P-1240/2021-18
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 OSIJEK
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 1403633877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješča na strani tužitelja TŠ iz [adresa] po punomoćniku Slavenu Vrbošić, odvjetniku iz Osijeka, radi ništetnosti i isplate,nakon rasprave zaključene dana 29.listopada 2024.godine,u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja,zamjenika punomoćnika tuženika Mateja Šokčević,odvjetnika u Osijeku i zamjenika punomoćnika umješača UŠ odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu Dražena Srb,odvjetnika u Osijeku,dana 23.prosinca 2024.godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030242 60010452654/2005. sklopljenog dana 11.11.2005. god. između tužitelja LŠ i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 16.11.2005. god. ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-14889/2005,
a koja u čl. 8. glasi: ..... koja je ovlaštena zaračunati i naknadu, sukladno poslovnoj politici Banke.",te koja u čl. 15. glasi: „…. i Odluke o visini naknade za usluge Banke „.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 5140030242 60010452654/2005. sklopljenog dana 11.11.2005. god. između tužitelja LŠ i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 16.11.2005. god. ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-14889/2005, u čl. 11. koja glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).";
te u čl. 15. U dijelu koji glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, …….., kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.".
III. Svaka stranka, te umješač snose svoj trošak.
Obrazloženje
1.Tužitelj je kod ovog suda podnio dana 18.ožujka 2019.godine tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da su tužitelj i Slavonska banka d.d. Osijek, pravni prednik tuženika, sklopili dana 11.studenog 2005.godine Ugovor o kreditu broj 5140030242-60010452654/2005. koji je dana 16.studenog 2005. god. ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-14889/2005, a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. na dan korištenja. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 10 godina. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kune anuiteti povećavali naspram početno ugovorenog plana otplate.Pored iznosa glavnice od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, tužitelj je sukladno čl. 3. i čl. 4. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja nije izrijekom ugovorena kao promjenjiva, no tijekom postojanja obveze po Ugovoru se mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora iznosila je 4,90 % godišnje. Također, jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju Slavonske banke za devize na dan plaćanja. Predmetni kredit je prijevremeno otplaćen u cijelosti.Tužitelj navodi da kako su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kn anuiteti povećavali da je tužitelj vršio povećane i preplaćene svakomjesečne uplate po predmetnom kreditu, no radi proteka vremena i životnih okolnosti više ne raspolaže istim platnim nalozima, a od tuženika nije zaprimio zatraženo izlistanje uplata iz kojeg bi bilo vidljivo koliki dio uplaćenog iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu, a koliki na kamatu, niti kolika je točno iznosila uplata u HRK I CHF, koliki je tečaj na dan uplate banka primjenjivala, niti kolika je u trenutku uplate bila kamatna stopa, iako je to zatražio pri čemu mu je tuženik dana 21.02.2019. odgovorio kako nisu dužni dostavljati podatke o otplaćenim kreditima, usprkos tome što je to suprotno preporuci HNB-a.Kako se radi o podacima koje je tužena banka prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužna dati tužitelju, ali mu ih ne želi dati, tužitelj u ovom slučaju ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dode do navedenih podataka i prije nego se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiji isplatu traži ovom tužbom. Tužitelju uz glavnicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje će se takoder odrediti naknadno nakon provedenog vještačenja i u roku koji odredi sud. Tužitelj navodi da u trenutku podnošenja tužbe da samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 25.000,00 kn pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost predmeta spora okvirno na temelju znanih mu podataka. Navodi da pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž- 7129/13-4 od 13.06.2014. god. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, V-tuženik Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Zagreb (pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. god., a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS a donešena 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str. 7. do 10.). Tužitelj navodi da pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditina koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a. Nadalje,tužitelj navodi da s obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003.-31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004. 31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., Čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.Poziva se na članak 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), te čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09.Tužitelj navodi da kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno specificirani tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu, iznos VPS-a je postavio okvirno, a tek nakon pribave dokumentacije o otplati po predmetnom kreditu i provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuzenika prema tužitelju, tužitelj će specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186.b st. 2. 1 5. ZPP-a, uvažavajući i poštujući načelo „ravnopravnosti oružja“, odnosno davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz vještačenja, radi ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka. Navodi da kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutim presudama VIS-a povodom kolektivnih tužbi, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izınjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet izračunat u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta plus ostatak glavnice upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj navodi da prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN 28 /13, 33/15 i 82/16) propisano je kako je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a s obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu:
I. Utvrduje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030242 60010452654/2005. sklopljenog dana 11.11.2005. god. izıncdu tužitelja LŠ i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 16.11.2005. god. ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-14889/2005, a koja u čl. 2. glasi: ....u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita."; u čl. 3. toč. 2. glasi: , kunskoj protuvrijednosti...CHF", toč. 4..6.... obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke dd. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.", toč. 5.:"Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja."; u čl. 4. glasi: ,,Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, što potvrduje svojim potpisom na ovom Ugovoru."; u čl. 8. glasi: ..... koja je ovlaštena zaračunati i naknadu, sukladno poslovnoj politici Banke.", u čl. 11. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenila okolnosti (clausula rebus sic stantibus)."; a u čl. 15. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnin stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune."
¸
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 25.000,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. god, po stopi od 15%, od 01.08.2008. god. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedil zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjer prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dai nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekuće polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve to roku od 15 dana, a svaki pojedinačni iznos na koji se obračunava zakonska zatezna kamata će tužitelj naknadno specificirati sukladno odredbi čl. 186.b st. 2., 3., 4. i 5. ZPP-a, tj. nakon dostave cjelovite dokumentacije od tuženika te provodenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakoga anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope, kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilike plaćanja svakog anuiteta i ostatka glavnice naspram tečaja za CUF na dan korištenja kredita.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblie dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblie koje prethodi tekucem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, po osnovu i visini.Navodi da budući da se tužitelj poziva na odredbu članka 186. b. st. 1.2., i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 148 /11 i 25/13 - dalje ZPP), tuženik prigovora da bio ovako postavljen zahtjev materijalno i formalno odgovarao tzv. stupnjevitoj tužbi. Posebice imajući u vidu da ne postoj nalog tuženiku za dostavom dokumentacije kako to propisuje lanak 186. b. st.3. ZPP-a. Tužitelj ne može podnijeti stupnjevitu tužbu bez zahtjeva za dostavom dokumentacije koja mu nedostaje, naravno ukoliko je riječ o dokumentaciji koja je propisana odredbama članka 186. ZPP-a.Stoga, budući da tužbeni zahtjev tužitelja kojim se potražuje isplata je paušalan i nije u skladu s čl. 186. st. 3. ZPP-om, niti je tužbeni zahtjev određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja sukladno čl. 186. st. 1 ZPP-a, pa stoga tuženik predlaže da sud odbaci tužbu. Tuženik ističe kako, da bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom, potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 96. st. 1. ZZP/07 odnosno čl. 81. ZZP/03, i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji.Odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju. Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj klauzuli ugovora.Nadalje, tuženik ističe da tužitelj pogrešno ističe u tužbi da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez egzaktnih parametara za promjenu iste i metode izračuna, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Takav stav nije utemeljen na zakonu, niti proizlazi iz okolnosti slučaja. Isto zato jer je početna stopa određena ugovorom u čl. 3. i iznosi 4,90 % godišnje, što je znatno ispod kamatnih stopa koje su se ugovarale u to vrijeme. Tuženik je s tužiteljem ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa zakonskim ograničenjima, dok je tužitelj samostalno izabrao sklapanje baš kredita sa promjenjivom kamatnom stopom.Stoga se ne može smatrati da bi u ovom konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti članka 4. ugovora o kreditu. Prvenstveno, tuženik osporava da bi Ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Navedeno iz razloga jer je isti sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1021. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita.Navedenim člankom određeno je da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.Tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i kod prodaje tih proizvoda klijentima. Upravo je kroz predmetnu edukaciju vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta iz kredita klijentima, pa se u tu svrhu predlaže saslušati dole navedene svjedoke. Tuženik također ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidljiva, niti je banka mogla procijeniti kretanje tečaja CHF. Na tu okolnost također se predlaže saslušanje djelatnika banke.Pored toga, tuženik posebno ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt 575/16 od 3.10.2017. u kojemu iznosi slijedeći stav: „Dakle, za ocjenu osnovanosti ili ne zahtjeva tužitelja, a vezano za pitanje valjanosti ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak, u nastavku postupka odlučno je jesu li sklapanju tih ugovora potrošačima kao korisnicima kredita bili priopćeni svi podaci koji su mogli utjecati na obim njihovih obveza i na temelju kojih su oni mogli realno sagledati koliki će biti iznos njihovog zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.Isto tako čini se potrebnim ocijeniti jesu li banke prilikom pregovaranja s klijentima kao budućim korisnicima kredita jasno ih upozorile na njihove obveze vraćanja kredita u slučaju porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka), odnosno smanjenja vrijednosti domaće valute prema ugovorenoj stranoj valuti, bez obzira na okolnost što potrošač svoje prihode ostvaruje u domaćoj valuti. Konačno, ako ocjenom navedenih elemenata se ocijeni da je u pregovorima s potrošačima, banka nije ispunila sve prethodno navedene obveze, a koje su pretpostavke da bi se ugovorna odredba o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu mogla smatrati jasnom i razumljivom, a zbog čega bi bilo mjesta ispitivanju (ne)poštenosti iste, potrebno je ocijeniti je li takav propust u postupanju banaka bio počinjen u dobroj vjeri, te je li se sklapanjem takvih ugovora doista stvorila znatna neravnoteža između ugovornih stranaka, vodeći pritom računa o vremenu sklapanja pojedinih ugovora o kreditu i tijekom vremena nastalih promjena u tečaju kune prema švicarskom franku". Tuženik navodi da je nejasno zbog čega tužitelji smatraju da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelje u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima tužitelje obavijestio, kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula nosi. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo je zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 10 godina, a valutnu je klauzulu ponudio tužiteljima upravo kao zaštitnu vrijednosnu klauzulu za budući slučaj potrebe očuvanja kupovne moći kune.Tuženik ističe prigovor zastare.Tuženik je stava da ukoliko bi Naslovni sud našao da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, ista su ništetne ex tunc dakle od trenutka sklapanja ugovora o kreditu. Zastarni rok za potraživanja koja se temelje na institutu stjecanja bez osnove je, sukladno čl. 371. Zakonu o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a) pet godina. Obveza povrata stečenog na temelju ništetne odredbe ugovora dospijeva danom ispunjenja obveze sadržane u tom ugovoru. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom postupku u potpunosti zastario. U slučaju ako bi tužitelj isticao pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu P-1401/12 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. Zakona o parničnom postupku. Osnovna zadaća suda je suditi na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava. Stoga je sud ovlašten tumačiti zakonske odredba u slučaju kada iste postoje. Budući da odredba čl. 388. ZOO-a uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, razvidno je da se ista ne bi mogla primijeniti u ovoj konkretnoj situaciju. Posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o identičnom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Primjena čl. 388. ZOO u ovom kontekstu dovela bi u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.U konačnici, čak i kad bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovno početi teći ispočetka. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da obveže tužitelja tuženiku naknaditi trošak postupka.
3.U pisanom očitovanju tužitelj po punomoćniku protivi se svim navodima odgovora na tužbu koji su suprotni navodima tužbe. Navodi da je tuženik odbio dostaviti zatražene podatke tužitelju,a što je suprotno čl.10.st.3. Zakona o potrošačkom kreditiranju,kao i preporuci HNB-a. Navodi da nema dovoljno podataka za precizno postavljanje tužbenog zahtjeva,te navodi da je omaškom naznačio i čl.186 b.st.2. ZPP, pri čemu je zapravio želio označiti samo čl.186.b st.3.,4.,I 5. ZPP (list 21. spisa).
4.U pisanom podnesku od 20.svibnja 2020.godine (list 91 spisa),tužitelj po punomoćniku navodi da sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko- knjigovodstvene struke specificira toč. II. tužbenoga zahtjeva kako slijedi (razlika kamate + tečajna razlika + naknada za prijevremenu otplatu kredita – tablice na str. 14. - 18.):
„II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 28.735,23 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, i to na:
iznos od 35,36 kn od 17.10.2007. god. pa sve do isplate;
iznos od 37,16 kn od 15.11.2007. god. pa sve do isplate;
iznos od 35,07 kn od 15.12.2007. god. pa sve do isplate;
iznos od 37,13 kn od 16.01.2008. god, pa sve do isplate;
iznos od 36,62 kn od 16.02.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 35,43 kn od 19.03.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 36,87 kn od 16.04.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 34,54 kn od 15.05.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 35,61 kn od 17.06.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 33,97 kn od 15.07.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 34,70 kn od 14.08.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 34,68 kn od 17.09.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 34,43 kn od 17.10.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 36,07 kn od 18.11.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 33,41 kn od 18.12.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 81,29 kn od 17.01.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 81,98 kn od 19.02.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 70,40 kn od 18.03.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 78,00 kn od 16.04.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 74,93 kn od 14.05.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 126,03 kn od 17.06.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 121,63 kn od 17.07.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 123,03 kn od 15.08.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 123,85 kn od 16.09.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 117,27 kn od 16.10.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 121,00 kn od 17.11.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 115,87 kn od 16.12.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 121,28 kn od 16.01.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 121,82 kn od 16.02.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 108,65 kn od 16.03.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 120,72 kn od 16.04.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 118,59 kn od 15.05.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 121,93 kn od 16.06.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 120,58 kn od 17.07.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 122,66 kn od 17.08.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 128,06 kn od 09.09.2010. god, pa sve do isplate;
iznos od 119,03 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 119,20 kn od 03.11.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 121,04 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 111,30 kn od 04.01.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 107,11 kn od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 95,86 kn od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 103,22 kn od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 98,99 kn od 03.05.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 107,07 kn od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 91,50 kn od 02.07.2011, god. pa sve do isplate;
iznos od 111,85 kn od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 108,18 kn od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 89,81 kn od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 97,94 kn od 03.11.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 84,36 kn od 02.12.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 86,99 kn od 03.01.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 86,45 kn od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 117,41 kn od 02.03.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 82,83 kn od 03.04.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 78,91 kn od 03.05.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 80,29 kn od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 76,02 kn od 03.07.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 76,94 kn od 02.08.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 74,99 kn od 02.09.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 70,46 kn od 02.10.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 71,97 kn od 03.11.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 68,44 kn od 02.12.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 68,97 kn od 03.01.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 66,31 kn od 02.02.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 59,16 kn od 02.03.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 64,09 kn od 03.04.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 59,96 kn od 05.05.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 28,44 kn od 17.05.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 6,66 kn od 03.12.2005. god. pa sve do isplate;
iznos od 5,27 kn od 20.01.2006. god pa sve do isplate;
iznos od 19,63 kn od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 6,45 kn od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 16,58 kn od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 34,45 kn od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 15,11 kn od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 15,27 kn od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 15,07 kn od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 23,70 kn od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 43,52 kn od 16.04.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 35,77 kn od 15.05.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 46,19 kn od 16.06.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 131,62 kn od 17.07.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 109,61 kn od 17.08.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 173,30 kn od 09.09.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 146,11 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 118,42 kn od 03.11.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 202,31 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 254,27 kn od 04.01.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 219,37 kn od 02.02.2011. god, pa sve do isplate
iznos od 235,75 kn od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 207,82 kn od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 218,17 kn od 03.05.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 300,43 kn od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 328,96 kn od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 412,63 kn od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 385,04 kn od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 337,93 kn od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 321,84 kn od 02.11.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 329,13 kn od 02.12.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 349,30 kn od 03.01.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 370,92 kn od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 340,65 kn od 02.03.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 362,68 kn od 03.04.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 370,57 kn od 03.05.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 377,81 kn od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 374,69 kn od 02.07.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 372,66 kn od 02.08.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 366,05 kn od 02.09.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 356,86 kn od 02.10.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 371,77 kn od 03.11.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 383,09 kn od 02.12.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 379,76 kn od 02.01.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 353,40 kn od 02.02.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 380,13 kn od 02.03.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 382,36 kn od 03.04.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 375,78 kn od 03.05.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 10.687,49 kn od 17.05.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 1.327,16 kn od 17.05.2013. god. pa sve do isplate,
sve to u roku od 15 dana.".
Tužitelj po punomoćniku navodi da u odnosu na naplaćenu izlaznu naknadu (iznos od 1.327,16 kn, str. 18. nalaza i mišljenja vještaka) da pojašnjava da ukoliko ista naknada nije u osnovnom pravnom poslu (ugovoru o kreditu), ili nekakvom naknadnom pravnom poslu među strankama (npr. aneksu ugovora) bila ili određena u nominalnom iznosu (npr. 500,00 kn), ili u postotku (npr. 2% od ostatka glavnice), onda ista nije bila niti određena niti odrediva, jer paušalno navođenje u čl. 8. Ugovora o kreditu kako je Banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno svojoj poslovnoj politici je nepoštena poslovna praksa i zavaravanje potrošača (niti se zna iznos, niti formula za računanje istoga iznosa, niti mehanizam naplate, niti je to izrijekom rečeno). Dakle, isto formuliranje je nepoštena poslovna praksa, konkretno zavaravajuća poslovna praksa pobliže opisana u čl. 33. st. 2. toč. 4. Zakona o zaštiti potrošača, kao i čl. 16. Zakona o potrošačkom kreditiranju prema kojem se ista naknada smije naplatiti samo ukoliko je u vrijeme prijevremene otplate ugovorena kamata bila fiksna, što nije slučaj.
Navodi,da osim toga, u čl. 6. Ugovora o kreditu naknada za „obavljanje usluga“ je ugovorena na jasan način - u postotku (1,50 %), da je stoga nejasno - iz kojeg razloga je „ulazna" naknada ugovorena u postotku, a „izlazna“ naknada sukladno Odluci banke?!?. Nadalje, tužitelj navodi da s obzirom da je tuženik tek nakon zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak zaključen 26.09.2019. god.) dostavio dodatnu dokumentaciju na temelju koje je vještak i izradio nalaz i mišljenje, predlaže sudu dopustiti preinaku tužbe, tj. povećanje tužbenog zahtjeva u toč. II. na iznos od 28.735,23 kn, sve to sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a. Navodi da toč. I. i toč. III. tužbenog zahtjeva ostaju nepromijenjene.
5.Tuženik po punomoćniku protivi se preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 20.svibnja 2020.godine. Osporava da bi tužitelj imao pravo na isplatu zajedno sa zateznim kamatama. Ističe prigovor zastare za eventualna potraživanja jer su ista zastarjela u zastarnom roku od pet godina. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja,te da sud naloži tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove.
6.Općinski sud u Osijeku donio je dana 29.travnja 2021. presudu broj P- 248/2019-45 (stranica 151 spisa) kojom je u točki I utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030242 60010452654/2005. sklopljenog dana 11.11.2005. god. izıncdu tužitelja LŠ i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 16.11.2005. god. ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-14889/2005, a koja u čl. 2. glasi: ....u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita."; u čl. 3. toč. 2. glasi: , kunskoj protuvrijednosti...CHF", toč. 4..6.... obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke dd. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.", toč. 5.:"Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja."; u čl. 4. glasi: ,,Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, što potvrduje svojim potpisom na ovom Ugovoru."; u čl. 11. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenila okolnosti (clausula rebus sic stantibus)."; a u čl. 15. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune."
Točkom II. izreke navedeno presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 27.408,07 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate
Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.250,00kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 29.travnja 2021.godine,pa sve do isplate,
Točkom IV. naloženo tuženiku da umješaču VŠ iz [adresa], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00kn , sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 29.travnja 2021.godine pa sve do isplate.
Točkom V. izreke navedene presude tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 5140030242 60010452654/2005. sklopljenog dana 11.11.2005. god. između tužitelja LŠ i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 16.11.2005. god. ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-14889/2005,a koja u čl. 8. glasi: ..... koja je ovlaštena zaračunati i naknadu, sukladno poslovnoj politici Banke.",te koja u čl. 15. glasi: „…. i Odluke o visini naknade za usluge Banke” – odbijen.
Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj P-248/2019-45 od 29.travnja 2021.nije dopuštena preinaka tužbe u točki II. petita tužbe isticanjem uz postojeći zahtjev za isplatu po osnovu povećanja kamatne stope i tečajne razlike i zahtjeva za isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.327,16kn (tisućutristodvadesetsedamkunašesnaestlipa) sa zateznom kamatom tekućom od dana 17.svibnja 2013.godine do isplate.
7.Županijski sud u Zagrebu donio je dana 16.studenog 2021.presudu i rješenje broj Gž-3644/2021-2 od 16.studneog 2021 (stranica 217 spisa) koji glase:
„ I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj P-248/2019-26 od 29. travnja 2021u dijelu pod toč. I. izreke kojom je utvrđena ništetnom odredba čl. 2. Ugovora koja glasi:“. u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize [adresa] banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. “; u čl. 3. toč. 2. glasi:“. u kunskoj protuvrijednosti. CHF ", toč. 4.". obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća ", toč. 5. :" Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja. “; u čl. 4. glasi:,, Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj P-248/2019-26 od 29. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod toč. II., III. i IV. izreke.
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj P-248/2019-26 od 29. travnja 2021. u dijelu pod toč. I. izreke koja se odnosi na ništetnost odredbe o promjenjivim okolnostima (čl. 11. Ugovora) i odredba o prihvaćanju Općih uvjeta banke (čl. 15 Ugovora), osim u dijelu odluke o kamatnim stopama, i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj P-248/2019-26 od 29. travnja 2021. u dijelu pod toč. V. izreke, i presuda se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj P-248/2019-26 od 29. travnja 2021.
IV. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.“
8.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovoga spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u dopis od 21. veljače 2019. godine, ugovor o namjenskom kreditu bez depozita, Direktivu vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993 godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Specifikaciju uplata za ugovor o kreditu, pregled prometa, Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu, Početni otplatni plan za ugovor o kreditu i Otplatni plan za ugovor o kreditu, te je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Dubravki Herceg, dipl. oec, izvršio uvid u pisano očitovanje vještaka financijsko- knjigovodstvene struke, te saslušao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, saslušao svjedoka BŠ i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.
9.Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika i to u dijelu o promjenjivom okolnostima (čl.11. Ugovora), odredbe čl.15. Ugovora u dijelu o prihvaćanju Općih uvjeta banke, osim u dijelu odluke o kamatnim stopama, te u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnom odredbe čl.8. predmetnog ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.
10.Uvidom u ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 od 11. studenog 2005 godine (list 7 spisa) proizlazi da je sklopljen između prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek i tužitelja kao korisnika kredita. Sudužnik po navedenom ugovoru o kreditu je OŠ iz [adresa].
11.Navedenim ugovorom o kreditu kreditor je odobrio korisniku kredita stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu 23.000,00 CHF odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita (članak 2). Kredit je odobren na rok od 10 godina. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF zaračunavaju se kamate od 4,90% godišnje dekurzivno. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Prvi anuitet dospjeva 1. siječnja 2006. Kamate se obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja (članak 3).
Člankom 4 ugovora određeno je da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopune Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa tom ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ugovoru.
U članku 8. navodi se da korisnik kredita se obvezuje da u slučaju odustajanja od ugovora o kreditu, prije korištenja iz članka 2. ugovora, nadoknaditi banci nastale troškove koji se utvrđuju prema tarifi banke. Korisnik kredita može izvršiti, prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed. U tom slučaju korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu, sukladno poslovnoj politici banke.
Člankom 11. ugovora određeno je da ako nakon sklapanja navedenog ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).
U članku 15. ugovora navodi se da potpisom navedenog ugovora stranke potvrđuju da su ga pročitale, razumjele i da on predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju te prihvaćaju sva prava i obveze koje iz njega proistječju kao i pravne posljedice koje za njih proistječu iz tog ugovora, te se odriču prava na pobijanje iz razloga nerazumijevanja ugovora. Potpisom na ugovoru korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i odluke o visini naknadne za usluge banke kao i sve kasnije izmjene i dopune.
12.Nije sporno da su pravni prednici tuženika Slavonska banka d.d. Osijek te Hypo Alpe Adria Bank d.d. Dakle, tužena je pravni sljednik Slavonske banke d.d.,te je za navesti da sukladno odredbi čl.522.st.3. Zakona o trgovačkim društvima upisom pripajanja u Sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj je sveopći pravni sljednik pripojenog društva, te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.
13.Svjedok BŠ, izjavila je saslušana kod ovog suda da je od 1976. bila zaposlena u Slavonskoj banci, te potom kod njezinih pravnih sljednika, a u mirovinu je otišla 01. siječnja 2010. 2005. godine radila je na kreditima i to na stambenim i potrošačkim kreditima. Bila je na radnom mjestu referenta. Nakon što je svjedokinji predočen ugovor o kreditu na listu 7 spisa, izjavila je da je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu s obzirom da je njezin paraf na bočnoj stranici.Prisutnog tužitelja ne poznaje. Dijelatnici banke su pojašnjavali strankama odredbe ugovora, jer se ugovor ne može sklopiti ako nije pojašnjen. U to vrijeme banka je osim kredita u valuti CHF imala u ponudi kredit u valuti EUR, a misli i u kunama. Na pitanje svjedokinji da li je klijentima pojašnjavala rizik tečaja CHF, svjedokinja je izjavila da ona nije znala da je to rizičan tečaj. Klijentima je objašnjavala da će se kredit otplaćivati prema tečaju na dan uplate rate kredita. Za kamatu je klijentima rečeno da je promjenjiva. U eurskim kreditima promjena kamata nije bila značajna, ali nisu znali da će tečaj CHF tako porasti, s napomenom da je porastao i tečaj i kamata. Na pitanje svjedokinji da li je pojašnjavala odredbu o naknadi za uslugu banke, izjavila je da nije, te je izjavila da se neka naknada morala platiti, ali se ne može sjetiti zbog proteka vremena. Na pitanje svjedokinji da li je pojašnjavala odredbu čl. 11 ugovora o promijenjenim okolnostima, izjavila je da je ona kao djelatnik banke dobila od pravne službe napisan tekst ugovora, te nije strankama pojašnjavala pravna pitanja. Svaki ugovor o kreditu je pregledan u pravnoj službi. Na pitanje svjedokinji da li je pojašnjvala odredbu čl. 15 ugovora u dijelu u kojem se navodi da potpisom ugovora korisnik kredita u cijelosti prihvaća uvjete banke, a naročito odredbe odluke o kamatnim stopama i odluke o visnii naknade za usluge banke kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune, svjedokinja je izjavila da se ne sjeća. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li se u vrijeme sklapanja ugovora mogao sklopiti ugovor sa promjenjivom kamatnom stopom, kao i ugovor sa fiksnom kamatnom stopom, svjedokinja je izjavila da ne zna. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li se moglo pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, konkretno odredbama o valutnoj klauzuli te promjenjivoj kamatnoj stopi, svjedokinja je izjavila da ne zna. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je znala da će promjenjiva kamatna stopa značajno rasti, izjavila je da nije znala (stranica 266 spisa).
14.Tužitelj LŠ, izjavio je saslušan u svojstvu stranke da 2005. godine su mu trebala sredstva za adaptaciju kuće u [adresa] oštećene u ratu, te se odlučio podići kredit na iznos od tadašnjih 100.000,00 kuna. U Slavonskoj banci je već imao račun, te se odlučio na podizanje kredita kod te banke. U ponudi su bili krediti u kunama i eurima, kao i kredit u valuti CHF, za koji kredit su rekli da je najpovoljniji. U to vrijeme je tečaj CHF bio stabilan. Pristao je podići kredit u valuti CHF, banka je sačinila tekst ugovora, on je ugovor pročitao. Neke stvari i izraze u tom ugovoru nije razumio. Ima završenu srednju stručnu spremu, po struci je građevinar. U to vrijeme je radio u vojsci odnosno misli da je tad već bio otišao u mirovinu. U banci mu je rečeno za ugovor da je to to, te da potpiše. Ništa posebno mu nije pojašnjavano. Nije znao da mora platiti nekakvu naknadu. Nije znao za odluke o visini naknade za usluge banke, niti za poslovne uvjete banke, niti za odluku za kamatnu stopu banke niti su mu te odluke uručene. Nakon što je tužitelju pročitana odredba čl. 11 ugovora izjavio je da se on ne može sjetiti te odredbe zbog proteka vremena. U vrijeme sklapanja ugovora nije imao privatnu fimu niti obrt, već kao što je rekao iz vojske je otišao u mirovinu. S obzirom da je rata kredita naglo rasla, to nije mogao financijski podnijeti, otišao je u OTP banku podigao novi kredit da isplati ovaj kredit i onda su mu još naplatiti 1.327,16 kuna neke kazne. Kredit je sam otplatio. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je predmetnu nekretninu ikada iznajmljivao, tužitelj je izjavio da je sredstvima kredita adaptirao predmetnu nekretninu koja je obiteljska kuća i nije ju nikada iznajmljivao.Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika kada je rata kredita počela značajno rasti, da li je otišao u banku i požalio se, tužitelj je izjavio da je bio u banci, da su mu rekli da se može napraviti konverzija, ali mu nije u toj varijanti odgovarala rata kredita. Prije rata je imao kredit za kupovinu građevinskog zemljišta. Ne sjeća se osobe BŠ koja je saslušana na ročištu kod suda(stranica 267 spisa).
15.Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovdstvene struke Dubravki Herceg, dipl.oec,koja je dana 7.svibnja 2020.godine dala pisani nalaz i mišljenje (list 66-84 spisa),u kojem je navela da je tužitelj LŠ iz [adresa], zaključio dana 11. studenog 2005. godine sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005, u iznosu od 23.000,00 CHF. Ugovor je ovjeren dana 16.11.2005. godine po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem OV-14889/2005. Datum isplate kredita je 21.11.2005. godine, naznačen je u početnom otplatnom planu za ovaj Ugovor izrađen dana 21.11.2005. godine. Plan sadrži iznose otplatnih rata, otplatnu kvotu i kamate obračunate po kamatnoj stopi od 4,90%, važeće na dan sklapanja Ugovora. Vještak je navela da u razdoblju od 01.01.2006. do 16.05.2013. godine kada je izvršena prijevremena otplata predmetnog kredita, tužitelj LŠ je za povrat predmetnog kredita u iznosu od 23.030,87 CHF-a, (glavnice 23.000,00 CHF i 30,87 CHF-interkalarne kamate), trebao po ugovoru vratiti, uplatiti banci iznos od 28.720,23 CHF-a., a na ime kamata iznos od 5.689,36 CHF-a. Pretplata po osnovi povećanja kamatne stope po predmetnom ugovoru iznosi 1.053,76 CHF-a ili preračunato po srednjem tečaju Addiko banke na dan dospijeća, plaćanja iznosi 5.735,70 kuna. Tečajna razlika između tečaja važećeg na dan puštanja kredita i svakog naknadnog povećanja tečaja u kunama umanjena za veću kamatu iznosi 21.672,37 kuna.Zaračunati trošak banke iznosi 1.327,16 kuna Obračun troška izvršen je tako da je na nedospjelu glavnicu zaračunata naknada od 3%, što iznosi 1.327,16 kuna.
REKAPITULACIJA
1. Više plaćeno zbog povećanja kamatne stope 5.735,70 kuna
2. Više obračunato - tečajna razlika
21.672,37 kuna
3. Trošak banke za prijevremenu otplatu kredita 1.327.16 kuna
UKUPNO
28.735,23 kuna
15.1.U svezi primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje vještaka vještak financijsko-knjigovodstvene struke u pisanom očitovanju (list 133 spisa) navela je da je nalaz i mišljenje izrađen sukladno zadacima određenim u rješenju suda za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te je izračunata preplata koju je tužitelj uplatio na ime povećanih kamata i tečaja CHF. U odnosu na navode tuženika kojima osporava izračun je da je isti izvršen kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu, vještak je navela da fiksna kamatna stopa nije temelj izračuna kako se navodi u podnesku, već početno ugovorena kamatna stopa, jer se ne može uzeti ništa drugo, osim početno ugovorene kamatne stope u izračun, budući ugovorom nisi definirani parametri za izračun promjenjive kamatne stope, a prijedlog tuženika o dopuni nalaza i mišljenja vještaka o izračunu "kao da se radi o kunskom kreditu" nije u vezi s konkretnom sklopljenim ugovorom, koji je sklopljen s valutnom klauzulom u CHF. Navela je da je banka na štetu potrošača podizala kamatu, a i tečaj je CHF je kontinuirano rastao, a sve ostalo je pravno pitanje (list133 spisa).
15.2.Saslušana kod suda vještak financijsko-knjigovdstvene struke je izjavila da je vještačenjem utvrdila da u konkretnom slučaju nije bilo kamata obračunatih u minusu, odnosno u iznosu manjem od početno ugovorenog, te je dala izračun preplaćenih kamata u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu. Navela je da preplata po osnovu povećanja kam. stope iznosi 5. 735,70 kuna (stranica 16 nalaza i mišljenja) a preplata po osnovu povećanja tečaja, prikazana je u zadnjoj koloni tablice i iznosi 21. 672,37 kuna, te je također dala izračun i pozitivne i negativne tečajne razlike koja je prikazana u predzanjoj kolini tablici i iznosi 19.600,77 kuna (stranica 18 nalaza i mišljenja) a vještačenjem je utvrdila i da je obračunata naknada banke u iznosu od 1.327,16 kuna koja je i naplaćena (list- 141 spisa). .
16.Odredbom čl.103 ZOO/91 (čl.322.,čl.1163,čl.1165 ZOO/05) propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva,osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
17.Odredbom čl.105 ZOO/91 (čl. 324. ZOO/05) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).
18.Temeljem odredbe čl.109 ZOO/91 (čl.327. ZOO/05) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl.110 ZOO/91 ( čl. 328. ZOO/05) propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
19.Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i prednik tužene u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je vezan za ta utvrđenja parnici u kojoj se ta osoba na njih pozvala.
20.S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, pravomoćno je utvrđeno u ovoj pravnoj stvari presudom broj P-248/2019- 26 od 29.travnja 2021. da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne a kako je to naprijed navedeno ( čl.12,čl.26,čl.103,104,čl.105 ZOO/91; čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).
21.U ovom predmetu točkom II izreke presude Općinskog suda u Osijeku broj P-248/2019-26 od 29.travnja 2021. pravomoćno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju vještačenjem utvrđeni preplaćeni iznos po osnovu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ukupnom iznosu od 27.408.07 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate, a s obzirom da je utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu,te je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja (čl. 104 ZOO/91;323. st.1. ZOO/05 ; čl.214 ZOO/91;čl.1115. ZOO/05; čl.29.,čl.1165 ZOO/05)
22.Sporno je među parničnim strankama da li je ništetna odredba predmetnog ugovora o kreditu u čl. 11. o prihvaćanju Općih uvjeta banke osim, u dijelu odluke o kamatnim stopama, a koja glasi:
„ Potpisom na ugovoru korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta banke… kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.".
“.
23.U svezi navedenog za navesti je u ovoj pravnoj stvari da tužitelj nije predložio uvid u Opće uvjete poslovanja banke, niti predložio da sud službenim putem pribavi navedene uvjete,niti je tužitelj naveo što konkretno smatra ništetnim vezano za prihvaćanje navedenih uvjeta, niti to proizlazi iz iskaza tužitelja saslušanog u svojstvu stranke koji je iskazivao kako je naprijed navedeno, s napomenom da je opće poznato da Opći uvjeti poslovanja banke sadrže osnovne informacije o uvjetima pružanja bankarskih usluga, pa s obzirom na izloženo u konkretnom slučaju nisu dokazani razlozi ništetnosti odredbe čl.11. predmetnog ugovora o kreditu u navedenom dijelu, te je stoga sud tužitelja sa navedenim dijelom tužbenog zahtjeva odbio (čl.7.st.1.,čl.219.s.t.1. ZPP).
24.U odnosu na zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbu predmetnog ugovora o kreditu koja u čl. 8 Ugovora o kreditu glasi:
„Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).",
za navesti je da imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i pravnu prirodu ovog spora, da se u konkretnom slučaju ne radi o promijenjenim okolnostima u smislu clausule rebus sic stantibus,te je u konkretnom slučaju sud utvrdio ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz razloga koji su postojali u vrijeme sklapanja ugovora, te su morali biti uzeti u obzir,pa s obzirom na navedeno te da tužitelj nije dokazao postojanje opravdanog pravnog interesa za utvrđenjem ništetnim odredbe čl.18 predmetnog ugovora o kreditu,niti predočio dokaze za navode da je navedena odredba ugovora o kreditu ništetna,to je stoga sud tužitelja s navedenim dijelom tužbenog zahtjeva odbio (čl.7.st.1.,čl.219.st.1. ZPP).
25.U odnosu na zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništenom odredbu članka 8. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „koja je ovlaštena zaračunati i naknadu,sukladno poslovnoj politici Banke“, za navesti je da je vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovdstvene struke utvrđeno u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj prijevremno otplatio kredit dana 16.svibnja 2013.godine, pri čemu je izvršen obračun troška naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.327,16 kn. 26.Odredbom čl.1068 ZOO/91 (čl. 1024. st. 2 ZOO/05) propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, o čemu mora obavijestiti banku, a stavkom 3. navedenog članka propisano je da je korisnik kredita u tom slučaju dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo da bude vraćen.
27.Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 87. stavak 1. navedenog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
28.S obzirom na izloženo, te da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te s obzirom da iz sadržaja predmetne odredbe proizlazi da nije precizno definirano odnosno ugovoreno na koji način će se formirati sporna naknada za prijevremenu otplatu kredita,odnosno nisu jasno ugovoreni parametri za navedeno,te nije određen način utvrđivanja ili metoda izračuna, za navesti je da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena,pa stoga i ništetna, s napomenom da tuženik nije dokazao da je imao ikakve troškove zbog prijevremene otplate kredita odnosno da bi mu nastala šteta prijevremenom otplatom kredita.
29.Za napomenuti je da prema pravnom shvaćanju sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. studenog 2020.godine (Zaključak br. Su IV -308/2020 pod brojem 8.) ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita,može biti utvrđena ništetnom, ako se o njoj nije pregovaralo, a što je upravo konkretan slučaj (Županijski sud u Zagrebu broj Gž-746/21-2 od 17.kolovoza 2021.),te je stoga s obzirom na sve napriejd izloženo sud donio odluku kao u izreci.
30.Točkom III. izreke presude Općinskog suda u Osijeku broj P-248/2019-26 od 23.travnja 2021. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kn,sa zateznom kamatom tekućom od dana 29. travnja 2021. do isplate,te točkom IV izreke navedene presude naloženo tuženiku da umješaču TŠ plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00kn,sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.
31.Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3644/2021-2 od 16.studenog 2021. (stranica 217 spisa) potvrđena je prvostupanjska odluka u točki III. i IV. izreke,dakle o parničnom trošku u konkretnom slučaju je pravomoćno odlučeno kako je naprijed navedeno, s napomenom da je u točki 25. obrazloženja citiarne drugostupanjske odluke navedeno da sama činjenica da je drugostupanjska odluka djelomično ukinuta,nije od utjecaja na odluku o trošku postupka,jer vezano za taj dio tužbenog zahtjeva,nisu nastali posebni troškovi.
32.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.4. ZPP.
32.1. S obzirom na uspjeh tužitelja i uspjeh tuženika u svezi predmetnog dijela tužbenog zahtjkeva, prema mišljenju ovog suda svaka stranka,te umješač dužni su snositi svoj trošak.
33.S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci .
Osijek, 23. prosinca 2024.
SUDAC
Spomenka Rodić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
3. punomoćniku umješača.
