62. P-1466/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari GREEN LIFE B&G d.o.o., Karlovac, OIB:77573259779, Matka Laginje 1, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika KARLOVAČKA BANKA d.d., OIB: 08106331075, Karlovac, Ivana Gorana Kovačića 1, izvan rasprave, izvan ročišta, 27. svibnja 2024. , nakon zaključene glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka 2. prosinca 2024., na ročištu za objavu i uručenje presude, 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. stavka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 20319216/14 sklopljen u Karlovcu dana 31. ožujka 2014. između tužitelja GREEN LIFE B&G d.o.o. kao korisnika kredita i tuženika KARLOVAČKA BANKA d.d. kao kreditora te BAKIN d.o.o kao solidarnog dužnika, KĐ kao jamca platca I. i MĐ kao Jamca platca II. i to u dijelu: „...uz upute Kreditora i uvjete i naknade propisane aktima Kreditora koji važe na dan Prijevremene otplate.“.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.343,75 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2018. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju GREEN LIFE d.o.o. parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eur uvećan za zateznu kamatu koja teče od 23. prosinca 2024. pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužbeni navodi

1.1. Tužitelj je 21. veljače 2019. podnio sudu tužbu navodeći da je s tuženikom 31. ožujka 2014. zaključio Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 20319216/14 u iznosu od 650.000,00 EUR, uz ugovoreni rok povrata od osam godina. Tužitelj je prijevremeno otplatio kredit 31. kolovoza 2018. Radi navedene otplate tuženik je izradio obračun obveza na dan 31. kolovoza 2018. koji je iznosio 477.176,17 EUR sve plativo po srednjem tečaju HNB-a iz kojeg proizlazi da dio prijevremeno otplaćenog kredita u iznosu od 9.343,75 EUR predstavlja naknadu za prijevremenu otplatu kredita i to u visini od 2 % od preostalog duga.

1.2. Pojašnjava da je tuženik jednostrano odredio visinu naknade za obavljanje bankarskih usluga Odlukom o naknadama za obavljanje bankarskih usluga donesenom 3. prosinca 2014. (točka 5. ostali poslovi, stavku 3.1. -prijevremena otplata kredita na zahtjev korisnika kredita). Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za povrat isplaćene naknade, no tuženik je to odbio pozivajući se na članak 6. stavak 3. predmetnog Ugovora za koji tužitelj smatra da je ništetan.

1.3. Navedeni članak glasi: „Korisnik kredita može u potpunosti ili djelomično prijevremeno otplatiti kredit uz prethodnu obavijest Kreditoru, uz upute Kreditora i uvjete i naknadu propisane aktima Kreditora koji važe na dan Prijevremene otplate.“.

1.4. Predlaže sudu utvrditi navedeni članak ništetnim te naložiti tuženiku povrat/isplatu iznosa od 9.343,75 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2019. do isplate. Spisu prilaže: Ugovor o dugoročnom kreditu, e-mail tuženika, dokaz o podmirenju iznosa iz obračuna, opomenu pred utuženje te Odluku o naknadama za obavljanje bankarskih usluga ( list 6- 17 spisa).

2. Odgovor na tužbu

2.1. Tuženik navodi da se u predmetnom slučaju ne može raditi o ništetnosti kako to u historijatu tužbe elaborira tužitelj, jer je tužitelj poslovni subjekt koji je dužan u svom djelovanju postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika pa se ne može pozivati na neravnopravnost subjekata u obvezno pravnom odnosu.

2.2. Ističe da je tvrdnja tužitelja da bi se radilo o iznosu plaćenom na ime naknade netočna te pojašnjava da bi, da je nastavio plaćati kredit do kraja ugovorenog roka, tužitelj bio obvezan platiti od 1. rujna 2018. do 1. svibnja 2024. ukupan iznos od 22.252,17 EUR na ime redovne kamate.

3. Tijek postupka

3.1. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe da sve poslovne banke u Republici Hrvatskoj kod prijevremene otplate kredita obračunavaju naknadu čiji iznos je varijabilan, ovisno od fluktuacije tečajne razlike i gospodarskog rasta na tržištu, no to ne smije biti u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, što u konkretnom slučaju nije niti bilo jer je visina naknade iznosila 2 % od preostalog duga i odnosila se isključivo na kreditno-garantne poslove pravnih osoba. Nadalje, obračunavanjem te naknade nije došlo do nerazmjeru uzajamnih činidba.

3.2. Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽĐ, zakonskog zastupnika tužitelja PĐ i MĐ na utvrđenje spornih odredbi te je prekinuo postupak pozivom na odredbu članka 213. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj, 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu; ZPP) do odlučivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj, Revd-2387/2020.

3.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio je podnošenje revizije te je naknadno i uvažio podnesenu reviziju odlukom poslovni broj Rev-24/2021 uslijed čega je sud nastavio postupak i kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, valjalo je zaključiti glavnu raspravu i odrediti ročište za objavu i uručenje presude.

3.4. U postupku izvođenja dokaza sud je na temelju odredbe članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako pregledao i cijenio isprave koje priležu spisu predmeta.

3.5. U skladu s odredbom članka 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima, sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, zbog čega je izvedene personalne dokaze sud cijenio prvenstveno kao nadopunu pisane procesne građe.

3.6. Nakon tako provedenog dokaznog postupke, cijeneći dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

4. Predmet spora i odlučne činjenice

4.1. Tužitelj u ovom predmetu traži od suda da utvrdi ništetnom odredbu članka 6. stavka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 20319216/14 sklopljen u Karlovcu dana 31. ožujka 2014. između tužitelja GREEN LIFE B&G d.o.o. kao korisnika kredita i tuženika KARLOVAČKA BANKA d.d. kao kreditora te BAKIN d.o.o kao solidarnog dužnika, KĐ kao jamca platca I. i MĐ kao Jamca platca II. i to u dijelu: „...uz upute Kreditora i uvjete i naknade propisane aktima Kreditora koji važe na dan Prijevremene otplate. Potražuje i iznos od 9.343,75 EUR uvećano za zateznu kamatu koja teče od 1. rujna 2018. pa sve do isplate,

4.2. Među strankama nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 20319216/14 u iznosu od 650.000,00 EUR, uz ugovoreni rok povrata od osam godina. Također je nesporno da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 31. kolovoza 2018. te da je tuženik je izradio obračun obveza na dan 31. kolovoza 2018. koji je iznosio 477.176,17 EUR sve plativo po srednjem tečaju HNB-a iz kojeg proizlazi da dio prijevremeno otplaćenog kredita u iznosu od 9.343,75 EUR predstavlja naknadu za prijevremenu otplatu kredita i to u visini od 2 % od preostalog duga.

4.3. Nesporna je visina utuženog potraživanja, no tuženik spori pravnu osnovu u obje istaknute točke tužbenog zahtjeva: zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 6. stavka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 20319216/14 kao i zahtjev za isplatom iznosa od 9.343,75 EUR.

4.4. Najprije se ističe da sud prihvaća sve iskaze koji su dani pred ovim sudom, no ne cijeni ih odlučnim za razrješenje predmetnog prijepora koji se prvenstveno smješta u domenu prava, pa ih stoga neće posebno razlagati. Iskazi su suglasni ispravama u spisu i u bitnome korespondiraju sa nespornim činjeničnim stanjem u pogledu odlučnih činjenica.

4.5. Odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21; dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom definirano je što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, neovisno o kojem se iznosu odnosno postotku radi.

4.6. To prema mišljenju ovog suda znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna odredbi članka 1021. ZOO kako to navodi u historijatu tužbe i tijekom postupka. Nuzgredno se spominje da je u smislu odredbe članka 1024. stavka 2. i 4. ZOO-a korisnik kredita ovlašten vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku. U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti. Iz stanja spisa proizlazi da se ne radi o šteti koju je tuženik pretrpio zbog prijevremene naplate kredita već o troškovima angažiranja djelatnika banke i unutarnjih službi (navod tuženika iznesen na ročištu 2. prosinca 2024.)

4.7. Prema odredbi članka 323 stavka 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, prema odredbi članka 323 stavka 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti

4.8. Predmetni ugovor o kreditu unaprijed je formulirani standardni ugovor trgovca jer sadržava opće uvjete ugovora ili se na njih poziva, a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih u ugovoru poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i one sadržane u ugovoru.

4.9. Kako se radi o ugovoru koji je unaprijed pripremio tuženik, pa kako je općepoznato da se o odredbama akata kreditora, ovdje tužene banke, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, to se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj ugovornoj odredbi.

4.10. Po ocjeni toga suda, plaćanje naknade u visini od 2% od iznosa kredita očito je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a posebice zbog toga što nije jasno koje je to eventualno nastale troškove kreditor imao, a koji bi bili u izravnoj vezi sa sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, a izraženi u postotnom udjelu od ugovorenog kredita.

4.11. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama Općih akata banke nije pojedinačno pregovaralo, sud utvrđuje da je pobijana odredba Ugovora ništetna jer predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tijek zateznih kamata sud je dosudio od dana nakon izvršenog plaćanja od strane korisnika kredita pa do isplate, a stopa zateznih kamata određena je u skladu s odredbom čl. 29. stavak 2. ZOO-a (ostali odnosi) budući da tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

4.12. Slijedom navedenih utvrđenja i primjenom mjerodavnog materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovan pa je presudio kao u t. I. i II. izreke.

5. Troškovi postupka

5.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi).

5.2. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 48.3. Tarife, i to; za sastav tužbe iznos od 200,00 eur (Tbr. 7.1. Tarife), dva obrazložena podneska od 29.11.2024 i 22.2.2024., svaka radnja u vrijednosti od 200,00 eur (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje na četiri ročišta, 23.9.2019., 18.2.2020, 5.11.2020., 14.1.2021. i 2.12.2024. svaka radnja u vrijednosti od 200,00 eur (Tbr. 9.1. Tarife), uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife), što zajedno iznosi 2.000,00 eur.

5.3. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 eur prema Tbr. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi i čl. 7. st. 1. ZSP-a te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 eur (Tbr. br. 1. stavak 2. Uredbe o tarifi), što zajedno iznosi dosuđenih 3.000,00 eur.

5.4. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 23. prosinca 2024. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a)

6. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci.

Zagreb, 23. prosinca 2024.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke u pisanom obliku u tri primjerka. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.