Poslovni broj: Us I-3246/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja SEDLIĆ d.o.o. Zagreb, Bukovačka cesta 265, OIB: 31937776003, zastupan po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač - Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15 b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 26. studenoga 2024. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i nazočnosti generalne opunomoćenice tuženika ĐĆ, objavljene 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/22-01/241, Urbroj: 513-04-22-2 od 3. studenoga 2022. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/22-01/241, Urbroj: 513- 04-22-2 od 3. studenoga 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike Zagreb, Klasa: UP/I-471-02/21-01/59, Urbroj: 513-07-23-03/22-59 od 10. svibnja 2022., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 731.250,00 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 115.979,39 kuna; manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 6.223.825,05 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 713.391,82 kuna; manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 66.362,04 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 5.437,65 kuna; manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. kolovoza 2021. u iznosu od 2.266.206,86 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 70.862,43 kuna i manje obračunati porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 468.865,50 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovora kako nije bilo uvjeta za vođenje ovog postupka nakon 2. studenoga 2021. jer je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: St-3261/21 od 2. studenoga 2021. nad tužiteljem otvoren predstečajni postupak te su vjerovnici pozvani prijaviti svoja potraživanja u postupak predstečajne nagodbe, te je predmetni postupak trebalo prekinuti u smislu odredbe članka 68. tada važećeg Stečajnog postupka (NN 71/15, 104/17), što je tužitelj predlagao. Nadalje, u vezi osporavanja prava na odbitak pretporeza za 2018. tužitelj u bitnome ističe kako mu se navođenjem točnih činjenica, koje porezno tijelo interpretira na njegovu štetu te opisom navodnih nepravilnosti u poslovanju trećih osoba, osporavaju pravo na odbitak pretporeza po svim primljenim isporukama od dobavljača Agroklaster Slavonija d.o.o., Bio Mlin d.o.o. i Ilica Sjeme d.o.o. U vezi očevida na skladištu navodi da osim kupnje (stjecanje vlasništva nad robom od klijenata s kojim posluje) sa istim nema nikakve veze, kako porezno tijelo zaključuje, iako je utvrđeno postojanje više silosa, da navedene nekretnine nisu pogodne za skladištenje velikih količina žitarica. Tvrdi kako zaključak o tome da je nadzorom utvrđeno kako nema dokaza da su njemu stvarno izvršene isporuke, porezno tijelo dijelom temelji i na činjenici koju neosnovano smatra inkriminirajućim dokazom, da je dobavljač Agroklaster Slavonija d.o.o. u jednom trenutku bio i njegov kupac, pri čemu obrazlaže da je ovisno o trenutnom stanju potraživanja (ili dugovanja) nerijetko nastupao i kao kupac i obrnuto i da je to dopušteno i uobičajeno kod pravnih poslovima naplatnog ustupanja ili stjecanja vlasništva nad poljoprivrednim dobrima (bez fizičkog premještanja robe). Tužitelj tvrdi kako je s navedenim dobavljačima poslovao na uobičajeni način, vodeći računa o naplati svojih potraživanja, te ističe da ni u jednoj od transakcija nije oštećen državni proračun te da mu se suprotno temeljnom načelu PDV-a - neutralnosti za poduzetnike, nameće neprimjeren i nepodnošljiv teret snošenja PDV-a kao troška poslovanja. Navodi kako su svi navedeni "sporni" dobavljači, u vrijeme kada je poslovao s njima, bili uredni u prijavama svojih poreznih obveza i respektabilni dionici na tržištu poljoprivrednih proizvoda, s višemilijunskim (prijavljenim) prometom te su i njemu ostali dužni cca 6 milijuna kuna. Ističe kako poslovanje sa dobavljačem Agrokom natura d.o.o. u razdoblju za 2018. nije osporavano. U pogledu prakse upućuje na rješavanje međusobnih dužničko vjerovničkih odnosa i presudu suda u predmetu C-712/17, EN.SA. Srl. vs Agenzia delle Entrate. Nadalje, u vezi osporavanja prava na odbitak pretporeza za 2019. tužitelj prigovara kako je porezno tijelo proturječno, jer u izreci i obrazloženju navodi različite porezne osnovice i osporeni pretporez po stopi od 25%. Iz obrazloženja također nije jasno da li je porezno tijelo među 123 osporenih računa (PDV 13%) odnosno 41 osporena računa (PDV 25%) dobavljača Agrokom natura d.o.o. osporilo i dio računa iz 2020. Prigovara kako nije navedeno jesu li računi Agrokom natura d.o.o. stornirani prije ili nakon započinjanja poreznog nadzora i da li se storniranje odnosi i na račune iz 2020. U vezi računa za soijnu sačmu i osporavanje vjerodostojnosti transportne dokumentacije dostavljene poreznom tijelu po nadzoru kod Agrokom natura d.o.o. navodi kako su svi prijevoznici dostavili svu potrebnu dokumentaciju: račune proknjižene u njihovom i u knjigovodstvu naručitelja, prateće teretne listove, ovjerene vagarske listove pri istovaru, ali porezno tijelo je osporilo vjerodostojnost te dokumentacije tvrdnjom da nisu dostavljeni vagarski listovi pri utovaru u Kopru, iako su prijevoznici dali razumno i logično objašnjenje o preuzimanju robe u luci Kopar. Vezano za isporuke kupcu STOMBIL s.r.o. Češka, smatra kako porezno tijelo iznosi irelevantne podatke o navodno počinjenim prijevarnim radnjama češkog društva i njegovih kupaca u Mađarskoj s kojim navodnim prijevarnim radnjama tužitelj nema nikakve veze niti je bilo kojim postupkom zajedničke ili multilateralne kontrole poreznog nadzora doveden u vezu s eventualnim prijevarnim radnjama inozemnih trgovačkih društava. U vezi osporavanja prava na odbitak pretporeza po računu za najam nekretnine u Zagrebu, Bukovačka ulica 265, navodi kako očevidom nije utvrđena niti jedna činjenica koja bi ukazivala da se predmetna nekretnina koristi za stanovanje, da se ista isključivo koristi u poslovne svrhe i da najmodavcu nije ukazano da po osnovi osporavanja prava na odbirak pretporeza može ispraviti (smanjiti) obvezu PDV-a. Nadalje, u vezi osporavanja prava na odbitak pretporeza za 2020. tužitelj u bitnome ističe kako je u postupku poreznog nadzora izjavio da je kupac prikolicu odvezao vlastitim kamionom, pri čemu priznaje formalni propust neposjedovanja dokumentacije propisane određenom Provedbenom uredbom Vijeća EU, ali ističe činjenicu da je predmetna prikolica otpremljena kupcu u Republiku Sloveniju o čemu je uz prigovor dostavljena dokumentacija koja nedvojbeno dokazuje da je prikolica otpremljena u Republiku Sloveniju i da je u vlasništvu kupca Bioen d.o.o. Slovenija. Smatra kako je porezno tijelo propustilo u ovom slučaju utvrditi potpuno i točno činjenično stanje odnosno "pravo stanje stvari" i postupilo je suprotno obvezujućim načelima oporezivanja, načelima zakonitosti i materijalne istine. Ističe nedobronamjernost poreznog tijela koje nije, kao u prethodno opisanim slučajevima, provelo provjeru ispravnosti poslovnog događaja u drugoj državi članici, a oslobođenu isporuku osporava temeljem formalnog propusta. Smatra kako nije jasno i zbog čega u kontekstu osporavanja oslobođene isporuke porezno tijelo smatra važnim naznačiti da rashodovanje predmetnog dobra (poluprikolice) odnosno dugotrajne imovine u glavnoj knjizi nije isknjiženo prema bruto načelu nego prema neto načelu. Nadalje, u vezi osporavanja prava na odbitak pretporeza za 2021. tužitelj ističe kako porezno tijelo zbog formalnog propusta pribavljenih (nepotpunih) informacija o navodnom nezakonitom poslovanju trgovačkih društava izvan RH, hrvatskom trgovačkom društvu (Sedlić d.o.o.) osporava pravo na oslobođenje od plaćanja PDV-a po isporukama kupcima IDM Bau GmbH i LOWENBAU GmbH iz Austrije te na ukupni iznos isporuka 5.864.827,41 kuna obračunava PDV. Prigovara kako porezno tijelo osporava oslobođene isporuke samoposlužne praonice i malih električnih aparata pri čemu nevjerodostojnost transportne dokumentacije dokazuje činjenicama utvrđenim u nadzoru pojedinih prijevoznika, koji s njim nisu povezani. U vezi osporavanja oslobođenih isporuka po računima koje je izdao kupcu IDM Bau GmbH obrazlaže kako je dogovoreno da će stjecatelj organizirati i platiti prijevoz te ovjerene dokaze o otpremi (CMR) dostaviti prodavatelju, što je i učinjeno. Ovjereni CMR-ovi su predočeni/dostavljeni poreznom tijelu, koja činjenica je navedena u Zapisniku. Ističe kako nema saznanja niti veze o informacijama i činjenicama iznesenim u zapisniku vezano za izjave prijevoznika Barišić cargo d.o.o. U vezi osporavanja oslobođenih isporuka po računima koje izdao kupcu LOWENBAU GmbH, obrazlaže kako je dogovoreno da će stjecatelj organizirati i platiti prijevoz te ovjerene dokaze o otpremi (CMR) dostaviti prodavatelju, što je i učinjeno. Ovjereni CMR-ovi su predočeni/dostavljeni poreznom tijelu, koja činjenica je navedena u Zapisniku. Ističe kako nema saznanja o informacijama i činjenicama iznesenim u zapisniku vezano za izjave i poslovanje pojedinih osoba iz društva BBS prom. d.o.o. KEY WEST d.o.o. i ostalih društava navedenih u Zapisniku niti s njima ima veze, a što i potvrđuju činjenice navedene u Zapisniku. U vezi osporavanja prava na odbitak pretporeza po računu dobavljača Arduba d.o.o. navodi kako je netočno da račun U- RA br. 21001423 nije knjižen u knjizi URA, nije knjižen na kartici dobavljača te da Ugovor nije predočen uz račun pri čemu navodi kako je uz prigovor priložio izvadak iz knjige U-RA dostavljene e-mailom 25. listopada 2021. i Ugovor br. 19/21 od 21. lipnja 2021. Navodi kako linija za pakiranje još nije isporučena. Navodi i kako ne prigovara osnovanosti utvrđivanja obveze PDV-a u iznosu od 800.000,00 kuna (odbitak pretporeza po predmetnom računu). Nadalje, u vezi utvrđivanja obveze poreza na dobit za 2020. tužitelj ističe prigovor nedobronamjernosti i očitih predrasuda poreznog tijela o njegovu poslovanju te navodi kako je porezno tijelo još 4. listopada 2021. donijelo nezakonito rješenje, Klasa: UP/I-410-10/21-01/14, Ur.broj: 513-04-22- 2/21-01 kojim je odbilo njegov pravovremeni, dopušteni i detaljno obrazloženi ispravak prijave poreza na dobit za 2020. Tvrdi kako je navedeno rješenje poreznog tijela zbog njegove očite nezakonitosti i što će u postupku dokazati, predrasuda o njegovu poslovanju i prejudiciranja ishoda nadzora poreza na dobit za 2020., poništeno rješenjem drugostupanjskog tijela od 29. ožujka 2022. (Dokaz: Rješenje Klasa: UP/II-410-23/2021-01/017/001, Ur.broj: 513-07-23-02/21-01 od 29. ožujka 2022. godine). Navodi kako je sukladno članku 76. stavku 1. i 4. Općeg poreznog zakona podnio ispravak porezne prijave, a temeljem obavljene obvezne revizije odnosno obrazloženog mišljenja ovlaštenog revizora da GFI nisu fer i istinito prikazali financijski položaj društva na dan 31. prosinca 2020. Nadalje, ističe kako porezno tijelo u Zapisniku navodi da je u više navrata dostavio pisana obrazloženja o tome da je knjigovodstveni program na kontu 7100 - nabavna vrijednost prodane robe pogrešno povukao materijalno knjiženje za nekoliko mjeseci u 2020., da su tijekom godine djelatnice knjigovodstva znale poništiti obračun materijalnog knjigovodstva jer su otkrile neke nepravilnosti koje su išle ispravljati, a da prije toga nisu poništile temeljnicu materijalnog u financijskom knjigovodstvu pa je ona ostala proknjižena onakva kakva je bila u prvoj verziji, a što je otkriveno u tijeku revizije društva. Navodi da je za ispravke na kontu 7200-troškovi uprave, prodaje, administracije u iznosu od 422.752,58 kuna dodatno pojasnio da je konto 7200 povezan sa završnim knjiženjima koja su se promijenila sukladno svim izmjenama na prihodima i rashodima, a njegova poveznica je konto 4910. Ističe kako je detaljno, uvjerljivo i struci razumljivo objasnio razloge potrebe provedbe ispravka knjiženja na konkretnim kontima, a zbog pogrešno iskazanog stanja na njima uzrokovanog povremenim (u računovodstvu čestim) neusklađenim knjiženjima u materijalnom i financijskom knjigovodstvu te kako se ne radi o naknadnom povećanju troškova što netočno tvrdi porezno tijelo niti je moguće dostaviti dokumentaciju o povećanju troškova te iz nalaza Zapisnika nisu potpuno razumljivi činjenični ili pravni razlozi zbog kojih porezno tijelo uvećava osnovicu poreza na dobit za 2020. Prigovara utvrđenju poreznog tijela kada navodi kako "nije moguće utvrditi" potpuno i točno činjenično stanje, te se potpuno neutemeljeno poziva na odredbe Općeg poreznog zakona o procjeni porezne osnovice te poreznu osnovicu poreza na dobit za 2020. utvrđuje procjenom na način da ne priznaje ispravak prijave po reviziji "već priznaje rashode koje je porezni obveznik iskazao u bruto bilanci od 30. lipnja 2021. Tužbenim zahtjevom je zatražio poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 26. studenoga 2024., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. kolovoza 2021. i poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa:UP/I-471-02/21- 01/59, Urbroj: 513-07-23-03/22-51 od 29. ožujka 2022.

8. Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj izvršio odbitak pretporeza po računima dobavljača Agroklaster Slavonija d.o.o., Bio Milin d.o.o. i Klica Sjeme d.o.o. dana 28. prosinca 2018. za isporuku kukuruza u ukupnoj količini 7.500.000,00 kg. Utvrđeno je kako kukuruz nije mogao biti skladišten u skladištu u Novom Senkovcu jer isto nije imalo niti kapacitete niti uvjete za skladištenje 7.500 t kukuruza, a poreznim obveznicima Agroklaster Slavonija d.o.o., Bio Milin d.o.o. i Klica Sjeme d.o.o. u obavljenim postupcima poreznog nadzor osporeno pravo na odbitak pretporeza za nabavu kukuruza koji je po fakturama kasnije prodan tužitelju zbog nevjerodostojne dokumentacije za nabavu istog kukuruza, koji je 28. prosinca 2018. po fakturama prodan tužitelju (kod sva tri dobavljača utvrđenje poreznog nadzora je postalo izvršno do dana pisanja zapisnika), odnosno utvrđeno je da za predmetne isporuke nije bilo tijeka novca, odnosno plaćanja po predmetnim računima. Dakle, pretporez je osporen zbog nevjerodostojne dokumentacije iz koje nije bilo moguće utvrditi da su navedene isporuke stvarno izvršene, odnosno tužitelj tijekom nadzora nije dokazao da su mu isporuke kukuruza po kojima je izvršio odbitak pretporeza stvarno izvršene, sve u skladu sa odredbom članka 58. stavka 1., 78., 79., 80 i 81. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a kako je to detaljno opisano na str. 16. - 19. prvostupanjskog rješenja.

9. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj u 2019. u svojim poslovnim knjigama knjižio 131 račun s osnove primljenih isporuka dobavljača Agrokom Natura d.o.o. Porezno tijelo je osporilo račune navedene u tablicama 32., 33. i 34. Zapisnika o poreznom nadzoru, a koji se odnose na isporuke sojine sačme. Naime, porezno tijelo nadzorom kod dobavljača Agrokom Natura d.o.o. utvrdilo kako su u poslovnim i poreznim evidencijama stornirani računi izdani tužitelju za isporuke za koje je dobavljač naknadnom provjerom utvrdio da nemaju popratnu dokumentaciju kao dokaz da su se isporuke stvarno dogodile. Nadzorom kod dobavljača Agrokom Natura d.o.o. utvrđeno je za prijevoznike Transport Zorkić i Jaković Promet da nemaju vagarsku dokumentaciju za isporuke sojine sačme iz luke Koper u Sloveniji, a prijevoznik Invest Sedelić d.o.o. (sada Invest Agro d.o.o.) nije dostavio traženu dokumentaciju o mjestu utovara robe u Kopru. Dakle, utvrđeno je kako niti prijevoznici koji su po predočenoj dokumentaciji obavili uslugu prijevoza za predmetne isporuke sojine sačme nemaju potpunu i vjerodostojnu dokumentaciju kao dokaz o otpremi dobara iz luke Kopar u Hrvatsku. Nadalje, pregledom poslovne dokumentacije tužitelja izvršena je kontrola daljnjeg kretanja sojine sačme i utvrđeno je da je dostavljena dokumentacija prema kojoj je izvršena isporuka kupcu Stombil s.r.o., a dobra su dalje isporučena u okviru trosatnog posla kupcima u Mađarsku. Daljnjim provjerama porezna tijela Mađarske i Češke su navela sa su svi sudionici predmetnih transakcija prijevarni porezni obveznici i svima je zbog sudjelovanja u transakcijama povezanim sa prijevarnim izbjegavanjem plaćanja PDV-a ukinut PDV ID broj. Slijedom navedenoga, porezno tijelo je utvrdilo kako tužitelj nije dokazao da su mu sporne isporuke od dobavljača Agrokom Natura d.o.o. stvarno izvršene, a kako je to detaljno opisano na str. 21. - 25. prvostupanjskog rješenja.

10. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj izvršio odbitak pretporeza po ulaznom računu od dobavljača Bridgnorth d.o.o. iz Zagreba dana 21. ožujka 2009. za zakupninu u razdoblju od 20. ožujka 2019. do 19. ožujka 2022. Porezno tijelo je očevidom u navedenoj nekretnini, u prisutnosti direktora tužitelja MĆ, utvrdilo da se radi o luksuzno uređenom stanu za privatne potrebe (utvrđenja opisana na str. 11. prvostupanjskog rješenja), a da tužitelj nije ni na kakav način dokazao da navedeni stan služi za obavljanje djelatnosti, čime nije zadovoljen uvjet za pravo na odbitak pretporeza, a kako je to detaljno opisano na str. 20. - 21. prvostupanjskog rješenja.

11. Nadalje, nadzorom je tužitelju osporeno pravo na oslobođenje od PDV-a po računu od 29. svibnja 2020. ispostavljenom prema kupcu Bioren d.o.o. budući nije ispunio uvjete iz članka 41. stavka 1. točke a) Zakona o PDV-u, odnosno tužitelj nije dostavio dokaze o otpremi u skladu sa odredbom članka 45. a Provedbene uredbe Vijeća EU 2018/1912 od 4. prosinca 2018., a u smislu odredbe članka 88. Općeg poreznog zakona teret dokaza da su zadovoljeni uvjeti za primjenu oslobođenja je na poreznom obvezniku, a kako je to detaljno opisano na str. 25. - 26. prvostupanjskog rješenja.

12. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako tužitelj za račune ispostavljene kupcima IDM Bau GmbH i LOWENBAU GmbH iz Austrije nije ispunio materijalni uvjet za primjenu oslobođenja od obračuna PDV-a, odnosno nije dokazao da su dobra otpremljena ili prevezena u drugu državu članicu, te da sukladno tome nije imao pravo primijeniti oslobođenje sukladno članku 41. stavku 1. Zakona o porezu a dodanu vrijednost, a kako je to detaljno opisano na stranici 14. i od 27. - 31. prvostupanjskog rješenja.

13. Nadalje, nadzorom porezna na dobit utvrđeno je kako tužitelj, sukladno propisima Općeg poreznog zakona i Zakona o računovodstvu, nije dostavio dostatna obrazloženja niti knjigovodstvenu dokumentaciju da je do izmjene na kontima rashoda došlo zbog pogreške u knjiženjima. Utvrđeno je kako je od tužitelja zatraženo da na kontima 7100 i 7200 točno označi knjiženja koja su rezultat povećanja troškova (izmjene knjiženja), a što isti nije dostavio. Utvrđeno je kako nije dostavljena niti dokumentacija na temelju koje su ti rashodi nastali, slijedom čega nije bilo moguće utvrditi koji su troškovi povećani, s osnova čega su povećani, kada su nastali te ako su nastali jesu li uopće u vezi s obavljanjem djelatnosti tužitelja. Porezno tijelo je utvrdilo da kako je tužitelj izmijenio rashode na kontima Glavne knjige, što je dovelo do izmjene PD prijave i umanjenja osnovice poreza na dobit, da je teret dokaza na tužitelju u skladu sa odredbom članka 88. stavka 2. Općeg poreznog zakona, slijedom čega je tužitelju porezna obveza utvrđena procjenom, u skladu sa odredbom članka 92. Općeg poreznog zakona, a kako je to detaljno opisano na str. 32. - 35. prvostupanjskog rješenja.

14. Slijedom navedenoga, tužitelju je provedenim nadzorom utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 731.250,00 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 115.979,39 kuna; manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 6.223.825,05 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 713.391,82 kuna; manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 66.362,04 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 5.437,65 kuna; manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. kolovoza 2021. u iznosu od 2.266.206,86 kuna i zakonska zatezna kamata u iznosu od 70.862,43 kuna i manje obračunati porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 468.865,50 kuna, a kako je to utvrđeno u izreci osporenog prvostupanjskog rješenja.

15. Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014, 115/2016.) propisano je da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene.

16. Odredbom članka 57. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

17. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

18. Odredbom članka 60. stavka 1. točkom 1. b) Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga ako je ispunjen uvjet da ima račun u vezi s isporukom dobara i usluga, izdan u skladu sa odredbama članka 78. do 81. istoga Zakona, osim u slučaju iz točke c) istoga članka.

19. Odredbom članka 41. stavka 1. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da PDV-a su oslobođene: isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobra ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. dobra se isporučuju drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koja djeluje kao takva, u drugoj državi članici i 2. porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik kojoj se obavlja isporuka registrirana je za potrebe PDV-a u drugoj državi članici te je isporučitelju dala svoj PDV identifikacijski broj.

20. Odredbom članka 133. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16.) propisano je da porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u razdoblju oporezivanja u kojem je primio dobro ili su mu obavljene usluge za što ima račun sa podacima iz članka 79. Zakona.

21. Nadalje, odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14, 50/16., 115/16.) propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.

22. Odredbom članka 35. Zakona o porezu na dobit propisano je da porezni obveznik podnosi prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje i plaća porez na dobit u roku u kojem podnosi poreznu prijavu.

23. Odredbom članka 74. stavkom 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20) propisano je da podaci u poreznoj prijavi moraju biti točni i istiniti. Stavkom 3. istog članka propisano je da poreznoj prijavi mora se priložiti dokumentacija u skladu s poreznim propisima.

24. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

25. Imajući u vidu citirane odredbe Zakona i prethodno izloženo činjenično stanje, prema ocjeni ovoga Suda, osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje doneseno je u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

26. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo osporilo pretporez po računima dobavljača Agroklaster Slavonija d.o.o., Bio Milin d.o.o. i Klica Sjeme d.o.o. za isporuku kukuruza u ukupnoj količini 7.500.000,00 kg, obzirom kako je poreznim nadzorom nedvojbeno utvrđeno da kukuruz nije mogao biti skladišten u skladištu u Novom Senkovcu jer isto nije imalo niti kapacitete niti uvjete za skladištenje 7.500 t kukuruza, te kako je i poreznim obveznicima Agroklaster Slavonija d.o.o., Bio Milin d.o.o. i Klica Sjeme d.o.o. u obavljenim postupcima poreznog nadzor osporeno pravo na odbitak pretporeza za nabavu kukuruza koji je po fakturama kasnije prodan tužitelju zbog nevjerodostojne dokumentacije za nabavu istog kukuruza, koji je po fakturama prodan tužitelju. Dakle, porezno tijelo je nedvojbeno utvrdilo kako za predmetne isporuke nije bilo tijeka novca, odnosno plaćanja po predmetnim računima, pa time tužitelj po toj osnovni nije mogao koristiti pravo na odbitak pretporeza. Tužitelj nije dostavio poslovnu dokumentaciju kojom bi doveo u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, imajući u vidu kako se u poreznim stvarima odlučne činjenice dokazuju upravo poslovnom dokumentacijom. Stoga, prigovore tužitelj u tužbi vezano za navedenu osnovu ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim i neargumentiranim.

27. Ovaj Sud ocjenjuje kako je pravilno porezno tijelo osporilo pretporez po računima navedenim u tablicama 32., 33. i 34. Zapisnika o poreznom nadzoru, ispostavljenih s osnove primljenih isporuka dobavljača Agrokom Natura d.o.o. na ime isporuke sojine sačme, obzirom kako je poreznim nadzorom kod dobavljača Agrokom Natura d.o.o. utvrđeno da su u poslovnim i poreznim evidencijama stornirani računi izdani tužitelju za isporuke za koje je dobavljač naknadnom provjerom utvrdio da nemaju popratnu dokumentaciju kao dokaz da su se isporuke stvarno dogodile, te je utvrđeno kako niti prijevoznici Transport Zorkić i Jaković Promet, koji su obavili uslugu prijevoza za predmetne isporuke sojine sačme, nemaju potpunu i vjerodostojnu dokumentaciju kao dokaz o otpremi dobara iz luke Kopar u Hrvatsku. Porezno tijelo je i daljnjim provjerama sa poreznim tijelima Mađarske i Češke utvrdilo kako su svi sudionici predmetnih transakcija prijevarni porezni obveznici i da je svima zbog sudjelovanja u transakcijama povezanim sa prijevarnim izbjegavanjem plaćanja PDV-a ukinut PDV ID broj. Stoga, pravilno je porezno tijelo ocijenilo kako tužitelj nije dokazao da su mu sporne isporuke od dobavljača Agrokom Natura d.o.o. stvarno izvršene. Tužitelj ni u ovome dijelu utvrđenja poreznog tijela nije dostavio poslovnu dokumentaciju kojom bi doveo u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, stoga, prigovore tužitelj u tužbi vezano za navedenu osnovu ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim.

28. Prigovor tužitelja kako je porezno tijelo pogrešno utvrdilo da se nekretnina u Zagrebu, Bukovačka ulica 265 koristi za stanovanje ovaj Sud ocjenjuje u cijelosti neosnovanim, obzirom kako iz utvrđenja nadzora, a posebno provedenog očevida, koja utvrđenja su detaljno opisana u Zapisniku u poreznom nadzoru i prvostupanjskom rješenju, nedvojbeno proizlazi kako se predmetna nekretnina koristi u privatne svrhe i stanovanje, slijedom čega je pravilno porezno tijelo tužitelju osporilo prava na odbitak pretporeza po računu za najam nekretnine u Zagrebu, Bukovačka ulica 265.

29. Nadalje, osnovano je porezno tijelo osporilo pravo na oslobođenje od PDV-a u smislu odredbe članka 41. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost po računu od 29. svibnja 2020. ispostavljenom na ime isporuke "robe u tranzitu", troosovinske poluprikolice, kupcu Bioren d.o.o., budući tužitelj u tijeku postupka nadzora nije dostavio dokaze da je priključno vozilo po izlaznom računu zaista otpremljeno stjecatelju u drugu državu članicu. Osim toga, tužitelj u tužbi priznaje formalni propust neposjedovanja dokumentacije propisane Provedbenom uredbom Vijeća EU, jer je prema njegovoj izjavi kupac prikolicu odvezao vlastitim kamionom, međutim, tužitelj poreznom tijelu nije dostavio dokaze o otpremi u skladu sa odredbom članka 45. a Provedbene uredbe Vijeća EU 2018/1912 od 4. prosinca 2018., odnosno dokaz da ispunjava uvjete iz članka 41. stavka 1. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost za pravo na oslobođenje od PDV-a po spomenutom računu ispostavljenom kupcu Bioren d.o.o.

30. Nadalje, pravilno je porezno tijelo osporilo pretporez po računima ispostavljene kupcima IDM Bau GmbH i LOWENBAU GmbH iz Austrije obzirom kako je nadzorom nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj nije ispunio materijalni uvjet za primjenu oslobođenja od obračuna PDV-a, odnosno nije dokazao da su dobra otpremljena ili prevezena u drugu državu članicu, te da sukladno tome nije imao pravo primijeniti oslobođenje sukladno članku 41. stavku 1. Zakona o porezu a dodanu vrijednost, stoga, prigovore tužitelj u tužbi vezano za navedenu osnovu ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim.

31. Naposljetku, prigovor tužitelja kako je u konkretnom slučaju trebalo prekinuti postupak zbog otvaranja predstečajnog postupka, prema ocjeni ovog Suda nije osnovan.

32. Odredbom članka 68. stavkom 1. Stečajnog postupka ("Narodne novine" broj: 71/15. i 104/17) propisano je da od dana otvaranja predstečajnoga postupka do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja protiv dužnika. Stavkom 2. istog članka propisano je da postupci iz stavka 1. ovoga članka koji su u tijeku prekidaju se danom otvaranja predstečajnoga postupka. Stavkom 3. istog članka propisano je da Prekinuti postupci iz stavka 2. ovoga članka nastavit će se na prijedlog vjerovnika: nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma - u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene; nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnoga postupka. Stavkom 4. istog članka propisano je da odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na postupke na koje predstečajni postupak ne utječe, kao ni na postupke radi ostvarenja tražbina koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka.

33. Sud je stajališta kako tuženik pravilno ističe da se radi o tražbini koja nije nastala odnosno pravomoćno utvrđena do otvaranja predstečajanog postupka, slijedom čega nije ni mogla biti prijavljena i utvrđena u predstečajnom postupku. Kako je u konkretnom slučaju tražbina utvrđena Zapisnikom, Klasa: UP/I-471-02/20- 01/59, Urbroj: 513-07-23-03/22-51 od 29. ožujka 2022., odnosno prvostupanjskim poreznim rješenjem od 10. svibnja 2022., koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika od 3. studenoga 2022., time u skladu sa odredbom članka 68. stavka 4. Stečajnog zakona odredbe stavka 1. i 2. istog članka ne primjenjuju se na predmetni postupak poreznog nadzora u kojem je tražbina nastala nakon otvaranja predstečajnog postupka (predstečajni postupak otvoren 2. studenoga 2021.). Jednak pravni stav je zauzet u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I - 297/2023-4, koji spor se vodio između istih stranaka i vezano za isto pravno pitanje, koja odluka je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH broj: Usž-3441/23-2 od 22. veljače 2024.

34. Prema ocjeni ovog Suda, tuženo tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo sve navode žalbe i time u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09.) kojom je određeno da se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe; ako je već prvostupanjski organ u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjski organ može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

35. U svezi ostalih tužbenih prigovora, identičnih onim žalbenim i iznesenim u prigovoru na Zapisnik o poreznom nadzoru, valja kazati kako su tuženik i prvostupanjsko porezno tijelo već dali detaljno i iscrpno obrazložene stavove u osporenim rješenjima, koje kao pravilne i zakonite prihvaća i ovaj Sud, pa se u tom dijelu tužitelj upućuje na obrazloženje osporenih rješenja.

36. Slijedom svega navedenog, prigovori tužitelja iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u dvojbu pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja.

37. Dokazni prijedlog za provođenjem knjigovodstveno - financijskog vještačenja Sud je raspravnim rješenjem od 26. studenoga 2024. odbio kao neosnovan uzevši u obzir da su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene u postupku nadzora temeljem poslovne dokumentacije tužitelja, kao i temeljem utvrđenja iz nadzora dobavljača (kupaca) tužitelja, koja su prethodno opisana, te nije bilo potrebe za izvođenjem predloženog dokaza, a tužitelj svojim tužbenim prigovorima nije doveo u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane poreznog tijela, niti je dostavio kakvu dodanu poslovnu dokumentaciju koja bi ukazivala na pogrešno utvrđeno činjenično stanje od strane poreznog tijela. Sud smatra kako intencija Zakona o upravnim sporovima nije da se vještačenje po prijedlogu stranke uvijek provodi, već u situaciji kada tužitelj svojim tvrdnjama i dostavljenom dokumentacijom dovede u dvojbu pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja od strane poreznog tijela, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

38. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.

39. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 23. prosinca 2024.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač - Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15 b, 2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana