REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-1086/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] zastupan po punomoćniku Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću, odvjetnicima, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika ODO-a, dana 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj VČ, vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] ZU 1614 u pov od 887 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] ZU 1631 u pov od 549 m2, K. O. [katastarska općina] i d. č. zem. [katastarska čestica] ZU 2793 u pov od 3767 m2, K. O. [katastarska općina] —Glavina, sve ukupne površine od 5203 m2 prikazane i označene točkama A-B-D-E-F-G-H-C-A skice vještak Gorana Kukavice od 06. studenog 2023. koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog suda, uz brisanje dosadašnje uknjižbe što je tuženica Republika Hrvatska dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine opisane u izreci ove presude stekao kupoprodajom od stvarnog vlasnika koji je navedenu nekretninu stekao nasljeđivanjem pravnih prednika budući da nekretnina predstavlja njihovu djedovinu. Tvrdi da su obitelj i prednici prodavatelja nekretnine bili u samostalnom i nesmetanom posjedu iste više od 150 godina. Unatoč tome što navodi više pravnih osnova, tužitelj ipak svoj zahtjev temelji na stjecanju vlasništva dosjelošću. Naime, kako tvrdi da je uračunavajući vrijeme posjeda svojih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću, a kako nije uknjižen kao vlasnik, u pogledu nekretnine citirane u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik te nekretnine te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ukazujući da tužitelj nije moga od navedenog prodavatelja steći pravo vlasništva jer osporava da je taj prodavatelj uopće i bio stvarni vlasnik. Nadalje, ističe i s tim u vezi da nije dokazao da su ispunjeni svi uvjeti da bi stekao vlasništvo dosjelošću.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku rješenja o nasljeđivanju od 04. ožujka 1976. ( list 5-7 spisa), presliku ugovora o kupoprodaji od 01. rujna 2022., (list 8 i 9 spisa), presliku prijepisa posjedovnog lista (list 10 spisa), presliku neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 11-23 spisa9; presliku skice predmetne nekretnine ( list 25 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Kukavici (list 39-43 te 47-57 spisa), kao i dokaz saslušanjem svjedoka BČ i OČ te saslušanjem tužitelja ( list 74,75 te 77 i 78 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temelju kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine kako to isti traži tužbom.

6. Iz iskaza svjedoka BČ, OČ te iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj kupio predmetnu nekretninu od stvarnog vlasnika GČ, te da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu obitelji GČ još od njegovih dalekih prednika, da ih nitko nikada nije smetao u korištenju te nekretnine, kao i da je predmetna nekretnina ograđena suhozidom pri čemu se posebno iskazuje da je iz iskaza svjedoka OČ, djelatnika Hrvatskih šuma utvrđeno da upravo kada je nekretnina ograđena suhozidom da se obično radi o privatnom posjedu te da oni u svojoj ophodnji to tako i tretiraju.

6.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetnih nekretnina, a njihovi iskazi se nalaze i u skladu s pisanim ispravama u spisu.

7. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je posjedovanje predmetnih nekretnina od strane tužitelja, a nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavice su identificirane i označene predmetne nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.

8. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. i 4. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.

9. Slijedom navedenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV- a, razvidno je da je tužitelji vlasnik navedene nekretnine jer je navedeni dvadesetogodišnji rok neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe. Iz naprijed navedenih dokaza, razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.

U Imotskom, 23. prosinca 2024.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. ODO u Splitu – Stalna služba u Makarskoj