Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: K-25/2022-129

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Maje Sikora, kao predsjednice vijeća te Nade Smiljanec i Anđele Rubetić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Matee Cebović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GČ, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., dalje: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-15/2022-1 od 31. ožujka 2022., nakon održane i zaključene usmene i javne rasprave 20. prosinca 2024., u nazočnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Sandre Knok-Čanić, branitelja optuženog odvjetnice UČ i optuženika osobno, dana 23. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o j e

optuženi ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin DČ i SČ, rođene G, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač i automehaničar, pismen, sa završenom srednjom školom, oženjen za FČ, otac dvoje punoljetne djece, zaposlen u hitnoj službi u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu, s prihodom naknade plaće oko 270 eura mjesečno, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i vlasnik poljoprivrednog zemljišta površine oko 15 jutara, osobnog automobila marke Škoda Octavia, godina proizvodnje 2005., quada, traktora marke Fiat, starosti preko 30 godina, vojsku služio 1987. u Kičevu, sudionik Domovinskog rata, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, prekršajno nekažnjavan prema podacima Prekršajne evidencije, neosuđivan prema podacima Kaznene evidencije, drugi postupak se ne vodi, brani se sa slobode,

k r i v j e

I. što je:

dana 29. lipnja 2020. u 13,05 sati u Rogoži, upravljajući sanitetskim vozilom marke Citroen Jumper HDI 160, registarske oznake i broja [registarska oznaka], u kojem su se kao putnici nalazili HČ, KČ, DČ i ZČ, državnom cestom DC-45 iz pravca Kutine u pravcu Garešnice, protivno odredbi članka 53. stavka 1. i članka 47. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.; 42/20,: dalje: Zakona o sigurnosti prometa na cestama), svjestan da takvom vožnjom može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu i pristajući na to, kretao se brzinom od 131 km/h, iako je brzina kretanja prometnim znakom bila ograničena na 40 km/h te iako dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, to propustio učiniti te je sanitetskim vozilom prešao na lijevu stranu kolnika, a kojom se, pravilno, kretalo teretno vozilo marke Mercedes Antos 1824 L, registarske oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljao RČ, tako da je, u nastavku vožnje, uslijed nepropisne brzine i kretanja lijevom prometnom trakom, sanitetsko vozilo prednjim dijelom udarilo u prednji dio teretnog vozila kojom prilikom je vozač teretnog vozila RČ zadobio tjelesne ozljede u vidu istegnuća mišića vrata i natučenja prsne kosti, a suvozač OČ tjelesne ozljede u vidu istegnuća mišića vrata, natučenja prsne kosti i leđa u slabinskom djelu, dok je putnik u sanitetskom vozilu DČ zadobio osobito teške tjelesne ozlijede u vidu krvarenja ispod mekih moždanih ovojnica i u moždane komore, izljeva krvi u oba prsišta, nagnječenja lijevog pluća, razdora i nagnječenja desnog pluća, prijeloma 6. prsnog kralješka s pomakom ulomaka, višestrukog prijeloma svih rebara s pomakom ulomaka te krvnog podljeva masnog tkiva retroperitoneuma, a putnik KČ osobito teške tjelesne ozlijede u vidu otvorenog prijeloma obje kosti desne potkoljenice, otvorenog prijelom obje kosti lijeve potkoljenice u skočnom zglobu, krvi u osrčju i lijevom prsištu, razdora osrčja, razdora srca, razdora donjeg režnja lijevog plućnog krila, prijeloma trupa 2. i 6. prsnog kralješka s pomakom, višestrukih prijeloma svih desnih i lijevih rebara s pomakom ulomaka, krvi u trbušnoj šupljini, razdora slezene i razdora jetre, od kojih ozljeda su na mjestu događaja preminuli, dok je putnik HČ uslijed zadobivenih osobito teških tjelesnih ozljeda u vidu iščašenja zgloba između baze lubanje i prvog vratnog kralješka, krvarenja unutar mekih moždanih ovojnica, nagnječenja mozgovine čeono-sljepoočno desno, krvi u moždanim komorama, prijeloma 1. desnog rebra i prijeloma 3. slabinskog kralješka, preminuo **.**.2020. u Općoj bolnici Bjelovar, a putnik ZČ, uslijed zadobivenih osobito teških tjelesnih ozljeda u vidu ozljeda više organa i organskih sustava, traumatskog i krvarećeg šoka, krvarenja unutar mekih moždanih ovojnica lijevo čeono-tjemeno, nagnječenja mozgovine lijevo čeono, prijeloma desnog kondila zatiljne kosti, prijeloma nosnih kostiju, prijeloma desne strane kosti donje čeljusti, prijeloma trupa i trnastog nastavka 3. prsnog kralješka s pomakom ulomaka, krvarenja u kralješnički kanal, djelomične oduzetosti lijeve ruke i potpune oduzetosti lijeve noge, zraka u sredoprsju, prijeloma 3. do 10. desnog rebra s pomakom ulomaka, prijelom 1. do 9. lijevog rebra s pomakom ulomaka, nagnječenja oba pluća, krvi u oba prsišta, razdora slezene, razdora hvatišta poprečnog dijela debelog crijeva, krvi u trbuhu i prijeloma poprečnog nastavka 1. i 2. slabinskog kralješka, zbog kojih ozljeda je došlo do razvoja obostrane gnojne upale pluća tako da je **.**.2020. preminuo na Odjelu intenzivne medicine u KB Dubrava,

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ljudi, pa je zbog toga prouzročio smrt više osoba,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona.

III. Na temelju čl. 227. st. 4. Kaznenog zakona optuženi ŠČ se za prethodno opisano kazneno djelo

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: Zakon o kaznenom postupku) nalaže se optuženom GČ da ovome sudu podmiri materijalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku i paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. točke 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 132,72 eura (strotridesetdvaeurasedamdesetdvacenta), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je pred Županijskim sudom u Bjelovaru optužnicu broj KO-DO-15/2022-1 od 31. ožujka 2022., protiv optuženog GČ, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda broj Kov-14/2022-9 od 27. srpnja 2022. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru izmijenilo je činjenični opis kaznenog djela na raspravi održanoj 20. prosinca 2024. (str.1199) te je kod tako izmijenjene optužnice ostalo do zaključenja rasprave, održane kod ovog suda 20. prosinca 2024., a sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis kaznenog djela, na način sada naveden u izreci ove presude.

3. U očitovanju u odnosu na navode optužbe u smislu čl. 416. Zakona o kaznenom postupku optuženi ŠČ izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo zbog kojeg se tereti (strana 1199).

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su provedeni dokazi i to podaci o dojavi, zapisnik o očevidu od 29. lipnja 2020. (strana 23.-29.), pročitana je i razgledana fotodokumentacija očevida sa situacijskom planom prometne nesreće (strana 30.-79.), pročitani su zapisnik provjere na cesti (strana 80.-115.), kriminalističko- tehničko izvješće (strana 116.-121.), podaci o predmetima pronađenima tijekom vršenja očevida (strana 122.-124.), skica (strana 125), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (strana 127.-128.), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (strana 129.-130.), podaci o prijevozu vozila (strana 131.), izvješće o osiguranju mjesta događaja (strana 132.-135.), prijave povreda (strana 136.-137.), analiza poziva i poruka (strana 139.-144.), podaci o telekomunikacijskom prometu (strana 145.), zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta (strana 146.-148.), podaci o kretanju (strana 151.-152.), analiza alkohola u krvi i mokraći za RČ uz zapisnik o vještačenju i mišljenje (strana 159.-167.), zapisnik o vještačenju po stalnom sudskom vještaku za toksikologiju Maji Jeleni Čop u odnosu na toksikološko vještačenje RČ (strana 169.-176.), nalaz i mišljenje vještaka obducenta BČ povodom smrti pokojnog DČ (strana 179.-183.), nalaz i mišljenje vještaka obducenta BČ uz prikaz (strana 184.-188.), dokumentacija za oštećenike (strana 195.-198.), smrtni list za DČ (strana 199.), nalaz i mišljenje vještaka odbucenta BČ uz skicu, povodom smrti oštećenog KČ (strana 202.-207.), dokumentacija za oštećenika (strana 214.), nalaz i mišljenje vještaka obducenta BČ uz skicu povodom smrti oštećenog HČ (strana 217.-221.), podaci o oštećenicima (strana 227.-233.), analiza alkohola u krvi i očnoj vodici uz zapisnik o vještačenju i mišljenje samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja MČ u odnosu na oštećenog KČ (strana 239.-247.), analiza alkohola u krvi i očnoj vodici za oštećenog DČ uz zapisnik o vještačenju i mišljenju samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja MČ (strana 248.-256.), zapisnik o vještačenju po vještaku za toksikološka vještačenja ŽČ u odnosu na oštećenog KČ (strana 258.-261.), zapisnik o vještačenju uz nalaz i mišljenje za oštećenog DČ po vještaku za toksikološka vještačenja ŽČ (strana 264.- 267.), zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta (strana 268.-273.), medicinska dokumentacija za oštećenog ZČ (strana 274.-313.), zapisnik o obdukciji (strana 313.-318.), medicinska dokumentacija za optuženog GČ (strana 321.- 402., 405.-414.), razgledan je CD medij sa ispisom brzine kretanja za teretni automobil registarske oznake i broja K 493 HL (strana 418.), pročitan nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet mr.sc. Roberta Spudića (strana 419.-436.), zapisnik o ispitivanju svjedoka RČ (strana 461-463.), zapisnik o ispitivanju svjedoka OČ, (strana 464.-466.), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐČ (strana 466.-469.), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆČ (strana 476.-478.), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČČ (strana 480.-482.), dokumentacija vezana za satelitsko praćenje sanitetskog vozila (strana 491.-497.), zapisnik o ispitivanju svjedoka VČ (strana 514.-516.), dokumentacija Doma zdravlja bjelovarsko-bilogorske županije (strana 522.-534.), dokumentacija tvrtke Mireo d.d. (strana 539.-540.), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka Petra Škavića (strana 545.-591.), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet mr.sc. Roberta Spudića (strana 596.-598.), dokumentacija za optuženog (strana 625.-627.), medicinska dokumentacija za optuženog (strana 656.-658.), nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet mr.sc. Roberta Spudića i sudsko-medicinskog vještaka Petra Škavića, dr.med., na raspravi 24. svibnja 2023. (strana 674.-684.), dokumentacija obrane (strana 687.-700.), potvrda o visini dohotka, dopuna prometno-tehničkog vještačenja po vještaku mr.sc. Robertu Spudiću (strana 730.-733., 738.-740.), nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. Roberta Spudića na raspravi 17. studenog 2023. (strana 759.-763.), medicinska dokumentacija Opće bolnice „Dr. PČ“ [adresa] za optuženog (strana 780.-787.), osobni zdravstveni karton optuženog (strana 788.-895.), medicinska dokumentacija Specijalne bolnice za specijalnu rehabilitaciju Krapinske Toplice za optuženog (strana 912-920.), medicinska dokumentacija Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice Zagreb za optuženog (strana 921.-952.), medicinska dokumentacija Opće županijske bolnice Pakrac za optuženog (strana 953.-955.), dokumentacija Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice Zagreb za optuženog (strana 956.-1001.), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra prim. dr. Marije Kudumija Slijepčević uz sudjelovanje psihologa NČ (strana 1016.-1029.), medicinska dokumentacija za optuženog (strana 1039.), nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. Marije Kudumija Slijepčević te iskaz svjedoka ĆČ i svjedoka RČ na raspravi 16. veljače 2024. (strana 1040.-1044.), nalaz i mišljenje vještaka prof. prim. dr. JČ i Petra Škavića (strana 1057.- 1075.), nalaz i mišljenje vještaka Petra Škavića i JČ na raspravi 12. lipnja 2024. (strana 1083.-1087.), podaci vještaka (strana 1088.- 1091.), dopuna nalaza i mišljenja vještaka mr.sc. Roberta Spudića (strana 1114.-1116.), nalaz i mišljenje vještaka Petra Škavića i prof. prim. dr. JČ te mr.sc. Roberta Spudića na raspravi 27. studenog 2024. (strana 1155.- 1161.), dokumentacija vještaka mr.sc. Roberta Spudića o certifikatima i ovlaštenjima očitanja senzora zračnih jastuka i podatka o certificiranju uređaja kao dopuna vještačkog nalaza (strana 1170. – 1174., 1183.-1195.). Pročitani su podaci Kaznene evidencije i Prekršajne evidencije te podaci o vođenju drugih kaznenih postupaka. Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženi ŠČ.

5. Odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane za ispitivanje u svojstvu svjedoka EČ, djelatnika Policijske postaje Daruvar, koji je provodio očevid prometne nesreće, radi utvrđivanja jesu li traženi potencijalni tragovi koji se odnose na kočenje ABS sustava.

6. Nije bilo sporno tijekom postupka da je dana 29. lipnja 2020. u 13,05 sati u Rogoži, došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali optuženi ŠČ, upravljajući sanitetskim vozilom marke Citroen Jumper HDI 160, registarske oznake i broja [registarska oznaka], u kojem su se kao putnici nalazili HČ, KČ, DČ i ZČ, državnom cestom DC-45 iz pravca Kutine u pravcu Garešnice te teretno vozilo marke Mercedes Antos 1824 L, registarske oznake i broja [registarska oznaka], kojim je iz smjera Kapelice u smjeru Kutine upravljao RČ. Nije bilo sporno da je u vrijeme događaja na mjestu prometne nesreće bio postavljen prometni znak „Ograničenje brzine 40 km/h“. Nije bilo sporno prema medicinskoj dokumentaciji da je u prometnoj nesreći vozač teretnog vozila RČ zadobio tjelesne ozljede u vidu istegnuća mišića vrata i natučenja prsne kosti, dok je suvozač u teretnom vozilu OČ zadobio tjelesne ozljede u vidu istegnuća mišića vrata, natučenja prsne kosti i leđa u slabinskom dijelu. Nije bilo sporno da su putnici u sanitetskom vozilu oštećeni DČ, oštećeni KČ, oštećeni HČ i oštećeni ZČ preminuli uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći. Nije bilo sporno da optuženi ŠČ u vrijeme prometne nesreće nije bio aktivan na mobilnim telefonima. Nije bilo sporno da je Policijska postaja Garešnica zaprimila dojavu o događaju u 13,05 sati, a očevid je proveden 29. lipnja 2020. u vremenu od 15,25 sati do 17,35 sati.

7. Sporno je bilo je li optuženik svojim postupanjem kršio propise o sigurnosti prometa i time izazvao opasnost za život ljudi te zbog toga prouzročio smrt više osoba, kao i je li takvim postupanjem počinio kazneno djelo zbog kojeg bi bio kazneno odgovoran. 8. Optuženi ŠČ ispitan je na raspravi održanoj kod ovog suda dana 20. prosinca 2024. (str. 1201-1203) te je ostajući kod obrane iznesene kod državnog odvjetnika, naveo kako ne zna što se desilo i ničega se ne sjeća. Volio bi da se može vrijeme vratiti unazad te bolje da se to desilo njemu nego tim stradalim ljudima i ne može živjeti s tim događajem. Na pitanje svog branitelja optuženi navodi da je vozač cijeli život i cijeli radni staž od nekih 35 do 36 godina te je bio profesionalni vozač kamiona kod privatnika, a vozač saniteta nekih 8-10 godina i nikada nije imao prometnu nesreću. Nikada nije vozio takvom velikom brzinom kao što se navodi u optužbi. U raznim situacijama hitnosti, kada je vozio pod rotirkama i uz zvučni signal, čak ni tada nije vozio takvom brzinom te nikada nije bilo potrebe za tim i stoga ne prihvaća zaključak da se kritične zgode kretao brzinom od 130 km/h. Napominje da su vozače saniteta nadređeni pratili i upozoravali da ukoliko ih zaustavi policija ili ih snimi radar, da sami snose troškove i plaćaju kazne ako nije bio u pitanju hitan slučaj, dok bi u slučaju hitnosti opravdanje policiji, primjerice za prebrzu vožnju pisao poslodavac i vozač koji je vozio. U tom slučaju bi se prilagali putni nalozi i dokumentacija iz koje bi bila vidljiva potreba hitnog postupanja. Što se tiče ranijih tegoba, optuženi navodi kako je jednom rano ujutro, nekih par mjeseci prije ove predmetne prometne nesreće, vozio vozilo saniteta u [adresa] te se nije osjećao dobro, što su uočili drugi zdravstveni djelatnici u bolnici pa kako mu je izmjeren visoki tlak, bio je na Hitnoj pomoći, nekih 2-3 sata na infuziji. Provedenim pretragama utvrđeno je da ima suženje vratnih žila, no da s tim i dalje može voziti vozilo saniteta. Što se tiče načina vožnje pacijenata, uz vozača bi trebao biti i medicinski tehničar, no zbog manjka tehničara vrlo često su vozači za pacijente ujedno i pratnja te smatra da do predmetne prometne nesreće ne bi došlo da je sa njim bio i medicinski tehničar.

9. Svjedokinja IČ, ispitana kod državnog odvjetnika, a potom i na raspravi (strana 476-478), iskazala je što se tiče same prometne nesreće, da o tome nema nikakvih saznanja. Toga dana kada je došlo do prometne nesreće, njezin otac, ovdje optuženi, došao je kod nje, prijepodne između 10,00 sati i 11,00 sati i ostao je nekih pola sata i sjeća se da je bilo jako vruće. Otac čim je došao, rekao je da je jako žedan te je iskapio bocu mineralne Jamnice od 1 litre. Otac joj je rekao da mu je vruće i da je „sav nikakav“, no nije pridavala tome nekakvu posebnu pažnju, jer je bilo općenito vruće tog dana. Naknadno, nakon tri do četiri sata, saznala je za prometnu nesreću i nakon izlaska oca iz bolnice, pokušala je s njim razgovarati o tome što se dogodilo, no on se ničega ne sjeća, tako da nitko od ukućana ne zna što se dogodilo i zbog čega je došlo do prometne nesreće. Sud prihvaća ovaj iskaz, jer svjedokinja IČ nema neposrednih saznanja o samoj prometnoj nesreći, već samo o okolnostima nekoliko sati prije prometne nesreće, koje se odnose na stanje samog optuženika, dok ima posredna saznanja nakon prometne nesreće, o tome da je došlo do prometne nesreće, no uzrok joj nije poznat.

10. Svjedok RČ (str.461-463) iskazao je da je kritične zgode bio vozač teretnog vozila Mercedes Antos reg. oznake i broja [registarska oznaka], a na mjestu suvozača bio je OČ. Vozilom se kretao iz smjera Garešnice prema Kutini, dok se optuženi kretao od smjera Kutine prema mjestu Rogoža, gdje se prometna nesreća i dogodila. Na tom mjestu postoji jedan prijevoj te nekih pet metara prije oznake za mjesto Rogoža, uočio je vozilo iz suprotnog smjera i nakon što je optuženi prešao prijevoj, krenuo je na njegovu stranu i prelazio je iz svoje prometne trake u drugu prometnu traku, zatim i u prometnu traku kojom se on kretao, a to skretanje vozila iz suprotnog smjera bilo je naglo. Na tom području inače voze vozači iz PPK pa je mislio da se to netko šali, međutim, shvatio je da se nitko ne šali i krenuo je vozilom bježati desno koliko je mogao, jer je sa strane bio kanal. Još dok je bio u vožnji, dok nije vozilom stao, uočio je da se optuženi vozilom počeo vraćati iz tog smjera kretanja i došlo je do direktnog sudara, udara u teretno vozilo. Da se optuženi nastavio kretati u tom smjeru kretanja u kojem je naglo skrenuo, do udara u vozilo ne bi došlo, već bi sletio s ceste u putni jarak i zabio se u nasip. U trenutku udara vozila optuženog u njegovo vozilo stao je, nije bio u kretanju i što se tiče smjera kretanja vozila optuženog, po sudarnom položaju pretpostavio je da se optuženi počeo vraćati iz smjera u kojemu je prethodno krenuo. Sve se jako brzo odvijalo i zbog toga to nije mogao sve pratiti i nije mogao uočiti je li vozač vozila kočio prije udara u njegovo vozilo. U vrijeme događaja jako je sijalo sunce, već prema zapadu, tako da nije mogao uočiti osobe u sanitetskom vozilu. Vozač sanitetskog vozila nakon prometne nesreće bio je pri svijesti te pokušavao izaći, a vrata tog vozila već su od udarca bila otvorena i OČ je pokušavao izvući optuženog iz vozila u trenutku kada je on došao do njih pa su mu kolega OČ i on pomogli i polegli ga na travu na desni bok uz vozilo. Optuženi je bio pri svijesti, u šoku, samo je jaukao, sa njim nisu razgovarali niti je on išta govorio. U prostoru za prijevoz u vozilu saniteta bilo je više osoba te su jednu osobu također polegli na cestu na lijevi bok, dok su vatrogasci i Hitna pomoć po dolasku preuzeli brigu oko drugih osoba u vozilu.

11. Svjedok OČ (str.464-466), iskazao je da je bio suvozač u teretnom vozilu reg. oznake i broja [registarska oznaka] i nije previše obraćao pozornost na prometnu situaciju, no prije oznake mjesta Rogoža, krajičkom oka ugledao je na vrhu prijevoja kako im u susret dolazi neko vozilo, koje se u tom trenutku nalazilo na svojoj prometnoj traci. U jednom trenutku je njegov kolega RČ rekao: „Di će ovaj“ i tada je podigao pogled na cestu i na dva do tri metra ispred njih, ugledao je vozilo koje se po njihovoj prometnoj traci kreće direktno prema njima te je uslijedio udarac vozila u prednji dio teretnog vozila. Nakon naleta tog vozila, izašli su iz kabine svog vozila, a kako su se uslijed udarca vrata na vozačevoj strani sanitetskog vozila otvorila te kako je vozač bio pri svijesti i pokušavao izaći, RČ i on pomogli su vozaču i polegli ga uz vozilo na desni bok, a potom, kako je u prostoru za prijevoz putnika u unutrašnjosti sanitetskog vozila bilo više osoba te kako je iz unutrašnjosti skoro ispao jedan čovjek, uspjeli su ga pridržati i potom ga polegli na lijevi bok, dok su vatrogasci i Hitna pomoć po dolasku preuzeli brigu oko drugih osoba u vozilu.

11.1. Provedenim ispitivanjem alkoholiziranosti vozača teretnog vozila RČ (str.128), kao i suvozača u teretnom vozilu OČ (str.127), nije utvrđeno postojanje alkohola u krvi, odnosno, koncentracija alkohola u krvi je bila 0,00 g/kg. Nije bilo sporno prema provedenom toksikološkom vještačenju (str.159-168, 169- 176) da je u vrijeme prometne nesreće vozač teretnog vozila RČ bio trijezan i kod istog nije utvrđena prisutnost droga, psihotropnih tvari ni njihovih metabolita. Na provedena ispitivanja alkoholiziranosti i toksikološka vještačenja stranke nisu stavljale primjedbe i sud ih prihvaća u cijelosti kao objektivne i sukladne pravilima struke, znanosti i vještine te ih je sud uz suglasnost stranaka pročitao. 12. Svjedok ĐČ (str.467-469) nema neposrednih saznanja o načinu nastanka prometne nesreće, jer je na mjesto događaja došao nakon prometne nesreće, kada se već okupilo dosta ljudi. Vidio je u prometnoj traci, gledajući iz smjera Garešnice prema Kutini, u kojoj se nalazilo teretno vozilo, da se nalazi i vozilo saniteta.

13. Svjedok ČČ (str.480-482) nema neposrednih saznanja o načinu kretanja vozila prije same prometne nesreće i nastanku prometne nesreće, jer je na mjesto događaja došla nakon prometne nesreće.

13.1. Sud prihvaća iskaze prethodno navedenih svjedoka RČ, OČ, ĐČ i ČČ o okolnostima o kojima imaju neposrednih saznanja, jer su bili na mjestu prometne nesreće, pri čemu o načinu kretanja optuženog u vozilu saniteta neposrednih saznanja ima samo vozač teretnog vozila RČ koji je pratio prometnu situaciju i njegov iskaz sud prihvaća kada iskazuje o činjenicama koje su mu poznate iz vlastitog opažanja i koje činjenice potvrđuje i prometno-tehnički vještak.

14. Svjedokinja VČ (str.514-516), rukovoditelj službe za organizacijsko- tehničke poslove i sanitetski prijevoz bolesnika Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije, iskazala je da sanitetsko vozilo kojim je upravljao optuženi ŠČ najnovije vozilo, ne starije od godinu dana i istim je zadužen i vozio ga je isključivo optuženi. Svjedokinja nije upoznata da bi optuženik imao zdravstvenih problema, no svi vozači idu na sistematski pregled u Medicinu rada i u dosjeu optuženog postoje uvjerenja o sposobnosti za obavljanje posla. Odmah po saznanju za nastanak prometne nesreće, pregledom GPS sustava vidjela je registarsku oznaku vozila i lokaciju u mjestu Rogoža i po tome je znala da je optuženi sudjelovao u prometnoj nesreći te se u spisu, na strani 135-136, sada na strani 151-152, nalazi ispis iz sustava za navedeno sanitetsko vozilo. O sistematskim pregledima optuženog priložena je medicinska dokumentacija i uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 10. prosinca 2019. (str.522-534), prema kojem je optuženi ŠČ, po zanimanju vozač, za poslove vozača saniteta zdravstveno sposoban, uz korekciju vida naočalama, a slijedeću provjeru zdravstvene sposobnosti potrebno je obaviti najkasnije do 9. prosinca 2021. za zdravstveno stanje i 9. prosinca 2023. za psihičke sposobnosti.

14.1. Sud prihvaća iskaz svjedoka VČ o okolnostima o kojima ima neposrednih saznanja, a odnose se na vozilo saniteta koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći i kojim je bio zadužen optuženik te ga je vozio isključivo optuženik. Svjedokinja potvrđuje da za optuženika postoje uvjerenja o sposobnosti za obavljanje posla.

15. Provedeno je prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet mr.sc. Robertu Spudiću pa je prema nalazu i mišljenju vještaka (str.419- 436) utvrđeno da je sanitetsko vozilo Citroen prednjim dijelom vozila naletjelo na prednji dio teretnog vozila Mercedes. U trenutku kontakta sanitetsko vozilo je u potpunosti prešlo na lijevu stranu kolnika za suprotni smjer kretanja. Teretno vozilo Mercedes se u trenutku kontakta nalazilo u potpunosti na desnoj strani kolnika za svoj smjer kretanja. Mjesto kontakta je bilo na desnoj prometnoj traci Državne ceste DC-45 za smjer kretanja teretnog vozila Mercedes i određeno je zaustavnim položajem sanitetskog i teretnog vozila. Brzina kretanja sanitetskog vozila Citroen pet sekundi prije sudara iznosila je 131 km/h te da se sanitetsko vozilo zaustavljalo intenzivnim kočenjem, moglo se pri brzini od oko 131 km/h zaustaviti na putu od oko 113,8 m, kroz vrijeme od oko 5,6 s i može se zaključiti da je vozač sanitetskog vozila pri brzini kretanja od 131 km/h intenzivno kočio jer je u jednoj sekundi smanjio brzinu kretanja sa 131 km/h na 100 km/h, dakle, za 31 km/h. Prema dijagramu očitanja brzine teretnog vozila Mercedes, brzina kretanja teretnog vozila pet sekundi prije sudara (kontakta), iznosila je 73 km/h, četiri sekunde prije sudara (kontakta) brzina kretanja je iznosila 71 km/h, tri sekunde prije sudara (kontakta) brzina kretanja je iznosila 70 km/h, dvije sekunde prije sudara (kontakta) brzina kretanja je iznosila 67 km/h, jednu sekundu prije sudara (kontakta) brzina kretanja je iznosila 65 km/h i u trenutku sudara zabilježeno je snažno usporenje (deceleracija) teretnog vozila Mercedes, pri čemu je brzina kretanja teretnog vozila u trenutku sudara iznosila 48 km/h. Nadalje, dvije sekunde prije sudara sanitetsko vozilo Citroen je od mjesta sudara bilo udaljeno oko 51,5 m, dok se teretno vozilo dvije sekunde prije sudara nalazilo na udaljenosti od oko 48 km/h, a na međusobnoj udaljenosti od oko 99,5 m vozači su se mogli međusobno uočiti i na toj udaljenosti sanitetsko vozilo se nalazilo na lijevoj strani kolnika. Granična brzina za savladavanje zavoja iz smjera kretanja sanitetskog vozila Citroen iznosi 133,2 km/h, a kako je brzina kretanja sanitetskog vozila iznosila 131 km/h, može se zaključiti da je vozač sanitetskog vozila u vožnji kroz zavoj upravljao vozilom graničnom brzinom za savladavanje zavoja prije početka gubitka kontrole nad kretanjem i upravljivosti nad sanitetskim vozilom. Tehničkim putem se ne može utvrditi je li vozač sanitetskog vozila Citroen prije prometne nesreće poduzimao radnju pretjecanja ili obilaženja niti razlog prelaska sanitetskog vozila Citroen na lijevu stranu kolnika, već se razlog prelaska sanitetskog vozila Citroen na lijevu stranu kolnika može tražiti u subjektivnim osobinama vozača, pri čemu bi prometnu nesreću izbjegao da se kretao brzinom jednakom ili manjom od 82,9 km/h, pri čemu je ograničenje brzine kretanja vozila na mjestu nastanka prometne nesreće regulirano prometnim znakom i iznosi 40 km/h.

16. Prema dokumentaciji satelitskog praćenja sanitetskog vozila (491-497), brzina kretanja sanitetskog vozila iznosila je u 13:05:04 sati 87 km/h, u 13:05:09 sati 80 km/h, u 13:05:14 sati 68 km/h, u 13:05:19 sati 55 km/h, u 13:05:28 sati 55 km/h, u 13:05:30 sati 0 km/h, a pribavljeno je i očitovanje TD Mireo d.d. Pula (str.538-540), prema kojem su uređaji ugrađeni u vozila u stanju očitati, više ili manje precizno, podatke o položaju, smjeru i brzini kretanja u određenom trenutku i poslati podatke na unaprijed definirani server, pri čemu se položaj određuje korištenjem GPS-a, a očekivana pouzdanost određivanja položaja je unutar pet metara u 95% slučajeva i podaci se očitavaju svakih 100 metara kad se vozilo kreće.

16.1. Navedena dokumentacija dostavljena je vještaku mr.sc. Robertu Spudiću, koji očitujući se na primjedbe obrane, zaključuje (str.596-597) da je iz satelitskog praćenja kretanja sanitetskog i teretnog vozila zabilježeno različito vrijeme nastanka prometne nesreće, kako neposredno prije, tako i u trenutku sudara vozila, pri čemu razlika u vremenu iznosi 28 sekundi, tako da je upitno točno vremensko praćenje kretanja sanitetskog vozila u konkretnom slučaju. Nadalje, ne može se utvrditi točno vrijeme između 13:05:19 i 13:05:28 jer je prekriveno zelenom točkom (str.495), tako da se ne može utvrditi koliko je iznosila brzina kretanja sanitetskog vozila pet sekundi prije sudara. Iz podataka satelitskog praćenja rada sanitetskog vozila tvrtke Mireo d.d., vozač sanitetskog vozila devet sekundi prije sudara smanjio je brzinu kretanja za 10 km/h, a u nepoznatom vremenu u sekundama (13:05:??), povećao je brzinu kretanja za 10 km/h, no razlog povećanja brzine kretanja se tehničkim putem ne može utvrditi. Do odstupanja između podataka telemetrije sanitetskog vozila i satelitskog praćenja kretanja sanitetskog vozila može doći zbog greške na ABS senzoru, koju nije bilo moguće utvrditi ili greške u dimenzijama i neispravnosti pneumatika kotača, no na sanitetskom vozilu nalazili su se pneumatici propisanih dimenzija. Tehničkim putem vještak nije bio u mogućnosti utvrditi ispravnost GPS prijemnika, odnosno senzora ubrzanja vozila. Kako mjerenje ubrzanja vozila koristi podatke iz senzora ubrzanja, nije moguće utvrditi je li izvršena kalibracija uređaja, tako da je moglo doći do odstupanja između podataka telemetrije sanitetskog vozila i satelitskog praćenja kretanja sanitetskog vozila, a uzimajući prethodno navedene podatke u obzir, vještak zaključuje da kada bi razlika između sudarne brzine sanitetskog i teretnog vozila iznosila samo 7 km/h, tada bi, s obzirom na veliku razliku u masama vozila od preko 3000kg, moralo doći do rotacije sanitetskog vozila, odnosno, do odbačaja sanitetskog vozila nakon sudara i za očekivati bi bilo da satelitsko i teretno vozilo ne ostanu „priljubljeni“ jedno uz drugo.

17. Vještak mr.sc. Robert Spudić očitovao se usmeno i neposredno na raspravi kod ovog suda 24. svibnja 2023. (K-25/2022-19, str.676-680), navodeći da je kod Policijske postaje Garešnica izuzet senzor zračnih jastuka te kako nisu ostali materijalni tragovi na kolniku u vidu kočenja, zanošenja vozila, brzina sanitetskog vozila utvrđena je na temelju očitanja dijagrama brzine iz senzora zračnih jastuka. Vozilo je opremljeno ABS sustavom kočenja i tragovi kod kočenja sa ABS sustavom postoje, međutim, oni nisu jako izraženi, već se pri sunčanom vremenu trag kočenja sa ABS sustavom može vidjeti tzv. "zrcaljenjem" površine kolnika, gledanjem površine kolnika pod određenim kutom prema suncu, no na fotografijama snimljenim prilikom prometne nesreće ti tragovi se ne mogu vidjeti. Nadalje, utvrđena brzina iz modula zračnih jastuka odgovara utvrđenoj brzini prilikom sudara, a brzina u trenutku sudara je usporediva, odnosno, kompatibilna sa oštećenjima nastalima na vozilu. Tehničkim putem vještak ne može utvrditi je li vozač sanitetskog vozila izgubio svijest, ali prometno-tehnička analiza prometne nesreće je pokazala da se oko dvije sekunde prije sudara sanitetsko vozilo nalazilo u potpunosti na lijevoj strani kolnika. Uporabom digitalne tehnike može se utvrditi preko elektronskih sklopova unutar vozila način kretanja vozila, brzina kretanja vozila, reagiranje na papučicu kočnice i papučicu akceleratora te na upravljački sustav. Na posebno pitanje o načinu izuzimanja podataka iz vozila, vještak odgovara da u slučaju da su na vozilu nastala manja oštećenja i da je moguće napajanje iz akumulatora vozila, podaci se izuzimaju iz putnog računala, no ako je napajanje akumulatora ispod 12 volti, tada se pomoću dodatnog akumulatora mogu izvući podaci iz putnog računala. U konkretnom slučaju na sanitetskom vozilu su nastupila takva intenzivna oštećenja da je podnica vozila ušla u kabinu vozila pa nije bilo moguće iz putnog računala analizirati podatke na prethodna dva načina, već se pristupilo izuzeću elektronskog sustava senzora zračnih jastuka. Bosch CDR uređaj se spaja na senzor zračnih jastuka, prilikom čega se izuzimaju podaci koji su zabilježeni radom senzora zračnih jastuka u vremenu od tri do pet sekundi prije prometne nesreće. Vještak je koristio i crash testove prilikom pisanja nalaza i mišljenja, jer ima katalog, odnosno, bazu crash testova vozila gdje su bila slična oštećenja. Vezano za pitanje GPS praćenja vozila, koje je utvrdilo brzinu kretanja od 55 km/h i odgovaraju li oštećenja pri brzini od 55 km/h oštećenjima na sanitetskom vozilu ili oštećenjima pri brzini od 87 km/h, vještak odgovara da pod uvjetom da je brzina kretanja u trenutku sudara sanitetskog vozila iznosila 55 km/h, tada imajući u vidu brzinu kretanja teretnog vozila od 48 km/h u trenutku sudara, proizlazi razlika u brzinama od samo 7 km/h. Pod tim uvjetom, uslijed dva i pol puta veće mase teretnog vozila, došlo bi do odbijanja sanitetskog vozila unatrag, no prema fotografskom elaboratu i situacijskom planu prometne nesreće sanitetsko i teretno vozilo ostala su "priljubljena", jedno uz drugo. Uzimajući u obzir brzinu kretanja saniteta od 87 km/h, brzina je bila za oko 39 km/h veća od brzine kretanja teretnog vozila, tako da je sanitet svojom naletnom većom brzinom poništio razliku u masama vozila. Na pitanje što se događa sa teretnim vozilom u trenutku kontakta, vještak odgovara da prema situacijskom planu prometne nesreće nisu zabilježeni tragovi zanošenja teretnog vozila, tako da je teretnog vozilo ostalo na mjestu prometne nesreće. Na pitanje u vezi stranice 9 nalaza, gdje je objašnjena brzina kretanja teretnog vozila, iščitana iz digitalnog tahografa, vještak odgovara da je u trenutku sudara teretno vozilo imalo brzinu kretanja od 48 km/h, tako da se u otprilike manje od tri sekunde ta brzina svela na 0 km/h. Na posebno pitanje u vezi tablice na strani 7 nalaza, dvije sekunde prije kontakta, vještak odgovara da je iz senzora zračnog jastuka pronađen jedan događaj, koji je bio pohranjen u senzoru zračnih jastuka, a koji je potvrđen brzinom kretanja sanitetskog vozila. Pet sekundi prije prometne nesreće vidljivo je da je vozač reagirao na pedalu kočnice, pod imenom "breaking number one", što znači kočenje broj 1 i to kočenje je bilo do dvije sekunde prije sudara, kada uređaj odnosno senzor nije više zabilježio reakciju na papučicu kočnice. Na pitanje je li uređaj zabilježio reakciju vozača na upravljač, vještak odgovara da je uređaj zabilježio samo brzinu kretanja sanitetskog vozila, kao i promjenu brzine u jednom događaju, dok reakcija na upravljač nije zabilježena i vozač sanitetskog vozila započinje s radnjom intenzivnog kočenja prije prometnog znaka ograničenja brzine kretanja od 40 km/h, a prestaje s radnjom intenzivnog kočenja dvije sekunde prije sudara, kada je udaljeno oko 51,5 metara. Postoji velika razlika od 28 sekundi između satelitskog praćenja kretanja sanitetskog vozila i teretnog vozila, tako da je upitno točno vremensko praćenje kretanja sanitetskog vozila u konkretnom slučaju. Kao i za digitalni tahograf, tako je i za GPS sustav potrebna kalibracija ili umjeravanje sustava, pri čemu se provjeravaju dimenzije guma, tlak zraka u gumama, opseg kotača, brzinske oznake na gumama i slično. U konkretnom slučaju za sanitetsko vozilo vidljivo je da je svakih pet sekundi GPS sustav bilježio brzinu kretanja sanitetskog vozila, osim u vremenu između 13:05:19 i 13:05:28, gdje nije vidljivo vrijeme u sekundama, za razliku od teretnog vozila koje je bilježilo brzinu kretanja svakih jednu sekundu. Kod teretnog vozila tahograf teretnog vozila je povezan sa GPS sustavom, koje automatski skida podatke s digitalnog tahografa i kartice vozača i automatski šalje te podatke na server. Kod GPS sustava sanitetskog vozila podaci su se ažurirali svakih pet sekundi koji su slali tzv. "tikove" za analizu na server koji ažurira podatke. Može se dogoditi razlika u vremenu koje je poslano iz vozila i koje je zabilježio server. Tad operater dobiva izlist i može raditi korekciju vremena ili kilometara. Moguće je odstupanje između podataka telemetrije vozila i satelitskog praćenja, pod uvjetom ako je evidentirana greška na ABS senzoru ili ako je evidentirana greška u neispravnosti i dimenzijama pneumatika kotača, no grešku na ABS senzoru nije bilo moguće utvrditi, a pneumatici na sanitetskom vozilu bili su propisanih dimenzija. ABS senzor nije izuzet, jer je intenzitet oštećenja vozila bio takav da je on jednostavno uništen, dok na izuzetom senzoru zračnog jastuka nisu evidentirana mehanička oštećenja u vidu pukotina, ogrebotina, kao ni pohabanosti kućišta senzora. S obzirom na brzinu kretanja sanitetskog vozila, da bi prešlo sa desne na lijevu stranu kolnika, sanitetskom vozilu je bilo potrebno oko jedne sekunde, u kojoj je prešao od oko 25 do 28 metara, a kako je od prometnog znaka ograničenja brzine 40 km/h do sudarnog položaja između vozila bila udaljenost od oko 90 metara, tehnički je moguće da sanitetsko vozilo u jednoj sekundi pređe sa desne na lijevu stranu kolnika, a tada je i bilo moguće uočavanje vozača jednog i drugog vozila.

18. Obrana je stavila primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka Roberta Spudića u dijelu u kojem vještak utvrđuje naletnu brzinu sanitetskog vozila na teretno vozilo od 87 km/h, budući iz GPS analize praćenja vozila proizlazi potpuno drugačija dinamika kretanja sanitetskog vozila. Obrana smatra da vještak nije poduzeo sve mjere koje je trebao poduzeti radi utvrđivanja razlike u podacima prikupljenima iz senzora zračnih jastuka u odnosu na GPS uređaj, nije provjerio je li izvršena kalibracija uređaja, nije tehničkim putem utvrdio potencijalnu grešku na ABS senzoru. Nadalje obrana osporava valjanost nalaza u dijelu u kojem vještak tvrdi kako je moguće da tragovi intenzivnog kočenja nisu bili vidljivi, odnosno, ako su isti i nastali, da nisu evidentirani. Obrana ističe kako izostanak ovih tragova jasno ukazuje na vjerodostojnost i valjanost podataka GPS praćenja sanitetskog vozila, tim više što je obrana za potrebe ovog postupka naručila vještačenje po vještaku dipl.ing. Ivanu Pekeri, koji suprotno vještaku Spudiću utvrđuje kretanje teretnog vozila marke Mercedes u trenutku prometne nesreće, te tvrdi da je isto bilo zaustavljeno ili u samom zaustavljanju, dok brzinu naleta sanitetskog vozila kao vjerodostojnijom određuje 55 km/h, uz navod da su najintenzivnija oštećenja na sanitetskom vozilu vidljiva na prednjem desnom kraju vozila optuženika i prednjem braniku vozila marke Mercedes, u dijelu oko sredine lijeve polovine i da se vozilo optuženika nalazilo u kretanju ukošeno u lijevo u odnosu na tangentu zavoja, dok se vozilo marke Mercedes nalazilo ukošeno blago udesno, no razlog prelaska na lijevu stranu ne može se tehničkim putem odrediti. Iz priloženog u spis nalaza i mišljenja vještaka prometno-tehničke struke dipl. ing. Ivana Pekere (str.687-700), kojeg sud smatra dokumentacijom obrane, s istaknutim primjedbama i prigovorima obrane na provedeno prometno-tehničko vještačenje po vještaku mr.sc. Robertu Spudiću, u trenutku sudara brzina teretnog vozila iznosi 0 do 1 km/h, a brzina vozila optuženika 55 km/h i neposredno prije sudara vozač teretnog vozila vrši zaustavljanje vozila kojim upravlja kočenjem, dok ponašanje optuženika nije moguće jednoznačno odrediti. U vremenu četiri sekunde prije sudara, kada vozač teretnog vozila započinje intenzivno kočenje, od mjesta sudara je udaljen 46,6 m i u tom trenutku je optuženik od mjesta sudara udaljen 58,4 m, što daje međusobnu udaljenost od 105 m i u međusobnom položaju su međusobno uočljivi, a optuženik kočenjem ili povratkom na svoju desnu kolničku traku može izbjeći sudar, tako da tehnički razlozi nesreće ne postoje, a uzrok nesreće treba tražiti u subjektivnom ponašanju optuženika.

19. Vještak mr.sc. Robert Spudić očitovao se na primjedbe obrane pisanim putem (str.730) pa tako utvrđuje da je prema vještaku Ivanu Pekeri u sudaru između sanitetskog i teretnog vozila bio puni preklop između vozila, no da se oštećenja na sanitetskom vozilu nalaze na prednjoj više desnoj strani vozila, da je oštećen prednji branik s desne strane, bez navedenog oštećenja cjelokupnog prednjeg branika sanitetskog vozila i da se u trenutku kontakta sanitetsko vozilo nalazilo ukošeno u lijevo u odnosu na tangentu zavoja, no prema vještaku mr.sc. Robertu Spudiću, s obzirom na zapisnik o očevidu i fotoelaborat te pregled sanitetskog vozila 28. srpnja 2020. u Policijskoj postaji Garešnica, na sanitetskom vozilu oštećen je cjelokupni prednji dio vozila, uključujući i prednji branik u lijevom i desnom dijelu, dok izostanak oštećenja prednjeg lijevog putnog svjetla teretnog vozila upućuje na potpuno čeoni nalet između teretnog i sanitetskog vozila, tako da tehnički nije moguće da je sanitetsko vozilo u trenutku kontakta bilo ukošeno u lijevo jer bi u tom slučaju došlo do djelomične rotacije sanitetskog vozila u smjeru obrnutom od kazaljke na satu i tehnički bi bilo za očekivati da vozila ne ostanu „priljubljena“ jedno za drugo. Vezano za primjedbu obrane o brzini kretanja sanitetskog vozila prema GPS uređaju od 55 km/h koje utvrđuje vještak Ivan Pekera, vještak mr.sc. Robert Spudić isto ne prihvaća, navodeći kako je iz satelitskog praćenja kretanja sanitetskog vozila i teretnog vozila zabilježeno različito vrijeme nastanka prometne nesreće, kako neposredno prije, tako i u trenutku sudara vozila, a razlika u vremenu iznosi 28 sekundi, tako da je upitno točno vremensko praćenje kretanja sanitetskog vozila u konkretnom slučaju. Tako i prema podacima tvrtke Mireo d.d., vozač sanitetskog vozila devet sekundi prije sudara smanjuje brzinu kretanja za 10 km/h, a u nepoznatom vremenu u sekundama, povećava brzinu kretanja za 10 km/h te se razlog povećanja brzine kretanja tehničkim putem ne može utvrditi. Vezano za priloženi EES katalog u kojem su vidljiva oštećenja na sličnim kombi vozilima, pri brzinama od 50 do 64 km/h, vidljivo je da su ta oštećenja manja od oštećenja nastalih na predmetnom sanitetskom vozilu jer se na sanitetskom vozilu oštećenja protežu sve do prednjeg vjetrobranskog stakla pa se može zaključiti da je prema nastalim oštećenjima sanitetskog vozila naletna brzina bila veća od 55 km/h.

20. Prometno-tehnički vještak naknadno se očitovao na primjedbe obrane vezano za kalibraciju BOSCH CDR uređaja, pri čemu (str.738-739) vještak utvrđuje da su senzor brzine i senzor kočionog sustava bili ispravni. CDR nema elemente tzv. crne kutije i na temelju očitanih podataka moguće je očitati funkcioniranje elektronskih sustava vozila i oni se evidentiraju isključivo kada nastane kritični događaj, no ako sustav nije očitao određene podatke, proizlazi da nije zabilježeno tzv.“freeze-fraim-ove“ iz centralnog sustava, a to ne znači da neki od senzora nisu bili ispravni ili nisu dobro radili. Naknadno se vještak mr.sc. Robert Spudić očitovao i na raspravi 17. studenog 2023. (K-25/2022-40), navodeći da je teretno vozilo imalo digitalni tahograf i satelitsko praćenje vozila te ponavlja da je iz satelitskog praćenja kretanja teretnog i sanitetskog vozila zabilježeno različito vrijeme nastanka prometne nesreće i to kod sanitetskog vozila vrijeme od 13,05,30 dok je kod teretnog vozila zabilježeno 13,05,58 dakle, razlika u vremenu iznosi 28 sekundi, tako da je upitno točno vremensko praćenje vozila. Kontakt između vozila prema satelitskom praćenju sanitetskog vozila se dogodio u 13,05,28, dok je kod teretnog vozila bilo vrijeme od 13,05,55, što opet znači razlika u vremenu, tako da je brzina sanitetskog vozila utvrđena na temelju modula zračnih jastuka, dok je brzina kretanja teretnog vozila utvrđena prema digitalnom tahografu, a podaci o tahografu teretnog vozila priloženi su u spis, prema Zapisniku provjere na cesti uz zapis (str.80-115). Dakle, imajući u vidu da je naletna brzina teretnog vozila iznosila 48 km/h, do potpunog smirivanja teretnog vozila, vozilo je prošlo put od oko 13,3 metra i uslijed različitih masa vozila, gdje je teretno vozilo bilo oko 2,5 puta teže od sanitetskog vozila te izgubljene kinetičke energije, vozila su nakon kontakta ostala "priljubljena" jedna uz drugo, što implicira i djelomično guranje vozila. Postoji materijalni trag koji je ostao na kolniku, u vidu koncentracije plastike i stakla otpale s vozila, vidljivo u situacijskom planu prometne nesreće te su iz pravca kretanja teretnog vozila, dijelovi vozila letjeli prema naprijed, a iz pravca kretanja sanitetskog vozila dijelovi (materijalni tragovi) su se kretali unatrag, što je i zabilježeno u situacijskom planu prometne nesreće i materijalni tragovi se nalaze na 89,25 metara od početne točke mjerenja i nalaze se na u pravcu na 6,5 do 10 metara, dakle, koncentrirani su na udaljenosti od 3,5 metara. U konkretnom slučaju prema oštećenjima sanitetskog i teretnog vozila vidljivo je da je prekrivanje vozila u sudaru iznosilo oko 100% i znači da se radilo o potpuno čeonom ("frontalnom") sudaru.

21. Vještak Robert Spudić na raspravi 27. studenog 2024. (K-25/2022-113, str.1155), utvrđuje da je do prelaska sanitetskog vozila iz desne u lijevu traku došlo oko tri (3) sekunde prije naleta. Minimalni put izmicanja je iznosio oko 27,29 metara, u vremenu oko 1 sekunde te je sanitetskom vozilu bilo potrebna jedna sekunda da pređe iz desne u lijevu prometnu traku, a kako je prolazna brzina kroz predmetni zavoj iznosila 133,2 km/h, tako i brzina kretanja od 99 km/h ne bi bila uvjet prelaska na suprotnu stranu kolnika. Što se tiče iskaza vozača teretnog vozila da je u trenutku kontakta bio zaustavljen, vještak odgovara da tehnički takav iskaz nije moguć, uzimajući u obzir brzinu kretanja teretnog vozila iz tahografskog listića, jer je u trenutku sudara zabilježena snažna akceleracija kamiona (akceleracija je vektorska veličina, s kojom opisujemo ubrzanje ili usporenje vozila), tako da je pri brzini kretanja od 48 km/h zabilježeno usporenje od minus 8,0556 m/s2. Kako je navedeno u zapisniku o očevidu vrijeme od 13,05 i vrijeme od 13,05 iz jednog i drugog vozila, vještak prihvaća vrijeme u satima i minutama, međutim, ne može prihvatiti vrijeme koje je mjereno u sekundama niti po jednom GPS sustavu te se ne zna kada je došlo do nesreće točno u sekundama.

22. Obrana optuženog smatra kako način utvrđivanja podataka i uređaji kojima su isti izuzeti iz vozila optuženika nije u skladu sa postojećom zakonskom regulativom, nije verificiran u Republici Hrvatskoj ni od jedne ovlaštene ustanove, niti posjeduje dokumentaciju koju nalaže Državni zavod za mjeriteljstvo. Primjedba obrane na zaključke vještaka je vezana za naletnu brzinu kako sanitetskog vozila, tako i sudarnu brzinu teretnog vozila i u dijelu u kojem vještak ne prihvaća analizu GPS-a sanitetskog vozila, a podatke tahografa uzima vjerodostojnim, iako nema podatak o tome kada je tahograf umjeren.

22.1. Sud prihvaća u potpunosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. Roberta Spudića kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, jer je vještak utvrdio dinamiku prometne nesreće i odgovorio na sva pitanja stranaka i suda te se očitovao na primjedbe i pitanja stranaka, uvažavajući i primjedbe obrane prema dokumentaciji kojom obrana obrazlaže svoje navode kroz nalaz i mišljenje privatno angažiranog vještaka Ivana Pekere. Navodi iz privatnog nalaza i mišljenja vještaka Ivana Pekere ni na koji način nisu doveli u sumnju provedeno vještačenje po vještaku mr.sc. Robertu Spudiću niti sud isto vještačenje Ivana Pekere prihvaća kao nalaz i mišljenje jer vještaka Ivana Pekeru nije sud odredio za provođenje vještačenja niti je isti vještak uzimao u obzir izuzete podatke senzora zračnih jastuka pomoću BOSCH CDR uređaja. Nadalje, vještak mr.sc. Robert Spudić, nakon što je izradio pisani nalaz i mišljenje, očitovao se i usmeno i neposredno na raspravi, a u spis je priložio certifikate prema kojima je ovlašten rukovati Bosch CDR uređajem za izuzimanje i analizu podataka senzora zračnih jastuka te je obrazložio na koji način su izuzeti podaci i zbog kojih razloga je uzeo u obzir upravo izuzete podatke iz senzora zračnih jastuka sanitetskog vozila, a ne prihvaća analizu GPS-a sanitetskog vozila.

22.2. Iz provedenog prometno-tehničkog vještačenja proizlazi da se u petoj sekundi prije sudara sanitetsko vozilo kretalo brzinom od 131 km/h i u tom trenutku je bilo udaljeno 158,4 metra od mjesta kontakta i tada se još uvijek nalazilo na desnoj strani kolnika, kao i četiri sekunde prije mjesta kontakta, kada je brzina iznosila 100 km/h, a sanitetsko vozilo je bilo udaljeno oko 110 m od mjesta kontakta. Sanitetskom vozilu je bilo potrebno da prijeđe iz desne u lijevu prometnu traku oko jedne (1) sekunde, tako da je brzinom od 99 km/h vozač sanitetskog vozila izvršio radnju prelaska iz desne na lijevu stranu kolnika, krećući se brzinom od 96 km/h i vozač sanitetskog vozila se dvije sekunde kretao po lijevoj strani kolnika. Što se tiče pozicije sanitetskog vozila u trenutku kada je isto počelo prelaziti na lijevu stranu kolnika, u odnosu na zavoj koji je prolazio prije mjesta nesreće, pošto se radi o prijevoju, pet sekundi prije kontakta sanitetsko vozilo se nalazilo udaljeno oko 158 m od mjesta kontakta, dakle, prije samog prijevoja i kako je vozač sanitetskog vozila kočio i smanjio brzinu na 100 km/h u jednoj sekundi, on se i dalje nalazio na desnoj strani kolnika, a tek je u trećoj sekundi započeo sa prelaskom na lijevu stranu kolnika i u trećoj sekundi prelaza sanitetsko vozilo je već prešlo prijevoj zavoja. U trenutku prolaska preko prijevoja zavoja sanitetsko vozilo se nalazilo udaljeno od mjesta kontakta oko 93,8 metara, odnosno, tri sekunde prije sudara sanitetsko vozilo se kretalo 99 km/h i bilo je udaljeno 80 metara od mjesta kontakta. Nadalje, dvije sekunde prije sudara sanitetsko vozilo od mjesta sudara bilo je udaljeno oko 51,5 m, dok se teretno vozilo dvije sekunde prije sudara nalazilo na udaljenosti od oko 48 km/h, a na međusobnoj udaljenosti od oko 99,5 m vozači su se mogli međusobno uočiti i na toj udaljenosti sanitetsko vozilo se nalazilo na lijevoj strani kolnika. Pet sekundi prije prometne nesreće vozač sanitetskog vozila reagirao je na pedalu kočnice i to kočenje je bilo do dvije sekunde prije sudara, kada uređaj odnosno senzor nije više zabilježio reakciju na papučicu kočnice. Vozač sanitetskog vozila započinje s radnjom intenzivnog kočenja prije prometnog znaka ograničenja brzine kretanja od 40 km/h, a prestaje s radnjom intenzivnog kočenja dvije sekunde prije sudara, kada je udaljeno oko 51,5 metara. S obzirom na brzinu kretanja sanitetskog vozila, da bi prešlo sa desne na lijevu stranu kolnika, sanitetskom vozilu je bilo potrebno oko jedne sekunde, u kojoj je prešao od oko 25 do 28 metara, a kako je od prometnog znaka ograničenja brzine 40 km/h do sudarnog položaja između vozila bila udaljenost od oko 90 metara, tehnički je moguće da sanitetsko vozilo u jednoj sekundi pređe sa desne na lijevu stranu kolnika, a tada je i bilo moguće uočavanje vozača jednog i drugog vozila. Granična brzina za savladavanje zavoja iz smjera kretanja sanitetskog vozila Citroen iznosi 133,2 km/h, a kako je brzina kretanja sanitetskog vozila iznosila 131 km/h, vozač sanitetskog vozila u vožnji kroz zavoj upravljao je vozilom graničnom brzinom za savladavanje zavoja prije početka gubitka kontrole nad kretanjem i upravljivosti nad sanitetskim vozilom, no razlog prelaska sanitetskog vozila Citroen na lijevu stranu kolnika je u subjektivnim osobinama vozača, pri čemu bi prometnu nesreću optuženik izbjegao da se kretao brzinom jednakom ili manjom od 82,9 km/h, pri čemu je ograničenje brzine kretanja vozila na mjestu nastanka prometne nesreće regulirano prometnim znakom i iznosi 40 km/h. Dakle, iz provedenog prometno-tehničkog vještačenja po vještaku mr.sc. Robertu Spudiću može se zaključiti da bi optuženi ŠČ izbjegao prometnu nesreću da se kretao brzinom ograničenja od 40 km/h i da se sanitetskim vozilom kretao obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, pri čemu optuženi vozač sanitetskog vozila započinje s radnjom intenzivnog kočenja prije prometnog znaka ograničenja brzine kretanja od 40 km/h, ali prestaje s radnjom intenzivnog kočenja dvije sekunde prije sudara, kada se sanitetsko vozilo nalazilo na lijevoj strani kolnika, a tada je sudar bio neizbježan.

22.3. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanje u svojstvu svjedoka EČ kao nevažan. Navedeni svjedok trebao bi iskazivati o tragovima kočenja, no o postojanju ili nepostojanju tragova kočenja kod vozila sa ABS sustavom kočenja već se izjasnio prometno-tehnički vještak mr.sc. Robert Spudić. S obzirom na protek vremena od događaja, sada nije moguće uočiti tragove kočenja tzv."zrcaljenjem", a isto tako, s obzirom na protek vremena od očevida na mjestu prometne nesreće, svjedok EČ sada ne bi mogao iskazati nešto novo u odnosu na sve već navedeno u Zapisniku o očevidu (str.23), pri kojem očevidu je sudjelovao i isti provodio kao kriminalistički tehničar. 23. Provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem tjelesnih ozljeda oštećenih DČ, KČ, HČ i ZČ, kao osoba stradalih u prometnoj nesreći od 29. lipnja 2020., po stalnom sudskom vještaku specijalistu sudske medicine Petru Škaviću, dr.med., utvrđeno je prema pisanom nalazu i mišljenju od 8. prosinca 2021. (str.545-590), da je putnik u sanitetskom vozilu oštećeni DČ zadobio osobito teške tjelesne ozlijede u vidu krvarenja ispod mekih moždanih ovojnica i u moždane komore, izljeva krvi u oba prsišta, nagnječenja lijevog pluća, razdora i nagnječenja desnog pluća, prijeloma 6. prsnog kralješka s pomakom ulomaka, višestrukog prijeloma svih rebara s pomakom ulomaka te krvnog podljeva masnog tkiva retroperitoneuma. Nadalje, oštećeni KČ smrtno je stradao u prometnoj nesreći 29. lipnja 2020. kao putnik u sanitetskom vozilu te je obdukcijom utvrđeno da je zadobio osobito teške tjelesne ozlijede u vidu otvorenog prijeloma obje kosti desne potkoljenice, otvorenog prijelom obje kosti lijeve potkoljenice u skočnom zglobu, krvi u osrčju i lijevom prsištu, razdora osrčja, razdora srca, razdora donjeg režnja lijevog plućnog krila, prijeloma trupa 2. i 6. prsnog kralješka s pomakom, višestrukih prijeloma svih desnih i lijevih rebara s pomakom ulomaka, krvi u trbušnoj šupljini, razdora slezene i razdora jetre. Oštećeni HČ ozlijeđen je u prometnoj nesreći 29. lipnja 2020. te usprkos provedenom liječenju umro je 8. srpnja 2020. u Općoj bolnici Bjelovar, pri čemu je obdukcijom mrtvog tijela utvrđeno da je oštećeni umro nasilnom smrću radi iščašenja zgloba između baze lubanje i 1. vratnog kralješka s ozljedom mozga. Oštećeni HČ zadobio je opsežne ozljede u vidu iščašenja zgloba između baze lubanje i prvog vratnog kralješka, krvarenja unutar mekih moždanih ovojnica, nagnječenja mozgovine čeono-sljepoočno desno, krvi u moždanim komorama, prijeloma 1. desnog rebra i prijeloma 3. slabinskog kralješka, a ozljeda u vidu iščašenja zgloba između baze lubanje i 1. vratnog kralješka s ozljedom mozga bila je takvog opsega i intenziteta da je dovela do smrti oštećenika. Oštećeni ZČ, zadobio je opsežne ozljede u vidu ozljeda više organa i organskih sustava, traumatskog i krvarećeg šoka, krvarenja unutar mekih moždanih ovojnica lijevo čeono- tjemeno, nagnječenja mozgovine lijevo čeono, prijeloma desnog kondila zatiljne kosti, prijeloma nosnih kostiju, prijeloma desne strane kosti donje čeljusti, prijeloma trupa i trnastog nastavka 3. prsnog kralješka s pomakom ulomaka, krvarenja u kralješnički kanal, djelomične oduzetosti lijeve ruke i potpune oduzetosti lijeve noge, zraka u sredoprsju, prijeloma 3. do 10. desnog rebra s pomakom ulomaka, prijelom 1. do 9. lijevog rebra s pomakom ulomaka, nagnječenja oba pluća, krvi u oba prsišta, razdora slezene, razdora hvatišta poprečnog dijela debelog crijeva, krvi u trbuhu i prijeloma poprečnog nastavka 1. i 2. slabinskog kralješka, zbog kojih ozljeda je došlo do razvoja obostrane gnojne upale pluća tako da je **.**.2020. preminuo na Odjelu intenzivne medicine u KB Dubrava. Nadalje, kod oštećenog ZČ tijekom liječenja i boravka u bolnici došlo je do razvoja komplikacija u vidu akutnog zatajenja disanja, radi čega je učinjena traheotomija (kirurško otvaranje dušnika) i započeta mehanička ventilacija, zatim, srčanog udara, razvoja velikog zaležajnog vrijeda križnog dijela leđa, koji je u dva navrata kirurški obrađivan te obostrane gnojne upale pluća, koja je predstavljala neposredni uzrok smrti utvrđen obdukcijom te je smrt oštećenika nasilna.

23.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka Petra Škavića, sve prethodno navedene, kod oštećenog DČ, oštećenog KČ, oštećenog HČ i oštećenog ZČ, utvrđene opsežne ozljede zajedno s površinskim ozljedama treba prema mehanizmu i vremenu nastanka shvatiti kao cjelinu i označiti kao osobito tešku tjelesnu ozljedu, a bile su takvog intenziteta i opsega da su dovele do smrti svakog od navedenih oštećenika. Navedene ozljede viđaju se nastale kod osoba unutar prostora za prijevoz putnika/pacijenata u dinamici odigravanja prometne nesreće kako to proizlazi iz prometno-tehničkog vještačenja te je smrt oštećenika nasilna, a uzrok smrti stoji u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama zadobivenim u prometnoj nesreći.

23.2. Vještak je prilikom sudsko-medicinskog vještačenja uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka liječnika obducenta BČ, u odnosu na provedenu obdukciju tijela oštećenih DČ, KČ i HČ te nalaz i mišljenje liječnika obducenta TČ, u odnosu na provedenu obdukciju tijela ZČ (str.313-318). U odnosu na oštećenog KČ provedeno je toksikološko vještačenje (str.241-242) analizom alkohola u krvi i očnoj jabučici te je utvrđeno da je oštećenik neposredno prije smrti bio trijezan. U odnosu na oštećenog DČ provedeno je toksikološko vještačenje (str.248-252) analizom alkohola u krvi i očnoj jabučici te je utvrđeno da je oštećenik neposredno prije smrti bio trijezan. Toksikološkim vještačenjem prisutnosti droge kod oštećenog KČ (str.260-261) nije utvrđena prisutnost droge, psihotropnih tvari ni njihovih metabolita. U odnosu na toksikološko vještačenje prisutnosti droga kod oštećenog DČ (str-265-267) utvrđeno je da je u uzorku krvi kod istog utvrđena prisutnost lamotrigina, mitrazapina, olanzapina, venlafaksina i njegovog metabolita, pri čemu lijekovi koji sadrže ove tvari kao djelatni sastojak, prepisuju se od strane liječnika kod određenih medicinskih indikacija i postoji mogućnost da je oštećeni iste konzumirao po preporuci liječnika.

23.3. Sud je uz suglasnost stranaka pročitao svu dokumentaciju koja se odnosi na sva provedena toksikološka vještačenja kod Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb, o kojima u spisu postoji dokumentacija, pri čemu sud prihvaća utvrđenja vještaka toksikologa, a na provedena vještačenja niti stranke nisu stavljale primjedbe. Sudsko-medicinski vještak Petar Škavić prilikom sudsko- medicinskog vještačenja uzeo je u obzir i činjenice utvrđene na temelju provedenih toksikoloških vještačenja, no po ocjeni suda, ta vještačenja nisu od utjecaja na činjenice odlučne za utvrđivanje nastanka prometne nesreće i posljedica proizašlih iz iste. Isto tako, nije od utjecaja ni toksikološko vještačenje i ispitivanje alkoholiziranosti vozača teretnog vozila RČ, uzimajući u obzir provedeno prometno- tehničko vještačenje kojim je utvrđena dinamika prometne nesreće i prema kojoj RČ nije ni na koji način doprinio nastanku prometne nesreće i posljedicama proizašlima iz iste.

24. U odnosu na optuženog GČ istim sudsko-medicinskim vještačenjem, po vještaku Petru Škaviću, utvrđeno je da je optuženik u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio u ukupnosti osobito tešku tjelesnu ozljedu i to ozljedu više organa i organskih sustava, traumatski šok, natučenje glave čeono s ranom razderotinom, otkinuće desnog kondila zatiljne kosti, natučenje oba pluća, zrak i krv u desnom prsištu, krvni podljev sredoprsja, natučenje srca, prijelom drška prsne kosti, serijski prijelom 2. do 8. desnog i 3. do 9. lijevog rebra, natučenje gušterače, višeiverni unutarzglobni prijelom donjeg dijela desne bedrene kosti s pomakom ulomaka, ranu razderotinu 5. prsta lijeve šake s presijecanjem tetive ispružača prsta, ranu razderotinu lijevog koljena. Prema mišljenju vještaka, optuženi je nakon prometne nesreće, pri prijemu u Opću bolnicu Bjelovar, bio pri svijesti, kontaktibilan, izrazito dispnoičan, blijede kože i sluznica, nije odgovarao na pitanja. Po stabilizaciji optuženik je u kontaktu, orijentiran, ne rekonstruira događaj u kome se dogodila prometna nesreća i ne zna što se dogodilo. Prema vlastitom navodu, optuženi je nekoliko dana ranije dok je vozio sanitetsko vozilo problijedio i postao pospan, na što ga je upozorio suvozač i odmah se oporavio. Učinjenom obradom nije utvrđen eventualni razlog prometne nesreće od strane optuženika (CT mozga optuženika b.o., UZV srca i pregled kardiologa b.o), a prema procjeni liječnika specijalista internista, uvidom u dostupnu medicinsku dokumentaciju, nalaze i stanja optuženog kao bolesnika po prijemu, utvrđeno je kako isti ima čimbenike rizika za akutne vaskularne bolesti koje bi mogle biti moguć uzrok potencijalnog incidenta. Prema podacima liječnice opće medicine za pacijenta, ovdje optuženog, isti se od 2019. liječi radi povišenog tlaka i bolova u kralježnici i zglobovima, redovito je pod terapijom antihipertenzivom, a bolove u C i LS kralježnici te ramenima liječio je antireumaticima peroralno i u akutnim bolnim fazama parenteralno te fizikalnim terapijama. Dana 25. ožujka 2019. optuženik je došao u ordinaciju na pregled jer mu je dva dana ranije, 23. ožujka 2019., pozlilo dok je vozio sanitet te je imao osjećaj vrtoglavice i nesvjestice, radi čega je pregledan u [adresa] te su mu izmjerene povišene vrijednosti krvnog tlaka (160/110 mmHg), dok pri pregledu 25. ožujka 2019. je bio dobro i normalnog tlaka, ali je upućen na obradu internistu, što je obavio 2. travnja 2019. i neurologu, što je obavio 16. travnja 2019., kao i pregled gastroenterologa u srpnju 2019. te kolonoskopiju radi kroničnog ileitisa, a radi bolova u vratnoj i lumbalnoj kralježnici zadnji pregled fizijatra 27. lipnja 2019., radi tegoba s vratnom kralježnicom, trnaca u rukama i vrtoglavica. Nadalje, optuženik je kao profesionalni vozač sanitetskog vozila morao biti pod redovnim nadzorom medicine rada te provoditi propisane procjene sposobnosti za rad, fizičke i psihičke, a posljednja takva provjera bila je 10. prosinca 2019. te je pregledima liječnika više specijalnosti utvrđeno da je optuženik sposoban za rad uz napomenu potrebne korekcije vida nošenjem naočala, a optuženiku je izdano uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika, koje vrijedi do 9. prosinca 2021.(zdravstvena sposobnost), odnosno do 9. prosinca 2023. (psihička sposobnost)., pri čemu su nalazi sistematskog pregleda bili u granicama normale (str.522-534). Nadalje, uz činjenice utvrđene prometno-tehničkim vještačenjem, da je prije sudara optuženik aktivno upravljao vozilom, budući je prije mjesta sudara prošao lijevi zavoj brzinom približno jednakoj graničnoj brzini za savladavanje navedenog zavoja te je poduzeo intenzivno kočenje neposredno prije same prometne nesreće, kao i uz činjenice da je optuženi prije prometne nesreće bolovao od više kroničnih bolesti i stanja, koje su pod kontrolom i terapijom te su nalazi bili zadovoljavajući, kao i da neka od tih stanja predstavljaju čimbenik rizika za akutnu vaskularnu bolest, odnosno, incident koji je mogao dovesti do prometne nesreće, vještak Petar Škavić zaključuje, da je optuženik bio u stanju očuvane svijesti te je poduzimao radnje prije same prometne nesreće, što otklanja vjerojatnost da je do prometne nesreće došlo uslijed nekog zdravstvenog incidenta optuženika koji bi za posljedicu imao gubitak ili poremećaj svijesti.

25. Vještak Petar Škavić očitovao se usmeno i neposredno na raspravi kod ovog suda 24. svibnja 2023. (K-24/2022-19, str.680-683), navodeći kako je nakon prometne nesreće, uz liječenje ozljeda zadobivenih u nesreći, uslijed navoda optuženika da se ne sjeća događaja, postavljena sumnja na sinkopu, a također je navod bio kako je i prije nesreće imao zdravstvenih tegoba u vidu učestalih glavobolja, nedostatka zraka te intolerancije napora. Nadalje se u nalazu citiranih povijesti bolesti ordinacije opće medicine dr. GČŠ navodi da je 25.3.2019. optuženi došao u ordinaciju iz razloga što mu je dva dana ranije (23.3.2019.) pozlilo dok je vozio sanitet te je imao osjećaj vrtoglavice i nesvjestice i tada je pregledan u [adresa] te je (23.3.2019.) imao visoke povišene vrijednosti krvnog tlaka, dok je pri pregledu kod liječnika opće medicine (25.3.2019.) bio dobrog općeg stanja i normalnog krvnog tlaka, no upućen je na obradu internisti i neurologu koje je učinio u četvrtom mjesecu 2019. (strana 324). U medicinskoj dokumentaciji se navodi da je i prije prometne nesreće bio obrađivan po kardiologu te su 2019. nalazi bili uredni i nakon prometne nesreće izvršena je kardiološka obrada koja je bila uredna, utvrđeni su poremećaji metabolizma masti, radi čega mu je uvedena medikamentozna terapija, a radiološkom obradom utvrđene su degenerativne promjene vrata kralježnice te je s obzirom na anamnestički podatak o mogućoj sinkopi proveden TILT-UP test, koji je bio pozitivan dana 30.12.2021. Navedeni test predstavlja tzv. provokacijski test kojemu je za cilj utvrditi postojanje rizika za nastanak sinkopa odnosno poremećaja gubitka stanja svijesti. Temeljem nalaza navedenog testa optuženoga, u kojemu je u 40-oj minuti ortostaze (uspravni položaj) došlo do pada tlaka i pulsa te kliničke slike vrtoglavice, omaglice, preznojavanja i prijeteće nesvjestice, kod optuženoga bi se moglo raditi o vazovagalnoj sinkopi, koja u pravilu nastaje prilikom duljeg stajanja, gladovanja, dehidracije te se može javiti i u nekim psihički stresnim događajima pa se tako opisuje u osoba kada vide krv, igle ili prilikom nekih drugih subjektivno strašnih za njih događaja. Kao i u pisanom nalazu i mišljenju, temeljem ranije medicinske dokumentacije optuženoga i utvrđenih bolesti i stanja, te naknadno provedene obrade, proizlazi kako su kod optuženog prisutni rizični čimbenici za nastanak sinkope, kao poremećaja stanja svijesti, odnosno, gubitka svijesti u određenim uvjetima te ono može biti kratkotrajno, svega veličine nekoliko sekundi, a i nešto duljeg trajanja od nekoliko minuta, no u pravilu se kod sinkopa dolazi do spontanog oporavka stanja svijesti. Sinkopa nužno ne podrazumijeva u svakom slučaju i potpuni gubitak svijesti te subjektivne senzacije i događaji u vidu vrtoglavice, omaglice, javljanja dvoslika, mogu biti simptomi sinkope, koja u daljnjem tijeku može progradirati do stanja gubitka svijesti, ali može doći i do oporavaka, odnosno, nije nužno da osoba u potpunosti izgubi svijest, a poduzimanje kočenja vozilom u pravilu predstavlja reakciju vozača na neku opasnost pa tako može biti i na subjektivni osjećaji slabosti, mučnine, odnosno, prijetećeg gubitka svijesti. Na daljnje pitanje, vezano za činjenicu da iz prometnog vještačenja proizlazi da je u vremenu od pet do dvije sekunde prije sudara bilo poduzimano intenzivno kočenje te da u trenutku dvije sekunde do sudara navedenog kočenja nije bilo, a u tom vremenu se sanitetsko vozilo nalazilo na lijevoj prometnoj traci ususret nadolazećem teretnom vozilu, može se, ali i ne mora, pripisati eventualnom poremećaju ili gubitku stanja svijesti optuženoga u svojstvu vozača sanitetskog vozila. Isto tako, amnezija, odnosno, ne sjećanje za određene događaje, može biti posljedica traume, odnosno, samih ozljeda zadobivenih u događaju, ali isto tako i posljedica gubitka svijesti za vrijeme događaja, koje isto tako može biti traumatske prirode, ali i netraumatske prirode. Vezano za navod u specijalističkom nalazu kardiologa SBMR Krapinske toplice od 9.7.2021., gdje je među ostalim postavljena i dijagnoza stanje iza sinkope, ista je iz medicinske dokumentacije postavljena temeljem anamnestičkih podataka optuženog da se ne sjeća događaja te se radi toga posumnjalo na sinkopu. Postojanje sinkope odnosno retrogradno utvrđivanje je li se uistinu radilo o sinkopi, medicinskom obradom nije moguće utvrditi objektivno, ali niti isključiti. Upravo radi navedenog anamnestičkog podatka i postavljene sumnje, preporučena je i učinjena daljnja obrada navedena u zaključku nalaza, a uvidom u kontrolni pregled vidljivo je da je optuženi učinio predložene kontrolne nalaze te se navodi kako obradom nisu utvrđene značajne strukturalne bolesti srca, utvrđena je karotidna bolest (bolest vratno glavenih krvnih žila) te poremećaj metabolizma masti. Također navodi se kako su vrijednosti krvnog tlaka zadovoljavajuće, regulirane, provedenim 24-m EKG (holter) i nisu utvrđene aritmije srca. Nadalje radiološkom obradom vratne kralježnice utvrđene su degenerativne promjene iste te se navodi da je utvrđena vertebrobazilarna insuficijencija (oštećenje odnosno smanjen ili narušen protok krvi kroz kralježnike i bazilarnu arteriju) te pozitivan TILT-UP test, pri čemu rezultat navedene pretrage nije potvrda da je u pacijenta ikada bilo sinkope niti da će nužno do sinkope doći, a optuženom je predložen pregled neurologa. Zaključno provedenom obradom optuženog do 30.12.2021., kao potencijalni uzrok poremećaja svijesti isključene su kardiovaskularne bolesti te s obzirom na utvrđenu insuficijenciju cerebralne odnosno moždane opskrbi krvi prvenstveni faktor rizika i mogući uzrok eventualne sinkope je narušena cerebrovaskularna cirkulacija. Na daljnje pitanje vještak pojašnjava kako je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da su u optuženoga prisutni čimbenici rizika za vaskularne bolesti pa tako i akutne epizode, budući da je prije prometne nesreće u dokumentaciji liječnika opće medicine imao navedene povišene vrijednosti krvnoga tlaka te pretilost. Iz naknadno učinjene obrade nakon prometne nesreće, utvrđen je i poremećaj metabolizma, koji također predstavlja rizični čimbenik za kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti te su obradom utvrđena oštećenja odnosno insuficijencije karotidnih krvnih žila i krvnih žila VB-sliva, iz čega proizlazi da su kronične bolesti optuženoga dovele do razvoja komplikacija istih te poremećaja, prvenstveno u cerebrovaskularnom sustavu odnosno, krvožilnom sustavu vrata i vratne kralježnice koje opskrbljuju glavu i mozak krvlju. U predmetnom događaju optuženi je zadobio višestruke ozljede i s obzirom na protek vremena od događaja pa do danas, za pretpostaviti je kako je liječenje organa i koštanih struktura prsne šupljine završeno, a s obzirom na opseg ozljeda moguće je da će biti nekih zaostalih posljedica, no radi toga bi trebala biti učinjena pulmološka obrada dok što se tiče ozljede desne bedrene kosti, prema pregledu traumatologa 10.11.2022., nije došlo do premoštenja prijeloma te se tada postavila indikacija za ponovnim kirurškim spajanjem prijeloma uz plastiku kosti. Navedeno je bilo predviđeno za siječanj 2023. te s obzirom na produljeno odnosno otežano cijeljenje prijeloma i aktivno kirurško liječenje, ne može se reći da je liječenje ove ozljede dovršeno i po ovoj ozljedi moguće su, s obzirom na komplikacije i očekivane trajne posljedice, o kojima će se moći zaključivati po dovršetku liječenja uvidom u ortopedsko – traumatološku i fizijatrijsku dokumentaciju.

26. Sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka specijalista sudske medicine Petra Škavića kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, a kako niti stranke nisu imale primjedbe na isti, nalaz i mišljenje su uz suglasnost stranaka pročitani. Iz istog vještačenja proizlazi da su oštećenici putnici u vozilu saniteta kritične zgode zadobili ozljede koje stoje u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastalom prometnom nesrećom i smrtnim ishodom za iste.

27. Provedeno je kombinirano vještačenje po vještaku sudske medicine Petru Škaviću, dr.med. i vještaku neurologu Prof.prim.dr.sc. JČ. Vještaci su prilikom vještačenja uzeli u obzir podatke spisa predmeta pa tako i iskaze svjedoka RČ, OČ i ĆČ te nalaz i mišljenje vještaka prometno- tehničke struke mr.sc. Roberta Spudića. Pribavljena je cjelokupna medicinska dokumentacija za optuženika, od zdravstvenih ustanova u kojima je optuženik vršio preglede, pretrage i medicinske zahvate, kao i osobni zdravstveni karton pacijenta te je optuženik pregledan za potrebe vještačenja 8. veljače 2024. u Centru za ekspertnu medicinu.

28. Vještaci Petar Škavić i Prof.prim.dr.sc. JČ dostavili su pisani nalaz i mišljenje (str.1057-1075). Vještaci su zatražili od prometno-tehničkog vještaka očitovanje koje su bile pozicije na kolniku i međusobne pozicije vozila te izbježivost sudara u posljednjih pet sekundi sudara, posebice u petoj sekundi kada je poduzeto snažno kočenje te u drugoj sekundi kada više nema odgovora na pedalu kočnice. Uvažavajući tako očitovanje prometno-tehničkog vještaka, prema kojem je vozač saniteta dvije sekunde prije kontakta, udaljen oko 51,5 metara prije mjesta kontakta, uz brzinu kretanja oko 96 km/h i uz zaustavni put intenzivnim kočenjem od oko 67,6 metara, sudar bi bio neizbježan, da je vozač saniteta u petoj sekundi prije sudara naglo kočio i do četiri sekunde prije sudara usporio brzinu za 31 km/h i radi konfiguracije terena (prijevoj), sanitetsko vozilo nije bio u sudarnoj liniji, vozač saniteta bi uspio izbjeći nalet na teretno vozilo da se kretao pri svim brzinama do 82,9 km/h, zatim, da dvije sekunde prije sudara sanitetsko vozilo je od mjesta sudara bilo udaljeno oko 51,5 m, a teretno vozilo od oko 48 m, na međusobnoj udaljenosti od oko 99,5 m vozači su se mogli međusobno uočiti, a tad se sanitetsko vozilo nalazilo na lijevoj prometnoj traci i sudar je bio neizbježan, prema mišljenju vještaka Petra Škavića i Prof.prim.dr.sc. JČ, optuženi je aktivno upravljao vozilom i imao očuvanu svijest do 4. sekunde prije sudara. Usporenje vozila u 4. i 3. sekundi prije sudara, dok je pedala kočnice bila aktivirana (Braking-1) je manje te je došlo do usporavanja vozila optuženog od svega 4 km/h, od 100 km/h u 4. sekundi do 96 km/h u 2. sekundi prije sudara, kada je Braking-Unknown, odnosno, kada senzor ne registrira reakciju na papučici kočnice, što govori u prilog manjem pritisku na kočnicu, a potom i gubitku pritiska na kočnicu, nakon navedenog vremena ne registrira se reakcija na kočnicu te se brzina kretanja vozila smanjuje za daljnjih 9 km/h (do 87 km/h u trenutku sudara), iz čega proizlazi da je najkasnije do 2 sekunde prije sudara optuženi aktivno upravljao vozilom (pritisak na pedalu kočnice, upravljanje vozilom), u 2. sekundi je sudar bio neizbježan jer se u tom trenutku optuženi s vozilom nalazio udaljen oko 51,5 m prije mjesta kontakta. Prije događaja optuženi se liječio radi povišenih vrijednosti krvnog tlaka sa skokovima tlaka, bronhalne astme, bolesti međukralježničkih diskova, cervikokranijalnog bolnog sindroma, psorijaze, migrena, Chronove bolesti. Kod optuženika su prisutni izvjesni rizični čimbenici za nastanak gubitka svijesti koji se označava sindromom sinkope, kao iznenadan, samolimitirajući i obično kratkotrajan gubitak svijesti, a to su relativno loše regulirane vrijednosti krvnog tlaka, migrene, insuficijencija moždane opskrbe krvlju (suženje lijeve zajedničke arterije glave, gracilna desna kralježnična arterija s posljedičnom insuficijencijom vertebro-bazilarnog sliva). Stoga, prema ovim vještacima, nije moguće ni isključiti, ali ni potvrditi da je optuženi prije sudara doživio sinkopu. Potencijalni uzrok sinkope optuženog može biti u nekom od njegovih od ranije postojećih patoloških stanja organizma (poremećaji krvnog tlaka, insuficijencija moždane cirkulacije), ali i radi same situacije (emotivni stres- mogućnost/neizbježivost sudara, moguće i eventualna dehidracija i slično). Događaji sinkope su u pravilu kratkotrajni i ne ostavljaju posljedice na stanje svijesti nakon oporavka, tj. dolaska k svijesti.

29. Vještaci Petar Škavić i Prof.prim.dr.sc. JČ nalaz i mišljenje su obrazložili usmeno i neposredno na raspravi 27. studenog 2024. (K-25/2022-113, str.1155-1161) pa tako vještak Petar Škavić, vezano za navode vještaka prometno tehničke struke iz dopune prometno-tehničkog vještačenja od 1. rujna 2024., u vezi s otvorenim pitanjem je li do potencijalnog poremećaja i gubitka svijesti optuženog moglo doći 4 sekunde prije sudara ili 2 sekunde prije sudara, u bitnome ponavlja kako iz navedene dopune proizlazi da je optuženi upravljao vozilom do 2 sekunde prije sudara kada su se vozila nalazila na udaljenosti od oko 99,5 metara te kada se sanitetsko vozilo nalazilo u sudarnoj liniji i sudar je bio neizbježan. Iz navedenoga proizlazi kako je do eventualnog poremećaja stanja svijesti optuženog moglo doći najkasnije 2 sekunde prije sudara tj. u vrijeme kada je prometna nesreća bila neizbježna. Vještak Prof.prim.dr.sc. JČ navodi da je gubitak svijesti potpuni prekid komunikacije sa okolinom i može trajati od nekoliko sekundi do 20 i više sekundi, a poremećaj stanja svijesti se razlikuje od navedenog u kvaliteti stanja svijesti, pri čemu je kvaliteta stanja svijesti zanesenost, zbunjenost, smetenost, a kvantiteta je gubitak svijesti, plići ili dublji, ovisi o trenutku, udarcu ili bilo kakvim drugim čimbenicima koji mogu utjecati na dubinu ili kvalitetu stanja svijesti. Na poseban upit može li druga osoba u trenutku događanja registrirati navedeni gubitak svijesti ovisi kada je ta ista osoba bila u kontaktu sa osobom koja je doživjela navedeni gubitak svijesti. Sinkopa je takav poremećaj stanja svijesti gdje osoba nakon kratkotrajnog prekida svijesti i komunikacije sa osobom brzo dolazi svijesti i uredno je orijentirana. Ako je osoba bila u neposrednom kontaktu sa osobom koja to doživljava može registrirati navedeni poremećaj.

30. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Petra Škavića i prof.prim.dr.sc. JČ kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, pri čemu su vještaci provodeći vještačenje uzeli u obzir svu raspoloživu dokumentaciju u spisu, kao i sve provedene dokaze, a svoj pisani nalaz i mišljenje su obrazložili usmeno i neposredno na raspravi te se očitovali o svim pitanjima stranaka i suda. Sud je navedeni nalaz i mišljenje pročitao uz suglasnost stranaka. Iz provedenog vještačenja proizlazi kako nije moguće sa sigurnošću isključiti, ali niti potvrditi da je optuženi prije sudara izgubio svijest, no do poremećaja stanja svijesti kod optuženog moglo je doći najranije u vremenu od dvije sekunde prije prometne nesreće, kada nema odgovora na pedalu kočnice te kada se sanitetsko vozilo već nalazi u sudarnoj liniji i u trenutku kada je sudar bio neizbježan, a kako je prema prometnom vještaku optuženik aktivno upravljao vozilom do najkasnije 2 sekunde prije sudara (kočenje, skretanje do sudarne linije), to podatak o eventualnom gubitku svijesti ne mijenja zaključak o izbježivosti sudara.

31. Provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženog GČ po stalnom sudskom vještaku specijalistu psihijatru Prim.dr.sc. Mariji LČ uz sudjelovanje psihologa prof. NČ te je prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženik bio sposoban shvatiti značenje vlastitog postupanja i vladati svojom voljom, pri čemu se ne nalazi podataka da bi optuženik prije forenzičkog događaja imao psihičkih smetnji koje bi utjecale na njegove sposobnosti da shvati kako se osjeća, odnosno, u kakvom stanju ulazi u vozilo ili da ima nekih psihičkih smetnji koje utječu na njegovu sposobnost vožnje. Optuženik nije duševno bolesna osoba niti ima podataka o simptomima ovisnosti o psihoaktivnim tvarima, prosječno je inteligentan, bez simptoma psihoorganiteta te je optuženik raspravno sposoban. Vještakinja Prim.dr.sc. Marija Kudumija Slijepčević nalaz i mišljenje obrazložila je usmeno i neposredno na raspravi 16. veljače 2024. (str.1040), pri čemu je navela da je gubitak svijesti optuženika vezan uz politraumu u trenutku same nesreće, odnosno, uz oštećenje niza organskih sustava, sa psihijatrijske strane nema elemenata koji bi na bilo koji način utjecali prije trenutka nesreće na stanje svijesti ili eventualno na nastanak prometne nesreće.

32. Sud prihvaća nalaz i mišljenje po provedenom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju optuženika, sačinjeno po stalnom sudskom vještaku specijalistu psihijatru Prim.dr.sc. Mariji Kudumija Slijepčević, uz sudjelovanje psihologa prof. NČ, kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine. Nalaz i mišljenje vještaka sud je pročitao uz suglasnost stranaka, koje nisu stavljale primjedbe na isto. Istim vještačenjem je utvrđeno da je optuženi u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio sposoban shvatiti značenje vlastitog postupanja i vladati svojom voljom, odnosno, bio je potpuno ubrojiv.

33. Na temelju provedenih dokaza i činjenica utvrđenih tim dokazima, sud smatra utvrđenim da je optuženi ŠČ postupao na način opisan u optužbi i to da je dana 29. lipnja 2020. u 13,05 sati u Rogoži, upravljao sanitetskim vozilom marke Citroen Jumper HDI 160, registarske oznake i broja [registarska oznaka], u kojem su se kao putnici nalazili HČ, KČ, DČ i ZČ, državnom cestom DC-45 iz pravca Kutine u pravcu Garešnice, protivno odredbi članka 53. stavka 1. i članka 47. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

34. Prema čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na cesti u naselju vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio. Prema čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vozač je dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti.

35. S obzirom na citirane odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je utvrđeno, optuženik se kretao brzinom od 131 km/h, iako je brzina kretanja prometnim znakom bila ograničena na 40 km/h te iako dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, to propustio učiniti te je sanitetskim vozilom prešao na lijevu stranu kolnika, a kojom se, pravilno, kretalo teretno vozilo marke Mercedes Antos 1824 L, registarske oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljao RČ, tako da je, u nastavku vožnje, uslijed nepropisne brzine i kretanja lijevom prometnom trakom, sanitetsko vozilo prednjim dijelom udarilo u prednji dio teretnog vozila. Ovom prilikom je vozač teretnog vozila RČ zadobio tjelesne ozljede u vidu istegnuća mišića vrata i natučenja prsne kosti, a suvozač OČ tjelesne ozljede u vidu istegnuća mišića vrata, natučenja prsne kosti i leđa u slabinskom djelu, dok su putnici DČ i KČ na mjestu događaja preminuli, a putnik HČ preminuo je 8. srpnja 2020., dok je putnik ZČ preminuo **.**.2020.

36. Sud prihvaća obranu optuženika samo u dijelu koji se odnosi na nesporno utvrđene činjenice i u dijelu u kojem obrana nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima. Sud ne prihvaća obranu optuženog kada poriče kazneno djelo te kada osporava brzinu kretanja vozila saniteta kojim je upravljao kritične zgode i kada tvrdi da je neposredno prije prometne nesreće došlo do poremećaja, odnosno gubitka njegove svijesti. Brzina kretanja vozila saniteta kojim je upravljao optuženik utvrđena je provedenim prometno- tehničkim vještačenjem, dok su ozljede optuženika i zdravstvene tegobe vještačene po vještaku sudsko-medicinske struke Petru Škaviću, prema čijem mišljenju, uz činjenice utvrđene prometno-tehničkim vještačenjem, da je prije sudara optuženik aktivno upravljao vozilom, budući je prije mjesta sudara prošao lijevi zavoj brzinom približno jednakoj graničnoj brzini za savladavanje navedenog zavoja te je poduzeo intenzivno kočenje neposredno prije same prometne nesreće, kao i uz činjenice da je optuženi prije prometne nesreće bolovao od više kroničnih bolesti i stanja, koje su pod kontrolom i terapijom te su nalazi bili zadovoljavajući, kao i da neka od tih stanja predstavljaju čimbenik rizika za akutnu vaskularnu bolest, odnosno, incident koji je mogao dovesti do prometne nesreće, proizlazi da je optuženik bio u stanju očuvane svijesti te je poduzimao radnje prije same prometne nesreće, što otklanja vjerojatnost da je do prometne nesreće došlo uslijed nekog zdravstvenog incidenta optuženika koji bi za posljedicu imao gubitak ili poremećaj svijesti. Isto tako, tijekom postupka određenim i provedenim vještačenjem po vještaku sudsko-medicinske struke i vještaku neurologu nije bilo moguće ni potvrditi ni isključiti nastanak poremećaja, odnosno, gubitka svijesti optuženika, u smislu nastanka sinkope kod optuženika, neposredno prije prometne nesreće, već je utvrđeno postojanje samo rizičnih čimbenika za nastanak sinkope kao poremećaja stanja svijesti, odnosno gubitka svijesti u određenim uvjetima. Kada se ovako provedeno vještačenje po vještacima liječnicima specijalistima dovede u vezu sa provedenim prometno-tehničkim vještačenjem, kojim je utvrđena dinamika prometne nesreće, prema kojoj je u vremenu pet sekundi do dvije sekunde prije sudara sanitetskim vozilom poduzimano intenzivno kočenje, a u trenutku dvije sekunde do sudara navedenog kočenja nije bilo, kada se vozilo saniteta već nalazilo na lijevoj prometnoj traci ususret nadolazećem teretnom vozilom, uz činjenicu da je aktivno upravljanje vozilom i držanje upravljača (volana) voljna aktivnost vozača, a okretanje upravljača (volana) te skretanje upravljačem (volanom) udesno ili ulijevo, kao i pritisak na papučicu kočnice (kočenje) i poduzimanje kočenja vozilom voljna reakcija vozača na neku opasnost, koja opasnost može biti i vozačev subjektivni osjećaj slabosti i mučnine, odnosno, samo prijetećeg gubitka svijesti, no optuženik ne navodi osjećaj slabosti i mučnine, već tvrdi da se ničega ne sjeća, kao i uz činjenice da je prema medicinskoj dokumentaciji zabilježeno da je optuženik prije predmetnog događaja, u jednom navratu, 23. ožujka 2019., dakle, više od jedne godine prije predmetne prometne nesreće, imao osjećaj vrtoglavice i nesvjestice, kada su mu izmjerene povišene vrijednosti krvnog tlaka te uz činjenice utvrđene iskazom svjedoka RČ, koji potvrđuje način kretanja optuženika vozilom saniteta kritične zgode do trenutka sudara, u smislu da je neposredno prije prometne nesreće optuženik naglo skretao iz svoje prometne trake u njegovu prometnu traku, no da se optuženik počeo vraćati iz smjera u kojemu je prethodno krenuo, tako da je došlo do direktnog sudara, sud iz svega navedenog zaključuje da neposredno prije prometne nesreće optuženik nije doživio sinkopu, već je njegova svijest bila očuvana. Vještaci liječnici specijalisti sudske medicine i neurologije utvrđuju da nakon povrata osobe k svijesti, nakon sinkope, na osobi ne mora biti vidljivo da je prethodno došlo do poremećaja svijesti, odnosno, sinkope, a pritom svjedoci RČ i OČ potvrđuju da je neposredno nakon prometne nesreće optuženik bio pri svijesti i pokušavao je izaći iz vozila, u čemu su mu oni i pomogli, no isti ti svjedoci ne navode da bi optuženik tada govorio da je ostao bez svijesti za vrijeme vožnje. Nadalje, na mjestu događaja, osim sudionika prometne nesreće RČ i OČ, nije bilo očevidaca prometne nesreće, a za vrijeme vožnje optuženik je bio sam u kabini vozila te ga za vrijeme vožnje nitko nije mogao promatrati niti postoji video zapis optuženika za vrijeme vožnje, čime bi se moglo potvrditi da je doista došlo do poremećaja, odnosno gubitka svijesti optuženika za vrijeme vožnje, neposredno prije nastanka prometne nesreće. Stanje sinkope nije sa sigurnošću objektivno utvrđeno, a optuženik, u vrijeme događaja u dobi od 52 godine života, po zanimanju vozač, inače dugogodišnji vozač i profesionalni vozač, ujedno i vozač saniteta, koji redovito obavlja obvezne liječničke preglede radi procjene zdravstvene fizičke i psihičke sposobnosti za obavljanje poslova na radnom mjestu vozača saniteta i osim potrebne korekcije vida naočalama, optuženik u vrijeme predmetnog događaja nije imao drugih ograničenja u sposobnosti upravljanja vozilom saniteta. Optuženik nema ni medicinsku dokumentaciju iz koje bi sa sigurnošću bilo utvrđeno da je ikada prije predmetne prometne nesreće optuženik doživio stanje sinkope. Isto tako, prije prometne nesreće nije utvrđeno da bi optuženik bio nesposoban ili smanjeno sposoban za vožnju i rad na poslovima vozača saniteta, zbog bilo kojeg zdravstvenog razloga ili uzroka pa iako ima određene rizične čimbenike za razvoj sinkope, što su utvrdili medicinski vještaci u ovom kaznenom postupku, optuženik ranije prije prometne nesreće uopće nije medicinski obrađivan zbog gubitka svijesti niti je ikada objektivno medicinski potvrđeno postojanje gubitka svijesti optuženika, već je tek naknadno, nakon prometne nesreće, naknadnom medicinskom obradom optuženika utvrđeno samo postojanje određenih rizičnih čimbenika za nastanak sinkope. Ni iskaz kćeri optuženika, ĆČ, ne govori u prilog tvrdnje obrane da bi kod optuženika došlo do poremećaja odnosno gubitka svijesti, jer svjedokinja nema neposrednih saznanja o nastanku prometne nesreće, a potvrđuje jedino da je nekoliko sati prije prometne nesreće optuženik bio žedan i da je tog dana bilo jako vruće te da joj je optuženik rekao da je „sav nikakav“. Isto tako, prema vještaku specijalistu psihijatru Prim.dr.sc. Mariji Kudumija Slijepčević nije utvrđeno da bi optuženik prije forenzičkog događaja imao psihičkih smetnji koje bi utjecale na njegove sposobnosti da shvati kako se osjeća, odnosno, u kakvom stanju ulazi u vozilo ili da ima nekih psihičkih smetnji koje utječu na njegovu sposobnost vožnje, a prema mišljenju iste vještakinje, gubitak svijesti optuženika vezan je uz politraumu u trenutku same nesreće, odnosno, uz oštećenje niza organskih sustava. Takva obrana optuženika, prema kojoj je neposredno prije prometne nesreće nastupila sinkopa optuženika, prema stajalištu suda predstavlja naknadnu konstrukciju događaja koju sud ne prihvaća, jer je dana u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti optuženika. Upravo je postupanje optuženika kao sudionika u cestovnom prometu u smislu kršenja propisa o sigurnosti prometa i to odredaba čl. 53. st. 1. i čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, bilo u uzročnoj vezi sa izazivanjem opasnosti za život ljudi i nastalom posljedicom jer su u prometnoj nesreći četiri osobe smrtno stradale Dakle, optuženi ŠČ izbjegao bi prometnu nesreću da se kritične zgode sanitetskim vozilom kretao brzinom ograničenja od 40 km/h i da se sanitetskim vozilom kretao obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika.

37. Objektivne radnje, koje je poduzeo optuženik, kao sudionik u cestovnom prometu, time što je upravljao sanitetskim vozilom, krećući se brzinom od 131 km/h, iako je brzina kretanja prometnim znakom bila ograničena na 40 km/h te time što je sanitetskim vozilom prešao na lijevu stranu kolnika, iako je dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, predstavlja kršenje propisa o sigurnosti prometa, a navedene radnje bile su u uzročnoj vezi sa nastalom posljedicom, jer je u nastavku vožnje, sanitetskim vozilom prešao na lijevu stranu kolnika, kojom se, pravilno kretalo teretno vozilo marke Mercedes Antos 1824 L, registarske oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljao RČ, tako da je upravo uslijed nepropisne brzine kretanja i kretanja lijevom prometnom trakom, sanitetsko vozilo prednjim dijelom udarilo u prednji dio teretnog vozila, čime je optuženik izazvao prometnu nesreću i opasnost za život ljudi i zbog toga prouzročio smrt više osoba.

38. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu, sud zaključuje da je optuženik postupao s neizravnom namjerom, jer je bio svjestan da svojom vožnjom protivno prethodno navedenim odredbama Zakona o sigurnosti na cestama može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu i izazvati opasnost za život ljudi te je i pristao na to, kao i na zabranjene posljedice koje mogu proizaći iz takvog postupanja, a time i svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela pa je na to pristao, time što je svjestan da se kreće brzinom od 131 km/h, iako je brzina kretanja prometnim znakom bila ograničena na 40 km/h i svjestan da je dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, no optuženi je sanitetskim vozilom prešao na lijevu stranu kolnika, kojom se, pravilno, kretalo teretno vozilo marke Mercedes Antos 1824 L, registarske oznake i broja [registarska oznaka], tako da je, u nastavku vožnje, uslijed nepropisne brzine i kretanja lijevom prometnom trakom, sanitetsko vozilo prednjim dijelom udarilo u prednji dio teretnog vozila, tako da su iz postupanja optuženika i proizašle posljedice u smislu izazivanja opasnosti za život ljudi te je došlo do prometne nesreće, u kojoj su putnici DČ i KČ na mjestu događaja preminuli, a putnik HČ preminuo je 8. srpnja 2020., dok je putnik ZČ preminuo **.**.2020. Upravo je postupanje optuženika kao sudionika u cestovnom prometu u smislu kršenja propisa o sigurnosti prometa i to odredaba čl. 53. st. 1. i čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, bilo u uzročnoj vezi sa izazivanjem opasnosti za život ljudi i nastalom posljedicom jer su u prometnoj nesreći četiri osobe smrtno stradale, a optuženi ŠČ izbjegao bi prometnu nesreću da se kritične zgode sanitetskim vozilom kretao brzinom ograničenja od 40 km/h i da se sanitetskim vozilom kretao obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a kako je prema prometno-tehničkom vještaku optuženik aktivno upravljao vozilom do najkasnije 2 sekunde prije sudara, uzrok nastanka prometne nesreće nije nastanak poremećaja, odnosno gubitka svijesti optuženika, jer je do poremećaja stanja svijesti kod optuženog moglo doći najranije u vremenu od dvije sekunde prije prometne nesreće, kada nema odgovora na pedalu kočnice te kada se sanitetsko vozilo već nalazi u sudarnoj liniji i u trenutku kada je sudar bio neizbježan. 39. Na opisani način optuženi ŠČ je kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ljudi pa je zbog toga prouzročio smrt više osoba. Opisanim postupanjem optuženi ŠČ ostvario je sva objektivna i subjektivna zakonska obilježja kaznenog djela za koje se tereti optužbom te je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona, za koje je proglašen krivim.

40. Sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis kaznenog djela navođenjem točne oznake marke i modela vozila službe hitne pomoći „Citroen Jumper“, umjesto pogrešno navedene oznake „Citroen Yumper“, sukladno postojećoj općepoznatoj specifikaciji proizvođača marke i modela tog vozila. Isto tako, u činjeničnom opisu kaznenog djela navodi se Zakon o sigurnosti prometa na cestama, sa izmjenama i dopunama navedenima u Narodnim novinama broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., koji je bio na snazi u vrijeme prometne nesreće 29. lipnja 2020., dok se kasnije izmjene i dopune Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.), ne primjenjuju i ne navode. U odnosu na primjenu Kaznenog zakona, sukladno načelu primjene blažeg zakona i vremenskom važenju kaznenog zakonodavstva, prema odredbama čl. 3. Kaznenog zakona, sud primjenjuje Kazneni zakon, naveden u uvodu ove presude, sa izmjenama i dopunama, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, dok se kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona, objavljene u Narodnim novinama br. 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., ne primjenjuju jer nisu blaže za optuženog kao počinitelja kaznenog djela.

41. Sud stoga na temelju čl. 227. st. 4. Kaznenog zakona optuženog GČ za prethodno opisano kazneno djelo osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

42. Sud je prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, uzimajući pritom u obzir i stupanj krivnje počinitelja te svrhu kažnjavanja. Sud smatra olakotnim okolnostima činjenicu dosadašnje kaznene neosuđivanosti i prekršajne nekažnjavanosti optuženika te njegovo dosadašnje postupanje u skladu s važećim propisima u društvu u kojem živi, zatim, činjenicu što je sam optuženik u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio brojne tjelesne ozljede, koje sudsko-medicinski vještak kvalificira kao osobito tešku tjelesnu ozljedu, pri čemu optuženikovo liječenje ni do danas nije dovršeno, iako je od samog događaja proteklo više od četiri godine, a moguće su i trajne posljedice po zdravlje optuženika, tako da će optuženik do kraja života morati i sam snositi posljedice prometne nesreće. Olakotna okolnost je nadalje, činjenica što optuženik od ranije ima određenih zdravstvenih tegoba te se liječi zbog više bolesti i njegovo zdravstveno stanje je loše, pri čemu uzima redovnu terapiju lijekovima za tlak, bolove, smirenje i spavanje, činjenicu što optuženik nema zakonsku obvezu uzdržavanja maloljetne djece. Sud uzima kao olakotnu okolnost činjenicu i jasno izraženo žaljenje zbog prometne nesreće i predmetnog događaja u kojem su četiri osobe smrtno stradale, kao i činjenicu što optuženik prilikom psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja kod opisa forenzičke situacije iskazuje nelagodu i tjeskobu, osoba je neupadnog ponašanja i blaže tjeskoban te ga po stavu suda očito pogađa ishod prometne nesreće, kao i njegova trenutna procesna pozicija. Olakotna okolnost je činjenica što je optuženik dugogodišnji vozač, ujedno i profesionalni vozač, od nekih 35 do 36 godina radnog staža, pri čemu je dugi niz godina vozio kamion kod privatnika, dok je kao vozač vozila saniteta proveo 8 (osam) do 10 (deset) godina i nikada ranije nije prouzročio prometnu nesreću. Prometna nesreća se dogodila prije nepunih pet godina i nakon tog događaja, optuženik nije vršio nova kaznena djela ni prouzročio prometnu nesreću. Olakotna okolnost je činjenica što nakon događaja optuženik kao zaposlenik u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu prima na ime plaće svega nekih 270 eura dok se postupak ne završi, tako da posljedice prometne nesreće uvelike pogađaju i samog optuženika, jer osim lošeg općeg zdravstvenog stanja optuženika, koje je još više pogoršano ozljedama u predmetnoj prometnoj nesreći, posljedice se odnose i na imovinske prilike optuženika, jer je trenutno njegov redovni stalni prihod smanjen. Olakotna okolnost je činjenica što pored smanjenih prihoda optuženik nema zakonsku obvezu uzdržavanja drugih osoba i to maloljetne djece. U prometnoj nesreći za vozača teretnog vozila RČ i suvozača u teretnom vozilu OČ, koji su sudjelovali u prometnoj nesreći i zadobili određene tjelesne ozljede, nema trajnih posljedica za njihovo zdravlje.

43. Otegotna okolnost na strani optuženika je činjenica što je u predmetnoj prometnoj nesreći koju je prouzročio optuženik, stradalo više osoba, putnika pacijenata u vozilu saniteta kojim je upravljao optuženik i koji pacijenti su prevoženi isključivo radi ostvarivanja potrebne zdravstvene skrbi te je za čak četiri osobe, umjesto provođenja i dovršetka liječenja, nastupila smrt. Otegotna okolnost je i činjenica što je prema zapisniku o očevidu provedenom na mjestu događaja, utvrđen nastanak i određene materijalne štete i na samom vozilu saniteta kojim je kritične zgode upravljao optuženik, kao i na teretnom vozilu, koje je također sudjelovalo u prometnoj nesreći, koju je svojim postupanjem prouzročio upravo i isključivo optuženik. Otegotna okolnost je i činjenica što je optuženik upravljao vozilom saniteta brzinom od 131 km/h, što je brzina čak tri puta veća od brzine dopuštene na tom dijelu ceste, jer je prometnim znakom brzina kretanja bila ograničena na 40 km/h, a za takvu brzinu kretanja nema opravdanja jer kritične zgode, toga dana, nije bilo potrebe za hitnom medicinskom intervencijom.

44. Sud smatra da će se izrečenom kaznom zatvora u cijelosti i na odgovarajući način postići svrha kažnjavanja, na način da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe na optuženika da kao sudionik u cestovnom prometu ubuduće ne krši odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama i ne vrši kaznena djela, osobito kaznena djela protiv sigurnosti prometa te da shvati neprihvatljivost svog ponašanja, osobito neprihvatljivost sudjelovanja u cestovnom prometu suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i pogibeljnost činjenja kaznenih djela na štetu drugih osoba, čime se dovodi u opasnost život drugih osoba. Izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, po ocjeni suda primjerena je svim utvrđenim okolnostima na strani optuženog i kaznenog djela koje je optuženi počinio s neizravnom namjerom, s obzirom na težinu kaznenog djela i posljedice proizašle iz postupanja optuženog, jer su u prometnoj nesreći smrtno stradale četiri osobe i istom kaznom će se utjecati na buduće ponašanje optuženog, ali će se utjecati i na druge eventualne počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela. Ponašanje optuženog mora biti usklađeno sa propisima u društvu u kojem živi, tako da počinjenje kaznenog djela mora biti sankcionirano, a optuženik izdvojen iz društva u kojem živi i tek nakon izdržane kazne zatvora, optuženom će biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo.

45. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku naloženo je optuženom GČ da ovome sudu podmiri materijalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku i paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. točke 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 132,72 eura (strotridesetdvaeurasedamdesetdvacenta), u roku od 15 (petnaest) dana. Optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela i dužan je podmiriti nastale troškove kaznenog postupka. Materijalni troškovi se odnose na troškove provedenog očevida i obdukcije tijela oštećenih, zatim, troškove za svjedoke i provedenih vještačenja, s tim što će sud posebnim rješenjem utvrditi točan iznos troškova, kada se utvrdi visina svih nastalih troškova. Paušalna svota odmjerena je sukladno trajanju i složenosti postupka, u okviru svota određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“145/2011). Optuženik nema zakonsku obvezu uzdržavanja maloljetne djece, a iako mu je trenutni prihod smanjen, optuženi ima određena mjesečna novčana primanja te iskazan dohodak od nesamostalnog rada (str.715-716) i nositelj je Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, kao i vlasnik imovine, između ostalog, poljoprivrednog zemljišta od 15 katastarskih jutara pa iako trenutno, prema vlastitoj izjavi, osobno ne može obrađivati zemlju, obradom tog zemljišta općenito i raspolaganjem istim, mogu se ostvariti određeni prihodi, tako da će optuženik bez ugrožavanja vlastite egzistencije moći podmiriti nastale troškove kaznenog postupka, kao i troškove vlastitog uzdržavanja, koji se odnose na redovite troškove života i plaćanje postojeće kreditne obveze.

Bjelovar, 23. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Maja Sikora

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u 5 ( pet ) primjeraka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte