Poslovni broj: Us I-3563/2023-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Vlahi Duplančiću, odvjetniku u Splitu, Ivana Gundulića br. 18, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku OO (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi nepripadne isplate starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja osobno i opunomoćenika tužitelja te opunomoćenika tuženika, 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/23- 03/01144282201, Urbroj: 341-99-06/2-23-5698 od 23. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/23-03/01144282201, Urbroj: 341-99-06/2-23-5698 od 23. studenog 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/23-03/01144282201, Urbroj: 341-18-06/2-23- 38713 od 29. rujna 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem se tužitelju utvrđuje nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 1.9.2022. do 31.10. 2022. u svoti od ukupno 1.213,77 eura (točka I. izreke); te je tužitelj obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja u korist žiroračuna državnog proračuna (točka II. izreke).

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da je tužitelj u svom zahtjevu za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu naveo sve relevantne činjenice za odlučivanje o tom pravu, pa tako i činjenicu da je vlasnik obrta “ [obrt]”. Tuženik da je povodom zahtjeva tužitelja donio Rješenje pod KLASA: UP/I 140-02/22-03/01144282201 od 22.09.2022. kojim se prihvaća zahtjev tužitelja, te mu se određuje isplata mirovine počev od 01.09.2022. Međutim, tuženik je tek naknadno utvrdio da je tužitelj bio u obveznom osiguranju s osnove obavljanja obrta i to uvidom u bazu podataka aktivnih osiguranika, te je donio prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju navedenog rješenja je navedeno kako je tužitelj bio obvezan navesti svaku promjenu nastalu osobnim ili stvarnim okolnostima koja utječe na pravo na starosnu mirovinu. Međutim, nikakva se promjena nije dogodila od trenutka podnošenja zahtjeva pa do donošenja navedenog rješenja. Tužitelj je, kako je to već navedeno, u svom zahtjevu naveo i činjenicu da je vlasnik obrta. To što tuženik nije bio detaljan prilikom obavljanja svog posla, odnosno nije postupao savjesno i odgovorno, ne može pasti na teret tužitelja, jer on nije ni na koji način protupravno postupao, već je upravo sve bitne okolnosti naveo. U obrazloženju osporenog rješenja tuženik navodi kako nije bitno čija je krivnja prilikom odlučivanja o zahtjevu za starosnu mirovinu, te da u ovom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 166. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, a što nije točno. Naime, odredbom čl. 170. ZOMO-a je propisano da se na naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osnove primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju stoga da treba primijeniti odredbu čl. 1112. st. 1. ZOO-a, a kojom je propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje. Takvo stajalište je zauzeo i Ustavni sud RH u svojoj odluci pod U-

III/3216/2020 od 08.11.2022. U tom predmetu je slučaj bio da je podnositelj zahtjeva za mirovinu nakon što mu je priznato pravo za mirovinu registrirao obrt, te nije prijavio nastalu promjenu. Potom mu je zahtjev za mirovinu odobren 22.01.1998., a HZMO tek 02.10.2007. utvrđuje da je podnositelj vlasnik obrta, te donosi Rješenje kojim podnositelju obustavlja isplatu mirovine i određuje da će se pitanje odgovornosti i povrata nepripadnih sredstava utvrditi posebnim postupkom. Dakle, ovdje je čak nastala promjena od trenutka podnošenja zahtjeva, te podnositelj nije prijavio nastalu promjenu, ali je to rješenje po službenoj dužnosti dostavljeno HZMO-u, te je stoga Ustavni sud zaključio da je to isključivo propust državnog tijela, te u svojoj odluci navodi:" Ustavni sud naposljetku ističe da se greške koje se isključivo mogu pripisati državnim tijelima ne mogu, u pravilu, ispravljati na teret pojedinca, posebno ako nije u pitanju drugi sukobljeni privatni interes (v. predmet ESLJP-a Čakarević protiv Hrvatske, navedeno, § 80.). " Stoga, ovdje ništa nije sporno. Dakle, tuženik HZMO je napravio propust u svom radu, a tužitelj ni na koji način nije postupio protupravno, te iz tog razloga nema mjesta da na tužiteljev teret pada nestručnost djelatnika HZMO-a. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se tužba usvaja i poništava osporeno rješenje tuženika, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik nakon u bitnom iznošenja navoda tužbe, navodi da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje da je doneseno je u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Citira i poziva se na odredbi članka 166. i 170. ZOMO-a, te predlaže da sud donese presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

5. Podneskom od 24. siječnja 2024. tužitelj se očituje u odnosu na navode iz odgovora na tužbu tuženika navodeći u bitnom da se tuženik poziva na odredbu čl. 166. kao i na odredbu čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju. Upravo iz navedenih odredaba da proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a koje odredbe tuženik nije pravilno primijenio donoseći osporeno rješenje. Tužitelj da je već u svojoj tužbi ukazao na potrebu primjene odredaba Zakona o obveznim odnosima, a koji Zakon u čl. 1112. propisuje da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati povrat. Iz dokaza navedenih u tužbi da je razvidno da je tužitelj prilikom podnošenja zahtjeva za mirovinu pravilno naveo sve podatke, da nije ništa prešutio, dakle da niti jednom svojom radnjom nije sakrio činjenice ili doveo tuženika u zabludu. Tuženik je, dakle, imao sve činjenice pa je stoga on isključivo odgovoran za isplatu, a koju osporenim rješenjem potražuje natrag. Dakle, ne bi trebale biti prijeporne činjenice, jer ni sam tuženik ne ukazuje na neki propust na strani tužitelja, odnosno ne navodi da bi tužitelj u svom zahtjevu za mirovinu dao neki pogrešan podatak. Očito da je u konkretnom slučaju prijepor o primjeni materijalnog prava. Zbog svega navedenog ustraje se u tužbi i tužbenom zahtjevu.

6. U sporu je održana rasprava 27. studenog 2024. a čime je, kao i dostavom podnesaka strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Iz podataka spisa premeta je razvidno kako slijedi:

- da je tužitelj dana 19. kolovoza 2022. podnio pred Područnom službom Split zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu počevši od 1. rujna 2022.;

- da je tužitelju rješenjem Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/22- 03/01144282201, Urbroj: 341-18-06/2-22-35527 od 22. rujna 2022. priznato pravo na starosnu mirovinu od 1.9.2022. u svoti od 4.607,50 kn (611,52 EUR) mjesečno, te da isplata te mirovine pripada tužitelju od 1. rujna 2022.;

- spisu prileži potvrda Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu, Ispostava Split, Klasa: 034-04/23-03/123, Urbroj: 513-07-17-01-23-2 od 30. ožujka 2023. iz koje je razvidno da je tužitelj dana 30. ožujka 2023. podmirio doprinos za mirovinsko osiguranje za drugu samostalnu djelatnost za razdoblje od 1. rujna 2022. do 22. studenog 2022.

- prileži rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo EU fondove i poljoprivredu Split od 24. studenog 2022. o upisu u Obrtni registar promjene istupanja iz zajedničkog obrta KO, ovdje tužitelja, s danom 22. studenog 2022.

- da je rješenjem Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/22- 03/01144282201, Urbroj: 341-18-06/2-22-42668 od 4. siječnja 2023. donesenim po službenoj dužnosti poništeno rješenje Područne službe Klasa: UP/I 140-02/22- 03/01144282201, Urbroj: 341-18-06/2-22-35527 od 22. rujna 2022. i odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na starosnu mirovinu po zahtjevu osiguranika od 19. kolovoza 2022. budući da je uvidom u bazu podataka aktivnih osiguranika utvrđeno da je tužitelj dana 1. rujna 2022. bio u obveznom osiguranju s osnova obavljanja obrta; 12. Odredbom članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 20/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje ZOMO) je propisano da je osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Stavkom 2. istog članaka je propisano da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji: 1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu, 2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće; 3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada. Stavkom 3. istog članka je propisano da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku. Stavkom 4. istog članka je propisano da Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz stavaka 1. i 2. ovoga članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika.

13. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu zakonsku odredbu, po ocijeni ovog suda, pravilno je i zakonito osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

14. Kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da je rješenjem Područne službe u Splitu od 4. siječnja 2023. donesenim po službenoj dužnosti poništeno rješenje Područne službe Klasa: UP/I 140-02/22-03/01144282201, Urbroj: 341-18- 06/2-22-35527 od 22. rujna 2022. i odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na starosnu mirovinu po zahtjevu osiguranika od 19. kolovoza 2022. , to je pravilno i zakonito postupio tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je po službenoj dužnosti utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 1. rujna 2022. pa do 31. listopada 2022.

15. Naime, obzirom da je tužitelj nakon priznanja prava na starosnu mirovinu podmirio doprinos za mirovinsko osiguranje po osnovi obavljanja druge samostalne djelatnosti za razdoblje od 1. rujna 2022. do 22. studenog 2022., a kako je to razvidno iz potvrde Porezne uprave od 30. ožujka 2023. i da je tužitelju temeljem plaćenih doprinosa s osnove obavljanja obrta u skladu s odredbom članka 10. ZOMO-a utvrđen staž osiguranja u razdoblju od 1. rujna 2022. do 22. studenog 2022., a da mu se u navedenom razdoblju isplaćivala i starosna mirovina po rješenju Područne službe u Splitu od 22. rujna 2022. ( a koje je poništeno rješenjem Područne službe u Splitu od 4. siječnja 2023.) to je pravilno utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da postoji obvezna vraćanja nepripadno isplaćenih iznosa starosne mirovine u smislu odredbe članka 166. ZOMO-a.

16. Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, te naprijed citirane zakonske odredbe bez utjecaja su na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari navodi tužitelja da je do nepripadne isplate došlo isključivo krivnjom tuženika, jer da je on u zahtjevu za priznavanje prava na starosnu mirovinu naznačio da je upisan u upisnik obrtnika.

17. S obzirom na navedeno, sud smatra da tužbeni navodi ne utječu na drugačije rješavanje ove upravne stvari, time da tužitelj niti tijekom upravnog postupka niti tijekom ovog spora nije osporavao utvrđenu visinu nepripadne isplate starosne mirovine u svoti od 1.213,77 EUR sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZOMO-a, niti je tijekom upravnog postupka kao niti u tužbi priložio dokaze koji bi eventualno doveli u sumnju pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tuženika.

18. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Stoga, a budući je osporeno rješenje zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u točki I. izreke presude.

20. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev to je valjao pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 23. prosinca 2024.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, putem opunomoćenika

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis