Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3841/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Udovičiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 221/2019 od 23. srpnja 2025., dana 23. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužiteljice i ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-221/2019 od 23. srpnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-221/2019 od 23. srpnja 2025. odbijen je u cijelosti prigovor tužiteljice protiv rješenja sudskog službenika od 14. veljače 2025. pod poslovnim brojem Pn-221/2019-62.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica ne navodeći žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjskim rješenjem od 14. veljače 2015. tužiteljici je naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 79,63 eura i prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 53,09 eura sukladno odredbi čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP). Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela prigovor ističući prigovor zastare naplate pristojbe za žalbu protiv presude te navodeći da svaka odluka mora biti obrazložena na način da stranka može znati za što se pristojba plaća i u kojem iznosu se plaća, kao i da visina pristojbe ovisi o „visini spora“ (vrijednosti predmeta spora), a da je tužiteljica pobijala presudu samo u dijelu, stoga uz ovako označen iznos za naplatu pristojbe predmetno rješenje nije moguće ispitati.
5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da prigovor tužiteljice nije osnovan jer da je visina sudske pristojbe za žalbu protiv presude određena sukladno odredbi Tbr. 3. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23) i odredbama ZSP-a, da nije protekao zastarni rok od pet godina za naplatu pristojbe u smislu odredbe čl. 10. ZSP-a te da tužiteljica nije uložila prigovor protiv dijela rješenja od 14. veljače 2025. kojim joj je naloženo plaćanje pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 53,09 eura.
6. U žalbi tužiteljica ističe da prvostupanjski sud ne navodi na koju se vrijednost predmeta spora plaća pristojba za žalbu na prvostupanjsku presudu i koji se tarifni broj treba primijeniti, a niti u kojem je dijelu prvostupanjska presuda ispitivana, kao i da je tužiteljica prijedlog za dopuštenje revizije usmjerila samo na neznatan dio zahtjeva i na troškove postupka koji se dio morao označiti kroz Tarifu i na taj način odrediti visina pristojbe, odnosno sud je morao obrazložiti način izračuna svake pojedine stavke za naplatu pristojbe, što nije učinjeno, slijedom čega se pobijano rješenje ne može ispitati jer je u cijelosti nerazumljivo i neobrazloženo.
7. Iz navedenog slijedi da tužiteljica prvostupanjsko rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a koji je žalbeni razlog osnovan.
8. Prije svega valja navesti da, sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Analogno navedenom, budući da tužiteljica u prigovoru nije izričito navela pobija li prvostupanjsko rješenje u cijelosti ili djelomično, valjalo je uzeti da tužiteljica isto prigovorom (kao i žalbom) pobija kako u dijelu kojim joj je naloženo platiti sudsku pristojbu za žalbu na prvostupanjsku presudu, tako i u dijelu kojim joj je naloženo platiti sudsku pristojbu za prijedlog za dopuštenje revizije. Naime, budući da tužiteljica uopćeno navodi što svaka sudska odluka treba sadržavati i zaključuje da prvostupanjsku odluku nije moguće ispitati jer nije valjano obrazložena, netočno prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da tužiteljica nije pobijala rješenje o naplati pristojbe od 14. veljače 2025. u dijelu koji se odnosi na pristojbu za prijedlog za dopuštenje revizije. Posljedično, kako je tužiteljica prigovorom pobijala rješenje o naplati pristojbe od 14. veljače 2025. u cijelosti, odnosno za ukupan iznos od 132,72 eura, ovlaštena je na podnošenje žalbe protiv pobijanog rješenja kojim je njezin prigovor odbijen u cijelosti (kao neosnovan).
9. Odredbom čl. 14. st. 1. ZSP-a propisano je da se u parničnom postupku pristojbe plaćaju prema vrijednosti predmeta spora. Prema odredbi čl. 35. st. 1. ZPP-a, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Odredbom čl. 24. st. 2. ZSP-a propisano je da se pristojba za pravni lijek kojim se odluka pobija samo u jednom dijelu plaća prema vrijednosti pobijanog dijela.
10. S obzirom na navedeno, bilo je potrebno utvrditi vrijednost dijela presude koji je tužiteljica pobijala žalbom, odnosno protiv kojeg je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, i potom, sukladno Tbr. 3. st. 1. u svezi s Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, odrediti visinu pojedine sudske pristojbe, uzimajući u obzir eventualna oslobođenja sukladno odredbama ZSP-a. Međutim, prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbio prigovor tužiteljice paušalno se pozvavši na Tbr. 3. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, iako se primjenom navedene odredbe (koja se odnosi na pristojbe za pravne lijekove protiv rješenja), čak i kad se (pogrešno) primijeni vrijednost predmeta spora utvrđena u prvostupanjskom postupku, ne dolazi do visine pristojbe za žalbu protiv presude od 79,63 eura, a niti do pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u visini od 53,09 eura, koje je iznose tužiteljici naloženo platiti rješenjem od 14. veljače 2025. koje je potvrđeno pobijanim rješenjem.
11. Slijedom iznesenog, kako je ranije navedeno, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da izreka istog proturječi razlozima rješenja, odnosno pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, a ujedno je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
12. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o prigovoru tužiteljice u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZSP-a, pri čemu je prvostupanjski sud dužan uzeti u obzir način određivanja visine pristojbi opisan u ovom drugostupanjskom rješenju.
13. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 23. prosinca 2025.
Sutkinja:
Ksenija Jakovčević
