REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4798/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari predlagatelja AXA SİGORTA A.Ş., Kılıç UE Mah. Meclis-i Mebusan Cad. No:15 Salıpazarı – Beyoğlu, İstanbul, OIB 49811666135, kojeg zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica u U i partneri d.o.o. Rijeka, Pod Kaštelom 4, protiv protustranke PRIJEVOZNIŠTVO „BIBIĆ“, vl. HE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Vasiljević, odvjetnik u Kutini, V. Nazora 7, radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o predlagateljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-200/2022-41 od 7. studenoga 2024., 23. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana predlagateljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-200/2022-41 od 7. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan predlagateljev prijedlog za priznanje strane sudske odluke – presude 1. Istinskog trgovinskog suda Istanbul Anatolija br. 2018/891 od 26. rujna 2018., pravomoćne i ovršne po turskom pravu 2. siječnja 2019.
2. Prvostupanjski sud je, u ponovljenom postupku, ponovno utvrdio svoju stvarnu i mjesnu nadležnost za postupanje u ovoj pravnoj stvari pozivom na odredbe čl. 21. t. 6. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20 i 21/22; dalje: ZS) te čl. 72. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17; dalje: ZMPP). Zatim, prvostupanjski sud je ponovno ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje strane sudske odluke. Strana sudska odluka čije se priznanje traži, ne odnosi se na protustranku.
3. Protiv ovog rješenja, žalbu je podnio predlagatelj, zbog bitne povrede odredbi postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ga drugostupanjski sud ukine.
4. Predlagatelj je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja izvanparničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Predlagatelj je istaknuo da se strana sudska odluka čije se priznanje traži odnosi upravo na protustranku.
5. Žalba predlagatelja nije osnovana.
6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u vezi s paragrafom 21. pravnih pravila Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“ broj 175/34) koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje sukladno odredbi čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine” broj 73/91), u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.
7. Ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, pravilno odbio priznati stranu sudsku odluku - presudu 1. Istinskog trgovinskog suda Istanbul Anatolija br. 2018/891 od 26. rujna 2018. Ta je odluka, po turskom pravu, postala pravomoćna i ovršna 2. siječnja 2019. (list 18. - 20. spisa).
8. Naime, iako protustranka, očitujući se o predlagateljevom prijedlogu za priznanje (podnesak od 2. studenoga 2020., list 47. - 48. spisa), nije posebno dovela u pitanje da se strana sudska odluka čije se priznanje traži odnosi na nju, tijekom trajanja ovog postupka, izričito je osporila tu činjenicu. S tim u vezi, protustranka je ukazala na to da je u postupku u kojem je donesena strana sudska odluka čije se priznanje traži, povrijeđeno njeno pravo na sudjelovanje; u tom postupka ona nije pozvana kao stranka, nije joj postavljen privremeni zastupnik, a i presuda je donesena protiv nepostojeće osobe.
9. Uvažavajući da u spisu nema odgovarajućih dokaza kojima bi se potvrdilo da je protustranka (vlasnik obrta) upravo ona osoba u odnosu na koju je donesena odluka čije se priznanje traži, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nema uvjeta za priznanje. Nepodudarnosti u označavanju protustranke u stranoj sudskoj odluci čije se priznanje traži i predlagateljevom zahtjevu za priznanje te odluke, su očite. Također, iz sadržaja strane sudske odluke čije se priznanje traži jasno ne proizlazi da je ta odluka donesena u odnosu na protustranku, tj. da je upravo protustranka sudjelovala u postupku donošenja te strane odluke. Štoviše, u samoj stranoj sudskoj odluci čije se priznanje traži, uz oznaku stranke protiv koje je donesena spomenuta presuda, navedeno je: „LTD“. Općepoznato je da je to skraćenica koja se u poslovnom engleskom jeziku koristi za društvo s ograničenom odgovornošću, dok je ovdje protustranka vlasnik obrta. Odatle neosnovanost predlagateljevih žalbenih navoda.
10. Kod takvog stanja stvari odlučeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a).
Zagreb, 23. prosinca 2024.
Sudac
Nikolina Mišković
