Poslovni broj: P-44/2024-23

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, Riva 8, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO JELEN ČAVLE, Čavle, Čavje 17, OIB: 19514046928, kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić u Rijeci, A. Medulića 5, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, radi isplate 5.058,26 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenoga 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marina Matića, odvjetnika iz Rijeke, punomoćnika tuženika Marka Mrakovčića, odvjetnika iz Rijeke i zamjenika punomoćnika umješača na strani tuženik PD, odvjetničke vježbenice, a objavljene dana 23. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.058,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. travnja 2021. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.020,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadom parničnih troškova u iznosu od 125,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 23. siječnja 2024. godine naveo da je izvršio isplatu naknade po ugovoru o kasko osiguranju u vezi police br. [broj police] zaključenim za osobno vozilo Ford Focus reg. oznake [registarska oznaka] u vezi štetnog događaja koji se dogodio dana 20. siječnja 2021. godine oko 19:30 sati na 4. dionici ceste D8 kod oznake 7 km + 500 m na području Općine Kostrena odnosno na dijelu ceste iz smjera Doričića u smjeru Žuknice. Naveo je da je u vrijeme štetnog događaja vozilom upravljao BD kojem je na prometnicu iskočila divljač (srna) koju nije mogao izbjeći zbog čega da je došlo do udara divljači u prednji dio vozila. Na vozilu da je nastala imovinska štete koju je tužitelj naknadio isplativši, nakon izvršenog izvida štete, iznos od 38.111,43 kn odnosno 5.058,26 EUR. Isplatom štete po ugovoru o osiguranju tužitelj da je stekao pravo regresno potraživati isplaćeni iznos od tuženika kao osobe koja snosi odgovornost za nastali štetni događaj pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima, Zakona o lovstvu te Zakona o cestama. Odgovornost tuženika temelji na činjenici da gospodari lovištem kojim prolazi predmetna dionica ceste. Predložio je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka BD, saslušanjem policijskih djelatnika, provođenjem prometnog i procjeniteljskog vještačenja uz očevid na licu mjesta, financijskog vještačenja na okolnost dokazivanja plaćanja te pribavu podataka od društva Impuls leasing d.o.o. kao i od Ministarstva poljoprivrede o granicama lovišta te uvid u isprave dostavljene uz tužbu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev kako po osnovu tako i visini. Istaknuo je prigovor prekluzije pozivajući se na odredbu čl. 82. Zakona o lovstvu kojim je propisano da je oštećenik dužan u roku od sedam dana od dana od nastanka štete pisanim putem obratiti se lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila. Prigovorio je i zastaru zahtjeva za isplatom navodeći da se radi o štetnom događaju od 20. siječnja 2021. godine i roku zastare propisanom odredbom čl. 230. ZOO-a. Istaknuo je i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da postoji odgovornost Općine Kostrena koja da je donijela program zaštite divljači koji je proglašen 1. travnja 2020. godine s obzirom na proglašeno područje zaštite divljači na području Općine Kostrena i to za površine koje se nalaze izvan lovišta. Naveo je da cesta nije lovište i da uopće nije došlo do naleta na divljač iz razloga što na mjestu nesreće, a niti u okolici nije pronađena uginula divljač, a niti su pronađeni tragovi krvi. Na iznijete činjenice predložio je saslušanje zastupnika po zakonu tuženika, smatra da se radi o isključivoj krivnji osiguranika tužitelja pozivom na odredbu čl. 80. st. 6 Zakona o lovstvu. Naveo je da vozač nije postupao s dužnom pažnjom jer da nisu pronađeni ni tragovi kočenja. Tuženik da nije provodio lovne aktivnosti i da se odgovornost tuženika ne sagledava po načelu objektivne odgovornosti. Pozvao se na stavove iznijete u presudi VTS RH poslovni broj Pž-3870/2022 od 6. studenoga 2023. godine. Osporavanje osnovanosti visine obrazložio je navodom da naletom na divljač ne bi nastala oštećenja u opsegu u kojem tužitelj potražuje regresnu isplatu. Nadalje, osporio je da bi se radilo o oštećenjima uslijed naleta na divljač budući da je iz slika vidljivo da se oštećenja nalaze na prednjem bočnom i stražnjem dijelu vozila. Predložio je odbacivanje tužbe, odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva, smatrajući da je vozač morao pravovremeno kočiti da bi izbjegao divljač sve da se i radilo o iskakanju divljači na cestu.

3. U podnesku od 10. svibnja 2024. godine tužitelj je osporio osnovanost istaknutih prigovora te naveo da se odredba čl. 82. Zakona o lovstvu ne odnosi na štetu koju potražuje tužitelj, da zastara ne teče od dana štetnog događaja već od saznanja za štetu, da je divljač na cestu izašla iz tuženikovog lovišta i da odgovornost jedinice lokalne samouprave uz odgovornost tuženika može biti solidarna.

4. Na pripremnom ročištu održanom 24. svibnja 2024. godine stranke su navele da nije sporna činjenica da se dogodio štetni događaj no da je sporna dinamika nastanka nezgode, zastara, pasivna legitimacija, visina štete, uzročno-posljedična veza i odgovornost tuženika za štetu.

5. Podneskom od 7. lipnja 2024. godine društvo Croatia osiguranje d.d. Zagreb izjavilo je da ima pravni interes stupiti u predmetnu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika s obzirom da je u utuženom razdoblju s tuženikom imalo zaključeno osiguranje od izvanugovorne odgovornosti.

6. U podnesku od 31. srpnja 2024. godine tuženik je naveo da u vrijeme štetnog događaja nije provodio lovne aktivnosti i da se navodna divljač na cesti na kolniku nije našla zbog organiziranog i, po tuženiku, odobrenog lova. Prigovorio je da nastala oštećenja ne odgovaraju šteti uslijed naleta na divljač s obzirom na pozicije oštećenja. Osim toga da točno mjesto naleta na divljač nije moguće utvrditi jer da na mjestu štetnog događaja nisu pronađeni tragovi kočenja, a ni krvi divljači. Zbog toga da se ne radi o naletu na divljač. Podredno, da mjesto štetnog događaja ukazuje da se radi o području obuhvaćenom programom zaštite divljači Općine Kostrena kojim gospodari Općina Kostrena i koje je u središnjoj lovnoj evidenciji evidentirano s oznakom XXII/30-Općina Kostrena. Ustrajao je kod prigovora isključive odgovornosti osiguranika tužitelja koji da nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti.

7. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. studenoga 2024. godine prihvaćeno je sudjelovanje Croatia osiguranje d.d. Zagreb u parnici u svojstvu umješača na strani tuženika s obzirom da je utvrđeno postojanje pravnog interesa umješača da tuženik uspije u sporu s obzirom na zaključenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti (važeću u vrijeme štetnog događaja) prema ispravi na str. spisa 198, sve pozivom na odredbu čl. 206. st.1 ZPP-a. Tužitelj je ustrajao kod svih dokaznih prijedloga, a tuženik kod dokaznog prijedloga da se sasluša zakonski zastupnik tuženika te da se izvrši uvid u isprave dostavljene uz odgovor na tužbu.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka BD (str. spisa 232).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

10. Sporna je činjenica je li se u vrijeme štetnog događaja od 20. siječnja 2021. godine u kojem je sudjelovalo vozilo marke i tipa "Ford Focus" reg. oznake [registarska oznaka] dogodio udar u divljač (srnu).

11. Sporno je postoji li postoji li pasivna legitimacija tuženika s obzirom na činjenicu da je Općina Kostrena donijela program zaštite divljači za površinu izvan lovišta, prigovor da cesta nije lovište te osporavanje činjenice da bi se dogodio udar u divljač.

12. Sporno je postojanje odgovornosti tuženika i zbog prigovora da postoji krivnja i doprinos osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja.

13. Sporna je osnovanost visine tužbenog zahtjeva.

14. Sporna je okolnost je li zahtjev za isplatom u zastari te je li osnovan tuženikov prigovor prekluzije.

15. U postupku je utvrđeno da se štetni događaj dogodio dana 20. siječnja 2021. godine na odsjeku ceste Rijeka(D403)-Bakar(Ž5060) na km 7. + 500 m, oznaka i broj ceste D8 Općina Kostrena, a kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu postaje prometne policije Rijeka Klasa 211-04/21-O/500, Ur.br. 511-09-34/06-O-9-2/2021 (str. spisa 214-217)

16. Nadalje, utvrđeno je da je po polici kasko osiguranja br. 8314277550 (str. spisa 9 i 26), koja je važila u vrijeme štetnog događaja, tužitelj izvršio obvezu naknađivanja nastale štete sve prema potvrdi o izvršenom plaćanju iznosa od 38.111,43 kn dana 6. travnja 2021. godine (str. spisa 43), a vezano za tuženikov dopis vlasniku vozila Impuls leasing d.o.o. Zagreb- str. spisa 29-30 prema ispravi na str. spisa 42 i računu za popravak ovlaštenog servisa Ford servis Krainc str. spisa 40-41. Slijedom iznijetog, tužitelj je aktivno legitimiran potraživati naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja pozivom na odredbu čl. 963. st. 1 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) prema kojoj je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

17. Tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku budući da je iz potvrde Postaje prometne policije Rijeka Klasa 211-04/21-O/500, Ur.br. 511-09-34/06-O-9- 1/2021 od 22. siječnja 2021. godine (str. spisa 6-7) vidljivo da je o događaju izviješten predsjednik lovačkog društva Jelen, Čavle, JD koji da je izjavio da neće izlaziti na mjesto događaja i da članovi lovačkog društva u vrijeme štetnog događaja nisu imali lovačkih aktivnosti. Kako divljač na cesti, po stavu ovoga suda, predstavlja za sudionike u prometu opasnu stvar pozivom na odredbu čl. 1063. ZOO-a smatra se da šteta potječe od te stvari osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Kod toga nije sporna činjenica da predmetna dionica ceste prolazi uz granice lovišta kojim upravlja i gospodari tuženik., a kako to proizlazi iz ispisa granica lovišta na str. spia 44.

18. Okolnost da je Općina Kostrena donijela akt o proglašenju odnosno ustanovljenju površine izvan lovišta ne oslobađa tuženika od odgovornosti. Navedeno iz razloga što nema pouzdanog dokaza da bi se radilo o divljači koja se nalazi izvan granica lovišta tuženika.

19. Nije od odlučnog značaja tuženikov prigovor da cesta ne predstavlja lovište budući da navedena okolnost nije niti sporna, a niti utječe na ocjenu postojanja pasivne legitimacije. Zbog predmnijevane uzročnosti iz čl. 1063. ZOO-a sud zaključuje da je šteta nastala od divljači koja se nalazi unutar granica lovišta koje se nalazi uz predmetnu dionicu ceste. Nadalje, osporavanje uzročno-posljedične veze između udara u divljač i nastale štete sud je u postupku ocijenio neutemeljenim budući da je povjerio vjeru navodima iz iskaza svjedoka BD (str. spisa 232) koji je uvjerljivo iskazao da se toga dana vozio iz smjera Bakra prema Rijeci i da se uz rub ceste nalazi šuma s gusto posloženim stablima koja da su skoro pa neprohodna. Srna da mu je iskočila iz tog dijela šume na kolnik i da prije samog iskakanja on srnu nije uočio. U srnu da je udario prednjim desnim dijelom vozila, a da su od udara nastala oštećenja i bočno. Srna da nije pronađena u blizini nezgode. Kretao se brzinom od oko 50 km/h i da nije vozio brzo jer da se u blizini nalazi raskrižje na kojem je skretao. Nakon udara u srnu da je zvao policiju koja je izvršila očevid te izuzela dlake s vozila. Predsjednik lovačkog društva na mjesto nezgode da nije izlazio.

20. Tuženik kao lovoovlaštenik na lovištu koje graniči s cestom na kojoj se dogodio štetni događaj odgovoran je isto kao i vlasnik stvari u smislu odredbe čl. 1066. st.1 ZOO-a i to kao osoba kojoj je povjerena stvar budući da lovoovlaštenik u sklopu prava lova ima ovlast da na određenoj površini zemljišta i voda provodi radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova u smislu čl. 2. toč. 4 i 8 Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20, 127/24), a koje su srodne ovlastima iz odredbe čl. 1066. st.1 ZOO-a.

21. S obzirom na općeprihvaćeni stav sudske prakse prema kojem je divljač na cesti opasna stvar, za štetu prouzročenu na kolniku udarom u divljač odgovara tuženik po principu uzročnosti pozivom na odredbu čl. 1063. ZOO-a. Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Postojanje uzročno-posljedične veze između udara u divljač i nastale štete sud je temeljio na vjerodostojnom iskazu vozača saslušanog u svojstvu svjedoka BD (str. spisa 232).

22. Iz uvjerljivih navoda vozača BD proizlazi da nema temelja za zaključak da postoji doprinos ili isključiva krivnja vozača budući da nema dokaza da bi protiv vozača, po prijavi štetnog događaja, bile poduzimane prekršajne mjere. Osim toga, svjedok BD je izjavio da nije platio nikakvu kaznu niti mu je izdan prekršajni nalog (str. spisa 232).

23. Činjenica da se u vrijeme štetnog događaja nisu odvijale lovne aktivnosti ne oslobađa tuženika od odgovornosti budući da tuženik odgovara za štetu od divljači koja je izazvana na kolniku ceste prema odredbama koje uređuju obvezne odnose i onda kada se ne radi o lovnim aktivnostima. Okolnost da nisu pronađeni tragovi divljači (krv ili lešina), s obzirom na uvjerljiv navod vozača BD (str. spisa 232) da se nije kretao većom brzinom već da je vozio oko 50 km/h ukazuje na zaključak da divljač zbog udara nije pretrpjela teže posljedice. S obzirom da predstavnik tuženika nije bio prisutan na očevidu, a kako to proizlazi iz potvrde na str. spisa 6 i 7, kao i utvrđenja činjenice da se u vrijeme štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti, sud je smatrao suvišnim i nepotrebnim saslušanje zastupnika po zakonu tuženika. Tuženikovo osporavanje činjenice da bi se radilo o udaru u divljač ocijenjeno je neutemeljenim s obzirom da je sud iskaz svjedoka BD prihvatio kao vjerodostojan dokaz. Osim toga, iz zapisnika o očevidu od 21. siječnja 2021. godine (str. spisa 214-217) je vidljivo da su na oštećenim dijelovima vozila pronađene dlake životinjskog porijekla koje su, s obzirom na uvjerljive navode vozača BD da je srnu ugledao tek nakon udara u vozilo, pripisani utvrđenju da se radilo o udaru u divljač, a ne neku drugu životinju.

24. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva sud je utvrdio iz izvida štete br. 211103200224 (str. spisa 33) koji je izvršen povodom predmetnog štetnog događaja te pripadajućih fotografija na str. spisa 35-39 kao i računa br. 463-D3-1 (str. spisa 40- 41) iz kojeg je utvrđena podudarnost mjesta udara u divljač (prednja i bočna strana) kako je to opisao svjedok BD u svojem iskazu s radovima popravka. Tuženik svojim prigovorima nije doveo u pitanje vjerodostojnost dostavljenih isprava s obzirom na fotografiju stražnje strane vozila koja se nalazi na str. spisa 38 budući da je iz dostavljenog računa (str. spisa 40-41) vidljiv rad na prednjem svjetlu. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik dokazao okolnost isplate iznosa od 38.111,43 kn vlasniku predmetnog vozila Impuls leasing d.o.o., pravo na isplatu iznosa od 5.058,26 EUR ocijenjeno je osnovanim.

25. Slijedom iznijetih utvrđenja, valjalo je tužbeni zahtjev ocijeniti pravno osnovanim s obzirom na utvrđenu odgovornost tuženika, pozivom na odredbe čl. 1045. st. 3, 1063., 1064. i 1066. st. 1 ZOO-a u vezi s čl. 76. st. 2 Zakona o lovstvu. Stoga je valjalo primjenom čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), odlučiti kao u točki I. izreke. Odluka o zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 1086. ZOO-a i utvrđenju datuma ispunjenja obveza po ugovoru o o osiguranju prema ispravama na str. spisa 43.

26. Tuženikov prigovor prekluzije pozivom na odredbu čl. 82. Zakona o lovstvu sud je ocijenio neutemeljenim jer se ne radi o šteti iz čl. 78. st. 1 i 2 Zakona o lovstvu odnosno o šteti u lovištu već o šteti od divljači koja je nastala na kolniku ceste.

27. Također je ocijenjen neutemeljenim i istaknuti prigovor zastare budući da je osiguranik (Impuls Leasing d.o.o. kao vlasnik vozila) saznao za visinu štete trenutkom ispostavljanja računa br. 463-D3-1 odnosno dana 26. ožujka 2021. godine (str. spisa 40-41), a od toga dana do podnošenja tužbe 23. siječnja 2024. godine nije protekao subjektivni trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st.1 ZOO-a kao niti objektivni petogodišnji zastarni rok od dana kada je šteta nastala – čl. 230. st.2 ZOO-a, sve primjenom čl. 234. st. 6 ZOO-a.

28. Zbog razloga ekonomičnosti postupka valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za provođenjem očevida, prometnog i procjeniteljskog vještačenja i saslušanjem policijskih djelatnika budući da je tužitelj dostavljenim ispravama dokazao činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva pri čemu je iskaz saslušanog sudionika nezgode BD sud prihvatio kao vjerodostojan dokaz. Isto tako s obzirom na utvrđenu činjenicu plaćanja po predmetnoj polici prema dokazu na str. spisa 43 ocijenjeno je suvišnim i provođenjem financijskog vještačenja. Osim toga, daljnje provođenje predloženih dokaza, po stavu ovoga suda, ne bi pridonijelo pravilnijem utvrđenju činjeničnog stanja u ovom predmetu.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 151., 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelju su s obzirom na uspjeh u sporu priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 200,00 EUR (T.br. 7.1.), sastav podneska od 10. svibnja 2024. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 24. svibnja 2024. godine 100,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 21. studenoga 2024. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 175,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu 97,03 EUR i presudu 48,52 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i pripadajućoj Tarifi. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke. Preostalu razliku prema troškovniku na str. spisa 235 valjalo je ocijeniti neutemeljenom zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci, 23. prosinca 2024. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a). Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).