Republika Hrvatska
Poslovni broj: P Ob-74/2023-16
Općinski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Klaudii Šopić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Robertu Dujiću, odvjetniku u Zadru, radi uskraćenog uzdržavanja djeteta, nakon održane glavne rasprave na kojoj je bila isključena javnost zaključene 10. listopada 2024. u prisutnosti tužitelja, njegove punomoćnice, tuženika i njegovog punomoćnika, te objave 23. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime uskraćenog uzdržavanja mlt. JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.800,00 EUR (51.234,60 kn) sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku
− na iznos od 125,00 EUR (941.81 kn) od 31. listopada 2018. pa do isplate, − na iznos od 125,00 EUR (941.81 kn) od 30. studeni 2018. pa do isplate,
− na iznos od 140,00 EUR (1054,83 kn) od 31. prosinac 2018. pa do isplate, − na iznos od 140,00 EUR (1054,83 kn) od 31. siječnja 2019. pa do isplate, − na iznos od 140,00 EUR (1054,83 kn) od 28. veljače 2019. pa do isplate, − na iznos od 140,00 EUR (1054,83 kn) od 31. ožujka 2019. pa do isplate,
− na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 30. travnja 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. svibnja 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 30. lipnja 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. srpnja 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. kolovoza 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 30. rujna 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. listopada 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 30. studeni 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. prosinac 2019. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. siječnja 2020. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 29. veljače 2020. pa do isplate, − na iznos od 150,00 EUR (1.130,18 kn) od 31. ožujka 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 30. travnja 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. svibnja 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 30. lipnja 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. srpnja 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. kolovoza 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 30. rujna 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. listopada 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 30. studeni 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. prosinac 2020. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 11. siječnja 2021. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 28. veljače 2021. pa do isplate, − na iznos od 155,00 EUR (1.167,85 kn), od 31. ožujka 2021. pa do isplate,
− na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 30. travnja 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 31. svibnja 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 30. lipnja 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 31. srpnja 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 11. kolovoza 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 30. rujna 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 31. listopada 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 30. studeni 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 01. prosinac 2021. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 31. siječnja 2022. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 28. veljače 2022. pa do isplate, − na iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) od 31. ožujka 2022. pa do isplate,
− na iznos od 175,00 EUR (1.318,54 kn) od 30. travnja 2022. pa do isplate, − na iznos od 175,00 EUR (1.318,54 kn) od 31. svibnja 2022. pa do isplate,
pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na tekući račun tužitelja PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Banke kovanica d.d., IBAN:
[broj bankovnog računa], sve u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude,
dok se tužbeni zahtjev od dosuđenog do traženog iznosa, kao i u odnosu na tražene zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose od svakog prvog u mjesecu do svakog posljednjeg dana u mjesecu za razdoblje od 01. listopada 2018. do 31. svibnja 2022., tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PO, OIB: [osobni identifikacijski broj] da se tuženika obveže da mu isplati uskraćeno uzdržavanje u odnosu na razdoblje od 15. srpnja 2018. do 30. rujna 2018., kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 555,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2024. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude,
dok se u preostalom dijelu za iznos od 945,00 EUR zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija neosnovan.
Obrazloženje
1. Dana 04. travnja 2023. tada mlt. ZO (dalje u tekstu: tužitelj) podnio je ovom sudu protiv KO (dalje u tekstu: tuženik) tužbu radi uskraćenog uzdržavanja u kojoj su u bitnome naveo da je on rođen **.**.2005. te da mu je tuženik otac. Da je bračna zajednica njegovog oca i majke faktički prestala 14. srpnja 2018., ali da je postupak razvoda braka pokrenut tek u lipnju 2022. pred ovim sudom pod posl. br. P Ob-104/22, u kojem je donesena nepravomoćna presuda. Da je tom presudom određeno da je tuženik dužan za njegovo uzdržavanje mjesečno doprinositi iznos od 2.300,00 kn, odnosno 305,26 EUR. Međutim, kako tuženik nije od dana prestanka bračne zajednice do podnošenja tužbe radi razvoda braka doprinosio za njegovo uzdržavanje, da podnosi ovu tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu za to razdoblje od 15. srpnja 2018. do 30. svibnja 2022. isplati ukupan iznos od 65.180,89 kn, odnosno 8.650,99 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od prvog dana u mjesecu za tekući mjesec na račun njegove majke i zz ĆO.
1.1. Tijekom postupka tužitelj je postao punoljetan, pa je sukladno tome uredio tužbeni zahtjev na način da isplatu potražuje na svoj račun, a kao je navedeno u izreci ove presude.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu predanom ovom sudu 08. svibnja 2023. te navodima iznesenim na ročištu održanom dana 12. prosinca 2023. u bitnome naveo da je tužba neosnovana kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine jer nije točno da je bračna zajednica između njega i tužiteljeve majke prestala u vrijeme kada to navodi tužitelj tužbi 14. srpnja 2018., kao što nije točno da ga on nije uzdržavao. Naime, da iz Mišljenja CZSS Zadar od 23. kolovoza 2022. kojeg predaje u spis jasno proizlazi da bračna zajednica nije prestala na dan kako tužitelj tvrdi. S obzirom da je u međuvremenu presuda posl. br. P Ob-104/22 postala pravomoćna, a da su u tom postupku izvedeni dokazi na okolnost njegovih primanja i iznosa uzdržavanja za ovdje tužitelja, da predlaže da se izviri uvid u taj predmet.
2.1. U odnosu na naprijed navedeno tužitelj je istakao da iz Mišljenja CZSS Zadra proizlazi upravo suprotno, odnosno da bračna zajednica u trenutku provođenja tog postupka nije postojala, a da to što su njegova majka ĆO i tuženik živjeli u istoj kući, da ne znači da nisu živjeli u odvojenim kućanstvima.
3. U daljnjem tijeku postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆO, JOP, BO, VO, TO te tužitelja i tuženika kao stranaka, nakon čega je zaključeno sa raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.
4. U dokaznom postupku pročitane su isprave priložene spisu i to: mišljenje i prijedlog Centra za socijalnu skrb Zadar, Klasa: 552-05/22-08/15, Ur. broj: 2198-19- 13-56-22-4 od 23. kolovoza 2022. (l.s. 23-24), Rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Klasa: UP/I-335-03/18-01/772, Ur. broj: 2198-02-02-18-3 od 16. travnja 2018. (l.s. 25-27), obrazac MF, Porezne uprave za obračun članarine turističkoj zajednici za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 31. prosinca 32018. (l.s. 28), plan dospijeća poreznih obveza za 2019. (l.s. 29), fakture Booking.com (l.s.30-33), Korisničke podatke Turističke zajednice Grada Zadra (l.s. 34), Porezno rješenje od 04. ožujka 2021. (l.s. 35), Plan dospijeća poreznih obveza 2021. (l.s. 36), Porezno rješenje od 31. kolovoza 2021. (l.s. 37-38), Plan dospijeća poreznih obveza za 2020. (l.s. 39), Plan dospijeća poreznih obveza za 2021. (l.s. 40-46), dana 13. ožujka 2024. proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆO, JOP, BO i VO, a dana **.**.2024. TO (l.s. 48-54, 60-61), izvršio uvid u fotografije (l.s. 65-71), dana 10. listopada 2024. proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao stranaka (l.s. 73-78), izvršio uvid u podatke o uplatama (l.s. 80- 87) te spis ovog suda posl. br. P Ob-104/2022.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se tuženika, kao njegovog oca s kojim ne živi u zajednici, obveže na plaćanje uskraćenog uzdržavanja počev od 15. srpnja 2018. do 30. svibnja 2022.
6. Odredbom čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 116/03, 17/04, 136/04,107/07, 57/11, 61/11 i 5/13, dalje - ObZ) propisano je da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.
6.1. Odredbom čl. 289. st. 1. i 2. ObZ propisano je da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati.
7. Među strankama nije sporno da je tuženik otac tužitelja te da je tužitelj nakon prestanka bračne zajednice nastavio živjeti s majkom, već je sporno li je tuženik obvezan u utuženim razdoblju platiti za uzdržavanje tužitelja te visina iznosa za uzdržavanje koji se potražuje tužbenim zahtjevom.
7.1. Naime, tužitelj tvrdi da je bračna zajednica između njegove majke i tuženika prestala 14. srpnja 2018. te da tuženik od tada pa sve dok majka nije podnijela tužbu radi razvoda braka nije doprinosio za njegovo uzdržavanje, dok tuženik tvrdi da je bračna zajednica njega i tužiteljeve majke prestala tek u veljači 2022. kada se on preselio na kat kod svojih roditelja te da je on do tada uredno skrbio i doprinosio za tužitelja, kao i da je naknadno u travnju 2022. platio zaostale iznose uzdržavanja za prethodna dva mjeseca, odnosno ožujak i veljaču 2022.
8. Slijedom navedenog, prvenstveno je trebalo utvrditi kada je prestala bračna zajednica tuženika i tužiteljeve majke ĆO, a nakon toga da li je i na koji način tuženik doprinosio za uzdržavanje. Radi utvrđenja tih okolnosti saslušani su svjedoci ĆO, JOP, BO, VO i TO te je izvršen uvid u spis ovog suda P Ob-104/2022.
8.1. Iz iskaza svjedoka ĆO i TO, majke i sestre tužitelja, donosno bivše supruge i kćeri tuženika, proizlazi da je bračna zajednica prestala 14. srpnja 2018. kada je po njihovim navodima tuženik izbacio TO iz kuće, iz iskaza JOP, sestre tuženika, proizlazi da bi ista prestala kada se tuženik preselio na kat kuće u vrijeme kada je predan zahtjev za razvodom braka 2021/2022, iz iskaza BO, majke tuženika, odnosno bake tužitelja, proizlazi da je prestala dva tri mjeseca nakon što je došlo do svađe u obitelji 14. srpnja 2018., dok iz iskaza svjedoka VO proizlazi da iste ne zna kada je zajednica prestala već samo kada je došlo do formalnog razvoda.
8.2. Cijeneći sve provedene dokaze svaki zasebno i sve zajedno, ovaj sud je našao da je bračna zajednica tuženika i tužiteljeve majke ĆO prestala u listopadu 2018., a kako proizlazi iz iskaza svjedokinje BO koja navodi da je nakon svađe u obitelji koja se dogodila 14. srpnja 2018. između ĆO i njezinog sina bilo sve dobro još dva-tri mjeseca, a da je nakon toga sve otišlo na loše jer ĆO više nije htjela ništa raditi za njega. Naime, ovaj sud je u tom dijelu poklonio vjeru svjedokinji BO, majci tuženika, jer je našao da ista, kao osoba koja je po kazivanju ĆO, TO, tužitelja i tuženika preuzela svu skrb o tuženiku nakon prekida bračne zajednice njega i ĆO, upoznata kada je do točno do toga došlo.
8.3. Nadalje, da je taj prekid bračne zajednice tuženika i ĆO u listopadu 2018. bio konačan, odnosno da se nakon prekida zajednica nije ponovo obnovila prije preseljenja tuženika na kat u veljači 2022., proizlazi također iz iskaza svjedokinje BO, kojoj je ovaj sud u tom dijelu poklonio vjeru jer je ista iskazivala o okolnostima koje su joj osobno poznate. Naime, svjedokinja BO navodi da se ĆO u vrijeme corone, a za što je opće poznato da se u Hrvatskoj radi o razdoblju od ožujka 2020. do srpnja 2021., ljutila na nju što sinu nosi čaj u sobu u kojoj je boravio na način da koristi unutarnje stepenice koje povezuju kat i prizemlje te da je tražila od nje da ide okolo na ulazna vrata kuće, iz čega je ovaj sud zaključio da između ĆO i tuženika nije postojalo više niti minimum povezanosti po bilo kojoj osnovi jer se ista nije željela brinuti o njemu niti u trenutku njegove bolesti.
8.4. Kako je iskaz tuženika u pogledu trenutka prestanka bračne zajednice kontradiktoran iskazu njegove majke koja je preuzela skrb o njemu, to istome ovaj sud nije poklonio vjeru, već je u tom dijelu njegov iskaz našao usmjerenim ka ostvarenju uspjeha u ovom sporu. Iz istog razloga u tom dijelu nije poklonio vjeru niti svjedokinji JOP tuženikovoj sestri, za koju je našao da nema neposrednih saznanja o prestanku zajednice, već da isto povezuje sa preseljenjem tuženika na kat kuće kod roditelja, s obzirom da je navela da ne zna tko je o tuženiku skrbio u razdoblju koje je prethodilo preseljenu.
8.5. Nadalje, ovaj sud nije poklonio vjeru niti iskazu svjedokinje ĆO i TO te tužitelja koji tvrde da je predmetna bračna zajednica prestala prije listopada 2018., već je njihove iskaze u tom djelu našao usmjerenima ka ostvarenju tužiteljevog uspjeha u sporu. Naime, iz povijesnog dijela tužbe radi razvoda braka posl. br. P Ob-104/2022 koju je ĆO podnijela protiv tuženika, ne proizlazi da je ona prekinula bračnu zajednicu kako ista tvrdi u ovom postupku jer nije mogla preći preko toga da je tuženik izbacio kćer TO iz kuće uz koji događaj veže prestanak iste, već upravo suprotno tvrdi da je tuženik napustio bračnu zajednicu ne precizirajući vrijeme kada je do toga došlo. Također, svjedokinja ĆO u prilog svojoj tvrdnji da je bračna zajednica prestala upravo na dan svađe 14. srpnja 2018. navodi da je od tada tuženik počeo imati druge partnerice, međutim po mišljenju ovog suda neživotno je da je isti bio u mogućnosti odmah dan poslije svađe pronaći novu partnericu, jer je za tako nešto ipak potrebno izvjesno vrijeme. Kada se navedeno uzme u obzir sa nespornom činjenicom među strankama da se TO vratila sutradan kući gdje je boravila sve do odlaska na studij u kolovozu iste godine te da je po kazivanju same TO ista nastavila pomagati ocu u iznajmljivanju apartmana i nastojala da se odnos brata PO, ovdje tužitelja, s ocem popravi, za zaključiti je da ova obiteljska svađa ipak nije dovela do tolikog poremećaja odnosa u obitelji koji bi rezultirao trenutnim prestankom bračne zajednice kako to tuženik, njegova majka ĆO i sestra TO žele prikazati.
9. Kako je ovaj sud našao da je do prestanka bračne zajednice majke tužitelja ĆO i tuženika došlo u listopadu 2018., to je nadalje trebalo utvrditi da li je tuženik s obzirom da je nastavio živjeti u istoj kući kao tužitelj i dalje sudjelovao u skrbi o njemu ili je na drugi način doprinosio za njegovo uzdržavanje.
9.1. Tužitelj tvrdi da se tuženik nije skrbio o njemu u niti jednom pogledu te da su bili u lošim odnosima, dok tuženik tvrdi da je on bio angažiran otac jer je brinuo o njegovom školovanju, vodio ga na izvannastavne aktivnosti, osiguravao mu sve što mu je bilo potrebno te da je s tužiteljem imao normalnu komunikaciju koja se nastavila sve do danas, tako da su i sada u dobrim odnosima.
9.2. Uvidom u spis ovog suda posl. br. P Ob-104/2022 koji se vodio po tužbi ĆO, majke ovdje tužitelja, protiv tuženika radi razvoda braka utvrđeno je da je tuženik na prvom ročištu održanom dana 06. rujna 2022. zajedno sa tužiteljicom predložio da nakon razvoda braka tada mlt. ZO, ovdje tužitelj, nastavi živjeti s majkom te da majka samostalno ostvaruje pravno na roditeljsku skrb nad istim, osim u pogledu bitnih osobnih prava iz čl. 100 ObZ, tako da je među strankama ostalo jedino sporno pitanje visine uzdržavanja koji je dužan plaćati tuženik. Nadalje je utvrđeno da je tuženik na tom ročištu u spis dostavio potvrde OTP banke d.d. iz kojih proizlazi da je platio uzdržavanje za mlt. PO za srpanj 2022, kolovoz 2022. i rujan 2022. u visini od po 1.568,38 kn. Također je utvrđeno da iz prometa po računu tuženika koji se vodi kod OTP Banke d.d. za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 03. listopada 2022. proizlazi da je prva uplata za uzdržavanje mlt. PO izvršena 20. srpnja 2022. te da se sa tog računa vršila isplata režija za vodu, otpad i usluge u fiksnoj HT mreži.
9.3. Cijeneći iskaze stranaka zajedno sa utvrđenjima koja proizlaze iz spisa ovog suda posl. br. P Ob-104/22 te iskazima saslušanih svjedoka, ovaj sud je našao da tuženik nakon prestanka bračne zajednice nije nastavio voditi skrb o tada mlt. tužitelju, osim što je plaćao režije za cijelo kućanstvo, a tuženikova majka, baba tužitelja BO često kuhala ručak za koji je tuženik nabavljao dio namjernica.
9.4. Naime, ovaj sud je poklonio vjeru tužitelju da se tuženik nije brinuo o njegovom obrazovanju, zdravlju i odgoju, niti bilo kojoj drugoj njegovoj potrebi uobičajenoj za dijete te dobi koja se ne odnosi na troškove stanovanja i dijela prehrane, s obzirom da je isto potvrdila i njegova majka ĆO u svom iskazu, kao i sam tuženik svojim postupanjem u predmetu P Ob-104/22 usuglasivši se da majka nakon razvoda nastavi samostalno obavljati roditeljsku skrb nad djetetom, osim u pogledu bitnih prava (prebivalište, ime i prezime te vjera). Naime, da je točno da je tuženik nastavio voditi svu skrb o tada mlt. tužitelju kako isti tvrdi, tada ne bi bilo nikakvog razloga da majka nakon razvoda braka nastavi samostalno obavljati roditeljsku skrb, tim više što ista u podnesenoj tužbi radi razvoda braka to nije niti tražila, pa u tom dijelu nije poklonio vjeru tuženiku. Isto tako, ovaj sud nije poklonio vjeru navodima tuženika o dobrom i bliskom odnosu s tuženikom nakon prestanka bračne zajednice pa sve do danas jer je iste našao kontradiktornima njegovim navodima iznesenim u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka sa mlt. djecom, kao i iskazu svjedokinje JOP te utvrđenjima ovog suda. Naime, iz Mišljenja CZSS Zadar od 23. kolovoza 2022. proizlazi da je tuženik u postupku pred CZSS Zadar 2022. naveo da su odnosi s djecom loši, da ne komuniciraju te da mlt. PO viđa gotovo svakodnevno jer žive u istoj kući, ali da su ti susreti uglavnom slučajni te da ne provode kvalitetno vrijeme zajedno, što je kontradiktorno njegovim navodima danim pred ovim sudom. Nadalje, tuženikove tvrdnje da je on nije prisustvovao krizmi tužitelja održanoj u travnju 2022. jer je sa majkom J bio na hitnom prijemu, kontradiktorne su sa iskazom njegove sestre svjedokinje JOP koje je navela da ona i majka BO nisu bile pozvane na krizmu, dok je tuženik otišao, ali da je praktički bio potjeran. Kako je iskaz ove svjedokinje u tom dijelu sukladan sa iskazom svjedoka VO, njezinog supruga, koji je također naveo da nije bio na krizmi jer nije bio pozvan, te kako iz iskaza svjedokinje JOP ne proizlazi da je majka BO toga dana imala zdravstvenih problema koji bi iziskivali hitnu intervenciju, a što bi ista kao kćer kojoj je majka u ovom razdoblju po njezinom kazivanju redovno čuvala djecu, sigurno znala, to je ovaj sud ovim svjedocima, a ne tuženiku poklonio vjeru. Također, i tvrdnja tuženika koju je iznio kao potvrdu povezanosti sa tužiteljem, da je tužitelj spavao u istom krevetu sa njim i majkom ĆO do svoje 14 godine, dakle do studenog 2019. s obzirom da je isti rođen **.**.2005., kontradiktorna je s utvrđenjem ovog suda da je njihova bračna zajednica prestala u listopadu 2018. Slijedom svega navedenog, sve navode tuženika o nastavku skrbi o tužitelju nakon prestanka bračne zajednice njega i tužiteljeve majke u pogledu obrazovanja, zdravlja i odgoja, te drugih uobičajenih potreba koji se ne odnose na trošak stanovanja i djela prehrane, ovaj sud je našao neuvjerljivima i usmjerenima isključivo ka ostvarenju uspjeha u ovom sporu.
9.5. Što se tiče isticanja tuženika da je on sudjelovao na svim rođendanima tužitelja te da ga je odveo na put u Englesku kod sestre TO sedam dana, kao i da su tužitelj i njegova majka bili prisutni na ručku organiziranom za TO i njegovog dečka, a što je sve tužitelj osporio, za istaći je da ovaj sud nije smatrao potrebnom ocjenjivati dokaze na te okolnosti jer sudjelovanje na povremenim prigodama i jedno zajedničko putovanje u pet godina ne predstavlja skrb o djetetu koja se provodi na dnevnoj bazi, niti čini bračnu zajednicu ukoliko ne postoje i sve ostale komponente takvog odnosa. Iz istog razloga, na te okolnosti, ovaj sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka JOP, sestre tuženika i njezinog supruga VO, kao niti svjedokinje TO koja uz to veći dio godine uopće nije boravila u [adresa].
9.6. Međutim, ovaj sud je poklonio vjeru tuženiku da je plaćao režije za cijelo kućanstvo, jer je navedeno potvrdila svjedokinja BO, njegova majka, koja je vlasnica predmetne kuće u kojoj stranke žive, a isto proizlazi i iz prometa po računu tuženika kojeg ima otvorenog u OTP banci d.d. Nadalje, ovaj sud je poklonio vjeru tuženiku da je tužitelj često ručao kod bake, iako je tužitelj isto prvotno u potpunosti zanijekao, a nakon toga priznao da je to činio povremeno tri puta tjedno, jer su i tužiteljeva majka ĆO i baka BO potvrdile da je tužitelj to činio. Ovdje je za istaći, a s obzirom da tužitelj i svjedokinje ĆO i TO tvrde da je režije za kuću plaćao tuženikov otac, da po mišljenju ovog suda čak i u slučaju da su njihove tvrdnje točne, isto bi se valjao cijeniti kao doprinos tuženika jer sukladno odredbi čl. 288 ObZ kada jedan roditelj ne plaća uzdržavanje, njegovu obvezu su dužni preuzeti djed i baka po tom roditelju. Na isti način, ovaj sud je cijenio i činjenicu da je tužitelj često ručao kod djeda i bake po ocu, odnosno to je cijenio kao tuženikov doprinos, tim više što je poklonio vjeru svjedokinji BO da je tuženik kupovao meso jer je životno i logično da u situaciji kada se dio obitelji konstantno hrani kod nekog da sudjeluje u nabavci hrane.
10. Dakle, nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da je bračna zajednica tužiteljeve majke ĆO i tuženika prestala u listopadu 2018., nakon čega je tužitelj ostao živjeti s majkom, a tuženik iako je ostao živjeti u istoj kući nije vodio skrb o tužitelju, osim što je plaćao režije te putem svoje majke, tužiteljeve bake, koja živi u istoj kući, vrlo često osiguravao jedna obrok tužitelju. No, na ovakav način tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu uzdržavanja tužitelja. Naime, osim troškova stanovanja i prehrane, tužitelj je imao i potrebe za odjećom, obućom, higijenskim i školskim potrepštinama te trošak bavljenja sportom – karateom i nogometom koje tuženik sam navodi u svom iskazu, u odnosu na koje tuženik u ovom postupku nije dokazao da ih je ispunjavao, osim paušalnih navoda da je to činio.
10.1. Tužitelj je za uzdržavanje zatražio za period od listopada 2018. do studenog 2018. iznos od 1.197,00 kn (158,87 EUR), od prosinca 2018. do ožujka 2019. iznos od 1.317,00 kn (174,80 EUR), od travnja 2019. do ožujka 2020. iznos od 1.373,00 kn (182,23 EUR), od travnja 2020. do ožujka 2021. iznos od 1.420,00 (188,47 EUR), od travnja 2021. do ožujka 2021. iznos od 1.487,86 kn (197.47 EUR te od travnja 2022. do svibnja 2022. iznos od 1.568,38 (208,16 EUR), odnosno minimalne iznose koje je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom propisne Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (Narodne novine broj 30/18, 32/19, 39/20, 30/21 i 37/22) sukladno svojoj dobi od 12, odnosno 13-16 godina.
10.2. Kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj imao bilo kakve posebne potrebe, već da su iste uobičajene za dijete njegove dobi, te da su mu bili od strane tuženika osigurani troškovi stanovanja i djelomično trošak prehrane, ovaj sud je našao da mu je tuženik obvezan za period od listopada 2018. do studenog 2018. iznos od 125,00 EUR (941.81 kn), od prosinca 2018. do ožujka 2019. iznos od 140,00 EUR (1054,83 kn), od travnja 2019. do ožujka 2020. iznos od 150,00 (1.130,18 kn), od travnja 2020. do ožujka 2021. iznos od 155,00 EUR (1.167,85), od travnja 2021. do ožujka 2021. iznos od 165,00 EUR (1.243,19 kn) te od travnja 2022. do svibnja 2022. iznos od 175,00 EUR (1.318,54 kn). Naime, vodeći računa i o doprinosu majke koja je svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjavala kroz svakodnevnu skrb o tužitelju koja se sukladno odredbi čl. 310. st. 2. ObZ smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, po mišljenju ovog suda predmetnim iznosima bile bi zadovoljenje redovne potrebe tužitelja, s obzirom da isti nije imao troškove stanovanja te učestalo niti trošak ručka. Nadalje, po mišljenju ovog suda ovdje ne radi se o iznosima koje tuženik ne bi bio u mogućnosti platiti i koji bi ugrozili njegovu egzistenciju, sukladno njegovim obvezama i imovnom stanju u vrijeme donošenja ove odluke prema kojem trenutku se sukladno odredbi čl. 313. ObZ određuju sve relevantne okolnosti na njegovoj strani roditelja koji je dužan plaćati uzdržavanje. Naime, tuženik više nema obvezu nikoga uzdržavati jer je tužitelj u međuvremenu postao punoljetan i počeo raditi, a iz dokaza koji se nalaze u predmetu posl. br. P Ob-104/22, na koje sa pozvao sam tuženik, jasno proizlazi da isti ima tri apartmana koja iznajmljuje u turističke svrhe te da je na godišnjoj razini 2022. s te osnove ostvario cca 200.000,00 kn, a koji iznos se samo mogao povećati kroz godine s obzirom na općepoznate činjenice sve uspješnije i sve duže turističke sezone. Osim toga sam tuženik tvrdi da je financirao odlazak obitelji u Englesku 2020., dok iz prometa po njegovom računu koji ima otvoren u OTP banci d.d. proizlazi da je u 2022. išao na Kubu (l.s. P Ob-104/22 br. 84), pa je jasno da isti očito ostvaruje primanja koje mu omogućuju luksuzni životni stil, koji je svakako dužan prilagoditi svojoj obvezi uzdržavanja svog tada maloljetnog djeteta, odnosno podmirenju uskraćenog uzdržavanja. Ovdje je za napomenuti da sud nije uzeo u obzir Potvrde o visini dohodaka i primitka za tuženika za razdoblje od siječnja 2019. do srpnja 2022. koje prileže spisu posl. br. P Ob-104/22 (l.s. 63-66), a niti su pribavljanje potvrde za razdoblje nakon 2022. jer iste ne odražavaju njegovo stvarno imovno stanje, s obzirom da iz Prometa po njegovim računima koje ima otvorene kod OTP banke d.d. i Erste Banke d.d. (l.s. P Ob-104/22 br. 69-106) jasno proizlazi da ostvaruje znatno veće prihode neko je to evidentirano od strane Porezne uprave.
10.3. S obzirom da je ovaj sud utvrdio obvezu tuženika da isplati uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od listopada 2018. do svibnja 2022., ovdje je za istaći da je tuženik u svom iskazu naveo da je on počeo plaćati uzdržavanje u travnju 2022., s tim da je tada odjednom platio zaostatke za ožujak i veljaču 2022., međutim na te okolnosti nije dostavio nikakav dokaz, a niti isto proizlazi iz predmeta posl. br. P Ob-104/22 gdje se nalaze dokazi o uplati samo za razdoblje od srpnja 2022. do rujna 2022. u mjesečnim iznosima od po 1.568,38 kn (l.s. P Ob-104/22 br. 45-47 i 69-101). Slijedom navedenog, a temeljem načela o teretu dokazivanja, ovaj sud je našao da tuženik nije dokazao da je izvršio uplate za uzdržavanje za veljaču 2022. ožujak 2022., travanj 2022. i svibanj 2022. koji su također obuhvaćeni ovom tužbom, pa ga je obvezao na uplatu i za ta dva mjeseca.
11. Dakle, kako je ovaj sud našao da je zahtjev za uskraćeno uzdržavanje tužitelja osnovan za razdoblje od listopada 2018. do svibnja 2022., to je tuženika obvezao na isplatu mjesečnih iznosa za to razdoblje u iznosima navedenom u toč. 13.2. ove Presude. Nadalje u odnosu na dosuđene iznose prihvatio je i zahtjev tužitelja da mu se isplati zakonska zatezna kamata, s tim da je kao datum dospijeća obveze od kada kamate teku odredio zadnji dan u mjesecu, a sve sukladno odredbi čl. 289. st. 1. i 2. ObZ, dok je zahtjev tužitelja za isplatom zakonski zateznih kamata na dosuđene iznose od svakog 01. u mjesecu do svakog posljednjeg dana u mjesecu za to razdoblje odbio kao neosnovan.
12. Prilikom donošenja odluke o trošku postupka, ovaj sud je uzeo u obzir da tužitelj od tražene isplate za 47 mjeseci nije uspio u odnosu za 2 i pol mjeseca te da od traženih ukupno 8.650,99 EUR nije uspio sa 1.850,99 EUR, pa je našao da je isti u pogledu osnove uspio sa cca 95%, a u pogledu visine sa cca 79 %, odnosno da je njegov sveukupan uspjeh u pogledu osnove i visine 87% (95+79=174/2=87), što znači da je tuženik uspio sa 13 %.
12.1. Kako je tužitelj djelomično uspio u sporu to je nadalje primjenom odredbe čl. 154. ZPP trebalo od postotka uspjeha tužitelja, s obzirom da je on uspio u većoj mjeri, oduzeti postotak uspjeha tuženika, čime se dolazi do postotka od 74% u kojem djelu mu je tuženik dužan naknaditi trošak ovog postupka.
12.2. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12 - dalje: Tarifa), Narodne novine, broj 138/23 - dalje: Tarifa) s obzirom na vrstu predmeta spora, tužitelju koji je u ovom postupku bio zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika sukladno odredbi 7. toč. 3. Tarife priznat trošak od 200 bodova za četiri radnje i to sastav tužbe, sastav podneska od 11. prosinca 2023. i zastupanje na ročištu održanom 13. ožujka 2024., te daljnjih 50 bodova za zastupanje po svakom ročištu održanom 20. lipnja 2024. i 10. listopada 2024.
12.3. Dakle, tužitelju je s osnove tužbenog zahtjeva priznato ukupno 300 bodova što iznosi 600,00 EUR obzirom da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 50), što sa priznatim PDV-om od 25% u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 42) sveukupno iznosi 750,00 kn.
12.4. S obzirom da je tužitelj uspio sa 74% u ovom sporu, to mu je tuženik dužan naknaditi trošak u iznosu od 555,00 EUR, koliko iznosi 74 % od 750,00 EUR, a kako je odlučeno u toč. III. izreke ove presude.
U Zadru, 23. prosinca 2024.
S u d a c
Katja Morić Arambašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu u RH. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnici,
2. Tuženiku po punomoćniku.
