REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-535/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Perkušić, odvjetnik u Imotskom, protiv I-tuženika KN, II-tuženice ĐN, III-tuženice AN, IV- KN, V-tuženice ĐN sve zastupane po privremenom zastupniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku u Omišu, te VI-tuženice Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Splitu, radi utvrđenja

, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, dana 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj TN, vlasnik nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] z.k. tijelo I ZU 184 u pov od 107 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] ZU 635 u pov od 508 m2, ukupne površine od 615 m2, od čega pod kućom 88 m2, sve K. O. [katastarska općina], prikazana skicom vještaka Davora Bubala od 03.sječnja .2024. i označena točka A-B-C-DE-F-G-H-I-J, koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime u zemljišnoj knjizi nadležnog suda, uz brisanje dosadašnje uknjižbe, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su predmetne nekretnine opisane u izreci ove presude u njegovom vlasništvu i posjedu, a da su njemu pripale darovanjem od njegova oca, pok. GN, koji je stekao vlasništvo Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa pokojnim JN. Kako tvrdi da je uračunavajući vrijeme posjeda svojih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću, pa kako nije uknjižen kao vlasnik, u pogledu nekretnina citiranih u izreci presude podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik tih nekretnina te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje upisanih tuženika.

2. Tuženici zastupani po privremenom zastupniku su osporili tužbu i tužbeni zahtjev, kao i tuženica Republika Hrvatska pri čemu navedena tuženica posebno ukazuje da tužitelj nije dokazao da dio navedenih čestica ne predstavljaju javno dobro - put. Ukazuje također da osporava da je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću i neovisno o navedenom.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku odgovora Republike Hrvatske na zahtjev za mirno rješenje spora (list 4 i 5 spisa), presliku skice predmetne nekretnine (list 5 spisa), presliku ugovora o darovanju od 21. kolovoza 2012., (list 7 spisa), neslužbene kopije izvatka za predmetne nekretnine (list 9-15 spisa), presliku Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. prosinca 1982.(list 16 i 17 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Davoru Bubalu (list 33-40 i 49-62 spisa), kao i dokaz saslušanjem svjedoka VN (list 38 spisa) i tužitelja (list 76 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina kako to isti traži tužbom, te je li u tom smislu makar dio nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva javno dobro.

6. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Davora Bubala i neposrednim opažanjem na licu mjesta u sklopu izvedenog dokaza uviđajem, utvrđeno je da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju kuću s okućnicom te da niti u jednom dijelu nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva ne predstavljaju put u smislu javnog dobra.

7. Nadalje, iz iskaza svjedoka VN te tužitelja utvrđeno je da su predmetne nekretnine bile u vlasništvu i posjedu tužiteljeva oca (i oca svjedoka s obzirom da je svjedok tužiteljev brat) još od 80-ih godina prošlog stoljeća te da nitko niti od susjeda niti od drugih ljudi nije osporavao njihovom ocu pravo vlasništva a niti tužitelju kojem je od strane oca darovana predmetna nekretnina a sve na temelju prethodnog dogovora u obitelji.

7.1. Sud prihvaća iskaze navedenog svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a njihovi iskazi se nalaze i u skladu s pisanim ispravama u spisu, posebno sa preslikom ugovora o darovanju od 21. kolovoza 2012. (list 7 spisa).

8. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je posjedovanje predmetnih nekretnina od strane tužitelja, a nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Davora Bubala su identificirane i označene predmetne nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.

9. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. i 4. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a u odnosu na Republiku Hrvatsku dvostruko više vremena, time da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.

10. Slijedom navedenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik navedenih nekretnina jer je navedeni desetogodišnji, odnosno dvadesetogodišnji rok u odnosu na Republiku Hrvatsku, neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe. Iz naprijed navedenih dokaza, razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.

U Imotskom, 23. prosinca 2024.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. privremenom zastupniku

3. ODO u Splitu – Stalna služba u Makarskoj