Poslovni broj: UsI-900/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica pod 1) GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI d.o.o., Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi povrata u prijašnje stanje, nakon javne i usmene rasprave zaključene 28. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljica pod 1) i 2), a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/23-02/126, URBROJ: 531-03-4-24- 2 od 20. veljače 2024. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], KLASA: UP/I-350-05/22- 01/000038, URBROJ: 2181/1-11-00-00/20-23-0027 od 7. studenoga 2023., podredno da sud poništi citirana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vrati tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljica pod 1) i 2) podnesenoj 3. travnja 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/23-02/126, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 20. veljače 2024., tužiteljice u bitnom najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, pa navode kako iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da tijelo zauzima stajalište da prijedlogu nije moguće udovoljiti, koji stav upravnog tijela je pravno pogrešan. Upravno tijelo utvrđuje da je žalba predana, no da je ista predana na e-mail koji nije upravno tijelo. Iz prednje navedenog obrazloženja proizlazi u bitnom da je žalba predana u roku što je odlučna činjenica, te da je ista poslana od strane zainteresirane osobe. Ovdje se posebno navodi činjenica da podnositeljima žalbe pobijano rješenje nije dostavljeno na zakonom propisani način. Naime, pregledom spisa upravnog tijela razvidno je da istom ne prileže dostavnica. Predmetno rješenje je dakle u direktnoj suprotnosti sa odredbom čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, a kojim člankom je regulirana materija izjašnjavanja stranke, koju odredbu tužiteljice citiraju. Također, istim rješenjem je povrijeđeno i jedno od osnovnih načela Zakona o općem upravnom postupku, tj. načelo saslušanja stranke, ujedno osporeni akti da su u suprotnosti i s odredbom članka 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, protiv rješenja o odbačaju žalbe ovdje tužiteljice su ustale žalbom koja je osporenim rješenjem tuženika odbijena, iz čijeg obrazloženja proizlazi da su žaliteljice predale žalbu, ali na pogrešnu mail adresu, te da ti razlozi nisu opravdani. Dakle, upravno odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje [adresa], Sjedište [adresa] izdaje lokacijsku dozvolu za planirani zahvat u prostoru – sve kako je naznačeno u izreci pobijane lokacijske dozvole. Iz obrazloženja pobijane dozvole proizlazi da je pregledom iste utvrđeno da je ista u skladu s prostornim planom i to kartografskim prikazom 4. Građevinska područja naselja, čl. 46. i 47. Prostornog plana Općine Podstrana. Primjedbe stranaka su evidentirane i odbačene osnovom poziva na kartografski prikaz 4. Građevinska područja naselja i čl. 46. i 47. Prostornog plana Općine Podstrana. Temeljem poziva za uvid u spis i izjašnjavanje o idejnom projektu gradnje dijela Ulice Gospe u Siti u Podstrani, izvršen je uvid u idejni projekt te je dostavljen prigovor, te tužiteljice reproduciraju žalbene navode iznesene u njihovoj žalbi podnesenoj protiv lokacijske dozvole. Lokacijska dozvola je upravni akt izdan na temelju Zakona o prostornom uređenju i gradnji u skladu s dokumentima prostornog uređenja i posebnim propisima na temelju koje se provodi svaki zahvat u prostoru. Lokacijska dozvola sadrži izvod iz dokumenata prostornog uređenje na temelju kojih se izdaje, a ovisno o vrsti zahvata u prostoru lokacijskom dozvolom se određuje oblik i veličina građevne čestice, odnosno obuhvat zahvata u prostoru, namjena građevine, veličina i površina građevine, smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici, odnosno unutar zahvata u prostoru oblikovanje građevine, uređenje građevne čestice, način i uvjete priključenja čestice, odnosno građevine na javnoprometnu površinu i komunalnu infrastrukturu, način sprječavanja nepovoljnih utjecaja na okoliš i druge elemente važne za zahvat u prostoru, prema posebnim propisima. U odnosu na aktivnu legitimaciju za podnošenjem predmetne žalbe za navesti je da ista nije sporna, s obzirom da istu podnose ZK vlasnici nekretnine. Nadalje, potrebno je navesti i prvenstveno, potrebno je cijeniti predmetnu mikrolokaciju, koja determinira predmet obuhvata. Naime, sasvim je jasno da bi predmetnim izvlaštenjem stranaka, ostatak nekretnine osim oduzetih kvadrata zemljišta trpio štetu koja se ogleda u nemogućnosti dotadašnjeg korištenja i iskorištavanja. Dakle, šteta nije protuvrijednost izuzete kvadrature već ista u ovom trenutku nije objektivizirana niti je vidljiva. Potrebno je sagledati predmet obuhvata i izvlaštenja u širem kontekstu te sve posljedice koje isti stvara. Ništa od navedenog se do danas nije razmotrilo. Nije ponuđeno alternativno rješenje. Jasno, ovdje se radi o privatnom vlasništvu, što ne bi trebalo biti sporno, međutim, navedena činjenica se u cijelosti zanemaruje. Činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, dakle prvostupanjsko tijelo posve paušalno predlaže rješenja kojima se samo stvaraju troškovi, dok vlasnicima nekretnina, koje su zahvaćene predmetnim prijedlogom izmjena nije omogućeno sudjelovanje u postupku izrade dokumentacije. Za zaključiti je kako nema stvarnih razloga za oduzimanje privatnog vlasništva zemlje pa jedini razlog za takve planove vidimo u nemarnom odnosu općine prema pojedincu, pripadniku iste te općine tj. nebrizi za njegovo privatno vlasništvo. Ovakvim jednostranim pristupom se štite isključivo vlastiti općinski interesi i konformizam nauštrb interesa pojedinaca, stanovnika te iste općine što ne bi smio biti javni interes. Slijedom izloženog, tužiteljice su tužbenim zahtjevom predložile sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, podredno da sud poništi citirana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vrati tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, a također predložile su i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljicama.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljica.

3.U sporu je održana rasprava 28. studenog 2024. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužiteljica pod 1) i 2), dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

8.Naime, prvostupanjskom rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], KLASA: UP/I-350-05/22- 01/000038, URBROJ: 2181/1-11-00-00/20-23-0027 od 7. studenoga 2023., odbijen je prijedlog tužiteljica pod 1) i 2) iz ovog spora za povrat u prijašnje stanje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, klasa: UP/I-350-05/22-01/000038, urbroj: 2181/1-11-00- 00/20-23-0013 od 5. travnja 2023., a rješenje je doneseno pozivom na odredbu čl. 82. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, , KLASA: UP/II-350-05/23-02/126, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 20. veljače 2024. postupajući po žalbi tužiteljica pod 1) i 2) iz ovog spora, odbijena je njihova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz razloga što je i tuženik bio stajališta kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za povrat u prijašnje stanje, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za povrat u prijašnje stanje, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

11.Odredbom članka 82. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da stranci koja iz opravdanih razloga propusti u roku obaviti neku radnju pa je zbog toga propuštanja isključena od obavljanja te radnje dopustit će se na njezin prijedlog povrat u stanje postupka prije propuštanja poduzimanja radnje u određenom roku (u daljnjem tekstu: povrat u prijašnje stanje). Povrat u prijašnje stanje dopustit će se i stranci koja je iz neznanja ili očitom pogreškom poslala ili predala podnesak na vrijeme, ali nenadležnom javnopravnom tijelu, Stavkom 2. istog članka citiranog Zakona propisano da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, najkasnije u roku od osam dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje roka. U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje moraju se navesti činjenice na kojima se temelji opravdanost prijedloga. Kad se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za podnošenje podneska, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak. Odredbom članka 82. stavka 3. istog Zakona propisano je da, nakon što protekne tri mjeseca otkad je istekao propušteni rok, ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje, osim ako je podnošenje prijedloga bilo nemoguće zbog više sile. Sukladno odredbi članka 82. stavka 4. istog Zakona o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje odlučuje se rješenjem. Ako se povrat u prijašnje stanje dopusti, postupak se vraća u stanje prije propuštanja, a rješenjem se poništavaju pravne posljedice nastale propuštanjem roka.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljica istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za povrat u prijašnje stanje kakve u vidu ima naprijed citirana mjerodavna odredba čl. 82. Zakona o općem upravnom postupku, uslijed čega sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i rješenje prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica.

13.Ndalje, sud nalazi potrebnim navesti kako iz podataka upravnog spisa dostavljenog od strane tuženika dijelom uz odgovor na tužbu, a dijelom u privitku odgovora na tužbu u spisu ovog suda poslovni broj: UsI-2634/2023, proizlazi da se u predmetnom postupku radilo o izdavanju lokacijske dozvole za planirani zahvat u prostoru: građenje građevine infrastrukturne namjene prometnog sustava - dijela Ulice Gospe u Siti u Podstrani na k.č.z. 675, 676/2, 676/3, 677, 950/1, 978/2, 978/3, 978/4, 979, 981, 983/1, 983/2, 984, 985, 986, 987, 997, 998/2, 1057, 1068, 1080, 1089, 1090/1, 1097/15, 1098/1, 1098/2, 1098/3, 1098/4, 1098/5, 1098/8, 1098/9, 1098/10, 1098/11, 1098/19, 1099, 1100/1, 1100/2, 1100/3, 1100/4, 1101/1, 1108/1, 5147/14 i 5152/1 k. o. [katastarska općina], povodom zahtjeva Općine Podstrana, zastupane po opunomoćeniku GEOPROJEKT d.d., a koja dozvola je izdana 5. travnja 2023.

14.Glede tužbenih navoda tužiteljica u kojima ističu kako im u provedenom upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje konkretne upravne stvari, što da je u suprotnosti s odredbom čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku za kazati je kako su takvi navodi u cijelosti neosnovani, to pak stoga što je iz podataka upravnog spisa razvidno da je svim strankama, pa tako i tužiteljicama iz ovog spora u postupku izdavanja lokacijske dozvole omogućeno osobnim i javnim pozivom izvršiti uvid u spis predmeta, kojem pozivu su se odazvale i same tužiteljice, obje zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz istog odvjetničkog društva koje ih zastupa i u predmetnom upravnom sporu, te je i sama lokacijska dozvola uredno dostavljena njihovim opunomoćenicima što je pak razvidno iz dostavnice koja prileže spisu predmeta prema kojoj su dotični lokacijsku dozvolu uredno zaprimili 11. travnja 2023., pa su i prigovori koji se odnose na nezakonitost dostave lokacijske dozvole tužiteljicama u potpunosti neutemeljeni.

15.Što se pak tiče tužbenih navoda u kojima tužiteljice navode kako je u konkretnom slučaju trebalo dopustiti povrat u prijašnje stanje, sud niti takve navode ne nalazi osnovanima, to iz razloga što prema podacima spisa također proizlazi kako tužiteljice nisu izjavile žalbu prvostupanjskom tijelu u zakonskom roku od 15 dana, niti na jedan način koji je naveden u uputi o pravnom lijeku same lokacijske dozvole. Naime, iz podnesenog prijedloga za povrat u prijašnje stanje nedvojbeno proizlazi da su tužiteljice izjavile žalbu protiv lokacijske dozvole, ali slanjem iste 25. travnja 2023. na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte], međutim, iz spisa predmeta jasno proizlazi da je citirana e-mail adresa zapravo adresa jedne od tužiteljica (OP, tužiteljice pod 2 u ovom sporu), te ista sasvim jasno ne predstavlja e-mail adresu prvostupanjskog tijela ili nekog drugog javnopravnog tijela.

16.Stoga, i po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju primijenilo odredbu članka 82. stavka 1. i stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužiteljica za povrat u prijašnje stanje, jer je u postupku neprijeporno utvrđeno da su tužiteljice lokacijsku dozvolu uredno zaprimile putem njihovih opunomoćenika 11. travnja 2023., o čemu u spisu prileže potpisana dostavnica, pa je prijedlog za povrat u prijašnje stanje zakonito odbijen s obzirom da razlozi zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe (slanje na pogrešnu e- mail adresu, odnosno e-mail adresu koja pripada jednoj od tužiteljica) nisu, niti mogu biti opravdani. Ovo iz razloga što povrat u prijašnje stanje, kao institut koji ima značajke izvanrednog pravnog lijeka, stranka može koristiti samo ako je u postupku propustila izvršiti neku procesnu radnju vezanu za prekluzivni rok u tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, pa će se prema naprijed citiranoj zakonskoj odredbi, dopustit povrat u prijašnje stanje stranci koja je iz opravdanih razloga propustila u roku obaviti neku radnju postupka koja je zbog tog propuštanja isključena od obavljanja te radnje, no u konkretnom slučaju, tužiteljice su uredno zaprimile lokacijsku dozvolu, a žalbu protiv iste nisu izjavile prvostupanjskom tijelu niti drugom nenadležnom javnopravnom tijelu, s tim da je pored svega iznesenog u predmetnoj upravnoj stvari proteklo razdoblje od tri mjeseca otkad je istekao propušteni rok pa se niti iz tog razloga povrat u prijašnje stanje ne može tražiti, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari je i tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljica izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužiteljica.

17.Konačno, u cijelosti su bespredmetni tužbeni navodi u kojima tužiteljice problematiziraju zakonitost same lokacijske dozvole te reproduciraju žalbene navode istaknute u žalbi protiv iste, to pak iz razloga što ocjena zakonitosti lokacijske dozvole nije, niti može biti predmet ovog spora budući je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti prvostupanjskog rješenja od 7. studenog 2023. kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za povrat u prijašnje stanje i rješenja tuženika od 20. veljače 2024. kojim je odbijena žalba tužiteljica izjavljena protiv tog rješenja, slijedom čega u predmetnom sporu nije moguće isticati prigovore koji se ne odnose na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora pa tako ni u odnosu na samu lokacijsku dozvolu.

18.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica, pa kako tužiteljice u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.

19.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje, s tim da u provedenom postupku nije došlo ni do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih koje neutemeljeno problematiziraju tužiteljice u tužbi, a također i obrazloženje osporenog rješenja tuženika u cijelosti je u suglasju s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. istog Zakona, te nije protivno toj odredbi kako to paušalno tvrde tužiteljice, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljica nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

20.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

21.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljica, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 23. prosinca 2024.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljica pod 1) i 2) odvjetnicima iz Odvjetničkog društva LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI d.o.o., Split, Sukojišanska br. 4, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 28. studenog 2024., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

- Rj./- Spis u kalendar 30 dana.