Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-255/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Pomgrad-Gradnja d.o.o. Split, Bihaćka 2, OIB: 29450980861, kojeg zastupa punomoćnica CC, dipl.pravnik, radnica kod tuženika, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 28. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dne 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodataka na plaću u iznosu od 238,90 eura (1.800,00 kn) godišnje i to za 2022., sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku na dospjeli iznos kako slijedi:

- za 2022. na iznos od 238,90 eura (1.800,00 kn) sa kamatom tekućom od 31. 12. 2022. do isplate, dok se za više zatraženo (preko 3 do 5 postotnih poena) tužitelj odbija.

II. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 275,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo (preko 3 do 5 postonih peona) tužitelj odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 21. ožujka 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj djelatnik tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.10.2007. Odredbom čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo tuženik je u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to svake godine, s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, međutim, tuženik je postupao ne (1.800,00 kn) za 2022. godinu sukladno odredbi čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ( NN 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18 ). Kako tuženik nije postupao po navedenoj odredbi Kolektivnog ugovora, te je tužitelju nezakonito umanjio plaću u visini jednokratnog dodatka na plaću od 238,900 eura (1.800,00 kn) godišnje, 2022. godinu, a koje potraživanje tužitelja je dospjelo, to predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika na isplatu na ime jednokratnog dodataka na plaću za 2022. godinu, isplatiti tužitelju iznos od 238,90 eura (1.800,00 kn) s pripadajućim kamatama od 31.12.2022. do isplate i troškovima postupka s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 5.5.2023. tuženik prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer se na tuženika ne primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo, premda je u Sudskom registru za tuženika, medu ostalim djelatnostima, navedena i djelatnost građenja, tuženik se pretežno bavi rudarskom djelatnošću - vađenjem kamena za gradnju, a što je vidljivo iz obavijesti o razvrstavanju poslovnog prema subjekta NKD-u 2007., prema kojoj je tuženik registriran za rudarstvo i vađenje kamena, te je razvrstan u područje B, skupina 011, vađenje kamena, pijeska i gline, razred 0811, vađenje ukrasnog kamena i kamena za gradnju, vapnenca, gipsa, krede i škriljevca, što znači da nije razvrstan u područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti, u koju bi bio razvrstan kad bi se na njega primjenjivao Kolektivni ugovor za graditeljstvo, a ne primjenjuje se. Opreza radi tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u pogledu osnova, tako i visine istog, zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškovima, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova tuženiku.

3. U odnosu na navode tuženika, tužitelj ističe kako u situaciji kada poslodavac obavlja više djelatnosti koje spadaju u različita područja sukladno NKD/07 i za obavljanje tih drugih djelatnosti zapošljava radnike koji isključivo obavljaju poslove iz djelatnosti koje ne spadaju u onu djelatnost koju je poslodavac naveo kao primarnu, poslodavac je dužan primjenjivati KU kod kojih postoji proširena primjena na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu br. 271/2 od 1. listopada 2014., potvrde HZMO-a od 2. rujna 2022., obavijesti Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. od 15. srpnja 2010. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parničnih stranaka kako je:

- tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu vozača teškog teretnog vozila;

- tuženik trgovačko društvo koje je prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti razvrstan u djelatnost rudarska - vađenje kamena za gradnju, područje B, skupina 081, vađenje kamena, pijeska i gline, razred 0811, vađenje ukrasnog kamena i kamena za gradnju, vapnenca, gipsa, krede i škriljevca, a u sudski registar upisano je i za obavljanje djelatnosti građevinarstva, koje po NKD-u spada u područje F-građevinarstvo;

- člankom 47. KU/15 određeno da radnik ima pravo na jednokratni dodatak u iznosu od 1.800,00 kn godišnje te da se isto isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu;

- odlukom Ministra rada i mirovinskog sustava od 3. prosinca 2015. proširena primjena KU/15 na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva;

- tuženik nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću za 2022.

6. Prijeporno je između parničnih stranaka pripada li tužitelja jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238,90 eura (1.800,00 kn) za 2022., odnosno je li se na tuženika primjenjuje čl. 47. KU za graditeljstvo.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu jednokratnog dodataka na plaću za 2022. u iznosu od 238,90 eura (1.800,00 kn), sve s pozivom na odredbe čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine", broj 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18; dalje KU/15), te Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14; dalje: ZR/14).

9. U konkretnom slučaju, tužitelj je obavljao za tuženika poslove vozača teškog teretnog vozila mase jednake ili veće od 7,5 T (mikser za beton), kao i, prema potrebi posla, a u cilju ispunjenja obveza, obavljati i druge srodne poslove prema stručnoj spremi i stečenom znanju, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.10.2007., a koje ugovorene poslove nastavlja i dalje obavljati počevši od 1.10.2014., kako proizlazi i iz ugovora o radu od 1.10.2014. Iz tog ugovora nesumnjivo proizlazi kako tužitelj obavlja poslove vozača u graditeljstvu (čl. 3. ugovora prema kojem je radnik dužan izvršiti prihvat posude (baje) za beton i punjenje iste betonom iz automiksera, signalizirati dizaličaru pri transportu posude (baje) za beton (kod donošenja prazne na poziciju punjenja do automiksera i odnošenja pune od automiksera nakon punjenja), a plaća i dodatci na plaću (čl. 7. do 10.) ugovoreni su uz primjenu Kolektivnog ugovora o i Pravilnika o radu.

10. Prema odredbi čl. 2. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ( Narodne novine broj 115/15, dalje: KU/15) Ugovor se primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe (u daljnjem tekstu: poslodavac) koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

11. Odredbom čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.

12. Člankom 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/94 – dalje: ZNKD) određeno je da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave.

13. Člankom 6. st. 1. ZNKD određeno je da se subjekti iz čl. 2. toga Zakona razvrstavaju u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz čl. 2. toga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

14. Naime, pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar, upisuju niz djelatnosti koje u naravi mogu, ali i ne moraju obavljati, a Državni zavod za statistiku daje prikaz djelatnosti koje pravne osobe u naravi obavljaju, sukladno čl. 2., 5. i 6. ZNKD-a. Prema obavijesti Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. tuženikova je djelatnost u skladu s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti klasificirana u razred 4941, kao djelatnost cestovnog prijevoza robe. Međutim, kako proizlazi i iz izvatka iz sudskog registra za tvrtku tuženika, tuženik ima kao upisanu djelatnost – predmet poslovanja i građenje, kojom djelatnošću se tuženik, osim prijevoza, u naravi i bavi.

15. Zajedničko tijelo za tumačenje Kolektivnog ugovora u 2008. dalo je tumačenje temeljem kojeg se Kolektivni ugovor za graditeljstvo odnosi i na poslodavaca koji je upisan u sudski registar sve ili pojedine djelatnosti iz područja graditeljstva, smatra se da iste obavlja, te su dužni primjenjivati kolektivne ugovore. Dakle, bitno je koje su djelatnosti upisane u sudski registar, jer se smatra da te djelatnosti i obavljaju, a što je i ovdje slučaj, jer tuženik, pored obavljanja cestovnog prijevoza, obavlja i djelatnost građenja, a i tužitelj upravo kod tuženika obavlja poslove vozača teškog teretnog vozila, dakle obavlja i djelatnost graditeljstva, kako to nesumnjivo proizlazi iz sadržaja ugovora o radu. Kako je tuženik upisan u sudski registar kao pravna osoba koja obavlja, pored cestovnog prijevoza, i djelatnost iz područja građenja, a što u naravi stvarno i obavlja, to se onda na tuženika odnose odredbe Kolektivnog ugovora za graditeljstvo te tužitelju pripada pravo na isplatu jednokratnog dodatka na plaću na temelju čl. 47. KUG/2015.

15.1. Stoga se na tuženika primjenjuje Odluka ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015., jer je tom odlukom određena proširena primjena Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007-NKD 2007.

16. Imajući u vidu odredbe gore navedenog Kolektivnog ugovora, tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238,90 eura/1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2022., a tuženik mu ga nije isplatio, što je među strankama neprijeporno.

17. Naime, za tuženikovu obvezu isplate tužitelju jednokratnog dodatka na plaću od 238,90 eura (1.800,00 kn) godišnje nije odlučno što tuženik u svom KU ili svojim Pravilnicima o radu, nije odredio visinu jednokratnog dodataka na plaću. Odredbom čl. 51. Pravilnika o radu navedeno je da visinu jednokratnog dodatka na plaću određuje poslodavac u skladu s Kolektivnim ugovorom, a što upućuje na primjenu kolektivnih ugovora (čl. 47. KU/15 koji se primjenjuju na stranke temeljem Odluke o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo od 20. svibnja 2015. /„Narodne novine“ broj 55/15/ i Odluke od 11. prosinca 2015. /„Narodne novine“ broj 134/15/ koje je donio ministar rada i mirovinskog sustava), dakle koji nisu nikada otkazani, a kojim je ugovoren jednokratni dodatak na plaću u iznosu od zatraženih 238,90 eura (1.800,00 kn) za 2022.

18. Osim toga, za navesti je kako se odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje ZR), a kod činjenice da je pravo na jednokratni dodatak uređeno i KU i Pravilnikom o radu, ali u različitoj visini, za radnika primjenjuje najpovoljnije pravo jer ni Zakonom o radu nije drugačije određeno.

19. Kako je odredbom čl. 47. st.2. KU/15 propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz st. 1. ovog članka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to iz ove odredbe ne proizlazi obveza tuženika da radniku mora jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238.90 eura/1.800,00 kn isplatiti do 30. lipnja tekuće godine već da ga ne mora isplatiti prije toga dana. Citirane odredbe kolektivnih ugovora ne sadrže točne datume dospijeća utuženih tražbina, već je navedeno da se iste ne smiju isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.

19.1. Budući da prema odredbama KU isplata jednokratnog dodatka ne ovisi o činjenici korištenja godišnjeg odmora, iako je propisano da se jednokratni dodatak na plaću isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to je onda potraživanje jednokratnog dodatka za 2022. dospjelo krajem tekuće godine. S obzirom na to da tekuća godina traje sve od 31. prosinca to je tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju predmetno potraživanje do kraja godine u kojoj je ostvario pravo na isplatu te naknade.

20. Slijedom prednjeg, a kako iz citiranih odredbi važećih KU proizlazi da tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238,90 eura (1.800,00 kn), a koji mu se trebao isplatiti za 2022. tužitelju je i dosuđen zatraženi iznos od 238,90 eura (1.800,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca tekuće godine pa do isplate, koje kamate mu pripadaju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO), a kao u točki I izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 i 89/14, 80/19 i 114/22; drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br., 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 125/22 i 138/23; dalje Tarifa), VPS, te popisu parničnog troška pa je tužitelju priznat sljedeći trošak: za sastav tužbe 25 bodova, za sastav podneska od 15.5.2023., 13.9.2024. i 27.10.2024. po 25 bodova, za pristup na ročište od 28.10.2024. 25 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 12,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 275,00 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 23. prosinca 2024., kao dana presuđenja, do isplate, dok je za više zatraženo, preko 3 do 5 postotnih poena, tužitelj odbijen, a kao u točki II izreke presude.

U Splitu 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. ZPP).

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku