Poslovni broj: Us I-2531/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice ŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, Preradovićeva 18/1, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi priznavanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata, nakon održane javne rasprave zaključene dana 29. studenog 2024., u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti tuženika, dana 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-05/23-03/159, Urbroj: 522-4/1-1-2-23-2 od 17. kolovoza 2023.

II. Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Zadar, Klasa: UP/I- 562-03/22-01/114, Urbroj: 2198-21-01-01/4-23-14 od 04. srpnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužiteljici trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-05/23-03/159, Urbroj: 522-4/1-1-2-23-2 od 17. kolovoza 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Zadar, Klasa: UP/I-562-03/22-01/114, Urbroj: 2198-21-01-01/4-23-14 od 04. srpnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava po osnovi oštećenja organizma.

2. Tužiteljica pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja iz svih Zakonom predviđenih razloga. U bitnome navodi da tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja ne iznosi podatke na kojima se temelji mišljenje Povjerenstva Ministarstva hrvatskih branitelja da ona ne može ostvariti predmetni status jer postoje zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata („Narodne novine“ broj: 84/21). Ističe da je takvim obrazloženjem, bez obrazloženja, povrijeđen članak 11. Zakona o općem upravnom postupku kao i načelo zakonitosti iz članka 5. istog Zakona jer da joj nisu predočene činjenice niti okolnosti protiv kojih bi trebala izjaviti žalbu. Nadalje tužiteljica navodi da je nejasno kako je moguće da se protiv nje ne vodi kazneni postupak i da nije ranije osuđivana za kaznena djela iz članka 5. Zakona a da je ipak označena kao neprijatelj, pomagač i suradnik neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija. Upravni postupak unutar kojeg se arbitrarno, a pritom i netransparentno, odlučuje o kvalifikacijama iz Kaznenog zakona, da nije u skladu s člankom 15. ZUP- a. Ujedno ukazuje i na Odluku Ustavnog suda broj: U-III/4670/2017 od 09. listopada 2019. Tužiteljica nadalje ističe kako ni na koji način nije sudjelovala u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i kako je za vrijeme rata živjela u [adresa] kao civilna osoba. Od posljedica granatiranja da joj je oštećen sluh. Ističe i da zahtijeva izvođenje i predočenje dokaza na osnovu kojih je proglašena pomagačem, suradnikom ili pripadnikom neprijateljskih vojnih ili paravojnih formacija. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi te da se usvoji njen zahtjev za priznavanjem statusa civilne stradalnice iz Domovinskog rata.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu vezano za tužbene navode i zahtjev tužiteljice poziva na razloge iz obrazloženja osporavanog rješenja.

4. Generalni opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu se u podnesku od 22. prosinca 2023. u bitnome pridružuje navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu.

5. Tužiteljica se u podnesku od 17. rujna 2024. očitovala na tuženikov odgovor na tužbu u bitnome ponavljajući navode iz tužbe te dodajući, u bitnome, da prilikom donošenja odluka u kojima se zadire u osnovna ljudska prava treba najprije sagledati ravnotežu prava na zaštitu nacionalne sigurnosti i prava na pravičnost postupanja prema pojedincu. U šturom mišljenju Povjerenstva da se ne navode izvori informacija iz kojih proizlazi da u odnosu na tužiteljicu postoje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. Takvo mišljenje Povjerenstva da nije točno. S obzirom na to da se tužiteljica ne može ni na koji način očitovati na navedeno mišljenje Povjerenstva, takvo mišljenje da je protuzakonito. Osporena rješenja da uopće nemaju obrazloženje o razmjernosti. Ukazuje se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-2665/17 od 21.studenog 2018. u kojoj se taj Sud pozvao na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj U-III-2086/2016 od 13. ožujka 2018. i na stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi T.G. protiv Hrvatske od 11. srpnja 2017. (zahtjev broj 39701/14), te na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5810/2023 od 03. rujna 2024. Ističe se i da su odluke u upravnom postupku bile arbitrarne i u suprotnosti s načelom razmjernosti a čime da je došlo do povrede prava tužiteljice na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. Ustava Republike Hrvatske kao i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6. U sporu je održavanjem rasprave 29. studenog 2024. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24 – dalje: ZUS).

7. Tuženik odnosno opunomoćenik istoga na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao, pa je rasprava održana u odsutnosti istog.

8. Tužiteljica je po zamjeniku svoje opunomoćenice ostala pri navodima tužbe a posebno podneska od 17. rujna 2024. ističući da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za donošenje odluke kojom će se usvojiti tužbeni zahtjev.

9. Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora kao i spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

10. Tužiteljica je zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora.

11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da j e tužbeni zahtjev osnovan.

12. Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je tužiteljica dana 13. srpnja 2022. prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava po osnovi oštećenja organizma prema Zakonu o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 84/21).

13. Nadalje je iz podataka spisa tuženog tijela razvidno, te među strankama nije sporno, da je tužiteljica hrvatska državljanka; da u evidenciji kojom raspolaže PU zadarska nije pronađen podatak o uzroku i okolnostima stradavanja tužiteljice; da ista nije pronađena u evidenciji žrtava odnosno osoba oštećenih kaznenim djelom tijekom Domovinskog rata; da tužiteljica nije osuđivana za djela iz članka 5. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te da se protiv tužiteljice ne vodi kazneni postupak.

14. Prvostupanjskim rješenjem od 04. srpnja 2023. zahtjev tužiteljice je odbijen, uz obrazloženje, u bitnome, da kod tužiteljice postoje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 84/21) koji predstavlja jedan od temeljnih uvjeta za ostvarivanje prava prema tom zakonu.

15. Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu na navedeno prvostupanjsko rješenje uz obrazloženje, u bitnome, da je Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata dalo mišljenje da u pogledu tužiteljice postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te da navedeno mišljenje predstavlja propisani dokaz iz članka 20., 21. i 22. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 118/21 – dalje Pravilnik), pa da ni prvostupanjsko tijelo ni tuženik nisu mogli donijeti drugačije rješenje.

16. Odredbom članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata propisano je da statuse i prava utvrđena ovim Zakonom ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja.

17. Odredbom članka 21. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata ("Narodne novine" broj: 118/21- dalje Pravilnik) propisano je da će povjerenstvo iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika od nadležnih tijela pribaviti podatke o podnositelju zahtjeva i civilnoj osobi poginuloj, umrloj ili nestaloj u Domovinskom ratu temeljem koje podnositelj zahtjeva izvodi svoj status, u svrhu utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

18. Odredbom članka 22. stavak 1. Pravilnika propisano je da će po pribavljanju dokaza iz članka 24. i 25. ovoga Pravilnika, prvostupanjsko tijelo cjelokupan spis predmeta dostaviti Ministarstvu radi utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona. stavkom 2. istog članka propisano je da će nakon utvrđivanja postoji li zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona, Ministarstvo predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na daljnji postupak.

19. Odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

20. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog rješenja, te imajući uvidu citirane zakonske odredbe ovaj sud smatra da je osnovan prigovor tužiteljice da ni tuženik a ni prvostupanjsko tijelo nisu obrazložili na temelju kojih činjenica i dokaza je Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata utvrdilo da u konkretnom slučaju na strani tužiteljice postoji zapreka iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.

21. Naime, spisu tuženog tijela prileži dopis Povjerenstva za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata od 12. lipnja 2023. U istom se navodi da je Povjerenstvo od nadležnih tijela pribavilo podatke o podnositelju zahtjeva radi utvrđivanja zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te da je na sjednici održanoj 01. lipnja 2023. dalo mišljenje da u pogledu imenovane postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona. Navodi se i to da će, obzirom da status i prava utvrđena Zakonom ne mogu ostvariti osobe kod kojih je utvrđeno postojanje zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona, prvostupanjsko tijelo sukladno danom mišljenju donijeti odgovarajuće rješenje.

22. Obzirom na sadržaj navedenog dopisa u konkretnom slučaju se ne može provjeriti osnovanost i pravilnost mišljenja i zaključka navedenog Povjerenstva. Stoga se niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko rješenje ne mogu smatrati obrazloženima u smislu citirane odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a.

23. Ovdje je za ukazati da se Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-2665/17 od 21. studenoga 2018. pozvao na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj U-III-2086/2016 od 13. ožujka 2018. i na stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi T.G. protiv Hrvatske od 11. srpnja 2017. (zahtjev broj 39701/14.), prema kojem je u slučaju postojanja tajnih podataka trebalo navesti dostatne razloge zbog kojih je u konkretnom slučaju bilo nužno podnositelju zahtjeva potpuno ograničiti uvid u izvješće nadležne sigurnosne agencije u tom slučaju, a u ovom slučaju ekvivalent tome je mišljenje Povjerenstva. U presudi se ističe da pravo na uvid u sve dokaze nije apsolutno i može biti ograničeno zbog nekog drugog suprotstavljenog interesa, u ovom slučaju interesa nacionalne sigurnosti te zaštite slobode i prava drugih ljudi, međutim, to ograničenje ne može biti tako široko da onemogući podnositelja da učinkovito i stvarno osporava zakonitost rješenja koje pobija u upravnom sporu. To ograničenje treba se svesti na najmanju moguću mjeru koja će istovremeno zaštititi javni interes, ali i pružiti mogućnost podnositelju da uvjeri sud u opravdanost svog zahtjeva. Članak 19. stavak 3. Zakona o tajnosti podataka (Narodne novine, broj: 79/07. i 86/12.) zahtjeva da se u pogledu onih dokaza otkrivanjem kojih bi mogla nastati šteta poduzmu mjere i radnje kojima će se to spriječiti, uz obrazloženje, a kako nadležni sudovi nisu proveli takav postupak, u kojem je podnositelj na djelotvoran način mogao zaštititi svoja prava u vezi s provedenom sigurnosnom provjerom, došlo je do povrede načela postupovne jednakosti stranaka, tj. povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 85/10. – pročišćeni tekst).

24. Sukladno navedenom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, prema kojem ograničenje prava na uvid u dokaze treba svesti na najmanju moguću mjeru dostatnu za zaštitu javnog interesa, a s druge strane omogućiti stranci da dokaže osnovanost svog zahtjeva, ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenja, kao i prvostupanjsko rješenje, ne može ocijeniti zakonitim.

25. Za navesti je i da je Europski sud za ljudska prava u presudi F.S. protiv Hrvatske od 5. ožujka 2024. u odnosu na Hrvatsku utvrdio povredu članka 1. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer tajne informacije nisu bile izložene stranci, smatrajući da navedeno postupanje predstavlja značajno ograničenje procesnih prava stranke, a naročito u slučaju kada nema drugih alata za provjeru pravilnosti donesene odluke, te iako se navedeni Protokol odnosi na postupovne garancije glede protjerivanja stranaca, tim više navedene garancije moraju vrijediti i u odnosu na hrvatske državljane.

26. Uzevši u obzir sve navedeno ovaj sud je poništio osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, jer je u konkretnom slučaju sud mišljenja da se radi o slobodnoj ocjeni navedenog Povjerenstva kada sud ne može sam riješiti upravnu stvar, ali isto tako sud je ovlašten u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, ocijeniti je li odluka donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, a sukladno članku 5. stavku 2. ZUP-a te je i kod rješenja donesenog po slobodnoj ocjeni, javnopravno tijelo dužno svoju ocjenu obrazložiti, tj. navesti činjenice na temelju kojih je utvrđeno činjenično stanje i donesen zaključak o pravnoj ocjeni kod primjene relevantnih zakonskih odredbi.

27. Slijedom navedenog u postupku nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo će zatražiti od Povjerenstva da tijelu dostavi svoje mišljenje, jer se dopis dostavljen prvostupanjskom tijelu ne može smatrati nespornim dokazom da je navedeno Povjerenstvo zaista u konkretnom slučaju utvrdilo postojanje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, a ispravnost kojeg mišljenja mora moći biti provjerljiva i od strane javnopravnih tijela, podnositeljice zahtjeva i kasnije suda. Odredbom članka 151. stavak 2. ZUS-a propisano je da je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda. Navedenim je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

28. Kako je tužiteljica uspjela u ovom sporu, tuženiku je valjalo naložiti da tužiteljici naknadi trošak ovog upravnog spora sukladno članku 144. i 147. stavak 1. ZUS-a. Tužiteljici je sukladno Tbr. 27., tbr. 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo je priznati kao opravdani trošak popisani trošak sastava podneska od 17. rujna 2024. te za zastupanje na raspravi od 29. studenog 2024. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju odnosno ukupno 2.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% sveukupno iznosi 2.500,00 eur. Navedenim je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu, 23. prosinca 2024.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv točke I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv odluke o trošku pod točkom III. izreke ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužiteljici po opunomoćenici,

-tuženiku po opunomoćeniku,

-spis upravnog tijela vratiti tuženiku,

-u spis.