-8 od 13. travnja 2016. (list 274-279 spisa) proizlazi da je odbijena tužba ovdje I. tužitelja protiv rješenja povjerenika za informiranje kojim je poništeno rješenje I. tužitelja, a kojim se odbio zahtjev MU za informaciju o bruto plaći II. tužiteljice. Uvidom u objavu od 2. ožujka 2018. na stranici Dnevnik.hr (list 20-37 spisa) proizlazi da je tuženik jasno naznačio kako je zaprimio podatak o sedam zaposlenika I. tužitelja u vrijeme postavljanja upita kao i da je potvrdio da su mu dani podaci o ukupnim plaćama za posljednje tri godine, ali kako proizlazi iz objave od 30. ožujka 2018. (list 400 spisa) broj zaposlenika za prethodne godine nije bilo moguće doznati. U predmetnom članku su navedene informacije dobivene od tužitelja stavljene u odnos s tvrdnjama MU i BU o tome da tužitelj ne želi pružiti informacije o bruto plaći II. tužiteljice, a zbog čega je djelovao i Povjerenik za informiranje te u konačnici odlučivao Visoki upravni sud te u odnos s informacijama koje je tužitelj prethodno dao MU o broju zaposlenih. Slijedom navedenog sud smatra da je tuženik imao dovoljno razloga smatrati navedene informacije istinitima i provjerenima jer iz suglasnih iskaza svjedoka, priložene presude Visokog upravnog suda i dopisa tužitelja od 10. srpnja 2015. jasno proizlazi da I. tužitelj nikada nije udovoljio zahtjevu za pristup informaciji o bruto plaći II. tužiteljice te da je razvidno da postupci u vezi s navedenim traju od 2014. kad je MU izvorno podnio svoj zahtjev, a kako proizlazi iz dokaza u spisu (list 91 i 106 spisa).

43. U odnosu na preostali dio iskaza OU i MU sud je isti cijenio životnim, uvjerljivim i logičnim jer je u suglasnosti s iskazima ostalih svjedoka i ostalim dokazima priloženim spisu, a osobito pregledanim video-sadržajem i objavljenim člancima. Tužitelji prigovaraju u cijelosti istinitosti iskaza OU kao i ostalim utuženim navodima koje je tuženik objavio. Slijedom navedenog, u odnosu na navod tuženika o kojem iskazuje svjedokinja „…sudska se presuda ignorira u Komori. Isto kao i prekršajni postupak koji je povjerenica pokrenula.“ ukazuje se da se isti temelji na navodima iz iskaza MU u dijelu u kojem navodi da je višestruko nastojao doći do informacije o bruto plaći II. tužiteljice te da mu se isto godinama uskraćivalo. Navodi da je došao do informacije tek nakon sudskog postupka, a u međuvremenu mu se još uskraćivao taj podatak. Naveo je i da tužitelji nisu postupili prema presudi Visokog upravnog suda. Navedeni iskaz je u suglasnosti s navodima svjedoka objavljenim u članku od 2. ožujka 2018. na stranici Dnevnik.hr (list 20-37 spisa) pri čemu isti navodi i da se obratio povjerenici za informiranje koja je naložila da se zahtjevu za informacijom udovolji te da se ignorirala presuda donesena od upravnog suda kojom se potvrđeno da se informacija o plaći II. tužiteljice mora dostaviti. Spominje se da niti prekršajni postupak kojeg je povjerenica za informiranje pokrenula nije naveo tužitelja na objavu tražene informacije jer je isti obustavljen zbog procesnih razloga. Navedeni iskaz i objavljene tvrdnje suglasne su s tvrdnjama i iskazom povjerenikom za informiranje BU koja navodi da tužitelj nije poštovao presudu Visokog upravnog suda i to u odnosu na II. tužiteljicu. Ističe da je II. tužiteljica uskratila podatak o svojoj plaći te da se oglušila na presudu Visokog upravnog suda kojom joj je naloženo davanje navedeno podatka. Zbog nepostupanja II. tužiteljice po presudi inicirala je jedan ili dva prekršajna postupka koji nisu meritorno okončani, a navedenu tvrdnju ponavlja i u spomenutom članku i emisiji. Navodi ovih dvaju svjedoka u skladu su i s drugim dokazima koji prileže spisu, odnosno presudom Visokog upravnog suda posl. br. UsII-2/16-8 od 13. travnja 2016. kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje I. tužitelja radi poništenja rješenja povjerenika za informiranje, a kojim rješenjem je naloženo I. tužitelju dati MU podatke o bruto plaći II. tužiteljice. Iz kronologije postupanja povjerenika za informiranje kojeg je zatražio tuženik (list 106-107 spisa) je vidljiv i datum pokretanja i okončanja spomenutih prekršajnih postupaka, dok je odbačaj optužnog prijedloga povjerenika za informiranje protiv II. tužiteljice vidljiv iz rješenja Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpG-40/17 od 7. travnja 2017. (list 108-113 spisa). Iz navoda tužitelja (list 118 spisa) proizlazi da je podatak o bruto plaći II. tužiteljice osobni podatak kojim Komora nije ovlaštena raspolagati pozivajući se na mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka te navodi da u svakom slučaju ne raspolaže tom informacijom pa ju nije mogao dati niti tuženiku niti bilo kojoj drugoj osobi. U odgovoru na pitanje tuženika od 26. veljače 2018. (list 68 spisa) tužitelj navodi da ima podatke o plaći II. tužiteljice samo u neto iznosu, a to nije iznos koji je bio zatražen kao i da je kaznena prijava protiv Komore odbačena, a prekršajni postupak koji je u tijeku ne želi komentirati do okončanja istog. Iz navedenog proizlazi da je sporan naslov iznesen u odnosu na sudske postupke koji su se vodili povodom prijave povjerenice za informiranje i MU radi pristupa informaciji o bruto plaći II. tužiteljice i temelje se na tvrdnji da tužitelj do vremena objave spornih navoda nisu udovoljili tom zahtjevu. Ističe se da je stoga istinit iskaz OU u dijelu u kojem navodi o podacima o plaći i broju zaposlenika tužitelja. Naime, razvidno je da je tuženik navedene tvrdnje temeljio na iskazima dvaju osoba, koje su isto ponovile u iskazima kao svjedoci u ovom postupku, a od kojih je jedna obnašala dužnost povjerenika za informiranje. Tuženik je navedene tvrdnje dalje provjerio očitovanjem povjerenika za informiranje koji je mu dostavio kronologiju postupanja te se obratio tužitelju radi očitovanja. Ukazuje se da niti u emisiji Provjereno, niti u objavljenim člancima tuženik ne iznosi tvrdnje da su pojedini postupci pravomoćno okončani na štetu tužitelja ili da tužitelj nije pružio nikakve informacije prilikom upita od strane tuženika i MU, već jasno proizlazi da se sporni postupci referiraju na one o informaciji o bruto plaći II. tužiteljice. Također iz pregledanih video-sadržaja kao i iz objavljenih članaka jasno proizlazi da je tuženik naglasio u kojem stadiju postupka se nalaze pojedini postupci, uključujući i one koji su tada bili pred Visokim upravnim sudom (list 412-423 spisa). Kako iz svega navedenog, a tako i iz tužiteljevog očitovanja i njegovih tvrdnji iznesenih tijekom postupka, proizlazi da nije udovoljio zahtjevu za pristup informaciji o bruto plaći II. tužiteljice te da je u vezi s navedenim vodio sudske postupke u vrijeme izrade spornog priloga proizlazi da je tuženik poduzeo sve potrebne mjere za provjeru istinitosti navedenih informacija prije njihove objave te nije utvrđeno da je navedenim počinjena povreda nekog tužiteljevog prava osobnosti. Ukazuje se da kasnije presude koje tužitelj prilaže, a iz kojih proizlazi da je postupio u skladu sa zakonom nisu odlučne za odluku jer su donesene nakon emitiranja priloga pa ih tuženik nije mogao uzeti u obzir prilikom izrade istog.

44. Iskaz OU osporava se i u dijelu u kojem iskazuje o navodu „Kupnjom knjige koju potpisuje predsjednica skupljaju se i bodovi za produljenje licence“ te o drugim informacijama koje je saznala o tome. Ukazuje se da je iskaz svjedokinje u ovom dijelu suglasan navodim ostalih svjedoka kao i njihovim tvrdnjama u pregledanim video-sadržajima. Tako o navedenom pitanju suglasno iskazuje ČU kada navodi da je knjiga u kojoj su se nalazili članci koje potpisuje II. tužiteljica bila uvjet za polaganje ispita i da se time dobilo 15 bodova te da je koštala cca 250,00 kn. Navedenom je suglasan iskaz i CU kada navodi da je knjiga u čijem je kreiranju sudjelovala II. tužiteljica bila dio obvezne literature, da su se kupnjom stjecali određeni bodovi i da je ista sada javno dostupna. MU u svom iskazu također navodi da je sporna knjiga bila dio obvezne literature i da su se kupnjom iste stjecali bodovi za dobivanje odobrenja za rad. S obzirom na navedeno sud ocjenjuje iskaz svjedokinje OU istinitim i u navedenom dijelu te je iz predmetnog razvidno da je tuženik poduzeo potrebne mjere za provjeru istinitosti ovih navoda. Navedeno proizlazi iz suglasnih iskaza triju svjedoka koji svi u bitnom navode da je II. tužiteljica sudjelovala u izradi navedene knjige i u njoj bila jasno naznačena te da je ista knjiga bila dio obvezne literature i donosila bodove za stjecanje odobrenja za rad.

45. Iskaz svjedokinje se osporava i u dijelu u kojem iznosi navode o postupku licenciranja i cijeni ispita, o činjenici da je tu cijenu usporedila s cijenom ispita Hrvatske liječničke komore kao i u odnosu na izjavu osobe skrivenog identiteta. U toj se izjavi navodi da je navedena osoba bila ucijenjena licencom i morala platiti Komori 2.650,00 kn te je svjedokinja navela da se ne može sjetiti o čemu se radilo. Sud ne smatra da je navedenim dovedena u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedokinje te je razvidno da je i u odnosu na navedene informacije tuženik poduzeo potrebne mjere za provjeru njihove istinitosti. Naime, ČU u svom iskazu potvrđuje iskaz svjedokinje u pogledu cijene stručnog ispita i detaljno navodi o načinu provedbe istog. Sud ne smatra da postoji razlog koji bi doveo u pitanje njezinu vjerodostojnost jer ni u čemu nije iskazivala suprotno dokazima u spisu i iskazima ostalih svjedoka, već se samo nije mogla sjetiti pojedinih detalja postupka ispita. U odnosu na izjave nepoznate osobe je platila Komori 2.650,00 kuna radi dobivanja licence proizlazi da je navedena cijena u skladu s iskazima ostalih svjedoka kada navode da je cijena predmetnog ispita iznosila 2.500,00 kn, odnosno 2.550,00 kn te uračunavajući cijenu knjige koja je obvezna literatura a kojoj je cijena bila cca 250,00 kn (list 566 spisa). Navedeno je u skladu s izjavom same svjedokinje kada navodi da se upoznala s postupkom dobivanja licence na temelju onog što su joj rekli članovi kao i na temelju pravilnika sa stranica Komore.

46. U odnosu na osporeni dio iskaza svjedokinje o navodu „Vlasti ne mogu ništa“ navodi da je pod tim mislila na izvršna vlast nema puno ingerencija nad Komorom. Navedeno je sukladno s navodima iz pregledanog video-sadržaja i objavljenih članaka iz kojih je razvidno da tuženik problematizira opseg ovlasti resornog ministarstva u provođenju upravnog nadzora nad tuženikom, a sve u svjetlu sporova i problema u vezi s radom tužitelja, a o kojima su pojedini sugovornici iskazivali (list 413-414 spisa). Ukazuje se da je tuženik o navedenom pitanju zatražio očitovanje od Ministarstva zdravstva, a iz kojeg je razvidno da je isto provodilo više upravnih nadzora i utvrdilo nepravilnosti u radu Komore te da se o istima vode upravni sporovi. Ukazuje se i na dio očitovanja u kojem se ministarstvo poziva na zakonske odredbe i navodi da osim provedbe nadzora nema ovlasti izricanja kakvih prekršajnih ili drugih sankcija (list 79-80 spisa). U odnosu na navode iz e-mail poruke „Neka netko više zaustavi maltretiranja, psihička i fizička jer tamo ima svega, od naguravanja, vrijeđanja, omalovažavanja, što zna biti popraćeno i alkoholom“ svjedokinja iskazuje da je riječ o navodima osobe koja je htjela da joj se sakrije identitet i koja je radila blizu II. tužiteljice i da ju je ona na opisani način omalovažavala i vrijeđala. Navodi i da su je izvori zamolili za skrivanje identiteta jer da su imali neugodna iskustva u smislu tužbi, postupaka i zastrašivanja od strane II. tužiteljice riječima „Vidjet ćeš ti, ti si sad u postupku za licencu…“ i slično. Kada bi provjeravala vjerodostojnost takvih osoba navodi da bi izvršila uvid u ugovor o radu ili radnju knjižicu. Tužitelji prigovaraju vjerodostojnosti ovog dijela iskaza jer da je isti u suprotnosti s iskazom ĆU i da protiv tužitelja nije pokrenut nijedan radni spor od strane bivših zaposlenika, a navode i da su radnje knjižice ukinute od 2013. godine pa da tuženik nije mogao valjano utvrditi vjerodostojnost bivših radnika uvidom u iste. Ukazuje se da je sud iz gore navedenih razloga cijenio iskaz ĆU u cijelosti nevjerodostojnim jer je ista u odnosu zavisnosti prema tužiteljima pa isti ne dovodi u pitanje vjerodostojnost ovog dijela iskaza svjedokinje. Ukazuje se da je Hrvatska komora fizioterapeuta osnovna 2009. godine pa nije jasno zašto bi uvid u radnu knjižicu ukazivao na nevjerodostojnost iskaza jer je sasvim životno i logično da su pojedini bivši zaposlenici Komore mogli prekinuti radni odnos u razdoblju od osnivanja Komore pa do 2013. kad su predmetne knjižice ukinute i potom iskazivati o iskustva rada kod I. tužitelja. Također činjenica da protiv tužitelja nije pokrenut radni spor ne znači da nije postojala nezadovoljnost radnika uvjetima rada i radnim okruženjem. Slijedom navedenog, sud je iskaz OU i u ovom dijelu cijenio uvjerljivim i životnim te smatra da je ista poduzela potrebne mjere radi provjere istinitosti informacija koje je tuženik objavio u spornim prilozima.

47. Tužitelji nisu osporili vjerodostojnost iskaza CU, ali se ukazuje da osporavaju istinitost utuženog navoda „Svu apsurdnost sustava itekako je na svojoj koži osjetila MUĐ iz [adresa]. Ona naime od Komore ne može dobiti licencu potrebnu za samostalan rad, iako ima završeni specijalistički diplomski studij fizioterapije i pripravnički staž Ministarstva zdravstva. Komora osporava to što je MUĐ do diplome došla tako što je prvo završila radnu terapiju. Potom je položila razlikovne predmete potrebne za upis diplomskog studija fizioterapije. Takav oblik studiranja omogućilo je 2009. Zdravstveno veleučilište u Zagrebu i u njemu ništa sporno ne vidi ni Upravni sud, gdje je i ovaj slučaj završio.“ Tužitelj osporava predmetni navod jer smatra da insinuira da tužitelj proizvoljno i protivno sudskoj presudi ne želi dotičnoj osobi izdati licencu za rad, a u stvari samo želi postupati po pozitivnim propisima i čekati pravomoćno okončanje pokrenutih sudskih postupaka prije postupanja po zahtjevu stranke. Navodi da se ne radi ni o kakvoj apsurdnosti sustava tužitelja niti o njegovom proizvoljnom postupanju već o postupanju sukladno pozitivnim propisima koje je dužan poštovati. Uvidom u članak Dnevnik.hr od 2. ožujka 2018. te u pregledani video-sadržaj emisije proizlazi da je tuženik navod objavio na temelju iskaza MUĐ, a koja tvrdi da je i Upravni sud u Zagrebu u dvije presude potvrdio kako ispunjava uvjete za dobivanje licence za samostalan rad. MUĐ je saslušana kao svjedok u ovom predmetu te je navela da vodi sudske postupke protiv tužitelja radi dobivanja odobrenja za rad od 2013. te da je Upravni sud presudio u njenu korist, a Visoki upravni sud je odbio njezin zahtjev pa je sada pokrenula postupak pred Ustavnim sudom. U pogledu tijeka studiranja i stjecanja uvjeta za rad, odrađivanja pripravničkog staža, polaganja stručnog ispita i odbijanja upisa u Komoru iskaz svjedokinje je suglasan njezinim navodima objavljenim u spornom čanku i emisiji od 1. ožujka 2018. Navedene tvrdnje svjedokinje, koje se u bitnom svode na to da je ista ispunila zakonske uvjete za upis u Komoru i stjecanje licence za samostalni rad te da joj je isto potvrđeno i presudom Upravnog suda potvrđuje se uvidom u spomenutu presudu koja prileži na listu 503-509 spisa. Uvidom u priloženu presudu Visokog upravnog suda Usž-2627/18-4 od 3. svibnja 2019. (list 497-502 spisa) proizlazi i da je iskaz svjedokinje istinit kada navodi da je prethodna presuda preinačena na njenu štetu, ali se ukazuje da je ta presuda donesena 2019., odnosno nakon emitiranja sporne emisije. Iz spornog priloga je razvidno da tuženik nije niti tvrdio da je spomenuti postupak pravomoćno okončan na štetu tužitelja, već je jasno naznačio da je u vrijeme emitiranja emisije postupak i dalje bio u tijeku pred Visokim upravnim sudom. Razvidno je i da je tuženik tijekom izrade priloga radi provjere tvrdnji svjedokinje kontaktirao Zdravstveno veleučilište (dalje: ZVU) (list 260-263 spisa), a koje je odgovarajući na pitanja tuženika potvrdilo navode svjedokinje o tijeku studiranja na istom kao i u pogledu stečenih kvalifikacija na predmetnom studiju. Iz navedenog odgovora razvidno je i da ZVU ne spori da je I. tužitelj taj koji autonomno odlučuje o uvjetima za izdavanje licence za samostalni rad, ali se ukazuje da tuženik u spornim člancima i emisiji nije niti tvrdio suprotno. Tuženik je navedene tvrdnje nastojao povjeriti i traženjem očitovanja I. tužitelja na iste. U svom očitovanju tužitelj je u bitnom naveo da radni terapeuti dobivaju licencu od Hrvatske komore zdravstvenih djelatnika te da nema ovlasti zbrajati razlikovne predmete radi utvrđivanja ispunjenja uvjeta za odobrenje upisa u Komoru i davanja licence za rad. Slijedom navedenog proizlazi da je tuženik poduzeo potrebne mjere za provjeru istinitosti informacija, a koje se očituju u tome da je tvrdnje svjedokinje provjerio kontaktiranjem ZVU-a i tužitelja te da su iste potkrijepljene i priloženim sudskim presudama. Ukazuje se da iz naslova ne proizlazi da se „apsurdnost sustava“ odnosi isključivo na postupanje tužitelja ili na činjenicu da je tužitelj koristio dostupna mu pravna sredstva, već iz sintagme navoda proizlazi da se apsurdnost sustava promatra iz perspektive konkretne osobe, odnosno MUĐ. U ostalom djelu spornog navoda, kao i u samom čanku i emisiji, razvidno je da sustav na čiju se apsurdnost referira obuhvaća skup institucija koje su djelovale ili bile nadležne postupati u konkretnom predmetu, a koje osim tužitelja i propisa na koje se poziva, obuhvaćaju i ZVU, Ministarstvo zdravstva te sudove pred kojima su se vodili prethodno opisani postupci. Također iz navoda koje je objavio tuženik razvidno je da je u vrijeme izrade priloga zaista postojala presuda Upravnog suda kojom je tužitelju naloženo da omogući MUĐ upis u registar fizioterapeuta i da joj da odobrenje za rad. Iz navedenog nije vidljivo da je tužiteljima spornim navodom povrijeđeno neko pravo osobnosti, a s obzirom na to je svaka informacija iznesena u spornom navodu provjerena od strane tuženika na gore opisan način, a sama konstrukcija „apsurdnost sustava“ ne može sama za sebe predstavljati takvu povredu jer izražava subjektivni dojam situacije iz perspektive konkretne osobe, a koji je temeljen na istinitim informacijama.

48. U odnosu na iskaz ČU ukazuje se da je isti cijenjen životnim logičnim i uvjerljivim, a s obzirom na to da svjedokinja detaljno iskazuje o postupku kojeg je morala proći radi licenciranja i problemima na koje je pri tom naišla. U dijelu u kojem iskazuje o knjizi u kojoj su se nalazili članci II. tužiteljice predmetni je iskaz suglasan s iskazima svjedoka OU, CU i MU, a kako je i prethodno obrazloženo. Iskaz je suglasan i s pregledanim sadržajem članaka od 1. i 2. ožujka 2018. i sporne emisije od 1. ožujka 2018., a u odnosu na koje iskazuje da u cijelosti potvrđuje istinitost svog iskaza u istima.

49. Slijedom navedenog, ukazuje se da pregledom prethodno navedenih video-sadržaja i ocjenom iskaza svjedoka proizlazi da je tuženik prilikom objave spornih navoda poduzeo potrebne mjere radi provjere njihove točnosti i imao ih razloga smatrati istinitima. Ukazuje se da navedeni iskazi i pregledani sadržaji ne sadrže navode o tome da bi tužitelju nastala neimovinska šteta povredom nekog prava osobnosti, a što je nužno dokazati da bi se sud upustio u ocjenu drugih okolnosti relevantnih za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Iz raspravnog rješenja od 7. prosinca 2018. proizlazi da će se dokaz saslušanjem svjedoka izvesti upravo na okolnost istinitosti utuženih informacija i navoda, a da će se dokaz saslušanjem II. tužiteljice izvesti na okolnost nastanka neimovinske štete. Nakon provedenog dokaznog postupka razvidno je da navedeni iskazi svjedoka zaista sadrže navode koji bi mogli biti odlučni za ocjenu o postojanju odgovornosti tužitelja za štetu ili za postojanje ekskulpacijskih razloga na strani tuženika, ali se ukazuje da ako nije dokazano da je šteta tužiteljima uopće nastala, onda je bespredmetno ocjenjivati uspjeh tuženika u dokazivanju navedenih razloga. Ukazuje se i da u tužbi (list 5, 151, 355 spisa) tužitelji navode da se šteta u vidu povrede prava osobnosti očituje u nizu neugodnosti koje su doživjeli pred osobama iz Komore, Ministarstva zdravstva, suradnicima, obitelji i prijateljima, a u vezi s prethodno navedenim informacijama čiju istinitost tužitelji osporavaju. Kao što je ranije navedeno, sud prilikom ocjene iskaza svjedoka i pregledanih video-sadržaja nije našao da isti sadrže informacije o navedenim okolnostima, već je o njima iskazivao jedino II. tužitelj. Slijedom navedenog razvidno je da je jedini dokaz koji je izveden na okolnost postojanja opisane štete upravo iskaz II. tužitelja, a kojeg sud nije cijenio životnim, logičnim i istinitim u dijelu relevantnom za odluku o postojanju štete.

50. Valja reći da je Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) definirao opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, 2. štetna radnja štetnika, 3. šteta, 4. uzročna veza, 5. protupravnost.

51. Da bi tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom koji je usmjeren na naknadu štete mora biti ispunjeno svih pet pretpostavki i to kumulativno, s time da tužitelj sukladno čl. 219. ZPP-a mora dokazati istinitost svojih tvrdnji navedenih u tužbi. To u konkretnom slučaju znači da tužitelj mora dokazati postojanje svih gore navedenih pretpostavki odgovornosti za štetu.

52. Ukazuje se da čl. 19. ZOO određuje u st. 1. da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a u st. 2. istog čl. da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

53. Nadalje se ukazuje da čl. 1100. st. 1. ZOO određuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a u st. 2. istog čl. određuje da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

54. Nastavno, da bi se prihvatio tužbeni zahtjev, potrebno je, uz ostalo, utvrditi i oštećenikov subjektivni odnos prema navedenoj štetnoj radnji, na način kako predmetna štetna radnja pogađa odnosno vrijeđa osobnost samog tužitelja, a sve kako bi se utvrdilo je li kod tužitelja zaista nastala šteta u obliku povrede prava osobnosti koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade.

55. U konkretnom slučaju, težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Naime, sažimajući u bitnom iskaz tužitelja, a kako je naprijed analiziran proizlazi da nije dokazano da bi tužiteljima nastala šteta.

56. Kako je ranije istaknuto čl. 1100. st. 1. ZOO-a određuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Okolnosti konkretnog slučaja koje proizlaze iz iskaza tužitelja ukazuju da kod tužitelja nije nastala takva povreda osobnosti koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade. Naime, nije dokazano da bi I. tužitelj izgubio sponzore ili da bi članstvo izgubilo povjerenje, kako je to naprijed opisano.

57. Nadalje nije dokazano da bi II. tužitelj uzimao lijekove, a prema vlastitom priznanju nije potražio pomoć liječnika psihijatra, a ostali događaji o kojima iskazuje ne mogu se dovesti u vezu o objavom emisija, iz čega sud zaključuje da nastala povreda osobnosti II. tužitelja nije bila u takvoj mjeri da bi značajno utjecala na kvalitetu njegovog života čime bi opravdala dosuđivanje novčane naknade.

58. Valja reći da je ovakav stav zauzeo i Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. broj Gž-443/2021-2 od 15. travnja 2021. i Županijski sud u Puli u presudi posl. broj Gž-99/2022-2 od 25. srpnja 2022.

59. Sažimajući u bitnom prethodno analizirane iskaze svjedoka i sporne navode u pregledanim člancima i video-sadržajima, ukazuje se da je razvidno kako ne postoji odgovornost tuženika za štetu prema odredbama ZM-a. Naime, odredbom čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM-a predviđen je ekskulpacijski razlog za kojeg kumulativno moraju biti ispunjeni propisani uvjeti, odnosno da je objavljena informacija utemeljena na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Iz svih izvedenih dokaza, kako iskaza svjedoka, tako i iz pregledanih video-sadržaja i objava prvenstveno proizlazi da su sporni navodi tuženika bili izneseni u javnom interesu jer se odnose na pitanje rada tijela s javnim ovlastima, a kako je ranije detaljno obrazloženo. Nadalje, razvidno je i da je tuženik prije objave spornih priloga izvršio sve potrebne mjere radi provjere točnosti činjenica na kojima se temelje, a koje su obuhvaćale kontaktiranje tužitelja, razgovor s članovima Komore, provedbu ankete, kontaktiranje ministarstva, sudova i ZVU-a radi očitovanja i vršenje uvida u presude, pravilnike i druge relevantne isprave, a sve kako je prethodno obrazloženo. Konačno, iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da je tuženik provedbom mjera provjere točnosti dobivenih informacija i objavom istih u javnom interesu postupao u dobroj vjeri pa su kumulativno ispunjeni svi uvjeti za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu prema čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM.

60. Iz izloženog i utvrđenog činjeničnog supstrata ovaj sud ne nalazi da je tuženik dužan naknaditi štetu tužiteljima pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točkama I., II. i III. izreke.

61. Odluka o trošku parničnog postupka donesena je sukladno odredbi članka 155. ZPP-a i 154. stavku 1. ZPP-a.

62. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da je uspio u sporu, te mu je valjalo, u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a kao potrebne, u skladu s odredbama Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa) i prema postavljenom zahtjevu za naknadu parničnog troška, a prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora, priznati slijedeće troškove: trošak sastava odgovora na tužbu od 31. srpnja 2018. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava odgovora na tužbu od 1. kolovoza 2018. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava odgovora na tužbu od 2. kolovoza 2018. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 14. rujna 2018. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 14. rujna 2018. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 6. listopada 2018. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 19. studenog 2018. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 19. studenog 2018. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 7. prosinca 2018. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 10. travnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 18. prosinca 2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 9. veljače 2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 15. lipnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 8. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 7. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 18. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 15. rujna 2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 21. rujna 2018. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 8. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 11. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, ukupno 4.000,00 EUR sve uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) od 25% u iznosu od 1.000,00 EUR što sveukupno iznosi 5.000,00 EUR stoga je presuđeno kao u točki IV. izreke.

63. Sud nije tuženiku priznao trošak sastava odgovora na žalbu od 5. listopada 2023. u iznosu od 250,00 EUR (pdv uključen), budući da prema ocjeni ovog suda isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP.

64. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2024.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- I. i II. tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.