REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-12974/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Kristini Koščec Kušić, uz sudjelovanje zapisničara Mateja Jodanovića, u prekršajnom predmetu protiv I okr. pravne osobe Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., II okr. odgovorne osobe FŽB, III okr. odgovorne osobe FŽ i IV okr. odgovorne osobe SŽ, zastupani po braniteljima Damir Kramarić i Jan Stijačić iz Odvjetničkog društva Kramarić & Partneri, zbog prekršaja iz čl. 444. st. 4. al. 3. toč. 2. i st. 6. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj: 30/2015, 112/2018, 63/2020, 133/2020, 151/2022), u povodu optužnog prijedloga Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), klasa: 997-02/23-06/02, ur.broj: 326-01-23-23-5, od 2. svibnja 2023. godine, nakon glavne javne rasprave održane dana 18. prosinca 2024. godine, u prisutnosti predstavnika tužitelja NŽ i Karle Jurić i branitelja okrivljenih odvj. Damira Kramarića i odvj. Ivančice Štritof, a u odsutnosti I okr., II okr., III okr. i IV okr., na temelju odredbe čl. 183. st. 1. i čl. 179. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 23. prosinca 2024. godine, objavio je i
p r e s u d i o j e
I okrivljena pravna osoba: WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP DIONIČKO DRUŠTVO ZA OSIGURANJE, sa sjedištem u [adresa], MBS: 080026313, OIB: 52848403362, kao društvo za osiguranje i distributer osiguranja, prekršajno nekažnjavana,
Il okrivljena odgovorna osoba: SŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1970., državljanka Republike Hrvatske, predsjednica uprave društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. od 1. svibnja 2018. godine, s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana,
Ill okrivljena odgovorna osoba: FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1973., državljanka Republike Hrvatske, članica uprave društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. od 20. rujna 2012. godine, s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana,
IV okrivljena odgovorna osoba: SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1977., državljanin Republike Hrvatske, član uprave društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. od 5. studenoga 2014. godine, s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan,
k r i v i s u
"što su l. okrivljena pravna osoba kao društvo za osiguranje i distributer osiguranje, sa sjedištem u [adresa], te Il. okrivljenica FŽB, Ill. okrivljenica FŽ i IV. okrivljenik SŽ kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, u razdoblju od 4. prosinca 2020. godine do 17. ožujka 2021. postupali protivno odredbi članka 430. stavka 1. Zakona o osiguranju, s obzirom na to da je l. okrivljena pravna osoba interese svojih stranaka podredila vlastitim interesima, na način da je poduzimala aktivnosti u vezi distribucije proizvoda osiguranja prema strankama, koje su imale za cilj da stranke (ugovaratelji osiguranja) prvenstveno prijevremeno raskinu pojedine vrste ugovora o životnom osiguranju (doživotno osiguranje za slučaj smrti, rizik 19.04), te da zatim s l. okrivljenom pravnom osobom sklope druge vrste ugovora o životnom osiguranju (osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja - mješovito osiguranje, rizik 19.01), a da pri tome strankama nije dala cjelovitu, točnu, jasnu i istinitu informaciju u odnosu na popratne koristi i štete takvog postupanja, uključujući i potrebne informacije o drugim predviđenim mogućnostima u slučaju prestanka plaćanja ugovorenih premija, a sve kako bi l. okrivljena pravna osoba, u svrhu smanjenja troškova i povećanja vlastite profitabilnosti, iznimno visok garantiran prinos uračunat u ugovorenu svotu raskinutih polica osiguranja (tehnička kamatna stopa od 5% kod doživotnog osiguranja za slučaj smrti) zamijenila nižim garantiranim prinosom uračunatim u ugovorenu svotu iz novo sklopljenih polica osiguranja (tehnička kamatna stopa u rasponu od 1% - 1,30% kod osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja), i to u odnosu na stranke: ugovaratelja osiguranja ČŽ, iz [adresa], koji je na temelju „Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju” od 4. prosinca 2020. godine, prvo dana 16. veljače 2021. prijevremeno raskinuo policu doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 9931 0011 6013 tj. kasniji broj: 372925154) sklopljenu s prednikom l. okrivljene pravne osobe, iako je iznos isplaćene otkupne vrijednosti potrošaču po toj polici osiguranja (53.234,04 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos 7.065,37 eura) bio manji od iznosa premije koju je potrošač do tada platio (106.997,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 14.200,94 eura), da bi zatim s I. okrivljenom pravnom osobom sklopio policu osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja od 19. veljače 2021. (broj: 373.280.589), ali kod koje je osigurana svota za slučaj smrti ugovorena u manjem iznosu (7.058,00 eura) nego što je to bilo ugovoreno kod prijevremeno raskinute police doživotnog osiguranja s doživljenjem (100.000,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 13.272,28 eura); ugovaratelja osiguranja JŽ iz [adresa], koji je na temelju „Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju od 4. prosinca 2020. godine, prvo dana 22. siječnja 2021. prijevremeno raskinuo policu doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 9920 6019 2015 tj. kasniji broj: 373000997) sklopljenu s prednikom l. okrivljene pravne osobe, iako je iznos isplaćene otkupne vrijednosti potrošaču po toj polici osiguranja (59.951,95 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 7.956,99 eura) bio manji od iznosa premije koju je potrošač do tada platio (74.358,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 9.869,00 eura), da bi zatim s l. okrivljenom pravnom osobom sklopio policu osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja od 23. veljače 2021. (broj: 373.274.437), ali kod koje je osigurana svota za slučaj smrti ugovorena u manjem iznosu (4.043,69 eura) nego što je to bilo ugovoreno kod prijevremeno raskinute police doživotnog osiguranja s doživljenjem (100.000,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 13.272,28 eura); ugovaratelja osiguranja ZŽ iz [adresa], koji je na temelju „Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju od 4. prosinca 2020. godine, prvo dana 8. veljače 2021. prijevremeno raskinuo policu doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 9910 3022 3019 tj. kasniji broj: 372985157) sklopljenu s prednikom l. okrivljene pravne osobe, iako je iznos isplaćene otkupne vrijednosti potrošaču po toj polici osiguranja (39.467,57 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 5.238,25 eura) bio manji od iznosa premije koju je potrošač do tada platio (43.552,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 5.780,34 eura), da bi zatim s l. okrivljenom pravnom osobom sklopio policu osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja od 9. veljače 2021. (broj: 373.278.366), ali kod koje je osigurana svota za slučaj smrti ugovorena u manjem iznosu (5.618,00 eura) nego što je to bilo ugovoreno kod prijevremeno raskinute police doživotnog osiguranja s doživljenjem (100.000,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 13.272,28 eura); ugovaratelja osiguranja EŽ, iz [adresa], koji je na temelju „Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju” od 4. prosinca 2020. godine, prvo dana 9. ožujka 2021. prijevremeno raskinuo policu doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 9930 8007 6011 tj. kasniji broj: 372921989) sklopljenu s prednikom I. okrivljene pravne osobe, iako je iznos isplaćene otkupne vrijednosti potrošaču po toj polici osiguranja (16.097,33 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 2.136,48 eura) bio manji od iznosa premije koju je potrošač do tada platio (17.386,66 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 2.307,61 eura), da bi zatim s l. okrivljenom pravnom osobom sklopio policu osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja od 17. ožujka 2021. (broj: 373.293.347), ali kod koje je osigurana svota za slučaj smrti ugovorena u manjem iznosu (2.128,00 eura) nego što je to bilo ugovoreno kod prijevremeno raskinute police doživotnog osiguranja s doživljenjem (100.000,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 13.272,28 eura),
dakle, l. okrivljena pravna osoba kao društvo za osiguranje te Il. — IV. okrivljenik kao odgovorne osobe u pravnoj osobi nisu postupali u najboljem interesu svojih stranaka, odnosno nisu postupili pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s člankom 430. stavkom 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine” broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20. i 151/22),
čime su počinili prekršajno djelo opisano u članku 444. stavku 4. alineji 3.. točki 2. Zakona o osiguranju („Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20. i 151/22.) u vezi s člankom 430. stavkom 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20. i 151/22.), a što je za I. okrivljenu pravnu osobu kažnjivo po članku 444. stavku 4. alineji 3. točki 2. istog Zakona, dok je za II. — IV. i odgovornu osobu kažnjivo po članku 444. stavku 6. Zakona o osiguranju („Narodne novine” 30/15., 112/18., 63/20., 133/20. i 151/22.) u vezi s člankom 444. stavku 4. alineji 3. točki 2. istog Zakona, uz primjenu odredbe članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine” broj 107/07., 39/13., 157/13, 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.).",
pa im se na temelju citiranog propisa,
i z r i č e
I-okr. pravnoj osobi WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP DIONIČKO DRUŠTVO ZA OSIGURANJE
novčana kazna u iznosu od 19.900,00 eura (devetnaesttisućadevetstoeura),
II-okr. odgovornoj osobi SŽB novčana kazna u iznosu od 3.310,00 eura (tritisućetristodeseteura),
III-okr. odgovornoj osobi FŽ
novčana kazna u iznosu od 3.310,00 eura (tritisućetristodeseteura),
IV-okr. odgovornoj osobi SŽ
novčana kazna u iznosu od 3.310,00 eura (tritisućetristodeseteura).
II Na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, putem priložene uplatnice, a ukoliko u ovom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti, dok će se u protivnom postupiti prema odredbama čl. 34. Prekršajnog zakona.
III Na temelju čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 eura (pedeseteura), svaki, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, putem priložene uplatnice, jer će se isti u protivnom, na temelju odredbe čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog kao u izreci ove presude.
2. U povodu podnijetog optužnog prijedloga bila je donijeta oslobađajuća presuda kojom su okrivljenici oslobođeni od optužbe za prekršaj činjenično opisan kao u izreci, uz obrazloženje kako je činjenični opis djela koje se okrivljenicima stavlja na teret podnijetim optužnim prijedlogom konfuzan i nerazumljiv, te ne sadrži konkretan jasan i sažet činjenični opis prekršaja koji bi bio podvediv pod zakonsko obilježje citiranog prekršajnog djela, budući iz optuženja nije jasno i razumljivo naznačeno na koji su to konkretan način okrivljenici interese svojih stranaka podredili vlastitim interesima, budući je izreka optužnog prijedloga, na način kako je koncipirana, nejasna i konfuzna, opterećena nepotrebnim dodacima, pa je time i nerazumljiva, pri čemu nije konkretno navedeno niti koja informacija nije cjelovita (i zašto), ili je netočna (što je netočno), ili nejasna (što je nejasno), ili neistinita (što je neistinito), a niti koje to potrebne informacije nisu dali strankama, kao niti o kojim to drugim predviđenim mogućnostima.
2.1. Protiv oslobađajuće presude ovog suda tužitelj je izjavio žalbu, a Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, odlučujući o žalbi svojim rješenjem broj: Ppž- 3594/2024 od 1. kolovoza 2024. godine, prihvatio žalbu tužitelja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga i ukinuo pobijanu presuda ovog suda broj Pp-8164/2023 od 7. ožujka 2024. godine, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, navodeći da iz činjeničnog opisa djela proistječe zakonsko obilježje prekršaja, jer je navedeno vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, te činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz članka 444. stavak 4. alineja 3. točka 2. i stavak 6. Zakona o osiguranju, na način da su okrivljenici poduzimali aktivnosti u vezi distribucije proizvoda osiguranja prema strankama, koje su imale za cilj da stranka (ugovaratelji osiguranja) prvenstveno prijevremeno raskinu pojedine vrste ugovora o životnom osiguranju (doživotno osiguranje za slučaj smrti, rizik 19.04), te da zatim s I okrivljenikom sklope druge vrste ugovora o životnom osiguranju (osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja – mješovito osiguranje, rizik 19.01), a da pri tome strankama nisu dali cjelovitu, točnu, jasnu i istinitu informaciju u odnosu na popratne koristi i štete takvog postupanja, uključujući i potrebne informacije o drugim predviđenim mogućnostima u slučaju prestanka plaćanja ugovorenih premija, a sve kako bi I okrivljenik, u svrhu smanjenja troškova i povećanja vlastite profitabilnosti, iznimno visok garantirani prinos uračunat u ugovorenu svotu raskinutih polica osiguranja (tehnička kamatna stopa od 5% kod doživotnog osiguranja za slučaj smrti) zamijenila nižim garantiranim prinosom uračunatim u ugovorenu svotu iz novo sklopljenih polica osiguranja (tehnička kamatna stopa u rasponu od 1% - 1,25% kod osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja) i to u odnosu na četiri stranke, ugovaratelje osiguranja ČŽ, JŽ, ZŽ i EŽ, na temelju Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju, od 4. prosinca 2020., s tim da je u odnosu na svaku od navedenih stranaka u činjeničnom opisu konkretizirano postupanje stranaka u odnosu na prijevremeno raskidanje police doživotnog osiguranja s doživljenjem, a zatim sklapanje s I okrivljenikom police životnog osiguranja za slučaj smrti i doživljenja, te sadržaj i rezultat tih radnji, pa uz prethodnu tvrdnju da strankama nisu dali cjelovitu, točnu, jasnu i istinitu informaciju u odnosu na popratne koristi i štete opisanog postupanja stranaka, uključujući i potrebne informacije o drugim predviđenim mogućnostima u slučaju prestanka plaćanja ugovorenih premija i da su interese stranaka podredili vlastitim interesima, po ocjeni ovog suda takav činjenični opis je razumljiv i sadrži opis radnje prekršaja iz koje proistječe postupanje koje nije pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s najboljim interesima stranaka, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj, a da li su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret ili nisu, pitanje je dokaznog postupka.
3. U tijeku postupka okrivljenici su putem branitelja dostavili u spis svoje pisane obrane u kojima, u bitnom, poriču počinjenje prekršaja činjenično i pravno opisanog kao u podnijetom optužnom prijedlogu, te između ostalog, ističu i nerazumljivost optužnog prijedloga, i navode, kako je u potpunosti nejasno što je prema podnijetom optužnom prijedlogu inkriminirano ponašanje okrivljenika kojim se povređuje zaštićeno pravno dobro, i na koji su to konkretan način okrivljenici postupili protivnom odredbi čl. 430. st. 1. Zakona o osiguranju, jer su interese svojih stranaka podredili vlastitim interesima, te da je potpuno nerazumljivo i nejasno što od navedenih nekoliko radnji odnosno koje ponašanje okrivljenika, ovlašteni tužitelj smatra protupravnim radnjama. Smatraju da je u činjeničnom opisu djela propušteno navesti što točno u ponašanju okrivljenika predstavlja nepošteno ili nepravedno ili neprofesionalno ponašanje, a osim toga nije jasno niti koje to točno ponašanje ovlašteni tužitelj smatra kao ne postupanje u najboljem interesu stranaka, te da ovlašteni tužitelj ne podvodi činjenični opis pod biće prekršaja djela na jednostavan, jasan i razumljiv način, pa je stoga okrivljenicima i potpuno nejasno što im se točno stavlja na teret, i u kojem smjeru bi trebali iznositi svoju obranu, te zaključuju da djelo koje im se stavlja na teret nema obilježja inkriminiranog prekršaja, i predlažu da se donese presuda kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe, jer djelo koje im se stavlja na teret po propisu nije prekršaj. Smatraju kako je već sam tekst bića prekršaja koji se okr. stavlja na teret do te mjere apstraktan i nejasan da nije moguće razumno predvidjeti koje bi radnje predstavljale ispunjenje bića djela, a niti je HANFA ikada ranije iznosila svoje smjernice, upute ili shvaćanja oko tumačenja načela iz čl.430. st. 1. Zakona o osiguranju kojima bi doprinijela pravnoj sigurnosti i predvidljivosti protupravnog ponašanja., pa stoga okrivljenici nisu mogli ni na koji način predvidjeti da bi radnje opisane u podnijetom optužnom prijedlogu predstavljale protupravno postupanje, osporavajući pri tom i odgovornost odgovornih osoba za terećeni prekršaj. Nadalje, u cijelosti osporavaju da se u cjelokupnom postupanje nije pravodobno, jasno i cjelovito obavještavalo klijente o svim okolnostima od značaja za donošenje, za njih, pravilne, i na potpunim i istinitim informacijama, utemeljene odluke, te ističu da je imenovanim ugovarateljima osiguranja bilo poznato njihovo pravo i sve okolnosti u vezi sa sadržajem i načinom njegovog ostvarenja zbog obavijesti koje im je osiguratelj dao u Policama 19.04 i Općim uvjetima prilikom sklapanja ugovora o osiguranju. Ističu da su ugovarateljima osiguranja potpune obavijesti dane i u okviru Obavijesti o posebnoj ponudi, u kojoj im je ponovljeno da se prijevremenim raskidom ugovora sredstva čine dostupnim klijentu kroz isplatu otkupne vrijednosti koja je za sve godine osiguranja prikazana na polici, informacija o visini otkupne vrijednosti bez dobrovoljnog dodatka kojeg osiguratelj pridodaje za povlašteni otkup, informacija o kontakt podacima za sve dodatne informacije, te informacija da isplatom povlaštene otkupne vrijednosti police, ugovor o osiguranju prestaje te prestaju sva prava i obveze po istome, dok je u Zahtjevu za isplatu otkupne vrijednosti jasno navedeno: "Potpisom ovog zahtjeva provest će se raskid gore navedene police. Društvo će obustaviti sva prava, pogodnosti te dodatne opcije po ovoj polici. Izjavljujem da sam upoznat sa svim posljedicama sukladno važećim uvjetima prema kojima je sklopljena predmetna polica. Također izjavljujem da nema nikakvih potraživanja po navedenoj polici te da ona nije u vlasništvu ili vinkulirana nekoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.", a koje zahtjeve su ugovaratelji osiguranja vlastoručno potpisali, pri čemu su prilikom sklapanja novog ugovora o osiguranju komunicirali i s predstavnicima okrivljenika koji su ih također informirali o svim okolnostima sklapanja novog ugovora te su im dali sve potrebne, cjelovite i istinite informacije, te su se uvjerili da klijenti razumije učinke sklapanja novog ugovora o osiguranju, a što tužitelj uopće ne uzima u obzir. Ističu da se u konkretnom slučaju radi o dva različita proizvoda i dva različita ugovora o osiguranju. Kod osiguranja rizika 19.04 (doživotno osiguranje za slučaj smrti) osigurana su dva slučaja (smrt i doživljenje), dok je kod dok je kasnijim ugovorom o osiguranju rizika 19.01 (mješovito osiguranje) osiguran samo jedan slučaj (smrt), iz čega proizlazi da je kod osiguranja 19.01 faktično moguće doživljenje (jer je ugovarano na značajno kraći rok), dok po policama osiguranja 19.04 ugovaratelji osiguranja nisu niti mogli ostvariti korist iz police ukoliko policu osiguranja prijevremeno ne otkažu ili ne dožive stotu godinu života. Smatraju da je za ocijeniti učinak pojedinog ugovora o osiguranja na interese ugovaratelja osiguranja potreban potpuno individualiziran pristup i usporedba u svim parametrima koji mogu utjecati na učinke pojedinog ugovora o osiguranju, a čak ni tada da nije moguće u potpunosti procijeniti učinak pojedinog ugovora o osiguranju s obzirom da isti, po naravi stvari, predviđa neku buduću neizvjesnu okolnost, nezavisnu od volje ugovornih strane, za koju nije moguće utvrditi hoće li i kada nastati. Predložili su saslušanje imenovanih zaposlenica I okr. pravne osobe kao i provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja a koji dokazni prijedlozi su odbijeni, smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke na temelju provedenog dokaznog postupka i stanja spisa te nema potrebe za daljnjim izvođenjem dokaza.
4. U svom očitovanju na obranu okrivljenika tužitelj je naveo: U svom podnesku od 29. veljače 2024. godine i očitovanju na obranu okrivljenika tužitelj ispravlja očitu omašku u pisanju brojke u činjeničnom opisu izreke optužnog prijedloga na način da se na stranici 2 optužnog prijedloga dio: "(tehnička kamatna stopa u rasponu od 1% - 1,30% kod osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja)" mijenja na način da isto sada glasi: "(tehnička kamatna stopa u rasponu od 1% - 1,25% kod osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja)", te u bitnom, osporava navode obrane okrivljenika i ostaje kod podnijetog optužnog prijedloga. Smatra kako iz samog činjeničnog opisa djela detaljno i konkretno proizlazi zbog čega uspostavljeni poslovni model I okr. pravne osobe u odnosu na točno određene klijente nije bio u njihovom najboljem interesu, te koja je bila svrha takvog postupanja, te naglašava kako okrivljenici nisu predočili cjelovite, točne, jasne i istinite informacije svojim klijentima, a kako bi isti mogli donijeti informiranu odluku u vezi modificiranog nastavka svoje poslovnog odnosa s okrivljenicima, a što je konstatirano u zapisniku o obavljenom neposrednom nadzoru od 26. listopada 2022. godine, a zatim je na osnovu istog prema I okr. izrečena konkretna nadzorna mjera usmjerena radi njenog otklanjanja, a koju okrivljenici nisu osporavali putem upravnog suda, već su počeli unaprjeđivati svoj sustav upravljanja i donijeli nove interne akte kojima bi trebali spriječiti opisane nezakonitosti u vezi otkupa polica osiguranja i reinvestiranja otkupne vrijednosti u nove police osiguranja, te su prestali s nedozvoljenim inicijativama vezanim za promicanje raskida polica životnog osiguranja kroz nuđenje otkupa predmetnih polica. Ističe kako je u postupku nadzora utvrđeno da su okrivljenici postupali protivno interesima stanaka prilikom distribucije proizvoda osiguranja, iz razloga što im je u gospodarskom interesu bilo da u svojem portfelju imaju što manje aktivnih ugovora o osiguranju u kojima je bila ukalkuliran visoka tehnička kamatna stopa, odnosno d iste zamjene ugovorima koji će imati niću tehničku kamatnu stopu, jer viša kamatna stoga donosi za isplatitelja naknade i veći iznos dugovanja po dospijeću. Tužitelj ističe kako je I okr. pravna osoba u Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju netransparentno poticala svoje klijente na "jedinstvenu priliku" u pogledu prijevremenog raskida polica životnog osiguranja, a da im nije dala potpune informacije o svim popratnim koristima i nedostacima takvog postupanja, uključujući i druge predviđene mogućnosti u slučaju prestanka plaćanja premije osiguranja, čime je kod klijenata stvorila pogrešan dojam da isti profitiraju prihvaćanjem takve "posebne ponude", budući da im nisu istodobno predočili bitne informacije nužne za donošenje njihove informirane odluke o tome hoće li podnijeti zahtjev za otkup polica osiguranja ili će se možda koristiti nekim drugim institutom vezanim za police životnog osiguranja (npr. kapitalizacijom, mirovanjem i dr.), dakle, nisu klijentima predočili informacije o međuodnosu iznosa otkupne vrijednosti na dan otkupa i do tada uplaćene premije osiguranja po predmetnom ugovoru, odnosno informacije o međuodnosu iznosa otkupne vrijednosti na dan otkupa i iznosa osiguranja koji bi korisnik osiguranja dobio u slučaju isteka ugovora, te informacije o ukalkuliranoj tehničkoj kamatnoj stopi. Okrivljenici, nakon što im je tužitelj dostavio izmjenu optužnog prijedloga i očitovanje na njihovu obranu, u svom podnesku od 5. ožujka 2024. godine osporavaju navedenu izmjenu smatrajući kako nisu ispunjene procesne pretpostavke za izmjenu optužnog prijedloga pozivajući se na odredbe čl. 176. Prekršajnog zakona.
5. U tijeku postupka okrivljenici su dostavili dopunu svoje pisane obrane u kojoj poriču počinjenje prekršaja, pri čemu ponavljaju već istaknute navode obrane, te u bitnom, ističu kako u konkretnom slučaju zaključenje novih polica nema nikakve uzročno posljedične veze s prethodnim otkupom polica, niti su okrivljenici imali, a niti su mogli imati bilo kakav utjecaj na isto, budući je sklapanje novih polica isključivo volja ugovaratelja osiguranja, a da namjera okrivljenika nije bila navesti ugovaratelje osiguranja na sklapanje novih polica, kako to pogrešno tvrdi tužitelj, govori činjenica da okrivljenici nigdje u svojoj obavijesti o posebnoj ponudi uopće ne spominju bilo kakvo sklapanje novih polica. Ističu kako u samom zaključenju novih polica nema nikakve protupravnosti, da se radi o potpuno nepovezanoj radnji s prethodnom obavijesti o posebnoj ponudi, te da se zaključenje novih polica ne može podvesti pod posljedicu prethodno navodno protupravne radnje, jer nema nikakve uzročno posljedične veze, pri čemu se pozivaju i na objektivnu i subjektivnu odgovornost i načelo krivnje i smatraju kako ovlašteni tužitelj nije opisao i dokazima potkrijepio zašto je svatko ponaosob od okrivljenih odgovornih osoba kriv za predmetni prekršaj, pri čemu smatraju kako je potrebno provesti saslušanje svjedoka i to ČŽ, EŽ, ZŽ i JŽ, kao i AŽ, ŽŽ, RŽ, BŽ, te provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku za aktuarstvo i osiguranje, kako bi se utvrdile odlučne činjenice, pri čemu ističu i da je regulator/nadzorno tijelo svjestan činjenice da postoje pravne praznine u primjeni Zakona o osiguranju u odnosu na opća načela.
6. Ovlašteni predstavnik tužitelja NŽ očitovao se na dopunu pisane obrane okrivljenih i naveo kako u cijelosti ostaju kod navoda koje su iznijeli tijekom postupka, te se usmeno očitovao na navode dopune pisane obrane okrivljenih kako slijedi: "Ovlašteni tužitelj napominje da je optužni prijedlog per se jasan i razumljiv kao i da su sve odlučne činjenice u ovom sporu potkrijepljene materijalnim ispravama, dokazima, pri čemu su iste već od samog početka sudskog postupka (pa i ranije) bile dostupne okrivljenicima. Štoviše riječ je o ispravama koje pripadaju okrivljenicima ili su već ranije bile dostavljene istima u upravnom postupku, povodom žalbe ovlaštenog tužitelja donesena je presuda VPS-a koja je potvrdila zakonitost, podobnost kao i razumljivost optužnog akta. Drugostupanjskom presudom eksplicitno se navodi da činjenični opis iz optužnog akta predstavlja inkriminirani prekršaj. Dodatno naglašavamo da ni ovlašteni tužitelj niti VPS nisu otvarali dodatna činjenična ili pravna pitanja zbog koje bi okrivljenici trebali iznositi dopunu svoje pisane obrane, jer su sve mogli iznijeti u ranijoj pisanoj obrani ili dosadašnjim očitovanjima po branitelju odnosno na glavnoj raspravi. U pogledu naknadnih dokaznih prijedloga za saslušavanje oštećenih klijenata I okr. pravne osobe napominjemo da su informacije doista bile predočene klijentima onda bi iste kao takve bile i evidentirane u poslovnoj dokumentaciji I okr. Drugim riječima o tome bi postojao materijalni trag što je i obveza koja proizlazi iz odredbe 436. st. 1. ZOS-a, kojom je propisano da se informacije stranci predočuju na papiru, na jasan i točan način, koji je razumljiv stranci te na hrvatskom jeziku. Očigledno je što god da sada iznosi obrana kako potrebne navedene informacije nisu bile predočene oštećenim klijentima I okr. pravne osobe na ispravan i propisan način zbog čega oni nisu mogli donijeti informiranu odluku, o tome je li u njihovom interesu prihvaćanje tzv. posebne ponude koji im je uputio I okr. Što se tiče dopune pisane obrane u pogledu drugih personalnih dokaza okrivljenika kojim se traži saslušanje svjedoka zaposlenika I okr., te provođenje knjigovodstvenog i aktuarskog vještačenja koji bi navodno trebali dokazati činjenicu da postupanje I okr. pravne osobe je opet navodno bilo u najboljem interesu klijenata, smatramo da su isti potpuno neprikladni prijedlozi. Napominjemo da nedostatak potrebnog pisanog materijalnog traga ne može biti nadomješten nikakvim saslušanjem svjedočenjem ili financijskim vještačenjem. Štoviše tijekom samog upravnog postupka opisano netransparentno postupanje prema klijentima tj. oštećenicima nije bilo osporeno od strane okrivljenika, pa je u ovom slučaju očito da se ne radi samo o neprikladnim već i o odugovlačujućim dokaznim prijedlozima. Što se tiče dijela dopune pisane obrane koji se odnosi na jednakost oružja i zabranu arbitražnosti, a kako u svojim podnescima okrivljenici pozivajući se na sudsku praksu impliciraju da će im biti povrijeđena pojedina konvencijska prava ukoliko sud ne prihvati dokazne prijedloge držimo da je isto sasvim paušalno. Samim time što se ne izvode dokazni prijedlozi koji uopće nisu prikladni za utvrđivanjem odlučnih činjenica ne krši se ni načelo kontradiktornosti niti konfrontacijsko pravo okrivljenika što sud zna i bez napomene ovlaštenog tužitelja. Uzgredno ovlašteni tužitelj ističe kako je sve svoje dokaze i odlučne činjenice inicijalno prezentirao još u optužnom prijedlogu, te kasnije nije predlagao nikakve nove relevantne dokaze. Što se pak tiče povrede načela zakonitosti zbog nepredvidivosti odredbe kratko napominjemo da je ista odredba dio pozitivnog pravnog propisa, a sam drugostupanjski sud eksplicitno navodi da je činjenični opis "razumljiv i sadrži opis radnje prekršaja iz kojeg potječe postupanje koje nije pošteno, pravedno i profesionalno u skladu sa najboljim interesima stranke". Što se tiče iznesene teze okrivljenika da naknadno dostavljena okružnica tek čini odredbu jasnom, te da oni nisu mogli pretpostaviti što je ispravno postupanje ovlašteni tužitelj smatra ovakvu tezu protivnu zdravoj logici, a posebice profesionalnom statusu okrivljenika. Za razliku od konkretnih oštećenih klijenata koji kao potrošači ne raspolažu adekvatnim profesionalnim znanjem o karakteristikama i rizicima imanentnim za kompleksne proizvode osiguranja, okrivljenici su profesionalci koji su itekako svjesni načina na koji trebaju postupati prilikom distribucije svojih proizvoda. Svrha spomenute okružnice je bila ta da regulator u okviru svog kataloga nadzornih mjera dodatno generalno ukazan društvima za osiguranje da neće tolerirati postupanja koja nisu u interesu klijenata, koja su jasno suprotna zakonu, te da ukaže subjektima nadzora još jednom na ovaj problem. Iz samog upravnog postupka koji prethodi ovom prekršaju jasno je da su okrivljenici već u svojim internim aktima imali upravo ono što je okružnica upućivala, a koja činjenica pokazuje da su itekako bili svjesni svoje zakonske obveze. Okružnica nije zakon, a okrivljenici su itekako dužni postupati po istom. Za sam kraj što se tiče računanja zastare, pa već i sami okrivljenici na str. 15 svoje pisane obrane kao i sam optužni prijedlog u alinejama izreke, sve u skladu s čl. 16. st. 2. PZ-a, itekako jasno navode da je prekršaj počinjen sa počinjenjem posljednje radnje, a ne samim slanjem posebne ponude. U dijelu objektivne i subjektivne odgovornosti okrivljenika obrana pokušava stvoriti privid da članovi uprave nemaju nikakve veze sa inkriminiranim prekršajem, no opet same isprave prikupljene tijekom nadzora koji su prilog optužnom prijedlogu itekako potvrđuju da je upravo uprava bila odgovorna za proces restrukturiranja portfelja životnog osiguranja, kao i to da upravo uprava nije uspostavila potrebne kontrolne mehanizme sukladno čl. 55. ZOS, a zbog čega je navedeni proces i proveden netransparentno te protivno interesima oštećenih klijenata. Uostalom za člana uprave društva za osiguranje može biti imenovana samo ona osoba koja dobije odobrenje (licencu) HANFE, pri čemu ista mora udovoljiti nizu uvjeta od kojih je za ovaj postupak najvažnija da mora imati odgovarajuće stručne kvalifikacije sposobnost i iskustvo potrebno za vođenje poslova društva. Odredbe ZOS-a jasno propisuju da su baš članovi uprave dužni između ostalog redovito preispitivati ispravnost postupka objave i priopćavanja informacija te osigurati nadzor višeg rukovodstva. Što se tiče danas predanog pravnog mišljenja ističemo da niti je isto izvor prava niti je sukladno sudskoj praksi drugostupanjskog suda potrebno ovom sudu za razumijevanje inkriminacije, a niti samog zakonskog teksta."
7. Branitelj okrivljenih odvjetnik Damir Kramarić nakon što se ovlašteni predstavnik tužitelja očitovao na dopunu pisane obrane okrivljenih, očitovao se kako slijedi: "U odluci Visokog prekršajnog suda povodom žalbe ovlaštenog tužitelja prema stajalištu branitelja utvrđeno je da optužni prijedlog ima u formalnom smislu isključivo u formalnom smislu sve elemente koji su propisani PZ-om. Pri tome odluka VPS-a eksplicite ističe potrebu za utvrđivanjem odlučnih činjenica iz kojih proizlazi postojanje ili ne postojanje odgovornosti okrivljenih kao i provođenje cjelokupnog dokaznog postupka. Zbog toga je potpuno neosnovan navod ovlaštenog tužitelja da bi bilo zakonito uskratiti provođenje predloženih dokaza od strane obrane, jer se radi o ustavnom i europskom konvencijom zajamčenim pravima s jedne strane i s druge strane zato što u dostavljenim ispravama od strane ovlaštenog tužitelja postoji sistemski nedostatak, te činjenična i pravna nekonzistentnost u odnosu na navode i pravne kvalifikacije iz optužnog akta, tako primjerice, ali ne isključivo upravo je sada predstavnik ovlaštenog tužitelja naveo da eventualni nedostatak dostatne obavijesti ugovarateljima osiguranja bi trebao bit dostatan dokaz u odnosu na eventualnu protupravnu radnju najboljeg interesa stranaka koja je inkriminirana u optužnom prijedlogu. Uskraćivanje takvog dokaza bilo bi diskriminatorno postupanje ovlaštenog tužitelja koji u svojoj regulatornoj i nadzornoj ulozi bi trebao utvrđivati objektivnu istinu i u tom smislu biti neutralan u odnosu na stranke, pa se ističe da je u ovom postupku ovlašteni tužitelj dostavio odluku u predmetu Triglav savjetovanje d.o.o. u kojoj odluci su priložene izjave oštećenih osiguranika u kojima su isti eksplicito izjavili da ne vladaju znanjem potrebnim za upravljanjem ugovorima o osiguranju, te da u tom smislu nemaju potrebne informacije. Dokaz u ovom postupku na okolnost najboljeg interesa stranaka ne postoji. Nejasno je u odnosu na koji pravni osnov se utvrđuje odgovornost članova uprave s obzirom na činjenicu da je pravna kvalifikacija iz izreke optužnog akta različita od pravne kvalifikacije obrazloženja optužnog akta. Pa tako i danas zastupnik ovlaštenog tužitelja navodi da odgovornost članova uprave proizlazi iz čl. 55. st. 1. ZOS-a što je sasvim drugo prekršajno djelo u odnosu na ono koje proizlazi iz pravnog i činjeničnog supstrata izreke ovog optužnog prijedloga. Naime čl. 55. govori o tzv. funkcionalnoj odgovornosti uprave koja je kažnjiva u čl. 442. ZOS-a dok se u izreci optužnog akta navodi čl. 444. st. 6. ZOS-a. U odnosu na zastaru prekršajnog progona sasvim je jasno iz optužnog akta da se inkriminacija eventualnih protupravnih radnji činjenja ili nečinjenja svodi na obavijest koja nije sadržavala navodno sve potrebne podatke. Sve ostale radnje su isključiva posljedica na koju okrivljeni nisu imali nikakav utjecaj, a što je detaljno obrazloženo u dopuni obrane i danas dostavljenom pravnom mišljenju. U odnosu na prijedlog saslušanja aktuara i eventualno finan. vještačenje ističe se da su činjenice utvrđene u zapisniku o nadzoru iz kojih ovlašteni tužitelj izvodi zaključke o eventualnoj boljoj ili lošijoj opciji za osiguranike, odnosno svojim vlastitim finan. interesima metodološki potpuno pogrešni, te da bi se mogli osporit potrebno je stručno znanje koje imaju predloženi svjedoci odnosno vještaci.
8. Ovlašteni predstavnik tužitelja NŽ na navedeno se očitovao kako slijedi: "Ovlašteni tužitelj nije mijenjao optužni prijedlog u pogledu ikakve odgovornosti okrivljenika, te pri istome u cijelosti ostaje kao i podnesku od 29. veljače ove godine gdje je detaljno objašnjena odgovornost i osnov za istu okrivljenika. U našem današnjem očitovanju na dopunu pisane obrane samo je još jednom jasno pokazana veza uprave s počinjenjem ovih prekršaja, a ne mijenjan optužni prijedlog. Što se tiče stručnih znanja financijskog i aktuarskog predloženog vještačenja jasno je da se opće poznate činjenice ne vještače, pa tako ni primjerice da je 100 više od 50, što je jasno proizlazilo iz inicijalnih ugovora i prinosa koje su oštećeni klijenti trebali primiti. Još i više da je kamatna stopa sa višim postotnim bodom viša od kamatne stope s nižim kamatnim bodom, toliko o potrebnom stručnom vještačenju. U pogledu pozivanja branitelja okr. na presudu Triglav savjetovanja d.o.o., ista je javno objavljena, a branitelj nije sudjelovao u postupku, te ne može znati što je bilo potrebno u konkretnom slučaju (u pogledu izjave oštećenika). Jedini sistemski nedostatak je u postupanju okr., a objektivna istina naprosto proizlazi upravo iz dokumentacije koja prileži optužnom prijedlogu, a koja je uzgred rečeno okrivljenikova, te stoga i dalje smatramo da su predloženi dokazi u cijelosti neprikladni."
9. U tijeku dokaznog postupka ispitan je svjedok ĐŽ, te je izvršen uvid u dokumentaciju priloženu u spis - izvadak iz sudskog registra za l. okrivljenu pravnu osobu, rješenje HANFA-e o izdavanju dozvole za I. okrivljenu pravnu osobu od 21. lipnja 2007. godine, rješenje HANFA-e o pripajanju društva Cosmopolitan life d.d. od 2. lipnja 2010. godine, zapisnik o obavljenom neposrednom nadzoru od 26. listopada 2022. godine, nadzorno rješenje HANFA-e od 19. siječnja 2023. godine, interni dokument l. okrivljene pravne osobe „Planiranje 2021. — 2023. (engl. verzija)”, polica doživotnog osiguranja s doživljenjem - Whole Life (broj: 9931 001 1 6013, kasniji broj: 372985157) od 1. listopada 2002. godine, kao i Aneks police (Whole Life Super Plus) od 23. svibnja 2006. godine, te ponuda i pripadajući opći uvjeti (stranka ČŽ), obavijest o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju od 4. prosinca 2020. godine, zahtjev za isplatu otkupne vrijednosti po ugovoru doživotnog osiguranja s doživljenjem od 2. veljače 2021. godine, ponuda za osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja od 2. veljače 2021. godine, isplata po polici osiguranja života — ugovora doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 372925154) s datumom obračuna 16, veljače 2021. godine, te nalog za isplatu od 16. veljače 2021. godine, polica osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja (broj: 373.280.589) od 19. veljače 2021. godine s pripadajućim općim uvjetima, polica doživotnog osiguranja s doživljenjem - Whole Life (broj: 9920 6019 2015, kasniji broj: 373000997) od 1. lipnja 2001. godine, kao i Aneks police (Whole Life Super Plus) od 4. travnja 2006. godine, te ponuda i pripadajući opći uvjeti (stranka JŽ), obavijest o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju od 4. prosinca 2020. godine, zahtjev za isplatu otkupne vrijednosti po ugovoru doživotnog osiguranja s doživljenjem od 14. siječnja 2021. godine, ponuda za osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja od 14. siječnja 2021. godine, isplata po polici osiguranja života — ugovora doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 373000997) s datumom obračuna 22. siječnja 2021. godine, te nalog za isplatu od 21. siječnja 2021. godine, polica osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja (broj: 373.274.437) od 23. veljače 2021. godine s pripadajućim općim uvjetima, polica doživotnog osiguranja s doživljenjem - Whole Life (broj: 9910 3022 3019, kasniji broj: 372985157) od 1. travnja 2000. godine, kao i Aneks police (Whole Life Super Plus) od 12. siječnja 2007. godine, te ponuda i pripadajući opći uvjeti (stranka ZŽ), obavijest o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju od 4. prosinca 2020. godine, zahtjev za isplatu otkupne vrijednosti po ugovoru doživotnog osiguranja s doživljenjem od 26. siječnja 2021. godine, ponuda za osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja od 26. siječnja 2021. godine, isplata po polici osiguranja života — ugovora doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 372985157) s datumom obračuna 22. siječnja 2021, godine, te nalog za isplatu od 8. veljače 2021. godine, polica osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja (broj: 373.278.366) od 9. veljače 2021. godine s pripadajućim općim uvjetima, polica doživotnog osiguranja s doživljenjem - Whole Life (broj: 9930 8007 601 1, kasniji broj: 372921989) od 1. kolovoza 2002. godine, kao i Aneks police (Whole Life Super Plus) od 26. travnja 2006. godine, te ponuda i pripadajući opći uvjeti (stranka EŽ), obavijest o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju od 4. prosinca 2020. godine, zahtjev za isplatu otkupne vrijednosti po ugovoru doživotnog osiguranja s doživljenjem od 4. ožujka 2021. godine, ponuda za osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja od 4. ožujka 2021. godine, isplata po polici osiguranja života — ugovora doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 372921989) s datumom obračuna 9. ožujka 2021. godine, te nalog za isplatu od 9. ožujka 2021. godine, polica osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja (broj: 373.293.347) od 17. ožujka 2021. godine s pripadajućim općim uvjetima, interni akt l. okrivljene pravne osobe naslovljen kao „Upute za sprječavanje storna, kapitalizacije i otkupa životnog osiguranja” iz 2013. godine, odluka uprave l. okrivljene pravne osobe o povećanoj otkupnoj vrijednosti police životnog osiguranja od 22. studenoga 2020. godine, tablica s uplaćenim premijama i otkupnim vrijednostima za ugovaratelje osiguranja, obavijest o pokretanju prekršajnog postupka za l. — IV. okrivljenike, pisane obrane okrivljenika s priloženom dokumentacijom, podnesak ovlaštenog tužitelja od 29. veljače 2024. godine s priloženom dokumentacijom, podnesak okrivljenika od 5. ožujka 2024. godine, dopuna pisane obrane okr., te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa.
10. Svjedok ĐŽ iskazala je: "Ja sam zaposlena u HANFI, na radnom mjestu supervizor specijalist, ja sam bila voditelj tima od 5 osoba HANFE koja je provodila nadzor, to smo vršili nadzor, između ostalog i u odnosu na otkupe polica životnog osiguranja. U nadzoru smo proveli uvid i kontrolu nad 40 otkupa polica životnog osiguranja, a među kojima su i predmetne 4 police osiguranja koje su predmet ovog optužnog prijedloga. U odnosu na predmetna 4 ugovaratelja osiguranja, pregledom poslovne dokumentacije uočila sam da su isti prvo sa prednicima okrivljenika Cosmopolitan life sklopili policu ugovora o životnom osiguranju, a za vrijeme trajanja tog ugovora su zaprimili obavijest okrivljenih kojom obavijesti im tužitelj nudi otkup police po povlaštenim uvjetima. Uvidom u predmetnu obavijest utvrdila sam da navedena obavijest ne sadrži sve potpune i točne informacije, pa tako ugovaratelji osiguranja po zaprimanju iste nisu imali mogućnost donijeti informiranu odluku. U navedenoj obavijesti navedena je otkupna vrijednost po sklopljenom ugovoru o osiguranju, te uvećana otkupna vrijednost koju ugovaratelji mogu ostvariti ukoliko se odluče na otkup po predmetnoj ponudi. Ponuda je vrijedila do 31. siječnja 2021. godine, temeljem predmetne obavijesti ugovaratelji nisu mogli donijeti informiranu odluku budući da nisu zaprimili sve potrebne informacije u odnosu na koristi i štete koje proizlaze iz raskida predmetnog ugovora tj. međuodnos dotad uplaćene premije osiguranja po predmetnom ugovoru u odnosu na otkupnu vrijednost i vrijednost koju bi ugovaratelj dobio po isteku ugovora u točno određenom i naznačenom novčanom iznosu, da svaki od navedenih ugovaratelja može vidjeti i usporediti navedene iznose. Istaknula bih da raskidom prvotno sklopljenih polica osiguranja, ugovaratelji više nisu mogli sklopiti ugovore o osiguranju po sličnim ili istim uvjetima, to se moglo činiti samo u periodu od 1997. do 2004. godine, a nakon toga je taj proizvod ukinut. Naime, kod ova 4 ugovaratelja osiguranja okrivljenici istima nisu pružili informaciju koja se odnosi na točan iznos otkupne vrijednosti do tada uplaćene premije osiguranja i iznosa osiguranja po doživljenju odnosno nastanka osiguranog slučaja, a koja informacija je trebala biti sadržana u toj obavijesti ili kasnije u nekom pisanom obliku, no ista nije sadržana niti u obavijesti, a niti u pisanom obliku koji bi kasnije bio dostavljen strankama kako bi o tome imale informaciju, a što smo utvrdili u cjelokupan spis štete za svakog od navedenih osiguranika. Tijekom nadzora s imenovanim ugovarateljima osiguranja nisam kontaktirala niti je bilo potrebe budući su im navedene informacije trebale biti dane u pisanom obliku, a što nije bilo učinjeno. Naime, sklapanjem novih polica ugovaratelji nisu bili svjesni da više neće moći sklopiti ugovore kao što su ih sklopili, jer raskinuti ugovori su imali 5% prijenosa, dok novo ugovoreni ugovori imaju od 1% do 1,25%, a koje podatke ugovaratelji osiguranja nisu imali, te isto nisu znali u vrijeme otkupa police osiguranja."
10.1. Na poseban upit predstavnika tužitelja: "S obzirom na kriznu situaciju kada je sporna obavijest odaslana oštećenim klijentima, koliko je od 4 oštećenih klijenata uzelo sav novac?", svjedok odgovara: "Niti jedan. Sva 4 klijenta ugovorila su novu policu osiguranja od kojih je EŽ cjelokupan iznos otkupne vrijednosti uplatila za novu policu, ČŽ gotovo cjelokupan iznos, a preostala 2 ugovaratelja JŽ i ZŽ dio iznosa."
10.2. Na poseban upit predstavnika tužitelja: "Što vam je nedostajalo u obavijesti u odnosu na ova 4 ugovaratelja osiguranja?", svjedok odgovara: "Nedostajala je informacija o međuodnosu otkupne vrijednosti uplaćene premije i iznosa osiguranja po doživljenju odnosno osiguranog iznosa u nastanku osiguranog slučaja. Odnosno konkretno iznosa otkupne vrijednosti u trenutku otkupa polica. Navedeno je bitno kako bi ugovaratelji imali potpunu informaciju o koristima i štetama koje im otkup odnosno raskid predmetne police donosi. To je nužno kako bi isti bili informirani, jer bez toga ne mogu donijeti informiranu odluku. Naime, u konkretnim slučajevima ova 4 ugovaratelja osiguranja nisu imali bitnu informaciju, a to je da su uplatili više novaca nego što su dobili otkupom police, a što u obavijesti koju su primili nije bilo navedeno niti vidljivo."
10.3. Na poseban upit predstavnika tužitelja: "Da li je uobičajeno da društva za osiguranja svojim klijentima šalju ovakve obavijesti?", svjedok odgovara: "Nije bilo uobičajeno, radila sam nadzore i nad drugim osiguravajućim društvima, ovo je bio izolirani slučaj."
10.4. Na poseban upit predstavnika tužitelja: "Spominjali ste neku odluku vezanu za 31. siječnja 2021. vezanu uz obavijest?", svjedok odgovara: "Na obavijesti koja je upućena klijentima navodi se: "U periodu do 31. siječnja 2021. za vas smo pripremili posebnu ponudu u kojoj vam nudimo mogućnost isplate otkupne vrijednosti u uvećanom iznosu." U nadzoru sam utvrdila da je prije slanja ove obavijesti društvo Wiener osiguranje d.d. donijelo odluku od 22. studenog 2020. kojom je donijelo odluku o slanju predmetne obavijesti klijentima, no u toj odluci je navedeno kako će otkup police po povlaštenim uvjetima biti moguć u periodu od donošenja odluke društva pa do opoziva."
10.5. Na poseban upit branitelja: "Gdje u ZOS-u je propisan sadržaj obavijesti koja je u konkretnom slučaju od strane I okr. poslana ugovarateljima osiguranja?", svjedok odgovara: "Čl. 436. st. 1. ZOS-a propisano je da se informacija stranci predočuje na papiru na jasan i točan način koji je razumljiv stranci te na hrvatskom jeziku. Nadalje čl. 380. st. 5. t. 6. ZOS-a, propisano je da je društvo za osiguranje dužno na transparentan način u pisanom obliku obavijestiti ugovaratelja osiguranja odnosno klijente o promjenama podataka, pa tako i o onim informacijama koje su potrebne da bi klijent pravilno razumio rizike na kojima se temelje ugovor i obveze ugovornih strana. Ove informacije trebale su klijentima biti prezentirane prije raskida sklopljenih polica osiguranja. Na isto se odnosi i čl. 381. st. 1. ZOS-a"
10.6. Na poseban upit branitelja: "Da li je negdje u zakonu propisano da je slanje ovakvih obavijesti kakve su poslane u odnosu na navedena 4 ugovaratelja osiguranja protuzakonito?", svjedok odgovara: "Propisano je u ovom dijelu kojim je propisano kako društvo za osiguranje mora postupati pošteno, pravedno i profesionalno i u najboljem interesu klijenata, a postupati na taj način znači pružiti potpunu informaciju."
10.7. Na poseban upit branitelja: "Zašto ste poslali okružnicu od ožujka 2023.?", svjedok odgovara: "Zbog toga što je uloga HANFE između ostalog da i prevenira i da se ne dogode slične situacije ove koje su utvrđene kod okrivljenika. budući je na tržištu bilo 10 osiguravajućih društava te smo im htjeli uputiti smjernice za rad kako bi im olakšali buduće poslovanje i zaštitili potrošače."
10.8. Na poseban upit branitelja: "Koji to točno podatak u obavijesti nedostaje uzimajući u obzir da je ugovor već zaključen?", svjedok odgovara: "Nedostaje podatak o premiji koja je uplaćena po predmetnom ugovoru o osiguranju na datum otkupa, te iznos osigurane svote koja bi se isplatila po doživljenju odnosno nastanku osiguranog slučaja."
10.9. Na poseban upit branitelja: "Da li možemo utvrditi da su predmetna 4 klijenta uredno primila obavijesti?", svjedok odgovara: "Iz postupanja ugovaratelja osiguranja odnosno iz odluke da otkupe policu osiguranja pod uvjetima kakva je bila u obavijesti, proizlazi da ne postoji sumnja da su isti predmetnu obavijest primili."
10.10. Na poseban upit branitelja: "Iz čega zaključujete da raskid police osiguranja nije bio u najboljem interesu osiguranika, a s obzirom na izjavu ugovaratelja sadržanu u zahtjevu za isplatu uvećane otkupne vrijednosti u kojem se navodi: "Izjavljujem da sam upoznat sa svim posljedicama sukladno važećim uvjetima prema kojima je sklopljena predmetna polica."?", svjedok odgovara: "Potpisom zahtjeva za isplatu uvećane otkupne vrijednosti koji sadrži predmetnu izjavu ugovaratelja je potvrdio da je upoznat sa posljedicama raskida ugovora, odnosno da je time svjestan da za njega prestaju sva prava i obveze po predmetnom ugovoru, međutim nije potvrdio odnosno izjavio da su mu pružene sve informacije o prednostima i nedostacima otkupa police, odnosno koje koristi i štete predmetni raskid istome donosi."
10.11. Na poseban upit branitelja: "Zašto smatrate da raskid ugovora nije bio u najboljem interesu za EŽ", svjedok odgovara: "Raskidom predmetnog ugovora o osiguranju EŽ izgubila je 1.289.00 kn, te je raskinula ugovor kakav na današnjem tržištu osiguranja više nije moguće sklopiti. Ista je sklopila novi ugovor o osiguranju koji nosi značajno niži prinos."
10.12. Na poseban upit branitelja: "U odnosu na koji parametar je EŽ izgubila 1.289,00 kn?", svjedok odgovara: "Radi se o razlici između ukupno naplaćene premije po ugovoru o osiguranju i iznosa otkupne vrijednosti, s time da je ista izgubila najmanji iznos od 4 navedenih ugovaratelja osiguranja, pri čemu je ZŽ izgubio 4.084,00 kn, JŽ iznos od 14.406,00 kn, a ČŽ iznos od 53.763,00 kn."
11. Iznoseći završnu riječ ovlašteni predstavnik tužitelja izjavio je: "U cijelosti ostajemo kod podnijetog optužnog prijedloga i navoda koje smo iznijeli tijekom postupka. Držimo da je jasno dokazano postupanje okr. koje nikako nije bilo u interesu ugovaratelja osiguranja, već u interesu druge ugovorne strane ovdje okr. koji su se željeli riješiti polica osiguranja preuzetih iz ranijih razdoblja koje su značajno nepovoljnije po njih nego stanje na tadašnjem tržištu kada su slali posebnu ponudu ugovarateljima koja je za njih navodno isplativija. Okrivljenici su ispravili ovakvo postupanje, te nisu tužili upravno rješenje kojim im je utvrđena nadzorna mjera (isto je pravomoćno), kao što su ispravili tekst obavijesti."
12. Branitelji okr. u završnoj riječi suglasno navode: "U ovom postupku došlo je do zastare prekršajnog progona kako je navedeno u dopuni pisane obrane i mišljenju prof F koje je danas dostavljeno u spis, nadalje, radnje koje se okrivljenima stavljaju na teret ne čine biće prekršaja, podredno nije dokazano da bi I okrivljena pravna osoba počinila prekršaj na način kako joj se stavlja na teret Optužnim aktom. S obzirom na sve prethodno navedeno I okrivljena pravna osoba ostaje kod pisane obrane, njene dopune, stajališta iznesenih u mišljenju prof F te dodatno u završnoj riječi ističe.
"1.1. Nedostaci Optužnog akta:
I okrivljena pravna osoba ističe da je Optužni prijedlog nerazumljiv te nije jasno što se I Okrivljenoj stavlja na teret. Sam tekst bića prekršaja, do te mjere je apstraktan, nejasan, konfuzan bez činjenične konkretizacije da nije moguće razumno predvidjeti koje bi radnje predstavljale bića prekršaja, što znači da postoji povreda načela zakonitosti zbog nepredvidivosti odredbe.
Kao što je obrazloženo u točki 1.2. pisane obrane, ovlašteni tužitelj je Okružnicom od 13. ožujka 2023 naglasio da je cilj te Okružnice upućivanje društava za osiguranje u odnosu na nadzorna očekivanja HANFA-e, te je eksplicite dao uputu kako osiguravajuća društva trebaju postupati prilikom otkupa ugovora životnih osiguranja. Dakle, tek tada su te radnje koje prema Optužnom prijedlogu čine biće prekrašajnog djela koje se Okrivljenicima stavlja na teret, utvrđene kao protupravne, dakle tek tada se predvidivost norme utemeljila.
Navedeno znači da u inkriminiranom razdoblju od 4. prosinca 2020. do 17. ožujka 2021. to nije bilo jasno, a ako to nije bilo jasno, prekršajna odgovornost ne može postojati.
Nadalje, kao što je navedeno u presudi Visokog prekršajnog suda br. Ppž- 12017/2022 od 15. prosinca 2022., činjeničnim opisom djela ne može se smatrati obrazloženje optužnog prijedloga. U konkretnom slučaju razvidno je da je optužni prijedlog sastavljen na način da sadrži opis načina počinjenja inkriminiranih prekršaja u obrazloženju optužnog akta, što nije zakonito.
Nadalje, činjenični opis Optužnog prijedloga se u značajnoj mjeri razlikuje od utvrđenja iz Zapisnika o obavljenom neposrednom nadzoru od 26. listopada 2022. U Zapisniku, točnije u nalazu iz Zapisnika, HANFA je u vezi s ponašanjem inkriminiranim u ovom postupku utvrdila:
„U postupku povlaštenih otkupa L100 proizvoda životnih osiguranja, Društvo nije postupalo pošteno, pravedno i profesionalno niti u skladu s najboljim interesima svojih stranaka jer:
- je ugovarateljima osiguranja u Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju od 4.12.2020. propustilo dati cjelovite, točne, jasni i istinite informacije, posebice u odnosu na popratne koristi i štete za ugovaratelje u slučaju otkupa, kao i trajanje posebne ponude, a budući da je povlaštene otkupe nastavilo provoditi i nakon navedenog datuma isteka predmetne ponude
- nije ravnopravno postupalo prema svim ugovarateljima osiguranja koji su zatražili otkup police, budući da nije svim ugovarateljima osiguranja nudilo povlašteni otkup.“
Prema tome, HANFA u Zapisniku, koji je temelj Optužnog prijedloga, uopće činjenično ne opisuje inkriminirano postupanje I Okrivljenika na jednaki način kao u Optužnom prijedlogu. Stoga, postoji nedosljednost Optužnog prijedloga i Zapisnika te je uopće nejasno i nerazumljivo na čemu HANFA temelji činjenični opis naveden u Optužnom prijedlogu s obzirom da isti nije utemeljen u Zapisniku.
Dodatno, nerazumljivosti Optužnog prijedloga doprinosi i činjenica da ovlašteni tužitelj ne razlučuje pojedina ponašanja, koja predstavljaju obveze postupanja iz različitih članaka ZOS-a, a ne isključivo iz članka 430. stavka 1. ZOS-a, te ih stoga ne promatra u okviru relevantnih odredbi ZOS-a.
Međutim, ovlašteni tužitelj u Optužnom prijedlogu paušalno i apstraktno ulazi u pojedina ponašanja koja su uređena detaljnim odredbama (primjerice kada okrivljenicima stavlja na teret ne davanje cjelovite, točne, jasne i istinite informacije što bi spadalo u članke 430. stavak 2. i 431. ZOS ili kada okrivljenicima stavlja na teret da nisu ispitali što je interes stranaka što bi spadalo u članak 433. ZOS), pri čemu uopće ne promatra radnje I Okrivljene kroz pojedine detaljne odredbe ZOS-a kojima se uređuje navedeno područje. I Okrivljena je u cijelosti postupala sukladno navedenim odredbama kojima se razrađuje načelo iz članka 430. stavka 1. ZOS-a u pogledu onih radnji koje ovlašteni tužitelj navodi u Optužnom prijedlogu.
1.2. Dokazni postupak
Rješenjem Visokog prekršajnog suda u točki 8. isto istaknuto je da pitanje jesu li Okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, pitanje dokaznog postupka. Isto tako Visoki prekršajni sud upućuje prvostupanjski sud da je dužan utvrditi sve odlučne činjenice. U pisanoj obrani i dopuni obrane I-IV okrivljeni naveli su dokazne prijedloge kao i okolnosti na koje iste predlažu.
S obzirom da je prvostupanjski sud odbio predložene dokaze okrivljenih , time je postupio suprotno obvezujućoj uputi Visokog prekršajnog suda te povrijedio Okrivljenikovo pravo na pravično suđenje u smislu članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i zahtjeva pravičnog suđenja iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, čije su sastavnice pravo na „jednakost oružja“ i „zabrana arbitrarnosti“.
1.3. Zastara prekršajnog progona
U odnosu na I okrivljenu pravnu osobu predlaže se donijeti presudu kojom se odbija optužba za djelo prekršaja, a to iz razloga što se prekršajni progon ne može dalje poduzimati zbog nastupa zastare prekršajnog progona.
Naime, kao što je I Okrivljena navela u svojoj pisanoj obrani, iz optužnog prijedloga proizlaze utvrđenja ovlaštenog tužitelja da su Okrivljenici:
a) poduzimali radnje za prijevremeni raskid pojedinih vrsta ugovora o doživotnom osiguranju za slučaj smrti
b) u cilju da s okrivljenom pravnom osobom sklope druge vrste ugovora c) a da pri tome strankama nisu dali cjelovitu jasnu i istinitu informaciju u odnosu na popratne koristi i štete takvog postupanja.
Iz prethodno opisane formulacije činjeničnog opisa djela proizlazi da je eventualna protupravnost nastupila kada je I. okrivljena osoba uputila dopis „Obavijest o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju“ od 4. prosinca 2020. koji nije imao sve potrebne informacije.
Ostale radnje, raskid ugovora o doživotnom osiguranju za slučaj smrti i sklapanje novih ugovora o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja- mješovito osiguranje mogu biti eventualna posljedica na koje Okrivljenici nisu imali utjecaja, ali same za sebe nisu protupravne. Na odluku o prijevremenom otkupu I okrivljena pravna osoba ne može utjecati a nije jasno zašto sklapanje novog ugovora nije bilo pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s najboljim interesom stranaka. Je li sklapanjem tog ugovora strankama prouzročena neka šteta? Ako im šteta nije prouzročena, zbog čega je onda takav ugovor nepravedan, neprofesionalan i protivan najboljem interesu stranke?
Odredba članka 16. Prekršajnog zakona navodi da je prekršaj počinjen kada je počinitelj radio ili bio dužan raditi, a ne kada su nastupile posljedice. Dakle, ako je (što se osporava) protupravno da je I. okrivljena pravna osoba pozvala ugovaratelje osiguranja na otkup, a da ih nije upoznala sa svim prednostima ili nedostacima drugih mogućnosti, te da je samo poticanje na prijevremeni otkup prema stajalištu tužitelja protupravno - tada je otkup polica na koje Okrivljenici nemaju nikakav utjecaj te zaključenje novih na koje Okrivljenici nemaju nikakav utjecaj – moguće promatrati isključivo kao posljedicu eventualnog prekršaja promatrajući način kako je to formulirao ovlašteni tužitelj u svom Optužnom prijedlogu. Ovlašteni tužitelj i sam navodi u svom optužnom prijedlogu da su Okrivljenici ….imali za cilj da stranke prvenstveno prijevremeno raskinu pojedine vrste ugovora.“
Isto tako, u konkretnim slučajevima zaključenje novih polica nema nikakve uzročno posljedične veze s prethodnim otkupom polica niti su Okrivljenici imali, a ni mogli imati bilo kakav utjecaj na isto. Naime, sklapanje novih polica je isključivo volja ugovaratelja osiguranja na koju Okrivljenici po samoj prirodi stvari nisu imali niti mogli imati bilo kakav utjecaj. A da namjera Okrivljenika nije ni bila navesti ugovaratelje osiguranja na sklapanje novih polica (kao što to pogrešno tvrdi ovlašteni tužitelj), govori neosporna činjenica da Okrivljenici ama baš nigdje, ni eksplicitno ni implicitno, u svojoj Obavijesti o posebnoj ponudi uopće ne spominju bilo kakvo sklapanje novih polica. Dakle, sasvim je jasno da je sklapanje novih polica potpuno izvan dosega navodnog inkriminiranog ponašanja Okrivljenika, a da je to shvatio i ovlašteni tužitelj govori činjenica da nigdje, u Optužnom prijedlogu, ovlašteni tužitelj ne navodi na koji su to način i što radili ili bili dužni raditi Okrivljenici čime su utjecali ili mogli utjecati na ugovaratelje osiguranja da zaključe nove police osiguranja.
Nadalje, također je iz prethodno navedenog razvidno da se zaključenje novih polica ne može nikako podvesti pod doseg namjere Okrivljenika (ovlašteni tužitelj u svom optužnom prijedlogu to navodi kao “cilj”), a u samom zaključenju novih polica nema nikakve protupravnosti (nije zakonom zabranjeno). Radi se o potpuno nepovezanoj radnji (na koju Okrivljenici nemaju nikakav utjecaj) s prethodnom Obavijesti o posebnoj ponudi. Upravo zato zaključenje novih polica ne može se podvesti ni pod posljedicu prethodno navodno protupravne radnje Okrivljenika jer nema nikakve uzročno – posljedične veze između činjenice što navodno Okrivljenici nisu ugovaratelje osiguranja upoznali sa svim prednostima ili nedostacima drugih mogućnosti raskida postojeće police i sklapanja potpuno nove police osiguranja. S druge strane, ako je (što se osporava) protupravno da je I. okrivljeni pozvao ugovaratelje osiguranja na otkup, a da ih nije upoznao sa svim prednostima ili nedostacima drugih mogućnosti, a to su Okrivljenici mogli učiniti ili biti dužni učiniti (unijeti dodatno sporan tekst upozorenja) samo u svojoj Obavijesti o posebnoj ponudi, jer nakon toga prestaje bilo kakva daljnja aktivnost Okrivljenika, tada i budući otkup postojeće police može biti samo posljedica te navodne protupravne radnje Okrivljenika, a ne i nova radnja ili propuštanje obzirom da tu radnju (zahtjev za otkup police) ili propuštanje (ne podnošenje zahtjeva za otkup) može poduzeti ili nepoduzeti samo i isključivo ugovaratelj osiguranja, a ne i I Okrivljena.
Iz navedenog ,upravo na temelju tvrdnji i navoda ovlaštenog tužitelja, proizlazi da je protupravna radnja slanje obavijesti koje nisu bile potpune ili su bile zavaravajuće, a da su sve ostale radnje isključivo posljedica navedenih aktivnosti.
Zbog toga, obzirom je predmetni dopis datiran s 04. prosinca 2020. godine, a sukladno odredbi članka 13. Prekršajnog zakona, prekršajni progon zastarjeva nakon četiri godine, u ovom je predmetu nastupila zastara prekršajnog progona dana 5. prosinca 2024. godine.
2. Podredno, neovisno o zastari, iz rezultata prekršajnog postupka te iz samog optužnog prijedloga jasno proizlazi da postoje razlozi da sud I Okrivljenu pravnu osobu u ovom postupku oslobodi od optužbe jer nije dokazano da bi I Okrivljena počinila djelo za koje se optužuje na način kako to stoji u Optužnom prijedlogu, a niti je u tijeku postupka dokazana odgovornost odnosno krivnja I Okrivljene za djelo koje joj se Optužnim prijedlogom stavlja na teret.
U tijeku postupka nije dokazano da bi I Okrivljena interese svojih stranaka podredila vlastitim interesima kako bi ostvarila povećanje profitabilnosti zbog manje tehničke kamatne stope u novim ugovorima o osiguranju
Ponajprije I Okrivljenik ističe kako HANFA u Zapisniku nije jasno i detaljno obrazložila, niti potkrijepila dokazima, na koji način točno je I Okrivljenik interese svojih stranaka podredio vlastitim interesima, odnosno gdje je i na koji način točno I Okrivljenik ostvario takav interes u vidu profitabilnosti. Navedeno, osim u Zapisniku, nije jasno obrazloženo niti u činjeničnom opisu prekršaja kojeg se I Okrivljeniku stavlja na teret.
Ovlašteni tužitelj nije ničime dokazao, niti iz Zapisnika proizlazi, da je I Okrivljena postupanjem u vezi s otkupom polica osiguranja 19.04 ostvarila profitabilnost, ili barem imala namjeru istu ostvariti. Iz dokumenata koje je I Okrivljena u tijeku postupka priložila u predmet, a to je Uputa za sprječavanje storna, kapitalizacija i otkupa polica životnog osiguranja te Protokol o obradi otkupa životnih polica od 30.05.2014. razvidno je da I Okrivljena u 2021. godini nije ostvarila nikakav profit u pogledu smanjenja matematičkih pričuva za životna osiguranja. Naime, na dan 31.12.2020. iznos matematičkih pričuva za životna osiguranja iznosio je 2.740.127.519,19 HRK, dok je na dan 31.12.2021. iznos matematičkih pričuva za životna osiguranja iznosio 2.780.970.654,25 HRK. Dakle, suprotno navodima iz Zapisnika, I Okrivljena nije u ukupnosti ostvarila nikakav pad matematičkih pričuva zbog postupanja inkriminiranih u ovom postupku.
Jednako vrijedi i za kapitalne zahtjeve, za koje se u Zapisniku navodi da su se zbog inkriminiranog ponašanja smanjili. S druge strane, a što ovlašteni tužitelj u potpunosti zanemaruje i u Zapisniku i u Optužnom prijedlogu, otpuštanjem matematičke pričuve pada i aktiva društva. Za otkupljene Police 19.04 I Okrivljena je isplatila ukupan iznos od otprilike 54.000.000,00 HRK. Prema tome, aktiva I Okrivljene se smanjila za navedeni iznos zbog otkupa polica.
Također, otkup police predstavlja raskid ugovora o osiguranju koji, po naravi stvari, ne može nikako predstavljati benefit za osiguratelja. Notorno je i logično da time prestaje obveza ugovaratelja osiguranja na plaćanje premije osiguratelju. Dakle, osiguratelj zbog raskida ugovora o osiguranju bez iznimke gubi buduću premiju, što naravno predstavlja značajan gubitak za osiguratelje, pa tako i za I Okrivljenu u konkretnom slučaju u odnosu na otkupljene Police 19.04. I Okrivljena je zbog predmetnog otkupa Polica 19.04 procijenila da će izgubiti buduću premiju u visini od oko čak 4.000.000,00 EUR.
Navedeno potvrđuje i politika I Okrivljene, kako je navedeno i u Zapisniku, kojom se utvrđuje da će ukupna premija portfelja životnog osiguranja stagnirati s obzirom na dospijeća, kao i prijevremene raskide, međutim da I Okrivljena navedeno namjerava očuvati, između ostalog, sprječavanjem otkaza ugovora o osiguranju. Također, I Okrivljena je internim aktom naziva Upute za sprječavanje storna, kapitalizacija i otkupa polica životnog osiguranja a koja je predana kao dokaz u tijeku ovog postupka, propisala korake koje prodajna mreža mora poduzeti prilikom upita ugovaratelja osiguranja za stornom, kapitalizacijom ili otkupom police. Konkretno, I Okrivljena je uputila svoju prodajnu mrežu da prilikom takvih upita ugovarateljima osiguranja prvenstveno ukaže na sve pogodnosti koje njegova polica pruža, te da ponudi alternativne mogućnosti (a budući da je cilj društva primarno u portfelju zadržati svaku postojeću policu životnog osiguranja), nabrojene u Uputi. Kako se potvrđuje i u Zapisniku, iz Upute je razvidno da je I Okrivljena usmjerena na održavanje ugovora životnog osiguranja aktivnim do njihova dospijeća te kako ne preferira raskide odnosno otkupe polica osiguranja. Jednako tako, u Protokolu o obradi otkupa životnih polica od 30.05.2014. koje je I Okrivljena također dostavila u predmetu u tijeku postupka, jasno je propisana uputa djelatnicima da se poduzmu „aktivnosti u cilju preveniranja otkupa“ te da je svrha Protokola „djelovanje u cilju prevencije otkupa.“
Nadalje, osim što I Okrivljena nikako nije mogla profitirati predmetnim otkupima Polica 19.04. zbog gubitka premije, samo je manji dio ugovaratelja, koji su otkupili police, reinvestiralo u nove ugovore u osiguranju, odnosno I Okrivljena je izgubila većinu klijenata koji su imali Police 19.04. promatranog portfelja.
Iz predmetne statistike iz Zapisnika o obavljenom neposrednom nadzoru od 26. listopada 2022., jasno proizlazi trend porasta otkupa ugovora na tržištu, i to u približno jednakom omjeru za I Okrivljenu i na tržištu ukupno.
Ono što je bitnije jer jasnije prikazuje količinu otkupa u ukupnosti portfelja jest stopa otkupa, a iz kojeg podatka je jasno vidljivo da je stopa otkupa u 2021. godini (4,43%) u odnosu na 2020. godinu (4,00%) u portfelju I Okrivljene rasla 10,75%, dok je stopa otkupa na tržištu u 2021. godini (3,44%) u odnosu na 2020. godinu (3,09%) rasla 11,33%.
Nadalje, iz statistike otkupa Polica 19.04, a koja se nalazi u tablici otkupa Polica 19.04. koju je I Okrivljena u tijeku postupka dostavila u predmet, jasno proizlazi da su se iste police redovito otkupljivale i prije slanja Obavijesti o posebnoj ponudi, što nedvojbeno dokazuje postojanje interesa klijenata za otkupom tih polica. Jednako tako, iz podataka iz Zapisnika o obavljenom neposrednom nadzoru od 26. listopada 2022 proizlazi da je I Okrivljena i prije poduzimanja aktivnosti koje joj se stavljaju na teret u ovom prekršajnom postupku imala u odnosu na tržište najveći udio otkupljenih ugovora koji su reinvestirani u nove ugovore životnih osiguranja, pri čemu je i u drugim razdobljima imao jednaki ili veći (primjerice 2017.g.) udio reinvestiranih otkupljenih ugovora nego 2021. godine. Dakle, aktivnosti I Okrivljene ni na koji način nisu utjecale na broj reinvestiranih otkupljenih ugovora.
Prema tome, otkupima Polica 19.04 o kojima ovlašteni tužitelj piše u Optužnom prijedlogu:
- I Okrivljena nije ostvarila benefite u pogledu matematičkih pričuva za portfelj životnih osiguranja;
- I Okrivljena je isplatila iznos (cca 54.000.000,00 HRK) za otkupe polica čime je smanjena aktiva I Okrivljene;
- I Okrivljena je izgubila buduće premije za Police 19.04. u iznosu od oko 4.000.000,00 EUR;
- nije se povećala stopa otkupa polica u odnosu na trend kretanja otkupa na tržištu;
- samo je manji dio klijenata reinvestirao, dakle I Okrivljena je izgubila većinu klijenata iz promatranog portfelja.
I Okrivljena ističe, a uzimajući u obzir sve gore navedeno, da je zapravo I Okrivljena ponudila povlaštene otkupe Polica 19.04 pri tome postupajući isključivo u interesu klijenata, uz rizik činjenja štete svom poslovanju, sve kako bi interes klijenata stavio ispred svih drugih.
Također, I Okrivljena ističe, a što je važno za sagledavanje svih okolnosti u kojima su počinjene navodne prekršajne radnje od strane I Okrivljene, da je navedenu akciju I Okrivljena započela u svjetlu ekonomskih okolnosti proizašlih iz najveće ekonomske krize 21. stoljeća nakon krize financijskog sektora 2009. godine, a čiji se kraj niti posljedice u tom trenutku nisu mogle predvidjeti. Kao jedna od posljedica navedene krize je i pad zaposlenosti u Hrvatskoj; tako je u travnju 2020. godine nezaposlenost povećana za 11,0 % u usporedbi s prethodnim mjesecom, te za 21,5 % u usporedbi s istim mjesecom 2019. godine.
Dakle, općepoznato je da su građani bili izloženi pritisku gubitka radnih mjesta, smanjenju plaća naročito u ugostiteljstvu, turizmu i uslužnim djelatnostima, što je imalo izravan utjecaj na moguće poteškoće oko plaćanja kratkotrajnih obveza odnosno osobne likvidnosti. S druge strane, u razdoblju krize u odnosu na osiguravajuća društva bilo je razdoblja značajnog pada likvidnosti, te je zabilježen veliki broj otkupa polica životnog osiguranja na cjelokupnom tržištu osiguranja - što upravo korelira s prethodno iznesenim stajalištem. Dapače, kada je primijećen povećani broj upita za otkup polica, I Okrivljena je postupila upravo u interesu klijenata zaključivši da su Police 19.04 nepovoljnije za otkup od drugih polica, a na što su se i klijenti žalili ističući da su ugovorene otkupne vrijednosti izrazito niske. Kada je I Okrivljena utvrdila da ima matematičkog prostora kod Polica 19.04 za ponudu korekcije otkupne vrijednosti kroz povlašteni otkup, ponudila je povlašteni otkup kako bi ugovarateljima Polica 19.04 ponudila više pravičan otkup, uspoređujući s ugovarateljima drugih polica osiguranja. Kada se promatra iz suprotne perspektive – da I Okrivljena nije ponudila povlašteni otkup, tada bi tek profitirala jer bi klijenti otkupili Police 19.04 po (za njih) nepovoljnijim uvjetima, a za I Okrivljenu povoljnijim uvjetima.
Predmetna akcija nije bila uvjetovana nikakvim reinvestiranjem, niti je imala za cilj sklapanje drugih vrsta ugovora, jer to ne proizlazi niti iz obavijesti koje je društvo slalo klijentima, niti iz utvrđenja iz Zapisnika o obavljenom neposrednom nadzoru od 26. listopada 2022 (kako proizlazi iz Zapisnika (str. 22) samo je 14,5% posto klijenata koji su raskinuli prethodne police reinvestiralo u nove), niti iz jednog drugog dokaza. Kako je riječ o doživotnim ugovorima o osiguranju, po kojima ugovaratelj osiguranja, odnosno osiguranik može osobno konzumirati koristi štednog dijela ugovora jedino po navršenju stote godine života ili prijevremenim raskidom ugovora, odnosno isplatom otkupne vrijednosti, kod Polica 19.04 puno su češći prekidi osiguranja upravo voljom ugovaratelja osiguranja nego isplate osigurnine na osnovu nastupa osiguranog slučaja. Drugim riječima, po sklopljenoj Polici 19.04, ugovaratelj osiguranja niti ne može ostvariti korist iz police ako policu osiguranja prijevremeno ne otkaže ili ne doživi stotu godinu života, a za koje vrijeme je dužan plaćati premiju osiguranja.
Slijedom navedenog, proizlazi da je I Okrivljena nuđenjem povlaštenog otkupa upravo pratila trendove i želje svojih klijenata te postupala u njihovom najboljom interesu, uz izostanak neposrednog materijalnog vlastitog interesa, a kako je sve već ranije obrazloženo.
U odnosu na tvrdnju ovlaštenog tužitelja da je I Okrivljena ostvarila profitabilnost zbog manje tehničke kamatne stope u novim ugovorima o osiguranju, ističe se da je navedena tvrdnja potpuno promašena u svojoj biti. Naime, kamatna stopa pojedinog ugovora o osiguranju je samo jedan od niza parametara koji utječu na materijalne učinke te police (uz visinu premije, ugovorene svote, ročnost, vrstu osiguranja, različite dodatne pogodnosti, itd.). Prema tome, za ocijeniti učinak pojedinog ugovora o osiguranju na interese ugovaratelja osiguranja ili osiguratelja potreban je potpuno individualizirani pristup i usporedba u svim parametrima koji mogu utjecati na učinke pojedinog ugovora o osiguranju. Dodatno, čak ni tada nije moguće u potpunosti procijeniti učinak pojedinog ugovora o osiguranju s obzirom da isti, po naravi stvari, predviđa neku buduću neizvjesnu okolnost (osigurani slučaj), nezavisnu od volje ugovornih strana, za koji naravno nije moguće utvrditi hoće li i kada nastati. Prema tome, ovlašteni tužitelj u Optužnom prijedlogu neosnovano uspoređuje samo jedan parametar različitih proizvoda osiguranja te je potrebno razumjeti da se radi o dva potpuno različita proizvoda osiguranja, time i dva potpuno različita ugovora o osiguranju, koja je jedino moguće promatrati individualizirano te u njihovoj ukupnosti. Također, trend je na cjelokupnom tržištu osiguranja, pa tako i kod I Okrivljene, bio smanjivanje tehničkih kamatnih stopa i to pretežito zbog pada prinosa aktive odnosno zato što osiguravajuća društva nisu mogla klijentima jamčiti veći prinos (kroz kamatnu stopu) od onog koji je moguće ostvariti na tržištu. Prema tome, potpuno je jasno i logično da kada se sklapa novi ugovor o osiguranju po cjeniku koji je tada na snazi (i nadziran od strane HANFA-e kao nadležnog regulatora) da se isti sklapa po premijama (pa tako i kamatnim stopama) primjenjivim u vrijeme sklapanja ugovora. Navedeno potkrjepljuju i podaci navedeni na stranici 23. Zapisnika o obavljenom neposrednom nadzoru od 26. listopada 2022, iz kojih proizlazi da su svi otkupljeni ugovori (iz različitih proizvoda osiguranja, ne samo Police 19.04) imali kamatne stope 3,5%-6,0%, dok novo sklopljeni ugovori imaju kamatne stope 1,0-1,25%. Prema tome, i neke druge tarife odnosno proizvodi predviđaju raniju višu kamatnu stopu i nižu kamatnu stopu u reinvestiranim ugovorima, iz čega jasno proizlazi da je u tim slučajevima takva bila volja ugovaratelja osiguranja da otkupe raniji ugovor i sklope takav novi ugovor. Slijedom toga, nije moguće utvrditi da su klijenti takve aktivnosti poduzeli zbog radnji I Okrivljene.
Trend snižavanja kamatnih stopa vidljiv je i iz Pravilnika o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstvenim propisima HANFA-e od 25. srpnja 2019. kojeg je I Okrivljena dostavila u predmet u tijeku ovog postupka, a u kojem je jasno propisano u V. Kamatna stopa (str. 15) kako se obračunava kamatna stopa na matematičke pričuve. Tako je jasno propisano koliko iznosi najviša kamatna stopa za obračun matematičke pričuve te je vidljivo da se ta stopa smanjuje u razdoblju od 2010. do 2018. godine. U tijeku postupka nije dokazano da je I Okrivljena poduzimala aktivnosti da stranke prijevremeno raskinu police osiguranja 19.04.
Kako je već ranije obrazloženo i potkrijepljeno u tijeku ovog postupka, I Okrivljenoj nikako nije bilo u interesu da ugovaratelji osiguranja prijevremeno raskinu svoje ugovore o osiguranju.
Osim ranije navedenih razloga, tome u prilog osobito govori činjenica da je u čak 30% promatranog uzorka HANFA u Zapisniku utvrdila da je isplaćena otkupna vrijednost veća od do tada uplaćene premije osiguranja.
Pri tome, nikako nije moguće tvrditi da isključivo slanje dopisa „Obavijest o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju“ od 4. prosinca 2020. (dalje u tekstu: Obavijest o posebnoj ponudi) predstavlja aktivnosti (u množini), kako je navedeno u Optužnom prijedlogu) usmjerene ka tome da stranke prijevremeno raskinu svoje ugovore o osiguranju.
Prema tome, jasno je da iz samog teksta Obavijesti o posebnoj ponudi ne proizlazi nikakva izravna ili neizravna (primjerice uvjetovanje) prisila na korištenje opcije otkupa, te kako se slanje Obavijesti ne može smatrati „aktivnostima“ kojima se dovodi do raskida ugovora.
Da nije moguće tvrditi da slanje Obavijesti predstavlja aktivnost usmjerenu ka raskidu jasno prikazuju i ranije navedeni podaci kako slanje takvog dopisa ni na koji način nije utjecalo na trendove i interese otkupa ugovora o osiguranju. Također, nikako nije moguće tvrditi da se slanjem takvog dopisa do te mjere utječe na volju ugovaratelja osiguranja (kao da se radi o prisili ili prevari) da ugovaratelji osiguranja zapravo izvan svoje slobodne volje i protivno njoj poduzimaju raskid (koji isključivo o njihovoj diskreciji ovisi), zbog dopisa obima od pola jedne stranice.
Nije moguće zaključiti da je I Okrivljena slanjem dopisa kojim obavještava ugovaratelja osiguranja o nečemu što on već zna, poduzimala aktivnosti kako bi ugovaratelj osiguranja raskinuo ugovore.
Prema tome, nije istinita tvrdnja niti je ikako moguće zaključiti da je I Okrivljena poduzimala aktivnosti da stranke prijevremeno raskinu police osiguranja 19.04. Dapače, ovlašteni tužitelj niti ne navodi u činjeničnom opisu djela koje su to aktivnosti (u množini!) usmjerene da stranke prijevremeno raskinu police osiguranja 19.04. Nije u tijeku postupka dokazano da je I Okrivljena poduzimala aktivnosti da stranke nakon raskida sklope drugu vrstu životnog osiguranja (19.01)
U ovom dijelu prvenstveno je potrebno naglasiti kako se radi o dva potpuno odvojena pravna posla – raniji ugovor o osiguranju s jedne strane, te novi ugovor o osiguranju, sklopljen prema (u to vrijeme) važećem cjeniku, s druge strane. Jednako tako, radi se o potpuno dva različita i odvojena formalnopravna očitovanja volje sudionika obveznopravnih odnosa – prvo očitovanje volje je usmjereno na raskid ranijeg ugovora o osiguranju dok je kasnije, potpuno neovisno o prethodnom, usmjereno na prihvat ponude i sklapanje novog ugovora o osiguranju.
U tom smislu potrebno je i promatrati aktivnosti I Okrivljene u vidu ponude sklapanja drugog ugovora o osiguranju. I Okrivljena, kao osiguratelj, nudi svoje proizvode na tržištu, što naravno ne predstavlja nikakvu nezakonitu radnju. Upravo stoga potpuno je legitimno i legalno da I Okrivljena ponudi svojim sadašnjim ili bivšim klijentima kupnju novog proizvoda, odnosno sklapanje novog ugovora.
Kao što je I Okrivljena navodila u tijeku ovog postupka, glede procesa sklapanja novog ugovora o osiguranju, klijentima su zaposlenici I Okrivljene dali sve potrebne informacije o novom proizvodu te su klijenti samostalno odlučili sklopiti nove proizvode s obilježjima koje im odgovaraju. Tome u prilog govori i činjenica da nisu svi klijenti odabrali isti proizvod već su ugovarali različite proizvode (Flexi Benefit, Bonus Benefit / sBenefit Plus i sAktiv Premium), a sve kako je I Okrivljena navodila i dokazala u tijeku ovog postupka i kako to stoji i u Zapisniku o obavljenom neposrednom nadzoru od 26. listopada 2022., na stranici 27.
Nije dokazano da I Okrivljena nije dala cjelovitu, točnu, jasnu i istinitu informaciju u odnosu na koristi i štete takvog postupanja, uključujući informaciju o drugim mogućnostima
I. okrivljena ističe da u tijeku postupka nije dokazano da I Okrivljena ne bi u cjelokupnom postupanju pravodobno, jasno i cjelovito obavještavala klijente o svim okolnostima od značaja za donošenje, za njih, pravilne, i na potpunim i istinitim informacijama, utemeljene odluke.
Kako je već rečeno, otkup je zakonsko pravo ugovaratelja osiguranja iz članka 978. ZOO-a, slijedom čega se presumira da je ugovaratelj osiguranja upoznat s tim pravom i njegovim učinkom (stavak 1.), te s činjenicom da se u polici i uvjetima osiguranja ugovaraju uvjeti i način izračuna otkupa police (stavak 2.).
Upravo u skladu s tim je i činjenica da je u svim Policama 19.04 već naveden iznos zajamčene otkupne vrijednosti, dok je u Općim uvjetima za osiguranje života koji su se primjenjivali na predmetne Police 19.04. (dalje u tekstu: Opći uvjeti) i koji su od strane I Okrivljene uručeni ugovarateljima osiguranja i u kojima precizno i jasno stoji sve o pravima ugovaratelja osiguranja vezanim za zajamčenu otkupnu vrijednost, otkup i kapitalizaciju te o raspolaganju pravima iz osiguranja, a što je sve puno opširnije I Okrivljena obrazložila i argumetnirala u svojoj obrani na stranici 18., 19. Uz navedene informacije ugovaratelju osiguranja, Opći uvjeti još sadrže niz raznih informacija i prava ugovaratelja, kao primjerice odredbe o zalogu police i isplati predujma po polici.
Prema tome, ugovarateljima osiguranja, pa tako i onima u odnosu na koje se odnosi inkriminirano ponašanje u ovom postupku (ČŽ; JŽ; ZŽ i EŽ), osim zbog primjene načela presumpcije poznavanja pravnog poretka (Ignorantia iuris nocet), bilo je poznato njihovo pravo i sve okolnosti u vezi sa sadržajem i načinom njegovog ostvarenja zbog obavijesti koje je im je osiguratelj dao u Policama 19.04 i Općim uvjetima prilikom sklapanja ugovora o osiguranju.
Potpune obavijesti I Okrivljena je dala ugovarateljima osiguranja i u okviru Obavijesti o posebnoj ponudi, u kojoj je ponovljeno, između ostalog, da se prijevremenim raskidom ugovora sredstva čine dostupnim klijentu kroz isplatu otkupne vrijednosti koja je za sve godine osiguranja prikazana na polici, informacija o visini otkupne vrijednosti bez dobrovoljnog dodatka kojeg osiguratelj pridodaje za povlašteni otkup, informacija o kontakt podacima za sve dodatne informacije, te informacija da isplatom povlaštene otkupne vrijednosti police, ugovor o osiguranju prestaje te prestaju sva prava i obveze po istome.
Nadalje, u Zahtjevu za isplatu otkupne vrijednosti kojeg su ugovaratelji osiguranja na obrascu I Okrivljene podnijeli u namjeri da otkupe police (dalje u tekstu: Zahtjev za isplatu otkupne vrijednosti), te koji su vlastoručno potpisani od strane ugovaratelja osiguranja, jasno je navedeno:
„Potpisom ovog zahtjeva provest će se raskid gore navedene police. Društvo će obustaviti sva prava, pogodnosti te dodatne opcije po ovoj polici. Izjavljujem da sam upoznat sa svim posljedicama sukladno važećim uvjetima prema kojima je sklopljena predmetna polica. Također izjavljujem da nema nikakvih potraživanja po navedenoj polici te da ona nije u vlasništvu ili vinkulirana nekoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.“ Jednako tako, prilikom izvršenja otkupa Polica 19.04, svaki od ugovaratelja osiguranja je komunicirao s predstavnicima I Okrivljene, koji su također ugovaratelje osiguranja informirali o svim okolnostima vezanima za izvršenje njihovog zakonskog prava na otkup police, odnosno o pravnim učincima otkupa te o eventualnim alternativnim mogućnostima, ovisno o željama i interesima klijenta. Predstavnici I Okrivljene klijentima su dali sve potrebne, cjelovite i istinite informacije, te su se uvjerili da klijent razumije učinke otkupa te da je isključivo njegova želja da izvrši to svoje zakonsko pravo.
U odnosu na sve uvjete sklapanja novih (reinvestiranih) ugovora o osiguranju, klijentima su također pružene sve cjelovite, točne, jasne i istinite informacije, potrebne klijentu za odluku hoće li sklopiti taj novi pravni posao, odvojen i neovisan od ranijeg ugovora o osiguranju. Tako su prvenstveno u ponudama za sklapanje ugovora o osiguranju, koje su dane ugovarateljima osiguranja, navedeni svi sastojci budućeg ugovora o osiguranju (uključujući primjerice iznos osigurane svote, iznos premije, tablicu otkupnih vrijednosti, i dr.) te su ugovaratelji imali mogućnost i dostatnu količinu vremena da prouče sve sastojke budućeg ugovora.
Također, ugovarateljima je prije sklapanja ugovora uručen dokument s informacijama o proizvodu osiguranja, u kojem su bile navedene sve informacije o ugovoru o osiguranju, a koji su dokumenti u tijeku postupka dostavljeni u predmet od strane I Okrivljene.
Jednako tako, prilikom sklapanja novog (reinvestiranog) ugovora o osiguranju, svaki od ugovaratelja osiguranja je komunicirao s predstavnicima I Okrivljene, koji su također ugovaratelje osiguranja informirali o svim okolnostima sklapanja novog ugovora. Predstavnici I Okrivljene klijentima su dali sve potrebne, cjelovite i istinite informacije, te su se uvjerili da klijent razumije učinke sklapanja novog ugovora o osiguranju.
Dakle, I Okrivljena je dala klijentima cjelovitu, točnu, jasnu i istinitu informaciju u odnosu na koristi i štete takvog postupanja, uključujući informaciju o drugim mogućnostima:
- u okviru sadržaja Polica 19.04;
- u Općim uvjetima;
- u Obavijesti o posebnoj ponudi;
- u Zahtjevu za isplatu otkupne vrijednosti;
- u ponudama za sklapanje novih ugovora o osiguranja;
- u dokumentaciji danoj ugovaratelju osiguranja prije sklapanja novog ugovora o osiguranju (osobito u Dokumentima s informacijama o proizvodu osiguranja); te
- pri osobnom kontaktu sa predstavnicama WoVIG-a.
Svi prethodno navedeni dokumenti dostavljeni su u predmet u tijeku ovog postupka.
Nadalje, I Okrivljena ističe kako joj se, između ostalog, Optužnim prijedlogom stavlja na teret da nije pružila „potrebne informacije o drugim predviđenim mogućnostima u slučaju prestanka plaćanja ugovorenih premija.“
Međutim, nakon toga navoda malo dalje u obrazloženju Optužnog prijedloga, jednako kao i u Okružnici HANFA-e, navodi se kako HANFA upućuje društva da „III. u slučaju zaprimljenog zahtjeva za otkupom police životnog osiguranja ne nude druge opcije uvjetovane otkupom ili umjesto otkupa (primjerice, smanjenje iznosa premije osiguranja, predujam, zajam, kapitalizacija, mirovanje plaćanja premije, sklapanje novog ugovora o osiguranju ulaganjem otkupljenog iznosa), ako nisu ispunjeni sljedeći uvjeti za druge opcije: interesi ugovaratelja osiguranja su na prvom mjestu; izbor ponuđene opcije pruža ugovaratelju osiguranja povoljniji položaj od ostvarivanja prava na otkup; društvo raspolaže dokazima da su ponuđene opcije povoljnije za ugovaratelja osiguranja.“
Drugim riječima, ovlašteni tužitelj u činjeničnom opisu ističe kako Je I Okrivljena bila dužna postupati na način da se klijente obavijesti o drugim opcijama (dakle pozitivna tvrdnja), dok u obrazloženju Optužnog prijedloga i Okružnici isto tijelo zauzima stav definiran negativnim određenjem, odnosno da ne obavještavaju klijente o drugim opcijama, osim iznimno pod određenim uvjetima.
Posebno se naglašava kako je opcija otkupa davala mogućnost klijentima da dobiju novčana sredstva koje mogu koristiti na način na koji žele. U težim životnim okolnostima koje su bile prisutne u predmetnom razdoblju (razdoblje pandemije bolesti COVID-19; značajni gospodarski poremećaji; potresi u Republici Hrvatskoj; i dr.), razumljiva je potreba klijenata za novčanim sredstvima koje mogu koristiti u tom trenutku. Navedeno potvrđuje i činjenica da je samo 14,5 % ugovaratelja koji su otkupili police reinvestiralo u nove ugovore o osiguranju, kako to proizlazi iz Zapisnika o obavljenom neposrednom nadzoru od 15. studenog 2022..
U Tijeku postupka nije dokazana tvrdnja ovlaštenog tužitelja u Optužnom prijedlogu o povoljnijim starim policama u odnosu na novo sklopljene police osiguranja te o nepostupanju I Okrivljene u najboljem interesu klijenta
Kao što je već rečeno u pisanoj obrani I Okrivljene, radi se o dva različita proizvoda – dva različita ugovora o osiguranju. Prvi, raniji, bio je ugovor o osiguranju rizika 19.04 (Doživotno osiguranje za slučaj smrti), dok je kasniji ugovor o osiguranju rizika 19.01 (mješovito osiguranje).
Razlikovanje vrsta osiguranja od značaja je za razumijevanje bitnih sastojaka osiguranja. Kod osiguranja rizika 19.01 osigurana su dva slučaja (smrt i doživljenje) dok je kod osiguranja rizika 19.04 osiguran samo jedan slučaj (smrt). Iako je u Policama 19.04 postojala mogućnost doživljenja, s obzirom na izrazito visoku dobnu granicu nastupa tog slučaja (100. godina života), Police 19.04 su faktično predstavljale osiguranje od rizika smrti.
Iz toga proizlazi prva bitna i velika razlika između navedenih ugovora o osiguranju. Dok je kod osiguranja 19.01 faktično moguće doživljenje (jer je ugovarano na značajno kraći rok) te je ugovaratelj osiguranja zapravo pokriven s dva osigurana slučaja, kod Polica 19.04 faktično je mogao očekivati jedino isplatu za slučaj nastupa osiguranog slučaja smrti.
Kako je bilo riječ o doživotnim ugovorima o osiguranju, po kojima ugovaratelj osiguranja, odnosno osiguranik, može osobno konzumirati koristi štednog dijela ugovora jedino po navršenju 100. godine života ili prijevremenim raskidom ugovora, odnosno isplatom otkupne vrijednosti, kod polica ove vrste osiguranja puno su češći prekidi osiguranja upravo voljom ugovaratelja osiguranja nego iz razloga isplate osigurnine na osnovu nastupa osiguranog slučaja. Drugim riječima, po Policama 19.04, ugovaratelji osiguranja niti nisu mogli ostvariti korist iz police ukoliko policu osiguranja prijevremeno ne otkažu ili ne dožive stotu godinu života.
Kod doživotnih ugovora o osiguranju života, česte su i razumljive situacije gdje ugovaratelj osiguranja nakon otkupa takve police sklapa novi ugovor o osiguranju života s određenim trajanjem, koji mu omogućuje ciljanu isplatu ugovorene osigurane svote za doživljenje u određenom periodu života kada su mu takva sredstva potrebna u vidu dodatne ušteđevine.
Međutim, a kako je već I Okrivljena navela u tijeku ovog postupka, za ocijeniti učinak pojedinog ugovora o osiguranju na interese ugovaratelja osiguranja ili osiguratelja potreban je potpuno individualizirani pristup i usporedba u svim parametrima koji mogu utjecati na učinke pojedinog ugovora o osiguranju. Dodatno, čak ni tada nije moguće u potpunosti procijeniti učinak pojedinog ugovora o osiguranju s obzirom da isti, po naravi stvari, predviđa neku buduću neizvjesnu okolnost (osigurani slučaj), nezavisnu od volje ugovornih strana, za koji naravno nije moguće utvrditi hoće li i kada nastati. Prema tome, ovlašteni tužitelj neosnovano uspoređuje samo jedan parametar različitih proizvoda osiguranja te je potrebno razumjeti da se radi o dva potpuno različita proizvoda osiguranja, time i dva potpuno različita ugovora o osiguranju, koja je jedino moguće promatrati individualizirano te u ukupnosti njihovih ugovornih obilježja.
Razumljivo je da je doživljenje kao ugovoreni rizik, a što je ugovoreno isključivo novim policama jer su stare imale faktično nedostižan trenutak doživljenja, moglo biti od interesa pojedinim ugovarateljima osiguranja s obzirom da to predstavlja svojevrstan oblik štednje te im omogućava da dobiju novčana sredstva za života i raspolažu njime.
Neovisno o visini kamatne stope koje su se primjenjivale na Police 19.04., navedene police nisu nužno u trenutku predmetnih otkupa police bile u najboljem interesu klijenata. Naime, primjerice za tri od četiri predmetna ugovaratelja osiguranja, u slučaju doživljenja (navršenja 100. godine života) svota osiguranja koja bi se isplatila bila bi značajno manja od ukupno uplaćene premije.
S druge strane, u novim, reinvestiranim policama, za tri od četiri predmetna ugovaratelja osiguranja, situacija je obrnuta, odnosno iznos isplaćene ugovorene svote za doživljenje bit će veći od do tada ukupno uplaćene premije. Također, kako je već i prije obrazloženo, Police 19.04 de facto predstavljaju osiguranje smrti. Promatrano u odnosu na druge proizvode osiguranja smrti (bez doživljenja) Police 19.04 imale su značajno više premije nego premije po ostalim osiguranjima smrti (rizik 19.02), isključivo zbog postojanja mogućnosti otkupa polica, što je očigledno bilo od važnosti klijentima koji su birali upravo ove Police 19.04 umjesto klasičnog osiguranja smrti (rizik 19.02). Dakle, klijentima koji su htjeli štednu komponentu svog osiguranja te uključenu mogućnost otkupa polica, izvjesno ne bi odgovarale Police 19.02 zbog nemogućnosti otkupa polica, unatoč nižim premijama osiguranja smrti po riziku 19.02. Nadalje, da se radi o različitim proizvodima u kojima se ne može uspoređivati kamatna stopa (koja predstavlja samo jedan parametar ugovora), jasno prikazuje činjenica da je i u doživotnom osiguranju za slučaj smrti (19.04) jasan trend padanja kamatnih stopa, odnosno da ne znači manja kamatna stopa u osiguranju 19.01 da je to lošiji proizvod od osiguranja 19.04 samo zbog manje kamatne stope.
U odnosu na II-IV Okrivljene, u završnom govoru branitelj se poziva na sve što je u ovom završnom govoru prethodno rekao u prilog obrane I Okrivljene, s time da još dodatno za II-IV Okrivljene navodi i sljedeće razloge za oslobođenje od optužbe: Člankom 444. stavkom 6. ZOS-a određeno je da će se za prekršaj kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi. Člankom 61. stavkom 1. PZ-a propisano je da je odgovorna osoba fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe. Pri tome, odgovorna osoba, jednako kao i pravna, odgovara na temelju krivnje, odnosno samo za skrivljene povrede propisa o prekršaju (članak 60. stavak 1. PZ).
Prema tome, odgovorna osoba nije nužno član uprave te da je potrebno postojanje subjektivnog odnosa (krivnja) počinitelja kao odgovorne osobe i prekršaja. Nije sukladno zakonu niti je po prirodi stvari moguće da su svi okrivljeni odgovorni za počinjenje prekršajnog djela, kao odgovorne osobe. Navedeno ne proizlazi iz definicija odgovorne osobe, kao niti smisla kažnjavanja odgovorne osobe. Potrebno je utvrditi tko je odgovorna osoba te navesti činjenični opis iz kojeg proizlazi odgovornost upravo te osobe.
Ovlašteni tužitelj pogrešno tumači na str. 15. i dr. obrazloženja Optužnog prijedloga da postoji „skupna“ ili „kolektivna“ odgovornost zbog načela koja proizlaze iz Zakona o trgovačkim društvima. Prije svega opće načelo na koje se poziva ovlašteni tužitelj ovdje nije primjenjivo (lex specialis derogat legi generali). U odnosu na načelo o obvezi zakonitog vođenja poslovanja iz Zakona o osiguranju kao osnov za „kolektivnu odgovornost“, isto tako je neprimjenjivo u konkretnom slučaju, jer se radi o općem načelu koje mora biti konkretizirano kroz povredu materijalne norme, kako bi eventualno postojala individualizirana prekršajna odgovornost.
Praksa Visokog prekršajnog suda u presudi Ppž-7276/2022 upućuje da odgovorna osoba za počinjenje prekršaja nije nužno istovjetna s odgovornom osobom u upravi društva, a u čijoj je nadležnosti područje u okviru kojeg poslovanja se dogodio inkriminirani prekršaj.
Ovlašteni tužitelj je u cijelosti propustio obrazložiti, te potkrijepiti dokazima, iz čega proizlazi krivnja svake pojedine odgovorne osobe. Naime, imajući u vidu činjenični opis prekršajnog djela inkriminiranog u ovom postupku, nejasno je iz čega bi proizlazila odgovornost odgovornih osoba s obzirom da one ni u kojem slučaju nisu bile u mogućnosti (objektivno promatrano) dovesti do reinvestiranja, tj. sklapanja novih ugovora s obzirom da je navedeno u cijelosti ovisno o volji ugovaratelja osiguranja. U tom smislu, uprava WoVIG-a nije donijela, niti je mogla donijeti, odluku da se potiče reinvestiranje, već je isključivo donijela odluku da se ugovarateljima ponudi povlašteni otkup, i to isključivo promatrajući najbolji interes tih klijenata koji žele otkupiti police, a kako je već navedeno i obrazloženo u tijeku prekršajnog postupka.
Zbog svega prethodno navedenog, I-IV Okrivljeni predlažu da naslovni sud donese presudu kojom se optužba u odnosu na I-IV Okrivljene odbija zbog nastupa zastare prekršajnog progona, podredno kojom se I-IV Okrivljeni oslobađaju optužbe jer: djelo za koje se optužuju po propisu nije prekršaj i/ili ima okolnosti koje isključuju krivnju i/ili nije dokazano da su I-IV Okrivljeni počinili djelo za koje se optužuju uz naknadu troškova ovog postupka Okrivljenima."
13. Nadalje je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, iz koje je utvrđeno da okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani.
14. Podnijetim optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavlja na teret da l. okrivljena pravna osoba kao društvo za osiguranje te Il. - IV. okrivljenici kao odgovorne osobe u pravnoj osobi nisu postupali u najboljem interesu svojih stranaka, odnosno nisu postupili pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s člankom 430. stavkom 1. Zakona o osiguranju, čime su počinili prekršajno djelo opisano u članku 444. stavku 4. alineji 3.. točki 2. Zakona o osiguranju, u vezi s člankom 430. stavkom 1. Zakona o osiguranju, a što je za I. okrivljenu pravnu osobu kažnjivo po članku 444. stavku 4. alineji 3. točki 2. istog Zakona, dok je za II. — IV. i odgovorne osobe kažnjivo po članku 444. stavku 6. Zakona o osiguranju u vezi s člankom 444. stavku 4. alineji 3. točki 2. istog Zakona, uz primjenu odredbe članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona, na način kako je to opisano u izreci.
15. Nakon provedenog postupka, analizirajući izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrđeno je da su okrivljenici počinili prekršajno djelo koje im se optužnim prijedlogom stavlja na teret, te su u djelu okrivljenika nađena sva obilježja prekršaja navedenog u izreci ove presude, pa su stoga proglašeni krivima.
16. Tako utvrđeno činjenično stanje temelji se na iskazu saslušanog svjedoka TŽ koja je izvršila predmetni nadzor te je uvjerljivo i okolnosno svjedočila o činjenicama i okolnostima koje je uočila obavljajući predmetni nadzor, a što je i zapisnički konstatirala u zapisniku o obavljenom neposrednom nadzoru od 26. listopada 2022. godine (str 56 – 135 spisa) u kojem je detaljno opisane nadzorom utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti, te je njenom iskazu sudac poklonio vjeru, ocijenivši isti uvjerljivim i vjerodostojnim, a čiji je iskaz sukladan dokumentaciji priloženoj u spis, dok je obrana okrivljenika ocijenjena neosnovanom, nedokazanom kao i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti
17. Naime, uzimajući u obzir ocjenu Visokog prekršajnog suda da iz činjeničnog opisa djela opisanog kao u podnijetom optužnom prijedlogu proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 444. stavak 4. alineja 3. točka 2. i stavak 6. Zakona o osiguranju, de da je takav činjenični opis je razumljiv i sadrži opis radnje prekršaja iz koje proistječe postupanje koje nije pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s najboljim interesima stranaka, neosnovani su navodi obrane koji se odnose na nezakonitost i nerazumljivost optužnog prijedloga, te je u provedenom postupku utvrđeno da da su okrivljenici poduzimali aktivnosti u vezi distribucije proizvoda osiguranja prema strankama, koje su imale za cilj da stranka (ugovaratelji osiguranja) prvenstveno prijevremeno raskinu pojedine vrste ugovora o životnom osiguranju (doživotno osiguranje za slučaj smrti, rizik 19.04), te da zatim s I okrivljenikom sklope druge vrste ugovora o životnom osiguranju (osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja – mješovito osiguranje, rizik 19.01), a da pri tome strankama nisu dali cjelovitu, točnu, jasnu i istinitu informaciju u odnosu na popratne koristi i štete takvog postupanja, uključujući i potrebne informacije o drugim predviđenim mogućnostima u slučaju prestanka plaćanja ugovorenih premija, a sve kako bi I okrivljenik, u svrhu smanjenja troškova i povećanja vlastite profitabilnosti, iznimno visok garantirani prinos uračunat u ugovorenu svotu raskinutih polica osiguranja (tehnička kamatna stopa od 5% kod doživotnog osiguranja za slučaj smrti) zamijenila nižim garantiranim prinosom uračunatim u ugovorenu svotu iz novo sklopljenih polica osiguranja (tehnička kamatna stopa u rasponu od 1% - 1,25% kod osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja) i to u odnosu na četiri ugovaratelja osiguranja ČŽ, JŽ, ZŽ i EŽ, na temelju Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju, od 4. prosinca 2020., s tim da je u odnosu na svaku od navedenih stranaka u činjeničnom opisu konkretizirano postupanje stranaka u odnosu na prijevremeno raskidanje police doživotnog osiguranja s doživljenjem, a zatim sklapanje s I okrivljenikom police životnog osiguranja za slučaj smrti i doživljenja, te sadržaj i rezultat tih radnji, u provedenom postupku utvrđeno je opisano postupanje okrivljenih u odnosu na imenovane ugovaratelje osiguranja, te je iz iskaza svjedoka konkretnije opisano protupravno postupanje okrivljenika.
17. Dakle, uzimajući u obzir stav drugostupanjskog suda, da već iz činjenični opisa djela, a kako je to opisano u podnijetom optužnom prijedlogu, proizlaze zakonska obilježja terećenog prekršaja, isto potvrđuje te konkretizira u svom iskazu svjedok ĐŽ, koja izričito navodi kako Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju, od 4. prosinca 2020., koju su okrivljenici uputili navedenim ugovarateljima osiguranja ne sadrži sve potpune i točne informacije, pa tako imenovani ugovaratelji osiguranja po zaprimanju iste nisu imali mogućnost donijeti informiranu odluku, budući da nisu zaprimili sve potrebne informacije u odnosu na koristi i štete koje proizlaze iz raskida predmetnog ugovora tj. međuodnos dotad uplaćene premije osiguranja po predmetnom ugovoru u odnosu na otkupnu vrijednost i vrijednost koju bi ugovaratelj dobio po isteku ugovora u točno određenom i naznačenom novčanom iznosu, tako da svaki od navedenih ugovaratelja može vidjeti i usporediti navedene iznose, te im nisu pružili informaciju koja se odnosi na točan iznos otkupne vrijednosti do tada uplaćene premije osiguranja i iznosa osiguranja po doživljenju odnosno nastanka osiguranog slučaja, a koja informacija je trebala biti sadržana u toj obavijesti ili kasnije u nekom pisanom obliku, a što potvrđuju i navodi zapisnika o obavljenom neposrednom nadzoru od 26. listopada 2022. godine, ali i priložena poslovna dokumentacija svakog od imenovanih klijenata, prvenstveno Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju, od 4. prosinca 2020. godine, za ugovaratelje osiguranja ČŽ, JŽ, ZŽ i EŽ u kojima navedene informacije i parametri nisu navedeni te tako ugovaratelji osiguranja nisu mogli donijeti informiranu odluku. Uvidom u priložene Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju, od 4. prosinca 2020., upućene imenovanim ugovarateljima osiguranja vidljivo je da je u istima nedostajala informacija o međuodnosu otkupne vrijednosti uplaćene premije i iznosa osiguranja po doživljenju odnosno osiguranog iznosa u nastanku osiguranog slučaja, odnosno iznosa otkupne vrijednosti u trenutku otkupa polica, te tako ČŽ, JŽ, ZŽ i EŽ nisu mali potpunu informaciju o koristima i štetama koje im otkup odnosno raskid predmetne police donosi, dakle, nisu bili informirani, te nisu mogli donijeti informiranu odluku. Pri tom je istaknula kako isti nisu imali bitnu informaciju, a to je, da su uplatili više novaca nego što su dobili otkupom police, a što u obavijesti koju su primili nije bilo navedeno niti vidljivo. Navedenu nezakonitost u postupanju okrivljenika ovlašteni tužitelj je konstatirao i u samom zapisniku o obavljenom neposrednom nadzoru od 26l listopada 2022. godine, te je potom, na temelju istog, prema I okr. izdao rješenje od 19. siječnja 2023. godine (str 136. spisa) kojim je I okr. pravnoj osobi izrekao konkretnu nadzornu mjeru te naložio da bez odgode prekine svaki oblik inicijative odnosno promidžbenih aktivnosti usmjerene na promicanje raskida ugovora životnih osiguranja kroz nuđenje otkupa polica, te da otkupe polica osiguranja provodi isključivo na zahtjev odnosno inicijativu ugovaratelja osiguranja, te da pravovremeno i bez iznimke, pisanim putem pruže ugovarateljima osiguranja cjelovite, točne, jasne i istinite informacije u odnosu naprednosti i nedostatke traženog otkupa. Nadalje, uvidom u sadržaj Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju, od 4. prosinca 2020., koja je upućena imenovanim ugovarateljima osiguranja, iz sadržaja iste, na način kako je sročena, doista proizlazi da se radi o "jedinstvenoj prilici" u pogledu prijevremenog raskida police životnog osiguranja, i stvara dojam da isti profitiraju prihvaćanjem takve posebne ponude, buduće da im nisu istodobno predočene bitne informacije nužne za donošenje informirane odluke o tome hoće li podnijeti zahtjev za otkup polica osiguranja, budući isti nisu imali informacije o međuodnosu iznosa otkupne vrijednosti na dan otkupa i do tada uplaćene premije osiguranja po predmetnom ugovoru, odnosno informacije o međuodnosu iznosa otkupne vrijednosti na dan otkupa i iznosa osiguranja koji bi korisnik osiguranja dobio u slučaju isteka ugovora, te informacije o ukalkuliranoj tehničkoj kamatnoj stopi, a upravo zbog nedostatka informacija o međuodnosima između različitih varijabli, a koje evidentno nisu navedene u priloženoj dokumentaciji, imenovani ugovaratelji osiguranja nisu mogli shvatiti ekonomske posljedice prijevremenog raskida police.
18. Slijedom navedenog, iz provedenog dokaznog postupka i iskaza saslušanog svjedoka, kao i uvida u gore navedenu dokumentaciju priloženu u spis, utvrđeno je da su okrivljenici kao društvo za osiguranje i distributer osiguranja, sa sjedištem u [adresa], te Il. okrivljenica FŽB, Ill. okrivljenica FŽ i IV. okrivljenik SŽ kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, u razdoblju od 4. prosinca 2020. godine do 17. ožujka 2021. postupali protivno odredbi članka 430. stavka 1. Zakona o osiguranju, s obzirom na to da je l. okrivljena pravna osoba interese svojih stranaka podredila vlastitim interesima, na način da je poduzimala aktivnosti u vezi distribucije proizvoda osiguranja prema strankama, koje su imale za cilj da stranke (ugovaratelji osiguranja) prvenstveno prijevremeno raskinu pojedine vrste ugovora o životnom osiguranju (doživotno osiguranje za slučaj smrti, rizik 19.04), te da zatim s l. okrivljenom pravnom osobom sklope druge vrste ugovora o životnom osiguranju (osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja - mješovito osiguranje, rizik 19.01), a da pri tome strankama nije dala cjelovitu, točnu, jasnu i istinitu informaciju u odnosu na popratne koristi i štete takvog postupanja, uključujući i potrebne informacije o drugim predviđenim mogućnostima u slučaju prestanka plaćanja ugovorenih premija, a sve kako bi l. okrivljena pravna osoba, u svrhu smanjenja troškova i povećanja vlastite profitabilnosti, iznimno visok garantiran prinos uračunat u ugovorenu svotu raskinutih polica osiguranja (tehnička kamatna stopa od 5% kod doživotnog osiguranja za slučaj smrti) zamijenila nižim garantiranim prinosom uračunatim u ugovorenu svotu iz novo sklopljenih polica osiguranja (tehnička kamatna stopa u rasponu od 1% - 1,30% kod osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja), i to u odnosu na stranke: ugovaratelja osiguranja ČŽ, iz [adresa], koji je na temelju „Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju” od 4. prosinca 2020. godine, prvo dana 16. veljače 2021. prijevremeno raskinuo policu doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 9931 0011 6013 tj. kasniji broj: 372925154) sklopljenu s prednikom l. okrivljene pravne osobe, iako je iznos isplaćene otkupne vrijednosti potrošaču po toj polici osiguranja (53.234,04 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos 7.065,37 eura) bio manji od iznosa premije koju je potrošač do tada platio (106.997,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 14.200,94 eura), da bi zatim s I. okrivljenom pravnom osobom sklopio policu osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja od 19. veljače 2021. (broj: 373.280.589), ali kod koje je osigurana svota za slučaj smrti ugovorena u manjem iznosu (7.058,00 eura) nego što je to bilo ugovoreno kod prijevremeno raskinute police doživotnog osiguranja s doživljenjem (100.000,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 13.272,28 eura); ugovaratelja osiguranja JŽ iz [adresa], koji je na temelju „Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju od 4. prosinca 2020. godine, prvo dana 22. siječnja 2021. prijevremeno raskinuo policu doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 9920 6019 2015 tj. kasniji broj: 373000997) sklopljenu s prednikom l. okrivljene pravne osobe, iako je iznos isplaćene otkupne vrijednosti potrošaču po toj polici osiguranja (59.951,95 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 7.956,99 eura) bio manji od iznosa premije koju je potrošač do tada platio (74.358,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 9.869,00 eura), da bi zatim s l. okrivljenom pravnom osobom sklopio policu osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja od 23. veljače 2021. (broj: 373.274.437), ali kod koje je osigurana svota za slučaj smrti ugovorena u manjem iznosu (4.043,69 eura) nego što je to bilo ugovoreno kod prijevremeno raskinute police doživotnog osiguranja s doživljenjem (100.000,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 13.272,28 eura); ugovaratelja osiguranja ZŽ iz [adresa], koji je na temelju „Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju od 4. prosinca 2020. godine, prvo dana 8. veljače 2021. prijevremeno raskinuo policu doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 9910 3022 3019 tj. kasniji broj: 372985157) sklopljenu s prednikom l. okrivljene pravne osobe, iako je iznos isplaćene otkupne vrijednosti potrošaču po toj polici osiguranja (39.467,57 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 5.238,25 eura) bio manji od iznosa premije koju je potrošač do tada platio (43.552,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 5.780,34 eura), da bi zatim s l. okrivljenom pravnom osobom sklopio policu osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja od 9. veljače 2021. (broj: 373.278.366), ali kod koje je osigurana svota za slučaj smrti ugovorena u manjem iznosu (5.618,00 eura) nego što je to bilo ugovoreno kod prijevremeno raskinute police doživotnog osiguranja s doživljenjem (100.000,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 13.272,28 eura); ugovaratelja osiguranja EŽ, iz [adresa], koji je na temelju „Obavijesti o posebnoj ponudi po ugovoru o doživotnom osiguranju” od 4. prosinca 2020. godine, prvo dana 9. ožujka 2021. prijevremeno raskinuo policu doživotnog osiguranja s doživljenjem (broj: 9930 8007 6011 tj. kasniji broj: 372921989) sklopljenu s prednikom I. okrivljene pravne osobe, iako je iznos isplaćene otkupne vrijednosti potrošaču po toj polici osiguranja (16.097,33 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 2.136,48 eura) bio manji od iznosa premije koju je potrošač do tada platio (17.386,66 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 2.307,61 eura), da bi zatim s l. okrivljenom pravnom osobom sklopio policu osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja od 17. ožujka 2021. (broj: 373.293.347), ali kod koje je osigurana svota za slučaj smrti ugovorena u manjem iznosu (2.128,00 eura) nego što je to bilo ugovoreno kod prijevremeno raskinute police doživotnog osiguranja s doživljenjem (100.000,00 kuna ili po fiksnom tečaju konverzije preračunato u iznos od 13.272,28 eura), čime su se u njihovom postupanju stekla obilježja prekršaja iz čl. 430. st. 1. Zakona o osiguranju i čl. 444. st. 4. al. 3. toč. 2. i st. 6. Zakona o osiguranju, a kako im se to stavlja na teret. U provedenom postupku nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi to dovele u sumnju.
19. Slijedom navedenog, iako okrivljenici poriču počinjenje prekršaja, a kako su to naveli u svojoj obrani, njihova je obrana ocijenjena neosnovanom i nedokazanom, te usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, budući okolnosti i razlozi koje okrivljenici navode u istoj ne isključuju njihovu prekršajnu odgovornost niti postojanje prekršaja kojim im se stavlja na teret. , Pri tom se ističe da je odredbama Zakona o osiguranju propisana obveza članova uprave da osiguraju poslovanje društva za osiguranje u skladu s pravilima struke i odredbama predmetnog zakona, te II od IV okrivljenici neosnovano otklanjaju svoju odgovornost za prekršaj, budući u upravo oni, kao članovi uprave I okr. pravne osobe, bili dužni uspostaviti odgovarajuće kontrolne mehanizme kako bi se poslovni proces restrukturiranja portfelja životnog osiguranja provodio na zakonit način, uključujući i predmetni otkup polica doživotnog osiguranja za slučaj smrti kao i priopćavanje relevantnih informacija njihovim klijentima, a što su propustili učiniti, uslijed čega je, na naprijed opisani način, došlo do počinjenja ovog prekršaja. Pri tom se ističe i da je za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika dovoljan i nehaj kao oblik krivnje.
20. Za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od 19.900,00 do 99.540,00 eura za pravnu osobu, dok je za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana novčana kazna u iznosu od 3.310,00 do 6.630,00 eura.
21. Slijedom navedenog, okrivljenici su proglašeni krivima, a odmjeravajući visinu novčane kazne, sukladno odredbi čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, sud je vodio računa o stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, te su uzete u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, pri čemu je olakotnim ocijenjena ranija prekršajna nekažnjavanost okrivljenika, kao i protek vremena od počinjenja djela, dok otegotne okolnosti nisu nađene. Nadalje, imajući na umu navedene olakotne okolnosti te prirodu i značaj prekršaja, ovaj sud je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne u zakonom propisanom minimumu, smatrajući da su iste primjerene i dostatne svim okolnostima konkretnog slučaja, i da će se i ovako ublaženom kaznom dovoljno utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine prekršaje i ostvariti opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pri tom se ističe da, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne, plate dvije trećine izrečene kazne, smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
22. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, kao i imovinskim prilikama okrivljenika, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13), kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, tj. od 13,27 do 663,61 eura.
U Zagrebu, 23. prosinca. prosinca 2024. godine.
Zapisničar
Sudac
Matej Jodanović
Kristina Koščec Kušić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi na adresu Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Tužitelju: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), Zagreb, Franje Račkoga 6,
2. I okr.: Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., [adresa], 3. II okr.: FŽB, [adresa],
4. III okr.: FŽ, [adresa],
5. IV okr.: SŽ, [adresa],
6. Branitelju: Odvjetničko društvo Kramarić & Partneri, Zagreb, Hermana Bužana 4, 7. U spis.
