REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Stjepana Radića 10

Poslovni broj: P-2765/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu Igoru Berghausu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Lucije Šare, u pravnoj stvari tužiteljice VM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Josipu Bašiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupane po Mihovilu Graniću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 28. listopada 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice CM, odvjetničke vježbenice kod Josipa Bašića, odvjetnika u Zadru, 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, platiti tužiteljici VM iznos od 3.726,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,12 EUR od 1. rujna 2008. pa do isplate

- na iznos od 2,14 EUR od 4. listopada 2008. pa do isplate

- na iznos od 14,07 EUR od 7. studenog 2008. pa do isplate

- na iznos od 5,32 EUR od 6. prosinca 2008. pa do isplate

- na iznos od 15,03 EUR od 6. siječnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 16,35 EUR od 6. veljače 2009. pa do isplate

- na iznos od 17,02 EUR od 7. ožujka 2009. pa do isplate

- na iznos od 15,44 EUR od 8. travnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 15,21 EUR od 7. svibnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 12,74 EUR od 5. lipnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 10,56 EUR od 9. srpnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 11,32 EUR od 7. kolovoza 2009. pa do isplate

- na iznos od 12,93 EUR od 8. rujna 2009. pa do isplate

- na iznos od 14,99 EUR od 7. listopada 2009. pa do isplate

- na iznos od 14,07 EUR od 8. studenog 2009. pa do isplate

- na iznos od 16,17 EUR od 10. prosinca 2009. pa do isplate

- na iznos od 18,16 EUR od 8. siječnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 20,26 EUR od 9. veljače 2010. pa do isplate

- na iznos od 19,71 EUR od 6. ožujka 2010. pa do isplate

- na iznos od 23,24 EUR od 8. travnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 22,33 EUR od 7. svibnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 24,10 EUR od 13. lipnja0 2010. pa do isplate

- na iznos od 34,10 EUR od 8. srpnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 31,82 EUR od 7. kolovoza 2010. pa do isplate

- na iznos od 40,36 EUR od 9. rujna 2010. pa do isplate

- na iznos od 35,86 EUR od 8. listopada 2010. pa do isplate

- na iznos od 32,47 EUR od 14. studenog 2010. pa do isplate

- na iznos od 42,77 EUR od 9. prosinca 2010. pa do isplate

- na iznos od 49,13 EUR od 6. siječnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 44,52 EUR od 11. veljače 2011. pa do isplate

- na iznos od 45,19 EUR od 8. ožujka 2011. pa do isplate

- na iznos od 41,88 EUR od 7. travnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 42,90 EUR od 6. svibnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 54,17 EUR od 10. lipnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 55,76 EUR od 8. srpnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 68,23 EUR od 5. kolovoza 2011. pa do isplate

- na iznos od 63,70 EUR od 8. rujna 2011. pa do isplate

- na iznos od 56,64 EUR od 12. listopada 2011. pa do isplate

- na iznos od 56,46 EUR od 17. studenog 2011. pa do isplate

- na iznos od 55,69 EUR od 9. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 58,25 EUR od 11. siječnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 61,07 EUR od 8. veljače 2012. pa do isplate

- na iznos od 61,16 EUR od 8. ožujka 2012. pa do isplate

- na iznos od 59,38 EUR od 5. svibnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 60,10 EUR od 5. svibnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 61,16 EUR od 1. srpnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 60,02 EUR od 1. kolovoza 2012. pa do isplate

- na iznos od 60,12 EUR od 1. kolovoza 2012. pa do isplate

- na iznos od 59,07 EUR od 19. rujna 2012. pa do isplate

- na iznos od 57,12 EUR od 11. listopada 2012. pa do isplate

- na iznos od 59,49 EUR od 20. studenog 2012. pa do isplate

- na iznos od 60,35 EUR od 12. prosinca 2012. pa do isplate

- na iznos od 60,01 EUR od 10. siječnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 56,55 EUR od 14. ožujka 2013. pa do isplate

- na iznos od 58,95 EUR od 19. travnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 59,50 EUR od 8. svibnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 58,42 EUR od 6. lipnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 55,23 EUR od 7. kolovoza 2013. pa do isplate

- na iznos od 53,24 EUR od 8. kolovoza 2013. pa do isplate

- na iznos od 55,00 EUR od 8. kolovoza 2013. pa do isplate

- na iznos od 56,21 EUR od 29. kolovoza 2013. pa do isplate

- na iznos od 59,30 EUR od 5. listopada 2013. pa do isplate

- na iznos od 57,60 EUR od 9. studenog 2013. pa do isplate

- na iznos od 58,36 EUR od 7. prosinca 2013. pa do isplate

- na iznos od 58,99 EUR od 9. siječnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 60,18 EUR od 8. veljače 2014. pa do isplate

- na iznos od 1.028,40 EUR od 22. veljače 2014. pa do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, naknaditi tužiteljici VM troškove postupka u iznosu od 1.505,02 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s VOLKSBANKOM d.d. 29. srpnja 2008. sklopila ugovor o kreditu broj 218990, kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 15.836,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, dakle da je ugovorena valutna klauzula. Nadalje, da je ugovorom određeno da je kamatna stopa promjenjiva. Navodi da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014., poslovnom broja Pž-7129/2013 i na utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz presude od 14. lipnja 2018., poslovnog broja Pž-6632/17, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., poslovnog broja P-1401/12. S obzirom da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, tuženica je bez osnove stekla određeni iznos kojeg je dužna vratiti tužiteljici. Predlaže sudu naložiti tuženici plaćanje iznosa od 28.074,88 HRK, uvećanog za zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos te ističe zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Navodi da se utvrđenja iz parnice "Potrošač" ne mogu primijeniti na konkretni pravni slučaj, jer da je u tom postupku utvrđena tek apstraktna pravna zaštita pa da se mora dokazati jesu li utvrđenja iz spomenutih presuda primjenjiva u konkretnom predmetu. Navodi da tužiteljica ne obrazlaže zašto bi predmetne odredbe bile ništetne već tužbeni zahtjev temelji na spomenutim presudama. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ističe da je važećim materijalnim pravom predviđena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope. Tužiteljica da nije dokazala da se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. Ističe da je odredba o valutnoj klauzuli, kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, jasna, lako uočljiva i razumljiva, što da je vidljivo samim pregledom ugovora o kreditu, pa da ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev potražujući naknadu troškova ovog postupka.

3. Tužiteljica tijekom postupka podneskom od 27. prosinca 2021. uređuje tužbeni zahtjev na način da prezime tužiteljice označava kao VM te adresu kao [adresa], dok na ročištu održanom 28. listopada 2024. tuženicu označava kao VMF., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

4. Međutim, rješenjem ovog suda od 25. studenog 2024. poslovnog broja P- 1546/2019, određen je prekid postupka jer je tuženica VMF. brisan iz sudskog registra jer je pripojen društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo. Istim rješenjem je pravni sljednik tuženice pozvan preuzeti postupak, a koji postupak je po pravomoćnosti navedenog rješenja nastavljen pod novim poslovnim brojem P-2765/2024.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem informativnog otplatnog plana po kreditu (list 7 spisa), prometne kartice po kreditu (list 8 do 11 spisa), ugovora o kreditu broj 218990 (list 12 do 19 spisa), ponudu za vozilo PETE BRZINE d.o.o. (list 20 spisa), izračun preplaćenih iznosa u kreditu iz travnja 2019. (list 22 do 26 spisa), obavijesti o promjeni anuiteta od 14. kolovoza 2009. (list 76 spisa), izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petru Bajlu, dipl. oec., stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo (list 127 do 137 spisa) te saslušanjem tužiteljice na ročištu održanom 28. listopada 2024. Sud nije izvodio druge dokaze jer je na temelju izvedenih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Nije sporno da je tužiteljica s pravnim prednikom tuženice VOLKSBANK d.d. sklopila predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa kako je navedeno u tužbi.

8. Međutim, među strankama je sporno jesu li odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne te ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenih iznosa te u kojem iznosu. Također, sporno je je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

9. Tužiteljica tijekom saslušanja navodi da je predmetni ugovor o kreditu sklopila radi kupovine automobila. Navodi da nije bila u banci već su joj u auto kući Peta brzina ponudili sklapanje ugovora s pravnim prednikom tuženice. Pitala je za kredite u drugoj valuti, primjerice u HRK ili EUR, međutim u auto kući su joj odgovorili da je sposobna sklopiti ugovor o kreditu samo u CHF. Takav kredit s promjenjivom kamatnom stopom joj je predstavljen kao najpovoljniji i kao da nema mogućnosti da će mjesečni iznos porasti. Navodi da nije mogla utjecati na sadržaj bilo koje odredbe ugovora jer je on već bio pripremljen i mogla ga je samo potpisati i preuzeti automobil.

10. Sud je prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari u potpunosti prihvatio utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014., poslovnog broja Pž-7129/2013, te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., poslovnog broja Pž-6632/17.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014., poslovnog broja Pž-7129/2013, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., poslovnog broja P-1401/12, donesena povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, u dijelu u kojem je utvrđeno da je, među ostalim bankama, i pravni prednik tuženice, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom pravnog prednika tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate , a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. postupila suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom od 9. travnja 2015., poslovnog broja Revt-249/2014, odbio reviziju tuženika protiv ovog dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014., poslovnog broja Pž-7129/2013.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., poslovnog broja Pž-6632/17, je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., poslovnog broja P-1401/12, donesena povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač – Hrvatskog saveza udruga za zaštiti potrošača protiv više banaka, u dijelu u kojem je utvrđeno da je, među ostalim bankama, i pravni prednik tuženice, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora pravni prednik tuženice kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica u razdoblju postupila suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom od 3. rujna 2019., poslovnog broja Rev-2221/18, prihvatio navedeno pravno shvaćanje i potvrdio citiranu presudu.

13. Odredbom članka 502.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je člankom 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Prema odredbama članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014), odluke suda donesene u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ovaj sud u predmetnom postupku.

15. Predmetni ugovor, dakle, sadržava odredbu kojom je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica te odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva. Iz saslušanja tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao iskrenog i životno logičnog, proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru. Nadalje, ocjenom navoda tužiteljice utvrđeno je da banka tijekom pregovora o sklapanju ugovora, kao niti tijekom zaključenja ugovora, nije u cijelosti informirala tužiteljicu o značenju i rizicima odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te da nije bilo pojedinačnog pregovaranja o sadržaju odredbi ugovora o kreditu, što je izazvalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Opisanim postupanjem tuženica je postupila protivno načelu savjesnosti i poštenja i tako povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, u ovom slučaju tužiteljice.

16. Dakle, odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi su ništetne i nepoštene.

17. Člankom 323. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, dok je člankom 324. stavkom 1. ZOO propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

18. Nadalje, člankom 1111. stavkom 1. ZOO određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a stavkom 3. istog članka da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

19. Stoga je tuženica dužna vratiti tužiteljici ono što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

20. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Petru Bajlu, dipl. oec., stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je kredit isplaćen 31. srpnja 2008. te da je tečaj CHF na dan isplate kredita iznosio 4,427965 HRK. Početno ugovorena kamatna stopa je iznosila 6,10% godišnje. Rok otplate je ugovoren na 7 godina s 84 mjesečna anuiteta. Vještak je mišljenja da je tuženica tužiteljici od početka do kraja otplate kredita uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF po osnovi više plaćenih anuiteta preplatila ukupan iznos od 28.077,47 HRK, odnosno 3.726,52 EUR, od čega se iznos od 1.793,10 HRK/237,99 EUR odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope, a iznos od 26.284,37 HRK/3.488,54 EUR odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja CHF. Pri izračunu je korišten tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK.

21. Imajući u vidu da stranke nisu imale primjedbi na izrađeni nalaz i mišljenje vještaka, sud ga je ocijenio pouzdanim i izrađenim u skladu s pravilima struke te ga prihvatio kao točnog.

22. Slijedom svega navedenoga, a s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne i nepoštene, primijenivši opisana pravna shvaćanja i izložene zakonske odredbe na činjenična utvrđenja iz postupka, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. O zateznim kamatama odlučeno je na temelju članka 1115. ZOO prema kojem kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je u predmetnom slučaju do tuženičinog stjecanja bez osnove došlo zbog ništetnih odredbi ugovora, pa je tuženica kao takva nepošten stjecatelj, to je ista tužiteljici dužna platiti zatezne kamate na svaki pojedini iznos počevši od sljedećeg dana od dana stjecanja, odnosno datuma uplate tužiteljice tuženici, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude. O stopi zateznih kamata odlučeno je u skladu s člankom 29. ZOO.

24. U odnosu na tuženičin prigovor zastare, valja reći da isti nije osnovan iz sljedećih razloga. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovnog broja Rev-2245/17 od 20. veljače 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO (članka 104. stavka 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u predmetu poslovnog broja Pž-7129/2013 donio odluku 13. lipnja 2014., a u predmetu poslovnog broja Pž-6632/2017 14. lipnja 2018., kojim odlukama je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene kako je to ranije opisano, te kako je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2019., dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih dijelova presude, prigovor zastare tuženice je odbijen.

25. O troškovima postupka odlučeno je imajući u vidu odredbu članka 154. stavka 1. ZPP prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tako je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova koje je imala za sastav tužbe i podneska od 30. lipnja 2020., za svako po 100 bodova, te za pristup ročištima održanim 8. srpnja 2020. i 28. listopada 2024., za svako po 100 bodova. Navedeno sveukupno čini 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, iznosi 1.000,00 EUR, sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Nadalje tužiteljici je priznat trošak izrade nalaza i mišljenja vještaka Petra Bajla u iznosu od 408,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u traženom iznosu od 97,02 EUR. Stoga je točkom II. izreke tuženici naloženo tužiteljici platiti iznos od 1.505,02 EUR na ime troškova postupka.

26. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Benkovac, 23. prosinca 2024.

Sudska savjetnica

Sudac

Lucija Šare

Igor Berghaus

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužiteljici po pun.,

2. tuženici po pun.