REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-364/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Čopor, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Linde Bilosnić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Tonija Oresta Draškovića, odvjetnika, dana 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, platiti tužitelju TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.745,02 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

- 180,64 eura od 7.3.2017., pa do isplate,

- 189,56 eura od 7.4.2017., pa do isplate,

- 203,52 eura od 28.4.2017., pa do isplate,

- 192,11 eura od 7.6.2017., pa do isplate,

- 221,00 eura od 7.7.2017., pa do isplate,

- 185,58 eura od 7.8.2017., pa do isplate,

- 210,71 eura od 7.9.2017., pa do isplate,

- 187,19 eura od 6.10.2017., pa do isplate,

- 196,23 eura od 8.11.2017., pa do isplate,

- 206,90 eura od 8.12.2017., pa do ispate,

- 218,08 eura od 8.1.2018., pa do isplate,

- 214,85 eura od 7.2.2018., pa do isplate,

- 167,81 eura od 7.3.2018., pa do isplate,

- 216,18 eura od 9.4.2018., pa do isplate,

- 208,81 eura od 8.5.2018., pa do isplate,

- 183,41 eura od 8.6.2018., pa do isplate,

- 207,72 eura od 6.7.2018., pa do isplate,

- 192,15 eura od 7.6.2018., pa do isplate,

- 173,48 eura od 7.9.2018., pa do isplate,

- 166,18 eura od 5.10.2018., pa do isplate,

- 211,01 eura od 9.11.2018., pa do isplate,

- 189,09 eura od 7.12.2018., pa do isplate,

- 181,54 eura od 8.1.2019., pa do isplate,

- 197,45 eura od 7.2.2019., pa do isplate,

- 170,57 eura od 7.3.2019., pa do isplate,

- 181,21 eura od 8.4.2019., pa do isplate,

- 222,32 eura od 8.5.2019., pa do isplate,

- 186,30 eura od 7.6.2019., pa do isplate,

- 212,57 eura od 5.7.2019., pa do isplate,

- 197,45 eura od 8.8.2019., pa do isplate,

- 196,29 eura od 6.9.2019., pa do isplate,

- 208,76 eura od 7.10.2019., pa do isplate,

- 192,48 eura od 8.11.2019., pa do isplate,

- 212,99 eura od 6.12.2019., pa do isplate,

- 210,42 eura od 9.1.2020., pa do isplate,

- 217,60 eura od 7.2.2020., pa do isplate,

- 182,32 eura od 6.3.2020., pa do isplate,

- 191,04 eura od 10.4.2020., pa do isplate,

- 208,45 eura od 8.5.2020., pa do isplate,

- 215,98 eura od 10.6.2020., pa do isplate,

- 201,24 eura od 9.7.2020., pa do isplate,

- 192,10 eura od 10.8.2020., pa do isplate,

- 180,69 eura od 10.9.2020., pa do isplate,

- 207,01 eura od 9.10.2020., pa do isplate,

- 192,34 eura od 10.11.2020., pa do isplate,

- 201,18 eura od 10.12.2020., pa do isplate,

- 193,93 eura od 8.1.2021., pa do isplate,

- 229,54 eura od 10.2.2021., pa do isplate,

- 183,07 eura od 10.3.2021., pa do isplate,

- 209,59 eura od 9.4.2021., pa do isplate,

- 186,63 eura od 10.5.2021., pa do isplate,

- 219,79 eura od 10.6.2021., pa do isplate,

- 213,67 eura od 9.7.2021., pa do isplate,

- 213,61 eura od 9.8.2021., pa do isplate,

- 220,66 eura od 9.9.2021., pa do isplate,

- 168,79 eura od 8.10.2021., pa do isplate,

- 207,01 eura od 10.11.2021., pa do isplate,

- 188,30 eura od 10.12.2021., pa do isplate,

- 227,92 eura od 10.1.2022., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.581,81 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj X-42/1/2002 dana 01.10.2002. za radno mjesto „portir čuvar“. Tijekom 2004., tuženik kao poslodavac upućuje tužitelja na dodatno stručno osposobljavanje kod Zagreb Štit -Vrbanc Zagreb, kako bi isti stekao licencu za obavljanje poslova PRIVATNE ZAŠTITE – ZAŠTITARA. Tužitelj je sukladno nalogu tuženika obavio potrebno stručno osposobljavanje te je 26.02.2004., položio stručni ispit tako da mu je s danom 27.02.2004., MUP izdao Rješenje, kojim mu se dopušta obavljanje poslova PRIVATNE ZAŠTITE – ZAŠTITARA. Isto tako tuženik (tada Zagrebačke ceste d.o.o.) donio je Odluku o ustroju unutarnje čuvarske službe, Pravilnik o radu unutarnje čuvarske službe 25.03.2004., te Pravilnik o razvrstavanju radnih mjesta unutarnje čuvarske službe u ožujku 2011. MUP RH PU Zagrebačka je dana 21.07.2004., Rješenjem odobrila početak rada unutarnjoj čuvarskoj službi tuženika. Sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti NN 68/03, 31/10, 139/10, 16/20 (važeći od 30.04.2003. do 20.02.2020.), člankom 23. je određeno da za dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara je nužno između ostalog da osoba ima položen stručni ispit te da ima završeno srednje obrazovanje u najmanje trogodišnjem trajanju (SSS). Naknadno je Zakonom o privatnoj zaštiti NN-16/20 (koji važi od 20.02.2020.), člankom 20. određeno da uz položen stručni ispit i druge uvjete, za dopuštenje obavljanja poslova zaštitara je nužno da osoba ima završeno srednjoškolsko obrazovanje u trajanju od tri ili dužem od tri, a kraćem od četiri godine (Razina 4.1 HKO- a) ili ima završeno srednjoškolsko obrazovanje u trajanju od četiri ili više godina (Razina 4.2 HKO-a) (SSS). Dakle, za obavljanje poslova zaštitara jasno proizlazi da se radi o poslovima takve složenosti da oni nesporno zahtijevaju srednju stručnu spremu (SSS) odnosno da sukladno odredbama Zakona o privatnoj zaštiti za obavljanje tih poslova je jedan od kumulativno postavljenih uvjeta upravo srednja stručna sprema. Prema odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za radnika u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba ( veljača 2002.) u članku 71., te potom i u Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. (prosinac 2019.) u članku 61. određeno je da se sva radna mjesta na koja se primjenjuje Kolektivni ugovor razvrstavaju u pet grupa složenosti s koeficijentima složenosti poslova te je za grupu II. poslova za koje se zahtjeva stručna sprema KV ili SSS određen koeficijent najmanje 1,81 do najviše 2,40. Kako je prethodno navedeno za dopuštenje obavljanja poslova zaštitara je Zakonom o privatnoj zaštiti izričito određeno da je jedan nužnih uvjeta koji mora biti ispunjen jest i taj da osoba ima srednjoškolsko obrazovanje odnosno SSS te da ispunjava uvjete za držanje i nošenje oružja utvrđene propisima o oružju. Tužitelj, bez obzira što je zaključio ugovor o radu za radno mjesto „portir čuvar“, isti stvarno od 2004. obavlja poslova zaštitara u skladu s odredbama Zakona o privatnoj zaštiti, a što svakako predstavlja poslove složenosti koji zahtijevaju srednju stručnu spremu i adekvatni koeficijent složenosti poslova od najmanje 1,81, pravilnom primjenom odredbi Kolektivnog ugovora. Da tužitelj stvarno obavlja poslova zaštitara proizlazi i iz Popisa radnika na poslovima tjelesno tehničke zaštite , Popisa brojeva zaštitarskih i čuvarskih iskaznica, Radnih naloga. Međutim, unatoč činjenici što tužitelj stvarno obavlja poslove Zaštitara i koji po svojoj složenosti i zakonom propisanim uvjetima zahtijevaju srednju stručnu spremu za obavljanje istih, tuženik tužitelju obračunava plaću po koeficijentu 1,5 (zakonom zajamčenoj minimalnoj bruto plaći kao radniku NK,NSS,PK), dok bi dosljednom i pravilnom primjenom Kolektivnog ugovora tužitelju morao biti priznat koeficijent od najmanje 1,81. Stoga tužitelj predlaže presuditi kao u izreci ove odluke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan. Smatra irelevantnim tužiteljevo pozivanje na čl. 61. Kolektivnog ugovora koji se kod tuženika primjenjuje, a kojim je određeno da se sva radna mjesta kod tuženika dijele na pet grupa složenosti s koeficijentima složenosti te da je za grupu II poslova za koje se zahtijeva stručna sprema KV ili SSS određen koeficijent od 1,81 do 2,40. Naime, prilikom određivanja i obračunavanja koeficijenta složenosti poslova isključivo je bitna složenost poslova pojedinog radnog mjesta, a ne stručna sprema osobe koja te poslove obavlja. Pri tome se poziva na odluku Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R 290/2016. od 21.7.2016. Tuženik ističe da prema navodima tužitelja, isti bi prema stručnoj spremi (SSS) mogao tvrditi da ima pravo na koeficijent određen i za III grupu poslova, a koji iznosi od 2,41 do 2,95. Navedena činjenica da je za dvije grupe poslova iz Kolektivnog ugovora propisano da ih može obavljati osoba sa srednjom stručnom spremom dodatno potvrđuje da prilikom korištenja koeficijenata za obračun i isplatu plaće nije relevantna stručna sprema, već isključivo opis poslova pojedinog radnog mjesta, odnosno njihova složenost. Radno mjesto portira – čuvara obuhvaća manje složene poslove i zadatke, odnosno podrazumijeva rad za koji su dovoljna pismena uputstva. Navedeno je razvidno iz opisa poslova navedenog radnog mjesta sadržanog u Pravilniku o radu unutarnje čuvarske službe. Naime, kao poslovi radnog mjesta «zaštitar – čuvar» navedeni su provjera identiteta osoba, davanje upozorenja i zapovijedi, pregled osoba, predmeta i vozila, osiguranje mjesta događaja, postupanje po zapovijedi policijskog službenika, vođenje evidencija ulaska i izlaska zaposlenika, obilazak prostora i objekata i kontrola prozora, vrata, svjetla, slavine i sl. Osim toga, u prilog tome da tužitelj nema pravo na isplatu koeficijenta 1,81 proizlazi iz obilježja radnih mjesta grupe II iz čl. 61. Kolektivnog ugovora. Naime, radi se o grupi poslova koja podrazumijeva srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova: upisivanje brojčanih podataka u računalo ili obrada teksta, knjiženje financijskih i drugih brojčanih podataka, znanja i vještine u rukovanju strojevima, opremom, raznim alatima. Obzirom da radno mjesto zaštitara – čuvara ne obuhvaća niti jedan od navedenih poslova, to niti tužitelj nema pravo na isplatu plaće prema koeficijentu većem od 1,50, a kako tužitelj tvrdi. Tužitelj je s tuženikom dana 1.10.2002. sklopio Ugovor o radu (u nastavku: Ugovor). U čl. 2. Ugovora utvrđeno je da će radnik obavljati poslove radnog mjesta „portir čuvar“ s opisom poslova i zadaća prema važećem Pravilniku o organizaciji Društva i sistematizaciji poslova. U čl. 7. Ugovora utvrđeno je da se tuženik kao poslodavac obvezuje tužitelju kao radniku za rad u redovnom radnom vremenu isplaćivati osnovnu plaću koja predstavlja umnožak osnovice za plaću utvrđenu odredbama važećeg Kolektivnog ugovora, Pravilnika o plaćama i koeficijenta složenosti radnog mjesta u visini 1,50 te dodatka od 10% zbog otežanih uvjeta rada. Kod tuženika je na snazi Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima radnika podružnice Zagrebačke ceste čiji prilog čini Popis radnih mjesta s godinama iskustva i koeficijentom složenosti (u nastavku: Pravilnik). Na str. 2. Popisa, pod rbr. 19. za radno mjesto zaštitar-čuvar, a na kojem radnom mjestu je tužitelj zaposlen i poslove kojeg radnog mjesta je i obavljao u utuženom razdoblju, propisana je srednja stručna sprema (SSS) i koeficijent složenosti poslova 1,50. Tuženik je tužitelju u utuženom razdoblju plaću obračunavao i isplaćivao upravo prema navedenom koeficijentu čime je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju u pogledu isplate plaće. Dakle, tuženik je prilikom obračuna i isplate plaće tužitelju koristio ispravan koeficijent jer je isti propisan upravo za radno mjesto zaštitar - čuvar, a poslove kojeg radnog mjesta je, kako i sam potvrđuje, tužitelj obavljao u utuženom razdoblju. Da je tomu tako potvrđuje i sudska praksa pa je tako Županijski sud u Zagrebu u presudi posl.br. Gž- R-1663/18-2 od 15.1.2019. zauzeo pravno shvaćanje da kada su poslodavac i radnik sklopili ugovor o radu za jedno radno mjesto i ugovorili koeficijent za obračun plaće za to radno mjesto, tada radnik ne može tražiti da mu poslodavac obračunava i isplaćuje drugi iznos plaće različit od onoga koji je među njima ugovoren, tvrdeći pritom da je prilikom sklapanja ugovora o radu, a s obzirom na ugovorene poslove, trebao biti sklopljen ugovor o radu za radno mjesto s višim koeficijentom. Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovljenom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o radu koji je sklopljen između stranaka 01.10.2002., radne naloge, Rješenje RH MUP-a, PU Sisačko-moslavačke županije od 27.02.2004., Potvrdu RH MUP-a, PU Sisačko-moslavačke županije od 26.02.2004., obračunske liste plaće, Pravilnik o razvrstavanju radnih mjesta unutarnje čuvarske službe od 31.03.2011., Pravilnik o radu unutarnje čuvarske službe od 25.03.2004., Rješenje RH, MUP-a, PU Zagrebačka od 21.07.2004., Odluku o ustroju unutarnje čuvarske službe od 25.03.2004., Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz prosinca 2019., Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002., Popis radnika na poslovima tjelesno-tehničke zaštite, Podružnice Zagrebačke ceste i brojevi zaštitarskih i čuvarskih iskaznica sa matičnim brojevima građana, sudsku praksu, Pravilnik o II. izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima radnika Podružnice Zagrebačke ceste iz lipnja 2016., Prilog Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima radnika Podružnice Zagrebačke ceste iz srpnja 2016., Popis radnih mjesta s godinama iskustva i koeficijentima složenosti, Odluku o radnim mjestima i koeficijentima složenosti izvan deset grupa složenosti poslova Podružnice Zagrebačke ceste, Svjedodžbu o završnom ispitu tehničke škole u Kutini od 23.06.1994., Svjedodžbu RH MUP, PU Sisačko- moslavačke županije od 27.02.2004., saslušan je svjedok FS, te tužitelj kao stranka u postupku. Provedeno je i financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

4. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2002., utvrđeno je da je tužitelj s prednikom tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, a za poslove radnog mjesta "portir čuvar", s opisom poslova i zadaća prema važećem Pravilniku o organizaciji Društva i sistematizaciji poslova.

5. Rješenjem RH MUP-a od 27. veljače 2004., dopušteno je tužitelju obavljati poslove privatne zaštite – zaštitara, jer isti ispunjava uvjete propisane čl. 23. Zakona o privatnoj zaštiti. Spisu prileži i Svjedodžba od 27.02.2004., RH MUP-a iz koje slijedi da je tužitelj položio stručni ispit po odslušanom programu osposobljavanja za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara uz nošenje kratkog vatrenog oružja. Svemu navedenom, prethodila je i Potvrda od 26.02.2004., navedenog tijela iz koje slijedi da je tužitelj položio stručni ispit o osposobljenosti za obavljanje poslova tjelesne zaštite.

6. Tužitelj ima srednju stručnu spremu kako to proizlazi iz priložene Svjedodžbe o završnom ispitu Tehničke škole u Kutini od 23.06.1994.

7. Rješenjem RH MUP-a od 21. srpnja 2004. unutarnjoj čuvarskoj službi prednika tuženika odobren je početak rada. Ranije je Odlukom o ustroju unutarnje čuvarske službe prednika tuženika Zagrebačke ceste d.o.o., od 25.03.2004. ustrojena unutarnja čuvarska služba za zaštitu radnika i imovine ovog Društva, a prema propisanim uvjetima sukladno čl.52. Zakona o privatnoj zaštiti.

8. Iz Pravilnika o razvrstavanju radnih mjesta unutarnje čuvarske službe, slijedi da ga je tuženik donio 31.03.2011., a prema istom, poslovi zaštitara su štićenje osoba, objekata i prostora određenih radnim nalogom, sprečavanje štetnih događaja i primjena Zakonom propisanih ovlasti (čl.8.). Čuvar obavlja poslove čuvanja osoba, objekata i prostora određenih radnim nalogom, sprečava štetne događaje i primjenjuje Zakonom propisane ovlasti (čl.9.).

9. O poslovima koje je obavljao tužitelj u utuženom razdoblju iskazuje svjedok FS koji je u razdoblju od veljače 2011. do prosinca 2022. bio voditelj čuvarsko- vatrogasnog odjela, te je u tom razdoblju tužitelju zadavao radne zadatke, kako navodi. Svjedok potvrđuje da je tužitelj svaki mjesec dobivao radni nalog i obavljao je poslove zaštitara a obavljao je poslove: kontrole ulaza i izlaza djelatnika i stranaka, kontrole ulaza i izlaza vozila stranka i djelatnika poduzeća, redovni obilazak cijelog kruga poduzeća, zaprimao je telefonske pozive i preusmjeravao ih. Morao je osobe legitimirati i obavještavati svjedoka i direktora Podružnice o svim incidentnim situacijama. Tužitelj je bio zadužen i za štićenje prostora tuženika i poduzimanje radnji u tim incidentnim situacijama pa je tako primjerice morao zadržati osobu. Tužitelj je također uvijek trebao biti dostupan djelatnicima MUP-a koji bi ga zvali i po njihovom pozivu bio je dužan proslijediti poziv dežurnoj službi radi intervencije. Strankama je trebao davati upozorenja i zapovijedi. Ujedno je vršio pregled osoba, predmeta i vozila, bio je dužan osigurati mjesta događaja, a isto tako djelatnici MUP-a su znali dolaziti u kontrolu te je tada tužitelj bio dužan postupati po njihovim zapovijedima. Zaštitari tijekom obilaska moraju provjeriti točno zadane točke a ima ih najmanje 10 samo na lokaciji tuženika u ulici Donje Svetice 48, Zagreb, gdje je većinom radio tužitelj. Zaštitar mora pisati dnevne evidencije, što ne radi portir čuvar, te ispunjava i poseban formular u slučaju incidentnih situacija. Zadane točke koje obilazi zaštitar unutar sjedišta, osobno čekira sa posebnim aparatom a ukoliko dođe do kakvih nepravilnosti zaštitar fotografira ovim aparatom stanje stvari. Osobu koja je činila bilo kakvu protupravnu radnju tužitelj kao zaštitar mora zadržati, i ima pravo primijeniti fizičku silu. Nadalje svjedok iskazuje da je tužitelj osim navedenih poslova išao i na vježbe gađanja, ima dozvolu za držanje i nošenje oružja, mada zaštitari tijekom redovitog posla ne nose oružje ali poslodavac od njih to može zatražiti. Svjedok ujedno iskazuje da su poslovi portira-čuvara različiti, a zapravo se radi o osobi koja je sjedila u portirnici i nije imala nikakvih ovlasti koje je imao tužitelj kao zaštitar, oni ne obavljaju poslove obilaska sjedišta tuženika, nemaju dozvolu za nošenje oružja i ne smije osobu zadržati. Svjedok iskazuje da je sve nabrojane poslove zaštitara tužitelj radio još od 2011., još u podružnici tuženika Zagrebačke ceste. Iskaz svjedoka je životan, logičan i detaljan i valja ga u cijelosti prihvatiti. Time sud prihvaća i iskaz tužitelja koji potvrđuje da mu je svjedok bio nadređen, te da je točno pobrojao sve poslove i sve njegove dužnosti i ovlasti koje je obavljao u utuženom razdoblju. Ujedno iz iskaza kako svjedoka, tako i tužitelja suglasno proizlazi da zaštitari koriste i računala, kada to zahtjeva lokacija rada.

10. U odnosu na navedeno, razlika u odnosu na poslove zaštitara i portira čuvara je u tome što je štićenje koju poduzimaju zaštitari, aktivnost koja zahtjeva od radnika aktivnu intervenciju u zaštiti i obrani imovine poslodavca, neovisno da li su u pitanju objekti, prostori ili osobe. Samim tim poslovi nose veće ovlasti u poduzimanju intervencije, ali pretpostavljeno i veću opasnost u izlaganju pri izvršavanju svojih radnih zadataka te veću odgovornost, u odnosu na poslove portira čuvara, koje svjedok opisuje kao osobu koja je sjedila u portirnici i nema nikakvih ovlasti koje ima zaštitar, jer osim toga portiri čuvari ne obavljaju poslove obilaska sjedišta tuženika, nemaju dozvolu za nošenje oružja i ne smije osobu zadržati. U konkretnom slučaju sud smatra da je odlučno utvrditi one činjenice koje proizlaze iz stvarnog stanja u obavljanju navedenih poslova, pa nije relevantan opis ovih poslova iz Pravilnika o radu unutarnje čuvarske službe od 25. ožujka 2004. prednika tuženika, osobito jer te poslove reguliraju odredbe Zakona o privatnoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 68/03., 31/10., 139/10.), konkretno čl. 27. kojim je propisano da su zaštitari ovlašteni: provjeravati identitet osoba, davati upozorenja i zapovjedi, privremeno ograničavati slobode kretanja, vršiti pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava, osiguravati mjesta događaja, posao obavljati uz uporabu zaštitarskog psa, upotrebljavati tjelesnu snagu i upotrebljavati vatreno oružje. Čuvari u odnosu na nabrojano, nemaju ovlast:, posao obavljati uz pomoć zaštitarskog psa, upotrebljavati tjelesnu snagu i upotrebljavati vatreno oružje. Prema odredbi čl. 27. Zakona o privatnoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 68/03.) nisu imali niti ovlast privremeno ograničavati slobode kretanja, kako to navodi svjedok, ali prema čl. 48. Zakona o privatnoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 16/20.), čuvar može u određenim slučajevima narediti osobi da ne napušta mjesto događaja do dolaska policije, a ako osoba odbije postupiti po naredbi, čuvar mora odmah obavijestiti zaštitara, zaštitara specijalista ili dojavni centar radi upućivanja interventnog tima. Temeljem ovog Zakona o privatnoj zaštiti, također postoji razlika u odnosu na zaštitare i čuvare, jer je zaštitar osoba koja obavlja poslove tjelesne zaštite osoba i imovine uz primjenu odgovarajućih ovlasti propisanih tim Zakonom, dok je čuvar osoba koja obavlja poslove tjelesne zaštite osoba i imovine uz ograničenu primjenu ovlasti propisanu tim Zakonom.

11. Da je tužitelj obavljao poslove zaštitara slijedi i iz Popisa radnika na poslovima tjelesno – tehničke zaštite i brojevima zaštitarskih i čuvarskih iskaznica s matičnim brojevima građana od 22.11.2007 (strana 177,178 spisa). Poslove zaštitara za koje je tužitelj osposobljen i ima potrebnu licencu, obavljao je na zahtjev poslodavca, kako slijedi iz iskaza nadređene mu osobe, svjedoka FS, a proizlazi i iz radnih naloga.

12. Člankom 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. propisano je da se sva radna mjesta razvrstavaju u deset grupa složenosti poslova i zadaća. Za grupu IV. KV, SSS, koja obuhvaća poslove upisivanja brojčanih podataka u računalo ili obradu teksta, knjiženje financijskih i drugih brojčanih podataka, vođenje operativnih poslova u prometu, obavljanje službeničkih dužnosti, prodaju karata, zaštitu od požara i pružanje usluga, propisan je koeficijent složenosti 1,81-2,10. U odnosu na grupe I-III, isti se odnose na jednostavan rutinski rad bez posebnog obrazovanja, manje složene poslove i zadatke, te poslove srednje složenosti na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova. Za ukazati je i da je najviša grupa složenosti poslova navedena pod V. i obuhvaća poslove za koje obavljanje su potrebna znanja i vještine u rukovanju strojevima, opremom i raznim alatima, a za koje je predviđen koeficijent složenosti poslova od 2,11- 2,40.

13. Člankom 61. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz prosinca 2019. propisano je da se sva radna mjesta na koja se primjenjuje Kolektivni ugovor razvrstavaju u pet grupa složenosti s koeficijentima složenosti poslova i dodacima za otežane uvjete rada. Za II. grupu složenosti KV, SSS, koja podrazumijeva srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova: upisivanje brojčanih podataka u računalo ili obrade teksta, knjiženje financijskih i drugih brojčanih podataka, znanja i vještine u rukovanju strojevima, opremom, raznim alatima, propisan je koeficijent složenosti 1,81-2,40. Grupa složenosti poslova pod I, je definirana kao grupa poslova koja podrazumijeva manje složene poslove i zadatke, odnosno rad pomoću jednostavnih sredstava za rad za koja su dovoljna pisana uputstva.

14. Rezimirajući sve navedeno, tužitelj obavlja poslove zaštitara kod tuženika; prednik tuženika ga je 2004. uputio na stručno osposobljavanje za obavljanje poslova privatne zaštite zaštitara, koje osposobljavanje je tužitelj obavio, položio stručni ispit i za isto stekao licencu a prednik tuženika je osnovao unutarnju čuvarsku službu kojoj je Rješenjem MUP-a od 21. srpnja 2004. odobren početak rada. Poslovi zaštitara kako ga stručno ali i objektivno opisuje svjedok u skladu sa Zakonom o privatnoj zaštiti, su nedvojbeno složeni poslovi, i to; kontrole i pregleda osoba i vozila, obilaska, legitimiranja, štićenja prostora i osoba, poduzimanja radnji u incidentnim situacijama, zadržavanju osoba, davanja upozorenja i zapovijedi, osiguravanja mjesta događaja, provjere točno zadanih točaka, pisanja dnevnih evidencija, ispunjavanja formulara u slučaju incidentnih situacija, fotografiranja, zadržavanja osoba, te u slučaju ugroze primijene fizičke sile, provođenja vježba gađanja, rada na računalu, a po zahtjevu tuženika tužitelj je obvezan nositi vatreno oružje te ga u slučaju ugroze i primijeniti. Stoga, imajući u vidu da se radi o složenim poslovima širokog spektra, koji zahtijevaju i posebnu fizičku i psihičku spremnost, isti se ne mogu smatrati jednostavnim rutinskim poslovima i manje složenim poslovima uz pomoć jednostavnih sredstava za rad, pa tako niti srednje složenim poslovima na kojima se rad ponavlja, kako je to razvrstano u I – III grupi složenosti poslova u Temeljnom kolektivnom ugovoru iz veljače 2002., a svakako ne manje složenim poslovima uz pomoć jednostavnih sredstava za rad za koji su dovoljna pisana uputstva, kako ih opisuje grupa složenosti poslova I iz KU iz prosinca 2019., što se zasigurno ne može odnositi na upotrebu računala i vatrenog oružja.

15. Iz obračunskih lista plaće proizlazi da je tuženik isplaćivao plaću tužitelju za radno mjesto portira čuvara prema koeficijentu složenosti poslova od 1,50. S obzirom da te poslove tužitelj nije obavljao, već je obavljao poslove zaštitara, plaću mu je tuženik bio dužan obračunati prema koeficijentu složenosti poslova od barem 1,81, odnosno sud smatra da se na tužitelja ima primijeniti onaj koeficijent koji barem odgovara grupi poslova pod IV u Temeljnom kolektivnom ugovoru iz veljače 2002., jer tužitelj kao zaštitar koristi računalo i pruža specifičnu uslugu; odnosno koeficijent koji odgovara grupi poslova pod II KU iz prosinca 2019., jer tužitelj kao zaštitar zasigurno obavlja barem srednje složene poslove i zadatke, koristi računalo te se korištenjem opreme u ovom slučaju može smatrati i vatreno oružje koje je ovlašten nositi i koristiti, sasvim neovisno od činjenice da li je to poslodavac od njega tražio ili nije.

16. Pravilnik o plaćama i materijalnim pravima radnika podružnice Zagrebačke ceste iz srpnja 2016. u Prilogu-popis radnih mjesta s godinama iskustva i koeficijentom složenosti (strana 192-199 spisa), za radno mjesto zaštitara-čuvara predviđa koeficijent od 1,50.

17. Odredbom čl.9.st.3. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17. i 98/19.) je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Stoga, u konkretnom slučaju valja primijeniti najpovoljnije pravo za obračun plaće tužitelju, a to je barem ono pravo iz čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. i čl. 61. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz prosinca 2019., odnosno koeficijent za obračun plaće tužitelja od 1,81.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića od 23.07.2024. (dopuna nalaza), na kojeg stranke nisu imale primjedbi proizlazi da za razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. prosinca 2021., razlika između bruto plaća tužitelja koje bi mu bile obračunate po koeficijentu složenosti polova 1,81 i onih koje su mu stvarno obračunate, ukupno iznosi 11.745,02 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika) , pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'i1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR). Ovaj nalaz je valjalo prihvatiti jer je isti sačinjen stručno i obrazloženo.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja u cijelosti i istom dosuditi bruto iznos od 11.745,02 eura, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

20. U odnosu na odluku o zateznoj kamati i visini stope zatezne kamate u utuženom razdoblju ista je određena prisilnim normama i to odredbom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO). Izmjenama i dopunama ZOO-a (NN 78/15, 114/22, 156/22, 155/23), u utuženom razdoblju mijenjana je odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a, a time i stopa zatezne kamate. Tijek zatezne kamate je dosuđen od dana isplaćene plaće u mjesecu a za prethodni mjesec, kako je to vještak utvrdio u nalazu i mišljenju, pa sve do isplate.

21. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), temeljem VPS 11.745,02 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr.7.t.1.), zastupanje na ročištima: 23.03.2023., 17.10.2023., 25.06.2024., 28.11.2024., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podneska od: 04.05.2022., 16.10.2023., 05.02.2024., 11.10.2024., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 900 bodova a odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura iznosi 1.800,00 eura, u koji iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 450,00 eura, te trošak financijskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 2.581,81 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 15.10.2024. budući u istom ponavlja navode koji su već iznijeti tijekom postupka.

23. Tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška jer u sporu nije uspio niti o kojem dijelu.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2024.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku