Poslovni broj: Pr-38/2024-

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, u pravnoj stvari tužitelja AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, dana 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 27.509,66 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 443,19 EUR bruto od 15.03.2016. godine,

- na iznos od 178,55 EUR bruto od 15.04.2016. godine,

- na iznos od 569,90 EUR bruto od 15.05.2016. godine,

- na iznos od 513,12 EUR bruto od 15.06.2016. godine,

- na iznos od 472,79 EUR bruto od 15.07.2016. godine,

- na iznos od 479,33 EUR bruto od 15.08.2016. godine,

- na iznos od 515,31 EUR bruto od 15.09.2016. godine,

- na iznos od 469,74 EUR bruto od 15.10.2016. godine,

- na iznos od 715,66 EUR bruto od 15.11.2016. godine,

- na iznos od 634,28 EUR bruto od 15.12.2016. godine,

- na iznos od 532,05 EUR bruto od 15.01.2017. godine,

- na iznos od 639,99 EUR bruto od 15.02.2017. godine,

- na iznos od 393,28 EUR bruto od 15.03.2017. godine,

- na iznos od 288,78 EUR bruto od 15.04.2017. godine,

- na iznos od 741,90 EUR bruto od 15.05.2017. godine,

- na iznos od 590,08 EUR bruto od 15.06.2017. godine,

- na iznos od 369,01 EUR bruto od 15.07.2017. godine,

- na iznos od 455,41 EUR bruto od 15.08.2017. godine,

- na iznos od 392,33 EUR bruto od 15.09.2017. godine,

- na iznos od 729,08 EUR bruto od 15.10.2017. godine,

- na iznos od 160,31 EUR bruto od 15.11.2017. godine,

- na iznos od 452,82 EUR bruto od 15.12.2017. godine,

- na iznos od 605,01 EUR bruto od 15.01.2018. godine,

- na iznos od 779,63 EUR bruto od 15.02.2018. godine,

- na iznos od 573,14 EUR bruto od 15.03.2018. godine,

- na iznos od 725,59 EUR bruto od 15.04.2018. godine,

- na iznos od 676,90 EUR bruto od 15.05.2018. godine,

- na iznos od 117,07 EUR bruto od 15.06.2018. godine,

- na iznos od 156,33 EUR bruto od 15.07.2018. godine,

- na iznos od 49,56 EUR bruto od 15.08.2018. godine,

- na iznos od 75,50 EUR bruto od 15.09.2018. godine,

- na iznos od 58,09 EUR bruto od 15.10.2018. godine,

- na iznos od 55,98 EUR bruto od 15.11.2018. godine,

- na iznos od 60,11 EUR bruto od 15.12.2018. godine,

- na iznos od 65,32 EUR bruto od 15.01.2019. godine,

- na iznos od 20,70 EUR bruto od 15.02.2019. godine,

- na iznos od 21,99 EUR bruto od 15.03.2019. godine,

- na iznos od 30,34 EUR bruto od 15.04.2019. godine,

- na iznos od 127,84 EUR bruto od 15.05.2019. godine,

- na iznos od 347,30 EUR bruto od 15.06.2019. godine,

- na iznos od 698,63 EUR bruto od 15.07.2019. godine,

- na iznos od 901,11 EUR bruto od 15.08.2019. godine,

- na iznos od 689,31 EUR bruto od 15.09.2019. godine,

- na iznos od 717,71 EUR bruto od 15.10.2019. godine,

- na iznos od 1.001,74 EUR bruto od 15.11.2019. godine,

- na iznos od 835,91 EUR bruto od 15.12.2019. godine,

- na iznos od 498,74 EUR bruto od 15.01.2020. godine,

- na iznos od 822,92 EUR bruto od 15.02.2020. godine,

- na iznos od 818,77 EUR bruto od 15.03.2020. godine,

- na iznos od 1.219,29 EUR bruto od 15.04.2020. godine,

- na iznos od 976,97 EUR bruto od 15.05.2020. godine,

- na iznos od 40,31 EUR bruto od 15.06.2020. godine,

- na iznos od 23,04 EUR bruto od 15.07.2020. godine,

- na iznos od 51,89 EUR bruto od 15.08.2020. godine,

- na iznos od 33,86 EUR bruto od 15.09.2020. godine,

- na iznos od 9,66 EUR bruto od 15.10.2020. godine,

- na iznos od 49,05 EUR bruto od 15.11.2020. godine,

- na iznos od 1.065,93 EUR bruto od 15.12.2020. godine,

- na iznos od 901,43 EUR bruto od 15.01.2021. godine te

- na iznos od 870,02 EUR bruto od 15.02.2021. godine,

- i to zateznu kamatu umanjenu za iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.237,70 EUR zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna

poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa

koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna

stopa koja je na  snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15

dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, tijekom razdoblja od veljače 2016. do siječnja 2021. ostvarivao kod tuženika plaću i da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika i koja priroda posla je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanima. Nadalje navodi da sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužitelj kao državni službenik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi i to na način da se osnovna plaća tužitelja uvećava za rad noću za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs za 150% a da tijekom razdoblja od veljače 2016. do siječnja 2021. tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Također navodi i da je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, dana 12. ožujka 2020. podnio zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku (u daljnjem tekstu: ODO Dubrovnik) preporučenom poštom s povratnicom radi mirnog rješenja predmetnog spora, a koji zahtjev je ODO Dubrovnik zaprimilo dana 16. ožujka 2021. i nije u roku iz članka 186.a st. 5. Zakona o parničnom postupku donio odluku o zahtjevu tužitelja. Ističe i da ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što se temeljem podataka i dokumentacije, koja je pripremljena od strane tužiteljeva poslodavca, provede financijsko vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti a da iz obračunskih lista plaća za tužitelja za utuženo razdoblje, radnih naloga i izvješća o radu te Registra službenih poslova za navedeno razdoblje nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe koje se odnose na organizaciju rada policijskih službenika, prije svega odredbe Zakona o policiji (narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15), koji kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu, regulira način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme a da je člankom 41. navedenog Zakona propisan način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme, a da je člankom 42. propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji utvrđuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad te rad organiziran na drugačiji način. Navodi i da se u tužbi paušalno navodi da je tužitelju u vremenskom razdoblju od veljače 2016. do siječnja 2021., tuženica nepravilno obračunavala plaću za ostvareno radno vrijeme, međutim da su suprotno navodima iz tužbe tužitelju uz osnovnu plaću obračunati i isplaćeni svi dodaci na plaću predviđeni Kolektivnim ugovorom, konkretno dodaci za rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom, rad u smjenama, rad u turnusu, dvosmjenski rad, pasivno dežurstvo kao i terenski dodatak. Nadalje, da su u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u rješenju broj Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016., tužitelju obračunati i isplaćeni dodaci na osnovnu plaću temeljem prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ali samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci jer su u slučaju višednevnih plovidbi, za sate rada izvan aktivnog rada, tužitelju isplaćeni dodaci za pasivno dežurstvo i to temeljem članka 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i da osim toga, sukladno članku 56. stavku 10. Kolektivnog ugovora koji propisuje da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, tužitelju je isplaćivan i terenski dodatak jer je prilikom višednevnih službi na moru radio na terenu, a ne redovno 40 sati tjedno te da slijedom svega navedenog, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno proizlazi da su neutemeljeni navodi tužitelja da mu je u vremenskom razdoblju od veljače 2016. do siječnja 2021. tuženica nepravilno obračunavala i isplaćivala razliku plaće za ostvareno radno vrijeme pa se predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. 17.ožujka 2023. donesena je presuda pod poslovnim brojem Pr.1113/21 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja a koji je tužitelj odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje a na koju presudu je tuženica izjavila žalbu.

3.1. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem pod poslovnim brojem Gž R-734/2023. od 9.srpnja 2024. povodom podnesene žalbe tuženice ukinuo presudu ovoga suda pod poslovnim brojem Pr.1113/21 od 17.ožujka 2023. i vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz pregledom i čitanjem isprava sadržanih u spisu i to zahtjev za mirno rješenje spora (list 8-13 spisa), obračunske liste tužitelja za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2021. (list 64-138 spisa), radne naloge i izvješća o radu za 2016., 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021., (list 139-1185, 1306- spisa) te evidencije rada za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2021. (list 1186-1305 spisa) te nalaza i mišljenja vještakinje Jelene Ćurlice (list 1547-1621 spisa), iskaza saslušanih svjedoka MA (list 1540 spisa) i UA (list 1540-1541 spisa), tužitelja TA (list 1541 spisa), vještakinje Jele Ćurlice (list 1639 spisa) te saslušanjem vještakinje Jele Ćurlice (list spisa).

4.1. Iz iskaza svjedok MA proizlazi da zajedno sa tužiteljem radi od kolovoza 2014., konkretno na službi u luci [adresa]- Postaja pomorske policije Dubrovnik i da su najviše radili na plovilima tipa C i tipa B, da je tip C plovilo do dužine 10m, a tip B do dužine 14-15m i da je služba organizirana na način da na službeni mail u postaji PP zaprime radni nalog nakon čega se službenom vezom jave šefu smjene u postaju i nakon toga preuzimaju plovilo a pri dolasku na plovilo obavljaju pregled istoga, provjeravaju da li je sve ispravno, te isto tako dobavljaju hranu koja je nužna za boravak na brodu kroz nekoliko dana, da ih na plovilu tipa C bude dvoje, a plovilu tipa B troje i nakon toga isplovljavaju iz luke [adresa] na nadzor državne granice Klek-Neum. Nadalje proizlazi da je riječ o višednevnim plovidbama i da je radnim nalogom određeno radno vrijeme koje je variralo na način da su radili od 8-16, ili do 18 ili do 20 sati, a nakon toga se pisalo pasivno dežurstvo, a što se tiče pasivnog dežurstva, stalno su u tom periodu na službenoj vezi s Lukom Ploče te po dolasku u luku obavljaju uobičajene poslove održavanja broda, kao što su pranje i čišćenje i drugi uobičajeni poslovi koji su se obavljali u vrijeme pasivnog dežurstva, da je čišćenje svakodnevno, a s obzirom da stalno borave u tom prostoru gdje i spavaju. Nadalje proizlazi i da su za vrijeme pasivnog dežurstva odgovorni za plovilo, da su na vezi putem mobitela i kanalom 16., da se tijekom pasivnog dežurstva zna dogoditi da je potrebno premještati plovilo zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta te bez dopuštenja zapovjednika nisu mogli poći s broda i ostaviti brod, a dopuštenje bi iznimno dobili radi neke nužne kupovine, da su se odmarali u pasivnom dežurstvu nakon što bi obavili sve svoje zadaće koje su nužne za uredno funkcioniranje broda a da im redovno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno, koje je bilo raspoređeno prema nalogu koji bi dobili od nadređenog, te posebne zadaće nakon aktivnog radnog vremena trajale bi nekad 2 nekad 3 sata sve ovisi o poslovima koje su u to vrijeme obavljali ali da nikada između dva radna dana nisu imali neprekidan odmor od 12 sati i da su službenu odoru nosili i nakon radnog vremena, u vrijeme obavljanja poslova o kojima je prethodno iskazivao, a naravno da bi je skidali u vrijeme kada su se odmarali dok bi u slučajevima nekog alarma ili izvanredne okolnosti koja bi se dogodilo za vrijeme odmora svi bili u pripravnosti i svi bi aktivno sudjelovali u rješenju te izvanredne situacije.

4.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka UA proizlazi da je sa tužiteljem zajedno plovio na višednevnim plovidbama od 2014., da pri dolasku dobivaju radni nalog od zapovjednika nakon čega pripreme brod za isplovljavanje, provjeravaju stanje motora, te javljaju da su isplovili. Nadalje proizlazi da je primarni zadatak nadzor državne granice na moru Klek-Neum, da službu obavljaju po radnom nalogu, po radnom vremenu koji traje ovisno od 8-12 radnih sati dok na moru provode 2-3 dana a po noći dolaze na vez, ovisno o vremenu to budu [adresa] ili Drače i da su stalno u kontaktu s operativnim centrom, te ih oni u bilo koje doba ukoliko se ukaže potreba upućuju na granicu, da nekada ti poslovi uključuju traganje i spašavanje a da na plovilima imaju tri veze sa zapovjedništvom te službeni mobitel. Također proizlazi i da nakon što bi vezali plovilo da se brod čisti te se provjeravaju motori i sređuje papirologija ukoliko je toga dana bilo intervencija primjerice u vidu prekršajnih naloga, da je veza stalna u pasivnom dežurstvu kada se događa da se na brodu upali alarm primjerice radi stanja ulja ili slično i da je osim toga, fizičko osiguranje plovila njihov stalni zadatak a dok su u [adresa] da su stalno na vezi sa lučkom upravom radi eventualnog premještanja broda na drugi vez jer tamo uplovljavaju druga veća plovila te da odmor nikada ne traje neprekidno duže od 12 sati.

4.3. Iz iskaza tužitelja TA proizlazi da je u cijelosti suglasan sa iskazima svjedoka MA i UA i da nema ništa za dodati.

4.4. Vještakinja Jelena Ćurlica iskazala je da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja koji su izrađeni na način da je uzeto da je jedan radni dan u trajanju od 16h dok je preostalih 8h izračunato kao pasivno dežurstvo, da je konkretno, u tablici 15 prikazano razdoblje od 21. travnja 2017. od 8 sati do 24. travnja 2017 do 8h , gdje je u stupcu 3 i 4 prikazano radno vrijeme u kojem je zaposlenik policije bio raspoloživ svom poslodavcu, konkretno u ovom slučaju dana 21. travnja od 8-24 sata i da je u stupcu br. 5 prikazano da je to za taj dan bilo 16 radnih sati dok je u stupcima 6,7 i 8 prikazano aktivno radno vrijeme i to po raspodijeljeno po da li je to noćni rad, poslijepodnevni rad ili jutarnji rad, da je u sljedećem stupcu br. 9 prikazan ukupan broj sati koji su bili aktivni sati i da se razlika u stupcu br. 10 vidi da je to bilo 16 sati raspoloživih, od toga 14 sati aktivnih i razlika između toga prikazana je u stupcu br. 25 pod oznakom pasivno dežurstvo tu se jasno vidi da je taj dan bilo pasivnog dežurstva 2 sata jer odmor je trajao od 22,00 sata do 6 ujutro i onda sljedeći dan ide radno aktivni dan od 6 ujutro do 22 i to je tih 8 sati odmora pasivnog dežurstva. Na poseban upit da li je pasivno dežurstvo uzeto u obzir prilikom obračuna razlike plaće za prekovremeni rad, odgovorila je da je pasivno dežurstvo posebna naknada koja nije obračunata za sate prekovremenog rada, što je jasno vidljivo iz tablica od broja 61 – 65 jer da je to točno onda bi imala u svojim obračunima plaće po nalogu suda veće iznose podataka za pasivno dežurstvo nego je to obračunavala policija a kao primjer navodi da je u travnju 2017. konkretno u tablici br. 62 obračun plaće za travanj 2017. u tablici isplaćena plaća, vidljivo da je tuženica isplatila naknadu za 184 sata pasivnog dežurstva, a ona 108 sati u svom obračunu jer je po nalogu suda uzeto da su aktivni sati u trajanju 16 sati, a pasivno dežurstvo, odnosno odmor 8 sati i kad se zbroje njezini prekovremeni sati koji su u ovom slučaju 76 za travanj 2017 + 108 sati pasivnog dežurstva to je jednako 184 sata pasivnog dežurstva kojeg je isplatila policija. Istaknula je da se vještvo radi na način da se radi cijela simulacija evidencije radnog vremena odnosno SP 3 evidencije gdje se primjenjuje odredba po nalogu suda kako se obračunavaju aktivni a kako pasivni radni sati i onda se na temelju takve simulirane evidencije po nalogu suda radi obračun naknade plaće za svaki pojedini mjesec i zatim se radi razlika između onoga što je isplatila policija i onoga što je trebalo biti isplaćeno i onoga što je obračunato po nalogu suda tako da nema dupliranja. Na poseban upit zodo zašto su u tablici npr. br 15 za travanj 2017 pod rednim br. 25 u pojedinim danima obračunati sati pasivnog dežurstva od 2 sata, a nekim danima 8 sati, odgovorila je da dane u kojima je bio na višednevnoj plovidbi, da je prvi dan bio radno raspoloživ samo 16 sati, jer je radni dan počeo u 8 i završio u 22, pa je taj dan pasivno dežurstvo se odnosi na 2 sata noćnog perioda od 22-24, dok je idući dan pasivno dežurstvo bilo u razdoblju od 00-06 i opet od 22-24 što čini 8 sati, ali je taj dan (0-24) zaposlenik bio na raspolaganju 24 sata za razliku od prvog dana. U odnosu na upit zodo da iz vještva nije sasvim razvidno da prilikom obračuna prekovremenih sati prema nalogu suda odnosno određivanja konačnog iznosa koji bi prema tom nalazu tuženica bila dužna isplatiti nije sasvim razvidno da u tim obračunima nisu izdvojen iznos koji je tuženica isplatila tužitelju na ime ostvarenih sati pasivnog dežurstva prema obračunu poslodavca vještakinja je iskazala da se to točno vidi iz tablica 61-65 koje su koncipirane na sljedeći način, kao što je već prethodno rekla u gornjem dijelu tablice navedena je isplaćena plaća od strane poslodavca, a niže je obračun plaće po nalogu suda i razliku koju je obračunala je razlika između plaće koja je obračunata i plaće obračunate po nalogu suda tako da sve što je poslodavac isplatio i umanjeno kod ovog nalaza i mišljenja.

5. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

6. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od veljače 2016. do siječnja 2021. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca, kao i da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama i da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca.

6.1. U postupku je sporno da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena isplatila u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u duljoj satnici od one koju mu tuženica evidentirala kao aktivno radno vrijeme budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženicu obavljao i izvan evidentirane satnice aktivnog radnog vremena pa da mu iz tog razloga osim plaće koju mu je tužena isplatila za rad u aktivnom radnom vremenu pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u preostalom trajanju višednevnih plovidbi, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada.

7. Člankom 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZOR) propisano je da je radno vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik. 7.1. Nadalje, odredbom čl. 61. ZOR propisano je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

7.2. Odredbom članka 7. st. 1. ZOR propisano je da je poslodavac radniku u radnom odnosu dužan za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je odredbom čl. 90. st. 1. ZOR određeno da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

7.3. Odredbom članka 94. ZOR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

7.4. Odredbama čl. 194. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor

8. Odredbom čl. 33. st. 2. i st. 3. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru dok je člankom 42. Zakona o policiji propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

9. Nadalje, sukladno članku 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, dalje: KU/13) kao i članku 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, dalje: KU/17) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, pri čemu čl. 9. ZOR propisuje da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno. 9.1. Člankom 44. KU/13 i člankom 38. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

9.2. Člankom 38. stavkom 9. i 10. KU/17 propisano je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3. Nadalje, člankom 38. st. 4. KU/17 pasivno dežurstvo je definirano kao pripravnost za rad, dok je člankom 51. KU/17 propisano da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

9.4. Člankom 50. st. 1. KU/17 propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, dok je stavkom 10. istog članka propisano da iznimno od odredbi ovog Kolektivnog ugovora, prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata

10. Odredba članka 2. toč. 1. i toč. 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

11. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Jeleni Ćurlica iz kojeg nalaza i mišljenja vještakinje od 22.kolovoza 2022. proizlazi da tužitelju pripada razlika naknada plaće po osnovi za prekovremeni rad, rad po noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu, rad subotom i nedjeljom za razdoblje od 01.02.2016. do 31.1.2021. u ukupnom bruto iznosu od 207.271,54 kuna.

12. Iz iskaza priloženih spisu i izjava saslušanih svjedoka proizlazi da je rad tužitelja bio organiziran kao višednevna plovidba u trajanju od nekoliko dana, na moru 2-3 dana a po noći na vezu, da je radnim nalogom određeno radno vrijeme koje je variralo na način da su radili od 8-16, ili do 18 ili do 20 sati, a nakon toga se pisalo pasivno dežurstvo, a što se tiče pasivnog dežurstva, stalno su u tom periodu na službenoj vezi s Lukom Ploče te po dolasku u luku obavljaju uobičajene poslove održavanja broda, kao što su pranje i čišćenje i drugi uobičajeni poslovi koji su se obavljali u vrijeme pasivnog dežurstva, da je čišćenje svakodnevno, a s obzirom da stalno borave u tom prostoru gdje i spavaju, kao i da su za vrijeme pasivnog dežurstva odgovorni za plovilo, da su na vezi putem mobitela i kanalom 16., da se tijekom pasivnog dežurstva zna dogoditi da je potrebno premještati plovilo zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta te bez dopuštenja zapovjednika nisu mogli poći s broda i ostaviti brod, a dopuštenje bi iznimno dobili radi neke nužne kupovine, da su se odmarali u pasivnom dežurstvu nakon što bi obavili sve svoje zadaće koje su nužne za uredno funkcioniranje broda a da im redovno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno, koje je bilo raspoređeno prema nalogu koji bi dobili od nadređenog, te posebne zadaće nakon aktivnog radnog vremena trajale bi nekad 2 nekad 3 sata sve ovisi o poslovima koje su u to vrijeme obavljali ali da nikada između dva radna dana nisu imali neprekidan odmor od 12 sati i da su službenu odoru nosili i nakon radnog vremena, u vrijeme obavljanja poslova o kojima je prethodno iskazivao, a naravno da bi je skidali u vrijeme kada su se odmarali dok bi u slučajevima nekog alarma ili izvanredne okolnosti koja bi se dogodila za vrijeme odmora svi bili u pripravnosti i svi bi aktivno sudjelovali u rješenju te izvanredne situacije, dakle proizlazi da je tužitelj redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena jer je po nalogu i za račun poslodavca vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca te sudjelovao, u slučaju potrebe, u intervencijama radi zaštitu imovine poslodavca izvan redovnog radnog vremena, a koje poslove poslodavac nije evidentirao. Slijedom svega navedenoga, uzimajući u obzir da je radno vrijeme vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac i da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru i da je službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način, da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati dok je pasivno dežurstvo definirano kao pripravnost za rad i da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se smatra pasivnim dežurstvom kao i da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, zaključak je ovo suda da se prekovremenim radom tužitelja smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao, uz činjenicu da ni odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati, a okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu odnosno zaključak je ovoga suda da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, terenski dodatak i naknadu za pasivno dežurstvo i da tužitelju, na ime razlike između plaće koja je obračunata i plaće obračunate po nalogu suda, s tim da je sve što je poslodavac isplatio i umanjeno kod izrade nalaza i mišljenja, pripada utuženi iznos, stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

13. Zatezna kamata, koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, određena je primjenom čl. 103. st. 2. ZR- a, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), s tim da ista teče na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.

14. O troškovima parničnog troška odlučeno je temeljem članka 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) u svezi članka 155. ZPP-a. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora i to za sastav prijedloga za mirno rješenje spora 500,00 EUR (tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav tužbe 500,00 EUR (tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženih podnesaka od 4. listopada 2021., 26. kolovoza 2022. i 7.listopada 2024. u iznosu od po 500,00 EUR (tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištima 16. studenog 2021., 01. veljače 2022., 10. ožujka 2023., 14.studenog 2024. i 5.prosinca 2024. u iznosu od po 500,00 EUR (tbr. 9. t. 1. OT-a) te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (tbr. 9. t. 2. i 3. OT-a), sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.275,00 EUR (tbr. 42. OT-a), što ukupno iznosi 6.375,00 EUR te uplaćeni trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 862,70 EUR što ukupno iznosi 7.237,70 EUR ( točka II. izreke).

Dubrovnik, dana 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- ODO GUO