REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-5005/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Krunoslav Vuljak, odvjetnik u Koprivnici, Zrinski trg 11, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Koprivnici, Koprivnica, Ulica Matije Gupca 2, OIB: 07204198223, radi naknade za oduzetu imovinu, 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21- 01/230, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 18. srpnja 2023. i djelomičnog rješenja Koprivničko-križevačke županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinska prava, KLASA: UP/I-943-01/20-01/10, URBROJ: 2137/01-08/06-21-8 od 10. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/230, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 18. srpnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv djelomičnog rješenja Koprivničko-križevačke županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinska prava, KLASA: UP/I-943-01/20-01/10, URBROJ: 2137/01-08/06-21-8 od 10. svibnja 2021., kojim je u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na razliku naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište u k. o. [katastarska općina] u iznosu od 486.589,58 kuna u obliku drugog zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Točkom II. odlučeno je da će se naknadno donijeti odluka o naknadi za površinu poljoprivrednog zemljišta od 98 m[2] koje je nastalo kao razlika između površine utvrđene pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-943-01/97-01/167, URBROJ: 2137-03-04-14 od 1. srpnja 2004. i površine koja je dana u vidu zamjenskog poljoprivrednog zemljišta na temelju sklopljene nagodbe od 26. ožujka 2021. Točkom III. odlučeno je o troškovima postupka.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi pogrešnu primjenu Odluke Vlade od 10. travnja 2003., naglašavajući da pravo na naknadu postoji i kada je dano zemljište manje vrijednosti, nepoštivanje procjene ovlaštenog sudskog vještaka i ignoriranje dijelova nagodbe kojima je jasno definirano da predmetni zahtjev nije bio obuhvaćen nagodbom. Predlaže poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu smatra da su osporena rješenja zakonita, obrazložena i procesno osnovana. Ističu da Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine predviđa naknadu za oduzeto poljoprivredno zemljište u obliku zamjenskog zemljišta ili obveznica Republike Hrvatske, ali ne u novcu. Navodi da je tužiteljica sklopila nagodbu kojom je za oduzete nekretnine primila zamjensko zemljište prema vlastitom prijedlogu, čime je obeštećena. Pitanje preostalog dijela zemljišta od 98 m², za koje nije primila zamjensko zemljište, bit će riješeno naknadno. Predlaže odbiti tužbu.

5. Podneskom od 23. travnja 2024. tužiteljica se u bitnom očitovala na odgovore na tužbu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenje utvrđeno je:

- da je pravomoćnim djelomičnim rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-943-01/97-01/167, URBROJ: 2137-03-04-14 od **.**.2004. FE utvrđeno pravo na naknadu za oduzeto poljoprivredno zemljište u k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 4 ha 15 a 73 m[2] ;

- da su 26. ožujka 2021. tužiteljica i Republika Hrvatska sklopili nagodbu koja je potom provedena u zemljišnim knjigama;

- da je sklopljenom nagodbom tužiteljici za oduzeto poljoprivredno zemljište dano u vlasništvo zamjensko zemljište u vlasništvu države na području k. o. [katastarska općina] u površini od 4 ha 14 a 75 m[2] ;

- da je zaključenom nagodbom ostala razlika u površini od 98 m[2] poljoprivrednog zemljišta za koje je pravomoćnom odlukom utvrđeno pravo na naknadu, a za koju nije dodijeljeno drugo zamjensko zemljište i koju ovlaštenica potražuje;

- da tužiteljica potražuje iznos od 486.589,58 kuna na ime razlike vrijednosti zemljišta koje je oduzeto i vrijednosti zamjenskog zemljišta koje joj je dano na temelju nagodbe.

9. Prvostupanjsko tijelo je odbilo tužiteljičin zahtjev priznavanja prava na dodatnu naknadu u iznosu od 486.589,58 kuna na ime razlike vrijednosti oduzetog zemljišta i vrijednosti zamjenskog zemljišta koje joj je dano na temelju nagodbe, dok je određeno da će se pitanje naknade za preostali dio od 98 m² poljoprivrednog zemljišta riješiti naknadno.

10. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da tuženik naglašava da je svrha i cilj Zakona o naknadi ispravljanje ili barem ublažavanje nepravdi prema vlasnicima imovine učinjene od strane jugoslavenskih komunističkih vlasti polazeći od toga da Republika Hrvatska nema gospodarske moći da naknadi sve štetne posljedice oduzimanja imovine. Upravo iz tog razloga Zakon o naknadi niti u jednoj svojoj odredbi ne predviđa isplatu ili utvrđivanje naknade prema tržišnoj vrijednosti oduzetih nekretnina, već se naknada utvrđuje prema već razrađenoj metodologiji. Ističe da nije sklopljena nagodba o zamjenskom poljoprivrednom zemljištu ovlaštenici naknade bi se naknada utvrdila u obveznicama Republike Hrvatske primjenom Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta (Narodne novine, broj 18/04.).

11. U konkretnom je slučaju tužiteljica stekla pravo na naknadu za oduzeto poljoprivredno zemljište ukupne površine 4 ha 15 a 73 m², koje je priznato djelomičnim rješenjem iz 2004. godine, a nagodbom iz 2021. godine tužiteljici je dodijeljeno zamjensko poljoprivredno zemljište ukupne površine 4 ha 14 a 75 m², dok je preostala razlika od 98 m² ostala neriješena. Pitanje naknade za preostali dio od 98 m² poljoprivrednog zemljišta riješit će se naknadno. Međutim, tužiteljica smatra da uz to ima pravo i na razliku između tržišne vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta i tržišne vrijednosti danog zamjenskog poljoprivrednog zemljišta.

12. Prema odredbi članka 20. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje Zakona o naknadi) prijašnjem vlasniku daje se u vlasništvo poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište koje je oduzeto na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona.

12.2. Prema odredbi stavka 3. citiranog članka Zakona o naknadi, ako su poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište, sukladno članku 52. do 55. ovoga Zakona, izuzeti od davanja u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u vrijednosnim papirima, utvrđeno ovim zakonom.

13. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o davanju generalnog ovlaštenja općinskim državnim odvjetništvima, KLASA: 943-01/03-01/02, URBROJ: 5030109- 03-3 od 10. travnja 2003. omogućeno u slučaju kada se poljoprivredno zemljište ne može vratiti, prijašnjem vlasniku dati zamjensko poljoprivredno zemljište, ako to prijašnji vlasnik želi i traži.

14.1. Prema odredbi članka 59. stavka 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 39/13. i 48/15.) u slučajevima kada temeljem Zakona o naknadi ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište nije moguće vratiti u vlasništvo poljoprivredno zemljište koje im je oduzeto, Agencija je ovlaštena za pronalaženje zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

14.2. Prema odredbi članka 59. stavka 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Vlada Republike Hrvatske uredbom će propisati kriterije za dodjelu zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države iz stavka 5. ovoga članka.

14.3. Na temelju te odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu donesena je Uredba o kriterijima za dodjelu zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, brom 93/15. i 70/16.).

15. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 20/18.) produžena je primjena te Uredbe. Međutim, ta je Uredba prestala važiti stupanjem na snagu Uredbe o prestanku važenja Uredbe o kriterijima za dodjelu zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 106/19.).

16. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 20/18., 115/18., 98/19. i 57/22.) predviđeni su postupci za pronalaženje zamjenskog poljoprivrednog zemljišta temeljem Zakona o naknadi u slučajevima kada ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište nije moguće vratiti u vlasništvo poljoprivredno zemljište koje im je oduzeto.

17. Smisao navedenih akata je omogućiti sklapanje nagodbi, kojima se ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište koje nije moguće vratiti u vlasništvo daje u vlasništvo drugo poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske. Pritom se ne radi o zamjeni nekretnina, već davanju u vlasništvu nekretnine za tražbinu naknade za oduzetu imovinu s obzirom da su prijašnji vlasnici na temelju zakona i pravnih akata donesenih za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine izgubili vlasništvo oduzetih nekretnina. Ako se ne sklopi nagodba kojom se na ime naknade prijašnjem vlasniku daje poljoprivredno zemljište, prijašnji vlasnik primjenom odredaba Zakona o naknadi ima pravo na naknadu za poljoprivredno zemljište u obveznicama Republike Hrvatske.

18. Zakonom o naknadi nisu propisana ni mjerila za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta (šuma i šumskog zemljišta), kao ni visina same naknade. Člankom 63. Zakona o naknadi propisano je da će mjerila za utvrđivanje vrijednosti oduzete imovine utvrditi ministar. Na temelju Zakona o naknadi donesen je Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta (Narodne novine, broj 18/04.). Pravilnik ne predviđa mogućnost naknade u visini tržišne vrijednosti oduzetih nekretnina. Zakon o naknadi ne propisuje druge oblike naknade za oduzetu imovinu, ali predviđa mogućnost sklapanja nagodbe. Pravo na naknadu za oduzeto poljoprivredno zemljište, šumu ili šumsko zemljište ne uključuje i pravo na određeni iznos naknade. Takva jamstva ne sadrži ni Ustav Republike Hrvatske ni Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.).

19. Nijedna od tranzicijskih zemalja u kojima se pravno regulira i provodi denacionalizacija (u najširem smislu) nema ekonomske moći da u naravi vrati svu oduzetu imovinu (kad bi to pravno i praktički i bilo moguće) da nadoknadi sve štetne posljedice oduzimanja. Zbog toga se u svim nacionalnim zakonima o denacionalizaciji pojavljuju ista ograničenja (u različitim inačicama i stupnjevima), posebice glede kruga ovlaštenika, imovine koja se naknađuje ili vraća i opsega naknade. U svim se zakonima (pa tako i u Zakonu u naknadi) polazi od temeljne postavke da se ispravljanjem starih nepravdi ne smiju činiti nove, teže nepravde. Sve načelne odredbe Zakona rezultat su kompromisa i sučeljavanja suprotstavljenih prava i interesa prijašnjih vlasnika, nositelja prava koja su stečena na oduzetoj imovini i gospodarskih i drugih interesa države i društva. Zbog toga - a posebice imajući u vidu redovito značajni vremenski odmak od trenutka oduzimanja imovine - ne može biti apsolutne pravednosti i jednakosti među subjektima koji su ovlaštenici naknađivanja, odnosno vraćanja imovine (Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-673/1996 i dr. 21. travnja 1999., Narodne novine, broj 39/99. i 42/99. – ispravak, u predmetu ocjene suglasnosti s Ustavom Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, Narodne novine broj 92/96.).

20. U odnosu na navod da je osporavanim rješenjima povrijeđeno ustavno pravo kojim se jamči pravo vlasništva iz članka 48. Ustava, Ustavni sud je odluci broj:

U-I-673/96 i dr. od 29. travnja 1999., između ostalog, izrazio pravno shvaćanje da su prijašnji vlasnici na temelju zakona i pravnih akata donesenih za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine izgubili vlasništvo, odnosno druga imovinska prava, pa ta prava - više ne postoje - nisu niti povrijeđena donošenjem Zakona o naknadi. Stoga je bez osnove pozivanje na ustavna prava koja se temelje na stavku 1. članka 48. Ustava (odluka Ustavnog suda, broj: U-III-1219/2007 od 3. studenoga 2010.).

21. Kako Republika Hrvatska nema obvezu naknaditi tržišnu vrijednost nekretnina oduzetih za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, tako tužiteljica očito nema pravo na razliku između tržišne vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta i tržišne vrijednosti danog zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u slučaju kada vrijednost zamjenskog zemljišta ne odgovara vrijednosti oduzetog zemljišta.

22. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da su rješenja zakonita.

23. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 23. prosinca 2024.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Krunoslav Vuljak, Koprivnica, Zrinski trg 11

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Županijsko državno odvjetništvo u Koprivnici, [adresa] Koprivnica, Ulica Matije Gupca 2

4. U spis