REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2216/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Grada Visa, Trg 30. svibnja 1992. broj 2, OIB 76486299480, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženih pod 1 IJIF iz [adresa], Peplow Hall, Peplow Market Drayton, Shropshire TF9 3JP, OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 2 Newborough d.o.o. Vis, Vladimira Nazora 45, OIB 41588493765, koje zastupa punomoćnik Mislav Polić, odvjetnik u Splitu, radi zaštite od uznemiravanja i isplate

, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. listopada 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Anite Marasović, odvjetnice u Splitu i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave dana 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da uklone izvor opasnosti na način da eliminiraju prodor vlage te da se skine postojeća kamena obloga, kao i cijeli stari završni kameni parapet terase na koji je ugrađena metalna ograda, da se postavi novi sloj hidroizolacije i to na način da ova izolacija bude neprekinuta preko cijele površine ravne terase i to obavezno do vanjskog ruba obodnih zidova, odnosno do pročelja obodnih zidova, da se skine kamen postavljen na kameni zid susjedne zgrade, uz vanjsko stubište, da se očisti autohtona površina kamenog zida, te da se ista fugira i impregnira vodootpornim premazom, da se izvisi zapunjavanje fuga vanjskog kamenog stubišta, te spoja stubišta sa zidovima trajno elastičnim kitom, te da se izvrši impregnacija kamenog stubišta vodootpornim premazom na terasi i skalama koji se nalaze na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u ulici Vladimira Nazora 61, vlasništvo tuženika, sve u roku od 30 dana, te se ovlašćuje tužitelja da o trošku tuženika izvede navedene radove ako isti to ne učinu sami u navedenom roku.

II Nalaže se tuženicima da solidarno u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužitelju iznos od 75.000,00 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena. III Nalaže se tuženicima da solidarno u roku 15 dana i po prijetnjom ovrhe podmiri tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Nalaže se tužitelju, u roku 15 dana, naknaditi tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 8.538,21 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 16. siječnja 2019. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi zaštite od uznemiravanja, odnosno otklanjanja posljedica prodora vlage na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 6284, KO [katastarska općina]. Navodi kako je vlasnik poslovnog prostora, odnosno trgovine površine 39,8 m2 koja se nalazi u prizemlju zgrade položene na označenoj katastarskoj čestici, dok je tuženik pod 1 upisan kao vlasnik prve etaže, odnosno dvoetažnog stana ukupne površine 164 m2 zajedno s "ulaznom terasom" od 17,2 m2 i etaže potkrovlja površine 56,40 m2, sve na istoj katastarskoj čestici. Dodaje kako je tuženik pod 1 vlasnik kamenom popločane terase ispod koje se nalazi njegov poslovni prostor u koji zbog vlage, koja prodire sa tuženikove terase i stubišta, nastaje znatna šteta. Nadalje navodi kako je pred ovim sudom proveden izvanparnični postupak radi osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-661/16 u kojem je provedeno vještačenje uzroka prodora vlage i oštećenja plafona poslovnog prostora tužitelja, a sudski vještak smatra kako bi se u cilju sanacije trebali izvesti radovi skidanja postojeće kamene obloge i cijelog starog kamenog parapeta terase na koji je ugrađena metalna ograda, postavljanja novog sloja hidro izolacije preko čitave površine terase, skidanje kamena postavljenog na kamenom zidu susjedne zgrade uz čišćenje postojeće površine kamenog zida, njezino fugiranje i impregniranje vodootpornim premazom, zapunjavanje fuga vanjskog kamenog stubišta i njegovog spoja sa zidovima te impregnacija tog stubišta vodootpornim premazom.

2. Podneskom od 24. svibnja 2019. tužitelj je uz postojeći dodao i tužbeni postavljen radi isplate iznosa od 75.000,00 kn, bez posebnog obrazloženja osnove takve preinake, a sve na način koji je praktički istovjetan točki I izreke ove presude.

3. U svom odgovoru od 23. rujna 2021. tuženici su prigovorili stvarnoj nadležnosti ovog suda, promašenoj pasivnoj legitimaciji tuženika pod 2, istakli prigovor zastare i osporili tužbu kao neosnovanu. U bitnom obrazlažu kako su tužitelj i tuženik pod 1 vlasnici posebnih dijelova nekretnine, ali i suvlasnici njezinih zajedničkih dijelova. Ukazuju kako je pravi razlog vlaženja manjak kvalitete radova prilikom izgradnje građevine, odnosno materijala koji su bili dostupni i koristili se u to vrijeme, poput morskog žala pa i morske vode, što je i dovelo do erozije metala u betonskoj strukturi. Dodaju kako nalaz sudskog vještaka iz izvanparničnog postupka ne daje nedvojbene odgovore na pitanje uzročno–posljedične veze, stoga se ne može sa sigurnošću govoriti o stvarnom uzroku vlaženja.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 13. srpnja 2016., elaborata etažiranja zgrade od 17. siječnja 2003., spisa radi osiguranja dokaza R1-661/16, izvadaka iz Registra Trgovačkog suda u Splitu od 8. i 13. listopada 2021., Kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 2003., obavijesti društva Bilanca MM07 d.o.o. Vis od 13. prosinca 2021. s priloženim računima i fotografijama, Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. srpnja 2014. i 27. rujna 2021.,tužiteljeve kartice partnera po nivou i naknadi od 7. prosinca 2021., očevidom održanim na licu mjesta 29. kolovoza 2023. uz sudjelovanje sudske vještakinje za graditeljstvo IJ te pregledom njezinog vještva od 31. listopada 2023. i očitovanja od 3. siječnja i 12. lipnja 2024., te usmenog očitovanja, odnosno dopune vještva od 26. lipnja 2024., saslušanjem svjedoka TJ, ZJ i ŽJ te tuženika kao pranične stranke.

5. Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu troška.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje stvarne nadležnosti suda, pasivne legitimacije tuženika pod 2 te osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

9. Uzimajući u obzir prigovor stvarne nenadležnosti, za navesti je kako prema odredbi iz čl. 34. st. 2. ZPP općinski sudovi sude u prvom stupnju u svim sporovima koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova, a prema odredbi iz čl. 34.b st. 1. toč. 1. ZPP trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, odnosno u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću. U ovom slučaju parnica se vodi između pravnih osoba, tužitelja i tuženika pod 2, ali i fizičke osobe tuženika pod 1, a spor nije u vezi s njihovom djelatnošću, stoga se prigovor tuženika drži neutemeljenim.

10. Tužitelj se u tijeku postupka poziva na odredbu iz čl. 110. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) prema kojoj su vlasnici nekretnina koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzorke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da se te imisije onemoguće.

11. Pregledom vlasničkih listova od 13. srpnja 2016. i 8. listopada 2021. razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 6284, KO [katastarska općina], oznake Magaza i dvor površine 144 m2, upisana kao etažno vlasništvo (E-1), radionica površine 82,7 m2 u prizemlju zgrade, etažno vlasništvo (E-2) cisterna površine 14,8 m2 u prizemlju zgrade, etažno vlasništvo (E-3), terasa površine 58,8 m2 i prvi kat zgrade te etažno vlasništvo (E-4) prva etaža površine 90,8 m2 (dvoetažni stan ukupne površine 164 m2) zajedno s prostorom nazvanim "ulazna terasa" od 17,2 m2 i prostora stana na etaži potkrovlja površine 56,4 m2, sve na ime tuženika pod 1 IJIF, dok je etažno vlasništvo (E-6) prodavaonica površine 39,8 m2 u prizemlju zgrade na ime tužitelja Grada Visa.

12. Pregledom Kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 2003. razvidno je kako su njegovi sudionici Grad Vis, kao prodavatelj i TJIF, kao kupac, suglasno utvrdili kako je tuženik pod 1 kupio pravo vlasništva prve etaže nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] od upisanih suvlasnika I i VJ te stupio u isključivi posjed tog dijela nekretnine, kako je u cilju rješavanja zemljišnoknjižnog stanja naručio izradu Elaborata etažiranja zgrade koji je 17. siječnja 2003. izradila sudska vještakinja IJ, kako je tim elaboratom utvrđeno da se prizemlje kuće sastoji od prostorija "radionice" i "cisterne" te "spremišta" i "prodavaonice". Ovim pravnim poslom tužitelj je, nakon raspisanog javnog natječaja od 31. siječnja 2003. i provedenog javnog nadmetanja, prodao tuženiku pod 1 dijelove nekretnine položene u prizemlju i to "radionice" i prostora pod nazivom „terasa“ položenog na prvom katu iznad "spremišta" i "prodavaonice", a kupac se odrekao prava nadogradnje na terasi iznad prostorija "spremišta" i "prodavaonice", koje ostaju u vlasništvu prodavatelja.

13. Pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. srpnja 2014. i 27. rujna 2021. razvidno je kako je Grad Vis dao društvu Bilanca MM07 d.o.o. Vis u zakup poslovni prostor u Visu, Vladimira Nazora 59, koji se sastoji od dvije prostorije i sanitarnog čvora položenih u prizemlju zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina].

14. Pregledom izvanparničnog spisa broj R1-661/2016 razvidno je kako je po prijedlogu Grada Visa, a u odnosu na ovdje tuženike pod 1 i 2 kao protustranke, proveden postupak radi osiguranja dokaza građevinskim vještačenjem u cilju utvrđenja uzroka nastanka štete na gore označenom poslovnom prostoru. Nakon pregleda nekretnine, sudski vještak za graditeljstvo Josip Šitum utvrdio je kako su vidljivi tragovi vlage uglavnom po obodnim zidovima i ispod kamenog stubišta, a mišljenja je da do prodora vlage dolazi iz razloga što hidro izolacija uopće nije izvedena, što nije izvedena po cijeloj površini terase, odnosno što nije kvalitetno izvedena. S tim u vezi zaključuje kako bi se u cilju sanacije trebali izvesti radovi skidanja postojeće kamene obloge i cijelog starog kamenog parapeta terase na koji je ugrađena metalna ograda, postavljanja novog sloja hidro izolacije preko čitave površine terase, skidanje kamena postavljenog na kamenom zidu susjedne zgrade uz čišćenje postojeće površine kamenog zida, njezino fugiranje i impregniranje vodootpornim premazom, zapunjavanje fuga vanjskog kamenog stubišta i njegovog spoja sa zidovima te impregnacija tog stubišta vodootpornim premazom.

15. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 29. kolovoza 2023. uz sudjelovanje sudske vještakinje za graditeljstvo IJ tužitelj je kao predmet spora pokazao poslovni prostor položen u gradu Visu, Vladimira Nazora 59, do kojeg se može pristupiti iz označene ulice kroz vrata u južnoj fasadi i kroz vrata s istočne strane. Ova nekretnina sastoji se od više fizički nepregrađenih prostorija, odnosno od prostora trgovine poljoprivrednih proizvoda i suvenira, uredsko-skladišnog dijela te zahoda. Prilikom pregleda utvrđen je niz vidljivih mrlja od vlage koje su u najvećoj mjeri zatečene na sjevernom zidu prostora, a ostatci vlage zatiču se i na pojedinim dijelovima plafona, osim prodajnog dijela u kojem nema takvih vlaženja, ali se na dijelu plafona vidi otpala žbuka, a i nešto neravnina. Također je utvrđeno kako se na površinama vlage vidi i plastična mrežica. Površina predmetnog prostora u cijelosti je natkrivena ravnom armirano betonskom pločom, odnosno terasom popločanom kamenom na kojoj se zatiče vrtna garnitura tuženika pod 1, vaze s nešto ukrasnog bilja i druge stvari. Uz sjevernu fasadu prostora protežu se u smjeru istok- zapad stare kamene stube kojima se kroz vrata s istočne strane pristupa na terasu i u kuću ovdje tuženika pod 1. Njegov stambeni prostor fizički je odvojen opisanim pristupnim stubištem, a nije pregledan, jer nije bio dostupan niti je predmet spora.

16. Sudska vještakinja za graditeljstvo IJ u svom je vještvu od 31. listopada 2023. utvrdila kako su kuće stranaka izgrađene u nizu, a između njih vanjsko kameno stubište kojim se prolazi od ulice do prvog kata i s kojeg se ulazi s jedne strane na krovnu terasu prizemnice, a s druge strane na prvi kat kuće tuženika, koja je katnosti prizemlje i 2 kata s dvostrešnim krovom, dok je kuća tužitelja katnosti prizemlje i prohodna krovna terasa. Dodaje kako je kuća tuženika, za razliku od kuće tužitelja, renovirana i dobro održavana. Nadalje utvrđuje kako se u prizemnom objektu nalaze poslovni prostor-trgovina s južne strane objekta, uredsko-skladišni prostor u kojeg se ulazi iz trgovine i kroz ulaz s istočne strane objekta te kuhinja položena uz vanjsko stubište s posebnim ulazom s istočne strane objekta. U prostoru trgovine koji je bio renoviran nema tragova vlage osim što je na jednom mjestu na stropu otpala žbuka, u kuhinji čiji su zidovi obloženi keramičkim pločicama do visine 235 cm vidljivi su tragovi vlage iznad pločica na zidu položenom uz vanjsko stubište, a u uredsko- skladišnom prostoru vidljivi su tragovi vlage i to otpadanje boje i žbuke na zidu zahoda koji se nalazi uz stubište. Uz taj zid je korisnik poslovnog prostora ispod stropa postavio posudu od pleksiglasa iz koje se cijevima odvodi voda u dvije boce na podu, kako se ne bi razlijevala po prostoru. Nosivi zidovi prizemnice izvedeni su od kamenih blokova povezanih cementnom žbukom, a krovna terasa je armirano-betonska konstrukcija iznad koje su postavljene kamene ploče oivičene niskim parapetnim kamenim obrubom. Vidljive su brojne pukotine na fugama između parapetnog obruba i kamenih ploča terase. S istočne strane terase postavljena je kamena rigalica za odvod padalina, a ispod ruba terase na istočnom zidu vidljivi su tragovi izlijevanja vode s terase mimo rigalice. Na južnom pročelju prizemnice vidljive su duboke pukotine u fugama između kamenih blokova, kao i veliki bokori kapara koji rastu iz fuga na kamenom zidu. U skladu s iznesenim mišljenja je kako je uzrok prodora vlage u poslovni prostor slijevanje vode niz stubište na sjeverni zid prizemnice koji nije izoliran, oštećena ili neizvedena hidroizolacija terase te neadekvatno izveden pad terase, zbog čega dolazi do prelijevanja vode na više mjesta mimo rigalice i slijevanja na obodne zidove te prodiranja kroz pukotine u fugama obodnih zidova.

17. Dana 3. siječnja i 12. lipnja 2024. zaprimljena su očitovanja vještakinje na primjedbe tužitelja u kojima odgovara kako mali otpali dio žbuke u prodajnom prostoru može biti prouzročen prodorom vode, a i loše izvedenim radovima žbukanja stropa. Dodaje kako je prodajni prostor bolje održavan i zračen od uredsko-skladišnog prostora, koji nije nikako održavan, a nema ni mogućnost provjetravanja i pored toga je zakrčen raznim prodajnim materijalima i spisima. Smatra kako bi problem vlaženja bio manji da je zid uz vanjsko stubište hidroizoliran, a ukoliko je bio hidroizoliran u tijeku uređenja terase, trebalo bi obnoviti hidroizolaciju. Uzima u obzir i pukotine na fasadi držeći kako svakako doprinose vlaženju unutarnjeg prostora i dodaje kako uredsko- skladišni prostor nema izvedenu ventilaciju, tako da je jedini ulaz zraka moguć kroz ulazna vrata s istočne strane prizemnice, što doprinosi stvaranju plijesni. Ulogu blizine otklanja, jer je dio građevine u vlasništvu tuženika bliže moru, a nema oštećenja. Na kraju navodi kako je do zaključka o slabo ili nikako izvedenoj hidroizolaciji terase došla na temelju istih tragova vlage uz strop kuhinje koji je visoko iznad stubišta i uz dio stropa uredsko-skladišnog prostora koji nije uz vanjsko stubište. Osim toga, fuge između terase i parapetnog zida su velikim dijelom otvorene, te je kroz njih moguć prodor vode.

18. Prilikom usmenog očitovanja, odnosno dopune vještva na ročištu održanom 26. lipnja 2024. vještakinja ustraje u svemu iznesenom i dodaje kako je predmetna zgrada stare gradnje, dok je prije dvadesetak godina adaptiran stambeni prostor tuženika kada su izvedeni i radovi na terasi iznad spornog poslovnog prostora u prizemlju. Adaptacija je okončana i stanje definirano već godinama, međutim pregledom nekretnine ustanovila je tragove vlaženja u prizemlju, o čemu se već očitovala u vještvu. Kako nije vođen građevinski dnevnik niti je vidjela podatak da je tom prilikom angažiran nadzorni organ, ne može se sa sigurnošću izjasniti je li prilikom adaptacije hidroizolacija postavljena na stručan i temeljit način, odnosno ako i jest, ističe kako i taj hidroizolacijski materijal ima svoj vijek trajanja. Tome dodaje kako je stropna ploča prizemnog dijela rađena u doba iza 2. svjetskog rata sa nekvalitetnim materijalom, odnosno šljunkom vađenim iz mora i čak s morskom vodom, tako da je dvojbeno kada se izvode radovi na adaptaciji, odnosno zamjeni gornjeg sloja terase, kakvo je stanje te ploče i njezina struktura. Ponavlja ranije utvrđenje raslinja koje raste na dijelovima zgrade i terase i skreće pozornost da su fuge na zidovima nezapunjene na više mjesta i da su kameni dovratnici također pomaknuti, a između njih i zidova evidentne su pukotine. Nadalje, ulazna vrata u skladišni prostor su dotrajala, u njemu nema ventilacije, a ispunjen je nizom materijala, papira i prodajnih proizvoda, što svakako doprinosi nedostatku svježeg zraka i vlaženju. Ističe kako su prema Zakonu o vlasništvu konstruktivni dijelovi zgrade u suvlasništvu svih suvlasnika tog objekta i dužni su ih održavati, tako je i predmetna terasa konstruktivni dio zgrade i objekt održavanja svih suvlasnika. Napominje kako bi u slučaju izvođenja radova na otklanjanju neželjenih posljedica vlaženja prije svega trebalo utvrditi pravo stanje stropne ploče, odnosno ukloniti njezin gornji sloj i nakon toga utvrditi koji bi se radovi trebali izvesti, njihovu količinu i vrijednosti, a istovjetnog je mišljenja i u odnosu na vanjsko stubište uz napomenu kako je ono staro kameno, stoga misli kako bi radovi na otklanjanju vlaženja s te strane bili neophodni s unutarnje strane, odnosno iz prostora ispod tog stubišta, jer zid koji dijeli stubište od prizemlja ima otvor i dostupan je za potrebe adaptacije, a prilikom pregleda nekretnine i na tom je prostoru (sa strane zahoda) evidentirala značajne tragove vlaženja. Dodaje kako se radovi na adaptaciji terase mogu izvesti mimo pravilnika o jednostavnim građevinama ili radovima ukoliko se ne bi išlo u cjelovitu izmjenu ploče, budući bi u slučaju cjelovite izmjene ploče trebala građevinska dozvola. Ukoliko bi se radilo samo o površinskoj izmjeni podloge, onda bi potpadali pod te odredbe i bila bi neophodna nazočnost nadzornog inženjera, a svakako bi bila potrebna i suglasnost konzervatora, jer se radi o objektu lociranom u zoni A konzervatorske zaštite. U odnosu na troškove zakupnika navodi kako iz priložene dokumentacije (listovi 104-108) nije razvidna osnova izvođenja radova, odnosno nekakav projekt na temelju kojeg su oni izvedeni, a nema jediničnih cijena niti količina, poput usluge bojanja bez oznake površine i cijene po jedinici površine. Što se tiče izgubljene dobiti, odgovara kako nije ovlaštena izjašnjavati se na tu okolnost, kako ne zna je li zakupnik radio, a ako nije koliko dugo nije i upućuje na prijavu potrebnih podataka od nadležne Porezne uprave.

19. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje IJ sud smatra stručnim, detaljnim i objektivnim, zbog čega je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza novim graditeljskim vještačenjem po drugom sudskom vještaku. Naime, njezini odgovori na odlučne okolnosti nisu mogli biti nedvojbeni pored činjenice da o radovima tuženika prilikom adaptacije nije vođen građevinski dnevnik niti je angažiran nadzorni inženjer. U takvim okolnostima vještakinja je na pojedina pitanja mogla iznijeti pretpostavke s visokim stupnjem vjerojatnosti na osnovi paušalnog pregleda nekretnine prilikom očevida, raspoložive dokazne građe u spisu, stručnog iskustva i logičkog zaključivanja, jer bi nedvojbenu i pouzdanu analizu mogla dati tek u slučaju sondiranja terena i utvrđenja strukture ploče terase, što ovdje nije ni predloženo. Ovome je za dodati kako tužitelj skreće pozornost na mišljenje sudskog vještaka Šituma izrađeno u izvanparničnom postupku radi osiguranja dokaza, međutim i on iz istih razloga nije bio u mogućnosti dati pouzdane odgovore na okolnost točnog uzroka vlaženja, već na uopćen način iznosi opcije koje bi bile vjerojatne budući spominje kako do prodora vlage dolazi iz razloga što hidro izolacija uopće nije izvedena, što nije izvedena po cijeloj površini terase, odnosno što nije kvalitetno izvedena. Dakle, kao ni vještakinja IJ ne zna i ne može sa sigurnošću znati što je ispod popločane terase i gdje su točni uzroci vlaženja, a nasuprot tome, njihov izvođač svjedok ZJ tvrdi kako su svi radovi na terasi tuženika izvedeni prema pravilima struke, uključujući i postavljanje hidroizolacije na njezinoj površini, što potvrđuje i svjedok ŽJ, kao projektant tuženikovih radova na adaptaciji i nadogradnji stambenog prostora. U svakom slučaju, sud ne vidi kako bi u iznesenim okolnostima treća stručna osoba mogla dati odgovore na osnovna pitanja pa tako i specificirati radove koji su potrebni radi otklanjanja štetnih posljedica u prostoru tužitelja, stoga je njegov prijedlog odbijen kao nesvrsishodan i suvišan.

20. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako su tužitelj i tuženik pod 1 vlasnici posebnih dijelova izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], tako da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora u prizemlju, dok je tuženik pod 1 vlasnik stambenog prostora zgrade, uključujući i pripadajuću terasu koja istodobno predstavlja strop prostora tužitelja. Među strankama nije sporno da je tuženik pod 1 prije dvadesetak godina adaptirao nesporne dijelove nekretnine u svom posebnom vlasništvu pa tako i pripadajuću terasu iznad prostora tužitelja, koja je prema kazivanju svjedoka ZJ prije toga bila oštećena na više mjesta. Svjedok ŽJ dodaje kako je prilikom potrebnih mjerenja radi izrade nacrta bio u predmetnom prostoru tužitelja i sjeća ga se kao derutnog s velikom tragovima vlage na zidovima sa stražnje (sjeverne) strane. Smatra kako je adaptacija tuženikove nekretnine mogla samo poboljšati postojeće stanje i kako su se trajni problemi s vlaženjem mogli izbjeći isključivo temeljitom rekonstrukcijom terase uz suglasnost njezinih suvlasnika. Dakle, ploča terase, odnosno stropa prizemnog dijela građena je prije sedamdesetak godina tada dostupnim nekvalitetnim materijalima i načinom gradnje, prije i u vrijeme izvođenja radova tuženika prostor tužitelja nije se koristio i godinama je bio u zapuštenom stanju i već tada vidljivih tragova vlage, a tek je naknadno po stupanju u posjed zakupnika taj problem aktualiziran. Prema nalazu sudske vještakinje za graditeljstvo, ali i mišljenju sudskog vještaka Josipa Šituma u izvanparničnom postupku, uzrok vlaženja je u najvećoj mjeri posljedica neadekvatne hidroizolacije terase koja natkriva prostor tužitelja, a vještakinja dodaje kako je, i u slučaju da je prilikom adaptacije doista postavljen, hidroizolacijski materijal ograničenog vremena trajanja i iziskuje zamjenu. Pored toga, pozornost se skretala i na grmlje kapara koje raste na fasadi s južne strane terase i stvara pukotine kroz koje voda prodire u prizemni prostor. U skladu s iznesenim, jasno je kako je u svrhu otklanjanja postojeće štete te izbjegavanja svakih daljnjih takvih i sličnih posljedica, neophodna cjelovita rekonstrukcija betonske ploče terase tuženika pod 1, odnosno stropa tužiteljevog prostora, ali odgovornost za ispunjenje te obveze nije samo na strani tuženika. Naime, ovdje se prema vještakinji bez dvojbe radi o konstruktivnom dijelu zgrade, a to istodobno znači da se namjena betonske ploče protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine, stoga ne može postojati kao isključivo vlasništvo koje od parničnih stranaka, već predstavlja dio koji služi kao zajednički, kako to propisuje odredba iz čl. 67. st. 6. ZVDSP. Kod takvog stanja stvari jasno je kako ovaj dio nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u smislu odredbe iz čl. 36. st. 1. ZVDSP predstavlja suvlasništvo tužitelja i tuženika pod 1, koji su ga dužni održavati poslovima redovite uprave, ali i poduzimati poslove koji premašuju okvir redovitog upravljanja, poput temeljite rekonstrukcije betonske ploče terase, odnosno stropa poslovnog prostora, za što je potrebna suglasnost oboje suvlasnika. Dakle, neosnovano je terećenje tuženika za štetu koja prema stanju u spisu očigledno proizlazi zbog neadekvatnog stanja nekretnine u suvlasništvu stranaka, odnosno izostanka njihovih radova koji bi nedostatke na tom dijelu otklonili u cijelosti i to trajno ili barem na dugo vremensko razdoblje. Kod donošenja odluke trebalo je cijeniti kako je predmetni poslovni prostor tužitelja bio dugi niz godina zapušten, a spisu ne prileže dokazi iz kojih bi proizlazilo da je Grad Vis prethodnih desetljeća poduzimao radove na njegovom uređenju i održavanju. Nema sumnje da je znao za tuženikove radove na adaptaciji, stoga je i tom prilikom mogao u skladu s pravima i obvezama suvlasnika pristupiti izvođenju radova na uređenju zajedničke betonske ploče, odnosno sudjelovati s tuženikom pod 1 u poslovima radi temeljite i stručne rekonstrukcije. Međutim, o tome nema ni traga, već proizlazi kako je zakupnik prostora obavljao poslove „kozmetske“ naravi, ali oni iz prethodno navedenih razloga nisu mogli trajnije otkloniti uzroke vlaženja. Također je znakovito kako je prodajni prostor-trgovina u bitno boljem stanju od preostalog uredskog i skladišnog, a prema vještakinji razlog tome su radovi zakupnika fokusirani prije svega na taj dio nekretnine izložen pogledima kupaca i korisnika, ali i činjenica da su preostale prostorije bez odgovarajuće ventilacije i pored toga ispunjene različitim materijalima i drugim stvarima koje doprinose nedostatku svježeg zraka i vlaženju. Slijedom toga, evidentan je čitav niz radnji koje je tužitelj propustio poduzeti kao isključivi vlasnik poslovnog prostora, ali i kao suvlasnik zajedničke betonske ploče terase, odnosno stropa. Naime, u slučaju utvrđenja i odluke o nužnoj izmjeni cijele betonske ploče, za takve radove bi prema vještakinji trebala građevinska dozvola, a ukoliko bi se radilo samo o površinskoj izmjeni njezine podloge, radovi bi se trebali izvesti u skladu s odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, koje podrazumijevaju nazočnost nadzornog inženjera. Konačno, kako je među strankama nesporno da se objekt nalazi u zoni A konzervatorske zaštite, svakako bi bila potrebna i suglasnost nadležnog konzervatorskog odjela. Sve to zajedno podrazumijeva da bi tužitelj i tuženik pod 1 prije svega trebali donijeti suglasnu odluku o vrsti radova rekonstrukcije i prema tome u obvezi pokrenuti pred nadležnim tijelima odgovarajuće upravne postupke radi ishođenja svih potrebnih dozvola i odobrenja na temelju zajedničkog suvlasničkog zahtjeva i nacrta projekta rekonstrukcije betonske ploče, jer za drugačije postupanje nemaju ovlasti.

21. U skladu s iznijetim, sud smatra kako tuženik pod 1 prilikom adaptacije svoje nekretnine nije poduzeo radnje koje bi u prostoru tužitelja proizvele nove štetne učinke, a kako je prema svemu šteta posljedica stare betonske ploče u suvlasništvu ovih stranaka, tuženik pod 1 ne može biti isključivo odgovoran za vlaženje u poslovnom prostoru tužitelja, već se radi o zajedničkoj dužnosti i odgovornosti koju dijeli s tužiteljem, dok na strani tuženika pod 2 nema nikakve odgovornosti. Ovo iz razloga što Newborough d.o.o. Vis u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik posebnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] niti ima kakvog udjela u suvlasničkoj zajednici ostalih stranaka, a iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je označena pravna osoba bila počinitelj radnji koje bi bile od značaja u ovoj pravnoj stvari, stoga se prigovor promašene pasivne legitimacije ovog tuženika drži u potpunosti osnovanim. U svakom slučaju, predmetna tužba nema valjanog činjeničnog ni zakonskog uporišta, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke presude.

22. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 27.871,79 eura (označenih 210.000,00 kn), tuženima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to u neprocijenjivom izvanparničnom postupku broj R1-661/2016 za pristupe na ročišta održana 25. studenog 2016. i 21. studenog 2018. u vrijednosti od 55 bodova, odnosno u iznosu od 110,00 eur za svaku označenu radnju (Tbr. 16., Tbr. 40. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje OT). Također im je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 23. rujna 2021., četiri obrazložena podneska od 17. studenog i 15. prosinca 2021. te 7. i 29. prosinca 2023., kao i zastupanja na ročištima održanim 30. studenog 2021., 29. kolovoza 2023., 13. veljače, 10. travnja i 26. lipnja 2024. u vrijednosti od 275 bodova, odnosno u iznosu od 550,00 eur za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 40. toč. 1. i Tbr. 54. OT). Pored toga, priznat im je trošak sastava podnesaka od 23. veljače i 23. srpnja 2024. u vrijednosti od 110 bodova, odnosno u iznosu od 220,00 eur za svaki (Tbr. 8. toč. 3., Tbr. 40. toč. 1. i Tbr. 54. OT), zastupanja na ročištima održanim 14. veljače i 31. svibnja 2023. u vrijednosti od 137,5 bodova, odnosno u iznosu od 275,00 eur za svako ( Tbr. 9. toč. 2., Tbr. 40. toč. 1. i Tbr. 54. OT), kao i pristup ročištu radi objave presude 23. prosinca 2024. u vrijednosti od 50 bodova, odnosno u zatraženom iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 3. i Tbr. 54. OT), dok se u preostalom dijelu njihov zahtjev ne drži osnovanim. Priznati zbroj od 3405 bodova, odnosno iznos od 6.810,00 eur uvećan je za 25% PDV te trošak sudske prevoditeljice za engleski jezik Marine Šare Tudor u iznosu od 25,71 eur prema njezinom priloženom računu broj 6/2/1 od 10. travnja 2024.

23. U skladu s iznesenim, tužitelju je naloženo naknaditi parnični trošak tuženika u iznosu od 8.538,21 eur sa zatraženom zateznom kamatom koja teče od donošenja odluke do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), kako je odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 23. prosinca 2024.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika