REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1241/2020-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari prvotužitelja ETING d.o.o., OIB 47513448485, Kninski trg 13, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Marku Sedlo, odvjetniku u OD Miljević i partneri u Zagrebu, i drugotužitelja: Suvlasnici Garaže Cibona, Zagreb, D. Petrovića 3: FORTENOVA GRUPA d.d., OIB 88035992407, Marijana Čavića 1, 10000 Zagreb; Upravljanje sportskim objektima, OIB 59365213244, Trg Krešimira Ćosića 11, 10000 Zagreb; EL- EN-TEL d.o.o., OIB 76907802896, Savska cesta 28, 10000 Zagreb; CI-MED d.o.o., OIB 48727128897, Trg D. Petrovića 3, 10000 Zagreb; ELEKTROPROJEKT d.d., OIB 48197173493, Ulica Alexandera von Humboldta 4, 10000 Zagreb, svi zastupani po punomoćniku punomoćniku Marku Sedlo, odvjetniku u OD Miljević i partneri u Zagrebu, protiv tuženika AGENCIJA ZA KOMERCIJALNU DJELATNOST proizvodno, uslužno i trgovačko d.o.o., OIB 58843087891, Savska Cesta 31, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćnici Morani Gotić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 15. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Sedlo, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnice tuženika Morane Gotić, odvjetnice u Zagrebu, 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2821/2020 od 28. travnja 2020. kojim je tuženiku naloženo platiti prvotužitelju ETING d.o.o., OIB 47513448485, Kninski trg 13, 10000 Zagreb, iznos od 55.717,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- na iznos od 3.741,39 eura od 1. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3.815,25 eura od 1. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.112,57 eura od 1. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.024,67 eura od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.153,04 eura od 1. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.013,70 eura od 1. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.060,09 eura od 1. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3.822,23 eura od 1. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3.904,94 eura od 1. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.016,17 eura od 1. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3.998,86 eura od 1. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 4.149,08 eura od 1. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3.918,16 eura od 1. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3.986,95 eura od 1. travnja 2020. pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO), a u poslovnim transakcijama između poduzetnika čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena te da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, kao i predvidivi trošak ovršnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenje o ovrsi pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, te platiti drugotužitelju iznos od 5.754,14 eura na račun IBAN: [broj bankovnog računa], sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- na iznos od 411,01 eura od 1. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. travnja 2020. pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a u poslovnim transakcijama između poduzetnika čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao i predvidivi trošak ovršnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenje o ovrsi pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje prethodne mjere koji glasi: "I. Radi osiguranja novčanog potraživanja I. tužitelja, ETING d.o.o., OIB: 47513448485, Kninski trg 13, Zagreb, prema tuženiku AGENCIJA ZA KOMERCIJALNU DJELATNOST proizvodno, uslužno i trgovačko d.o.o., OIB: 58843087891, Savska cesta 31, Zagreb, u iznosu od 55.717,39 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 3.741,39 eura od 1. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3.815,25 eura od 1. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.112,57 eura od 1. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.024,67 eura od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.153,04 eura od 1. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.013,70 eura od 1. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.060,09 eura od 1. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3.822,23 eura od 1. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3.904,94 eura od 1. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 4.016,17 eura od 1. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 3.998,86 eura od 1. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 4.149,08 eura od 1. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3.918,16 eura od 1. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3.986,95 eura od 1. travnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

te radi osiguranja novčanog potraživanja drugotužitelja Suvlasnici Garaže Cibona, Dražena Petrovića 3, Zagreb; FORTENOVA GRUPA d.d. za upravljanje, OIB: 88035992407, Marijana Čavića 1, Zagreb, UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, OIB: 59365213244, Trg Krešimira Čosića 11, Zagreb, EL-EN-TEL d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 769078028, Savska cesta 28, Zagreb, CI-MED d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 48727128897, Trg D. Petrovića 3, Zagreb, ELEKTROPROJEKT, projektiranje, konzalting i inženjering d.d., OIB: 48197173493, Ulica Alexandra von Humboldta 4, Zagreb, prema tuženiku AGENCIJA ZA KOMERCIJALNU DJELATNOST proizvodno, uslužno i trgovačko d.o.o., OIB: 58843087891, Savska cesta 31, Zagreb, u iznosu od 5.754,14 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 411,01 eura od 1. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 411,01 eura od 1. travnja 2020. pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

- u iznosu od 712,79 eura na ime nastalih troškova ovršnog postupka Ovrv- 2820/2020 uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od 29. travnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- troškove donošenja ovog rješenja u iznosu od 1.243,75 eura uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

određuje se prethodna mjera

zabranom poslovnim bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, kao i drugim bankama i svakoj drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati sa svakog njegovog računa ili iz oročenih novčanih sredstava tuženika, novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Ovo rješenje o osiguranju dostavit će se Financijskoj agenciji na provedbu.

III. Tužitelj provedbom prethodne mjere stječe založno pravo na predmetima osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koje je određena zabrana isplate ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja potraživanja tužitelja.

V. Ova prethodna mjera bit će na snazi do proteka roka od 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu po presudi u ovom postupku.

VI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu prethodne mjere, a koja je određena ovim rješenjem."

II. Nalaže se prvotužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.700,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a drugotužitelju naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku u iznosu od 898,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju kojeg je javni bilježnik Kristian Hukelj iz Zagreba donio 28. travnja 2020. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2821/2020. Postupajući po prigovoru ovršenika, Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-1241/2020 od 15. lipnja 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 2821/2020 od 28. travnja 2020. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo je provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi da osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ovršenik ujedno u cijelosti osporava osnov i visinu potraživanja ovrhovoditelja. Ističe da nije točno da bi postojalo dugovanje ovršenika prema ovrhovoditlejima niti da je prvoovrhovoditelj isporučio usluge ovršeniku temeljem ugovora. Ovršenik osporava u cijelosti račune, kao i izvadak kartice poslovnog partnera prvoovrhovoditelja jer se ne mogu dovesti u vezu s računima i ostalom dokumentacijom. Dodatno ističe da je reklamirao predmetne račune, osporavao ih i vraćao prvoovrhovoditelju te ne postoji nikakav osnov za bilo kakvo potraživanje naznačenih ovrhovoditelja prema ovršeniku. Sijedom svega navedenog, ovršenik pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, osporava osnov i visinu potraživanja ovrhovoditelja u cijelosti te predlaže da sud u cijelosti stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi i ukine provedene mjere, te postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U podnesku od 10. siječnja 2022. tužitelj se očitovao na tuženikove navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi. Navodi da je na temelju Međuvlasničkog ugovora za Garažu od 10. ožujka 1997. i odluke Savjeta vlasnika od 24. travnja 1998., sklopljen Ugovor o upravljanju Garaže u poslovnom kompleksu ''Cibona'' Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3, od 8. srpnja 1998. (dalje u tekstu: Ugovor o upravljanju), kojim su suvlasnici garaže u poslovnom kompleksu ''Cibona'' povjerili predmetnu garažu na upravljanje tužitelju. Ugovor o upravljanju je od dana donošenja mijenjan jedan put i to odlukom Savjeta vlasnika na način da su cijene upravitelja povećane za 30%. Sastavni dio Ugovora o upravljanju je i Međuvlasnički ugovor od 10. ožujka 1997., a kojim je određeno da (čl. 5. st. 2. Međuvlasničkog ugovora) odredbe tog ugovora imaju učinak i prema vlasniku garažnog mjesta koji je to pravo stekao nakon sklapanja tog ugovora, iz čega proizlazi neosnovanost tuženikovog prigovora promašene pasivne legitimacije. Utuženo potraživanje odnosi se na isporučene usluge upravitelja, upravljanja garažom temeljem Međuvlasničkog ugovora i čl. 6. Ugovora o upravljanju, a kao što je vidljivo iz računa priloženih samom prijedlogu za ovrhu – isti su specificirani te se upravitelj jasno pozvao na odredbe važećih ugovora među strankama, a također su priloženi računi za struju koje je upravitelj sukladno navedenim ugovorima platio u ime tuženika kao suvlasnika. Ugovorom o upravljanju suvlasnici su ugovorili s upraviteljem cijeli niz poslova koji obuhvaćaju prava i obveze upravitelja (čl. 2), tko može vršiti poslove redovnog upravljanja (čl. 5) itd. Također, određena je i cijena koju suvlasnici plaćaju upravitelju za ugovorene poslove. Tako je odredbom čl. 6. Ugovora o upravljanju određeno da za poslove upravitelja, a kako su određeni tim ugovorom, ugovorne strane ugovaraju cijenu, a koja je podijeljena na tri dijela – (kako su to ugovorne strane nazvale): 1. tekuće održavanje (tekuće održavanje prepumpne stanice, protupožarnog sistema, agregata, čišćenje garaže itd.) 2. služba dežurstva 3. troškovi upravitelja garaže (troškovi specificirani toč. III čl. 6. Ugovora). Za svaku od navedenih stavki određeni su paušalni iznosi koje će plaćati suvlasnici garaže upravitelju, dok je pričuva određena čl. 18. Ugovora o upravljanju. Osim navedenih stavki na koje se odnose utuženi računi: (a) tekuće održavanje – čl. 6. Ugovora o upravljanju, b) služba dežurstva, c) troškovi upravitelja - toč. III čl. 6. Ugovora o upravljanju, utuženi su i troškovi za struju, a koje je platio tužitelj za tuženika – koji kao jedan od suvlasnika nije plaćao niti nastale obveze po Ugovoru o upravljanju niti stvarne nastale troškove struje. Prigovor tuženika da su radni nalozi sastavljeni na obrascu društva Termorad d.o.o., a ovjereni od strane tužitelja, tužitelj navodi da je on obavljao obveze preuzete ugovorom, a sve sukladno odredbi čl. 5. Ugovora o upravljanju. Upravitelj upravo stoga nastupa u svoje ime, budući da je njemu nastalo potraživanje zbog nepoštovanja ugovorne obveze od stane (većinskog) suvlasnika. Tužitelj ovdje u ime ostalih suvlasnika potražuje trošak pričuve – koja se od strane upravitelja (a kako je odlučeno od strane suvlasnika – Savjeta suvlasnika) prikuplja u ime svih suvlasnika pa u odnosu na taj dio potražuje iznos pričuve u ime suvlasnika garaže, a kako je to specificirano prijedlogom za ovrhu, odnosno tužbom. Budući da tuženik nije podmirivao obveze sukladno Ugovoru o upravljanju, dio potraživanja je podmiren temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 19. travnja 2019. Osporavaju se prigovori tuženika da tužitelj nije uredno izvršavao Ugovor o upravljanju, a čemu u prilog ide i činjenica da sve godine upravljanja garažom nije bilo prigovora na njegovo upravljanje, do ne plaćanja ugovornih obveza, pričuve i računa za struju od strane tuženika. Nesporno je da tuženik nije bio suvlasnik u vrijeme potpisa ugovora i povećanja cijena upravitelja (2006. i 2007. godine), međutim, isto je nebitno, budući da temeljem Međuvlasnički ugovora odredbe tog Ugovora imaju učinak i prema vlasniku djela garaže koji je to pravo stekao nakon sklapanja tog ugovora. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti.

4. U podnesku od 4. veljače 2022. tuženik navodi da je prigovorom osporio utuženo potraživanje jer je sporne račune reklamirao tužitelju, tražeći da tužitelj dostavi specifikaciju računa budući da iz istih nije proizlazilo da bi usluge bile izvršene i to je upravo ono što tuženik osporava, a što tužitelj nije dokazao. Tuženik ističe i da iznosi na računima nisu u korelaciji s iznosima u Ugovoru o upravljanju odnosno da iznosi na računima ne odgovaraju iznosima navedenim u Ugovoru o upravljanju, a nije jasna ni utužena visina potraživanja kada sam tužitelj navodi da je dio potraživanja podmiren temeljem Ugovora o ustupu tražbine dok je tužitelj utužio cjelokupne iznose osporenih računa. Tuženik je postao suvlasnikom predmetne nekretnine 2018. godine. Tuženik je nakon što je kao novi suvlasnik dobio uvid u stanje održavanja nekretnine, te nakon primitaka spornih računa, uočio određene nepravilnosti odnosno iz računa nisu bili vidljivi svi potrebni podaci niti su računi bili potkrijepljeni odgovarajućom (knjigovodstvenom) dokumentacijom. Također, tuženik ističe da se niti prema stanju nekretnine nije moglo utvrditi da su određene usluge ili radovi izvršeni. Stoga je tuženik u više navrata od tužitelja zahtijevao dostavu specifikacije i vjerodostojne dokumentacije kao prilog računima. Tužitelj je međutim dostavio specifikacije koje su se sastojale isključivo od nabrajanja stavki koje su navedene i uz račune te dokumente/radni nalog društva Termorad d.o.o., treće osobe, u vlasništvu tužitelja koji dokument je potpisan po tužitelju, a što sve ne predstavlja vjerodostojnu i ispravnu dokumentaciju o izvršenim uslugama. Tuženik predlaže da sud službenim putem od Porezne uprave zatraži je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za utužene računa. Tuženik ističe da tužitelj nije izvršavao svoje obveze kao upravitelj niti sukladno zakonu niti sukladno Ugovoru o upravljanju. U situaciji kada se za nekretninu prikuplja zajednička pričuva, koja je upravo namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, nije jasno kako to tužitelj potražuje posebno i troškove održavanja za koje ne navodi na što se točno odnose niti dokazuje njihov nastanak u situaciji kada se prikuplja pričuva, te troškovi održavanja ne mogu biti predmet oporezivanja dok je na iste tužitelj obračunao PDV.

5. U podnesku od 31. listopada 2023. tužitelj predlaže donošenje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a.

6. U podnesku od 7. studenog 2024. tuženik dostavlja presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-294/2024 od 8. svibnja 2024. kojom je pravomoćno ukinut platni naloga u kojem postupku se pred naslovnim sudom u predmetu pod poslovnim brojem Povrv-278/2022 vodio jednaki spor između ETING d.o.o. kao tužitelja i AKD-a kao tuženika za drugo razdoblje i tom je presudom utvrđeno da tužitelj – ETING d.o.o. nije imao aktivnu legitimaciju za vođenje postupka „u kojem tužitelj kao upravitelj sebe smatra vjerovnikom neizvršenih obveza iz Ugovora o upravljanju i to od tuženika kao jednog od suvlasnika, posljedično čemu izdaje predmetne račune koji se odnose na plaćanje troškova održavanja i upravljanja zgradom u svoje ime i za svoj račun a ne u ime i za račun svih suvlasnika predmetne zgrade…“. Navodi da iz rješenja o ovrsi Ovrv-2821/2020 od 28.4.2020. kojeg je donio javni bilježnik Kristian Hukelj ,koje je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u kojem dijelu su ukinute provedene radnje zbog prigovora tuženika te se postupak nastavio kao u povodu protiv platnog naloga, prvotužitelj ETING d.o.o. je tražio da se održi platni nalog sadržan u rješenju i ovrsi poslovnog broja Ovrv- 2821/20 u cijelosti iz čega proizlazi da prvotužitelj ETING d.o.o. u svoje ime i za svoj račun potražuje iznos od 419.802,67 kn/55.717,39 EUR u svoje ime i za svoj račun, a 43.354,50 kn/5.754,13 EUR u ime suvlasnika Garaže Cibona. Prvotužitelj dakle u ovom postupku za iznos od 55.717,39 EUR nastupa u svoje ime i za svoj račun unatoč tome što prvotužitelj osnovu i visinu svoga potraživanja temelji na Međuvlasničkom ugovoru od 10. ožujka 1997. godine i Ugovoru o upravljanju Garaže u poslovnim kompleksu „Cibona“ Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3 od 8.7.1998. godine. Prvotužitelj osnovu svog potraživanja dokazuje računima koje je priložio uz prijedlog za ovrhu (i kojima dokazuje visinu u ovom postupku) koji se odnose na „utuženo potraživanje tuženika odnosi na isporučene usluge upravitelja, upravljanja garažom temeljem Međuvlasničkog ugovora i čl. 6. Ugovora o upravljanju, a kao što je vidljivo iz računa priloženih samom prijedlogu za ovrhu - isti su specificirani a također su priloženi računi za struju koje je upravitelj sukladno navedenim ugovorima platio u ime tuženika kao suvlasnika“. Prvotužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku jer potražuje sredstva suvlasnika za svoje ime i za svoj račun a na osnovi Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju. Suvlasnici Garaže „Cibona“ sklopili su novi Ugovor o upravljanju s novim upraviteljem – AGRAM TIS d.o.o. i novim Međuvlasničkim ugovorom 1.9.2023. godine kojom prilikom je otvoren i novi račun suvlasnika na kojem se skupljaju zajednička sredstva pričuve. Sam prvotužitelj traži da se sva sredstva koja ovdje potražuje isplate na njegov račun na koji jedno on ima pristup i pritom isključivo zastupa svoje interese što potvrđuje da tužitelj sredstva namijenjena za zajedničku imovinu suvlasnika Garaže „Cibona“ potražuje za sebe i to temelji na Međuvlasničkom ugovoru i Ugovoru o upravljanju! Tuženik napominje pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da prvotužitelj više nije upravitelj, a u ovom postupku nastupa u ime suvlasnika i da pritom nije priložio ovlaštenje suvlasnika da vodi ovaj postupak u njihovo ime, a sredstva traži na svoj račun na koji sadašnji suvlasnici nemaju pristup, da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti zbog pomanjkanja aktivne legitimacije kako u svoje ime tako i u ime suvlasnika.

7. U podnesku od 7. studenog 2024., a u odnosu na navode tuženika o neovlaštenosti tužitelja da u svoje ime i za svoj račun zahtijeva utuženu tražbinu, I. tužitelj i nadalje ostaje kod svih navoda o tome iznijetih u podnesku od 11. siječnja 2022. (v. u spisu) te ponovno upire na sadržaj čl. 6. Ugovora o upravljanju (u spisu, uz cit. podnesak tužitelja) iz kojeg nedvosmisleno proizlazi da se predmetno utužena tražbina – precizno vidljiva i provjerljiva iz priloženih računa i vezanih isprava – u pretežnom dijelu odnosi na isporučene usluge tužitelja kao upravitelj (koje potražuje u svoje ime), dok se u preostalom (manjem) dijelu ta tražbina – precizno dokazana priloženim računima (v. uz prijedlog za ovrhu) – odnosi na pričuvu i na troškove električne energije koje je snosio I. tužitelj, a koje je troškove (razmjerno veličini suvlasničkog dijela – u utuženom dijelu) bio dužan snositi tuženik (a koje tužitelj zahtijeva i u ime II. tužitelja). Stoga je osnova i najvećeg dijela tražbine, tj. 419.802,67 kn/ 55.717,39 EUR (kojeg tužitelj zahtijeva u svoje ime) – suprotno navodima tuženika da se radi o sredstvima pričuve – na ugovornom odnosu tužitelja kao upravitelja s jedne i svih suvlasnika – tako i ovdje konkretno: tuženika (kao jednog od suvlasnika) s druge strane, pri čemu je posve zakonito takav odnos urediti Međuvlasničkim ugovorom i Ugovorom o upravljanju – kako je to učinjeno i u ovom slučaju (v. navode podneska tužitelja od 11. siječnja 2022. uz cit. ugovore priložene spisu), što pak svjedoči o neokrnjenosti aktivne legitimacije I. tužitelja za predmetno tužbeno traženje. U pogledu tuženikovog osporavanja nastanka i vjerodostojnosti računa vezanih za podmirenje troška električne energije, ističe se da isprave koje je I. tužitelj (kao dokaz naprijed navedenog) dostavio uz ovršni prijedlog nedvosmisleno predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. Ovršnog zakona jer se radi o računima (sa vidljivim naznakama: vjerovnika i dužnika te predmeta, vrste, opsega i vremena ispunjenja novčane obveze). Međutim, ako će tuženik ustrajati u osporavanju postojanja i vjerodostojnosti tih isprava, I. tužitelj u dokazne svrhe predlaže Sudu da u se okviru (već predloženog) financijsko-knjigovodstvenog vještačenja izvrši uvid u poslovne knjige tužitelja pa da se iz tako dobivenih podataka i na temelju sadržaja spisa (napose priloženih računa kao i zk izvatka u kojem je vidljiv suvlasnički dio tuženika i ostalih suvlasnika), a kroz nalaz i mišljenje vještaka, provjeri je li tužitelj – i ako jest: kada i koliko – u utuženom razdoblju snosio trošak isporučene usluge električne energije koji je na ime potrošnje električne energije otpadao na tuženika (u visini relativnoj njegovom suvlasničkom dijelu), uz već predloženo utvrđenje (temeljem iste dokumentacije – u spisu i u poslovnim knjigama tužitelja): je li tužitelju nastao trošak prema utuženim računima (v. na str. 4 zapisnika od 6. listopada 2023.).

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave: račune i specifikacije (str. 5. – 72. spisa), međuvlasnički ugovor (str. 91. – 100. spisa), Ugovor o upravljanju garaže od 8. srpnja 1998. (str. 101. – 110. spisa), zapisnik (str. 111. – 116. spisa), program održavanja objekta za 2007. godinu (str. 117. - 120. spisa), Zapisnik (str. 131.-132. spisa), Ugovor o ustupu (str. 134. – 136. spisa), Program održavanja objekta Garaža Cibona za 2018., 2019. i 2020. (str. 137. – 140. 147. – 149. spisa), Izvješće o realizaciji programa održavanja do 31. prosinca 2018. (str. 141. – 142. spisa), Obračun prometa (str. 143. spisa), Zapisnik (str. 150. – 153. spisa), poziv (str. 162. spisa), Zapisnik (str. 163. spisa), Izvješće o realizaciji programa održavanja do 30. rujna 2017. (str. 164. – 165. spisa), Program održavanja za 2020. (str. 166. – 167. spisa), Prijedlog programa održavanja za 2019. (str. 168. – 169. spisa). Sud je saslušao svjedoke:

GA, RA, VA, OA, FA te IA. Tijekom postupka tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka MA.

9. Sud je po službenoj dužnosti pribavio potvrdu nadležne porezne uprave sukladno odredbi čl. 221.b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22, dalje: ZPP).

10. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenje jer provođenje tog dokaza nije bilo potrebno (čl. 220. ZPP-a). Iz potvrde Porezne uprave (str. 188. – 189. spisa)proizlazi da tuženik nije knjižio račune u poslovnim knjigama niti je po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, pa je teret dokazivanja pravne osnove i visine tražbine na tužitelju (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP-a i čl. 451. ZPP-a, ovaj sud je zaključio da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi nije zakonit.

12. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu iznosa od 55.717,39 eura (419.802,67 kn[1] ) koji prvotužitelj ETING d.o.o. potražuje od tuženika kao suvlasnika garaže Cibona po čl. 6. Ugovora o upravljanju Garažom Cibona, na ime dežurstva u garaži, tekućeg održavanja, troškova upravitelja i troškova električne energije koje je platio za račun tuženika, te zahtjev za isplatu iznosa od 5.754,13 eura koji potražuju drugotužitelji Suvlasnici garaže Cibona, zastupani po prvotužitelju kao upravitelju zgrade, u svoje ime, a za račun prvotužitelja ETING d.o.o. Utuženo razdoblje po oba tužbena zahtjeva je od siječnja do prosinca 2019. te siječnja do veljače 2020.

13. Nije sporno da je tuženik suvlasnik Garaže Cibona od 2018. godine, niti je sporno nije sporno da su Međuvlasničkim ugovorom od 10. ožujka 1997. (dalje: Međuvlasnički ugovor) uređeni uzajamni odnosi suvlasnik u svezi upravljanja i korištenja garaže upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji sukladno čl. 5. obvezuje i vlasnika garažnog mjesta koji je to pravo stekao nakon sklapanja Međuvlasničkog ugovora. Nije sporno da su suvlasnici temeljem čl. 10. Međuvlasničkog ugovora i odluke Savjeta vlasnika od 24. travnja 1998. sklopili 8. srpnja 1998. Ugovor o upravljanju zgradom, kojim su povjerili predmetnu zgradu na upravljanje prvotužitelju (dalje: Ugovor o upravljanju). Nije sporno da je prvotužitelj tijekom ovog parničnog postupka prestao biti upravitelj garaže Cibona.

14. Između stranaka je sporno je li prvotužitelj ovlašten potraživati od tuženika kao suvlasnika Garaže Cibona u svoje ime i za svoj račun troškove održavanja i troškove upravitelja te potrošnje električne energije za održavanje zajedničkih dijelova garaže, te je li ovlašten kao upravitelj garaže Cibona voditi parnicu u ime suvlasnika, a za svoj račun, glede naplate zajedničke pričuve.

15. Odredbom čl. 2. Ugovora o upravljanju je određeno da upravitelj u ime i za račun savjeta vlasnika posebnih dijelova garaže obavlja sljedeće poslove: organizira redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja u graditeljskom i funkcionalnom staju, obavlja povremeni i godišnji pregled nekretnine i o tome sačinjava zapisnik, utvrđuje visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik, organizira naplatu sredstava pričuve, uključujući i prinudnu naplatu, raspolaže sredstavima koje vlasnici izdvajaju za pokriće troškove održavanja zajedničkih dijelova i uređaja, uključujući troškove upravljanja (sredstva zajedničke pričuve), osigurava zajedničke dijelove i uređaje od rizika prema godišnjem programu…zastupa savjet vlasnika pred sudom i drugim državnim tijelima vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja.

16. Odredbom članka 375. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (članak 375. stavak 3. ZV-a). Odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora (članak 375. stavak 4. ZV-a).

17. Odredbom članka 378. stavka 1. ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju. Upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova (članak 378. stavak 2. ZV-a). Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom (članak 378. stavak 3. ZV-a) i raspolaže sredstvima zajedničke pričuve (članak 378. stavak 4. ZV-a). Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. toga članka nije drukčije određeno (članak 378. stavak 5. ZV-a).

18. Odredbom čl. 90. stavka 1. ZV-a je propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika (st. 3.). Dopuštena su samo ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavana i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetog za pokriće tih troškova; ovrhu je dopušteno provoditi na zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina (st. 4.).

19. Prema odredbi članka 380. stavka 1. ZV-a suvlasnici su dužni sredstva zajedničke pričuve uplaćivati na poseban račun otvoren u tu svrhu.

20. Upravitelj zgrade je ovlašten pokretati sudske postupke radi naplate pričuve koja nije plaćena, a koja se sredstva polažu na poseban račun koji je u tu svrhu otvoren, jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, a i od imovine upravitelja zgrade.

21. Odredbom čl. 6. Ugovora o upravljanju su utvrđeni poslovi upravitelja zgrade i to tekućeg održavanja: prepumpne stanice, protupožarnog sistema, agregata, ventilacije garaže, hidrantske mreže, servisa lifta, vodovodne i kanalizacijske mreže garaže, rasvjete i električnih instalacija garaže, manipulativni trošak za rezervne dijelova i materijal.

22. Pozivajući se na odredbu čl. 6. Ugovora o upravljanju, tužitelj u ovom postupku potražuje troškove održavanja garaže i troškove upravljanja garaže (troškove upravitelja), kao i troškove električne energije u odnosu na koje se na ročištu za glavnu raspravu od 15. studenog 2024. izričito očitovao da se odnose na električnu energiju koja je potrošena na zajedničkom dijelu nekretnine, a dio koji otpada na tuženika je obračunat razmjerno veličini njegovog suvlasničkog dijela.

23. Kako troškovi iz čl. 6. Ugovora o upravljanju, uključujući i troškove električne energije potrošene na zajedničkom dijelu nekretnine, jesu troškovi tekućeg održavanja zajedničkih dijelova nekretnine, a koji po svojoj naravi predstavljaju troškove koji se naplaćuju iz zajedničke pričuve, kao namjenski vezane zajedničke imovine svih suvlasnika nekretnine, to prvotužitelj kao bivši upravitelj zgrade nema aktivnu legitimaciju potraživati od tuženika kao jednog od suvlasnika plaćanje pričuve za njegov račun jer pričuva nije njegova osobna imovina, već zajednička imovina svih suvlasnika (isto tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-294/2024 od 8. svibnja 2024.). Naime, u ovom parničnom postupku prvotužitelj tužbom zahtijeva isplatu u svoje ime i za svoj račun, dok je nesporno da je prvotužitelj tijekom ovog parničnog postupka prestao biti upravitelj kompleksa Cibona pa je samim time prvotužitelj u ovom postupku izgubio aktivnu legitimaciju.

24. Troškovi električne energije, koja je potrošena na zajedničkom dijelu nekretnine i za koju prvotužitelj tvrdi da je plaćena s njegovog vlastitog računa, jesu troškovi redovnog održavanja nekretnine, koji se plaćaju iz sredstva zajedničke pričuve. U slučaju neplaćanja tih troškova, distributer električne energije bi imao pravo pokrenuti sukladno čl. 90. st. 4. ZV-a ovrhu radi podmirenja tih tražbina na zajedničkoj pričuvi, kao zajedničkoj imovini svih suvlasnika. Stoga prvotužitelj, kao (bivši) upravitelj zgrade, čak i da je podmirio obvezu tuženika razmjerno njegovom suvlasničkom dijelu, ne bi ima aktivnu legitimaciju potraživati od tuženika kao suvlasnika povrat onoga što je platio za njegov račun jer prvotužitelj nema pravni interes u ispunjenju tuđe (tuženikove) obveze, pa samim time eventualnim ispunjenjem ne dolazi niti do zakonske subrogacije sukladno odredbi čl. 91. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21). Pravni interes plaćanja troškova električne energije za zajedničke dijelove nekretnine imaju suvlasnici zgrade jer, u slučaju neplaćanja troškova redovnog održavanja, kakav je i trošak električne energije, vjerovnik može takav trošak prisilnim putem naplatiti iz sredstava zajedničke pričuve, koji su zajednička imovina suvlasnika.

25. Drugotužitelji (Suvlasnici garaže Cibona), zastupani po prvotužitelju kao upravitelju zgrade, potražuju isplatu iznosa od 5.754,13 eura na ime zajedničke pričuve u svoje ime, a isplatom na osobni račun prvotužitelja ETING d.o.o. Međutim, kako prvotužitelj nesporno više nije upravitelj garaže Cibona, to nije niti osnovan tužbeni zahtjev kojim se činidba (obveze plaćanja zajedničke pričuve) ispunjava na osobni račun prvotužitelja. Premda se tužitelj na ročištu za glavnu raspravu od 15. studenog 2024. pozivao na ugovornu odredbu čl. 18. Ugovora o upravljanju, navodeći da je tom ugovorom odredbom ovlašten primati isplate na svoj račun, sud utvrđuje da iz predmetne ugovorne odredbe proizlazi da su vlasnici dužni plaćati pričuvu na poseban žiro – račun Garaže koji vodi upravitelj (str. 108. spisa). Prema odredbi čl. 380. stavka 1. ZV-a suvlasnici su dužni sredstva zajedničke pričuve uplaćivati na poseban račun otvoren u tu svrhu, a iz čega proizlazi da se radi o računu koji je odvojen od računa upravitelja zgrade jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, ali i od imovine upravitelja zgrade.

26. Slijedom navedenog, sud je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja kao neosnovan.

27. Budući da su tužitelji izgubili spor, sud je na temelju odredbe čl. 501.a ZPP- a odbio prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere kao neosnovan.

28. Tuženik, koji je u cijelosti uspio u sporu, ima pravo sukladno odredbi čl. 155. i čl. 154. ZPP-a na naknadu troškova parničnog postupka.

29. Odredbom čl. 161. ZPP-a je određeno da suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove (st. 1.), no ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.

30. Udio prvotužitelja u sporu iznosi 90,64%, dok udio drugotužitelja iznosi 9,36%.

31. Tuženiku su opravdano nastali troškovi sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23, dalje: Tarifa), pristup na ročište od 19. siječnja 2022. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.5. Tarife), sastav podneska koji datira 19. siječnja 2022. i koji je dostavljen putem e-komunikacije 3. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8.1. Tarife), zastupanje na pripremnom ročištu od 15. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu o 13. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu o 5. rujna 2023. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu o 6. listopada 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), sastav podneska od 12. rujna 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr.8.4. Tarife), te zastupanje na ročištu održanom 15. studenog 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.-9.1. Tarife), sve radnje uvećane za pdv od 25%. Tuženiku su opravdano nastali i troškovi plaćene sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 661,23 eura, sukladno rješenju od 12. lipnja 2020.

32. Tuženiku nisu opravdano nastali troškovi dodatne pristojbe na rješenje jer su takvi troškovi nastali krivnjom samog tuženika i kao takvi ne mogu pasti na teret protivne strane. Tuženiku ne pripada pravo trošak zastupanja na ročištu od 17. siječnja 2023. jer takvo ročište nije niti održano.

33. Tuženikovi ukupni opravdani troškovi iznose 9.598,73 eura, slijedom čega je valjalo obvezati prvotužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku u iznosu od 8.700,29 eura, a drugotužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku u iznosu od 898,44 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na koje je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

DNA:

- tužiteljima po pun. putem e-Oglasne ploče

- tuženiku