REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4350/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Sanus aqua d.o.o., OIB 79226951654, Mate Vlašića 20, Poreč, kojeg zastupaju punomoćnici Dragan Antić, odvjetnik u Puli i Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, 2. tužitelja Stečajna masa iza Baxmar d.o.o. u stečaju, OIB 89472932898, Preradovićeva 13, Knin, i 3. tužitelja ŽĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika Nova kreditna banka Maribor d.d., OIB 58602216763, Vita Kraigherja 4, Maribor, Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kokot, odvjetnik u Zagrebu, radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije 1. i 3. tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1708/2024-2 od 7. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-48/2022-60 od 8. svibnja 2023., u sjednici održanoj 23. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije 1. i 3. tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Prvo i trećetužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1708/2024-2 od 7. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-48/2022-60 od 8. svibnja 2023. te postavili pravno pitanje:
„U situaciji kada sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. Zakona o parničnom postupku) ne može sa sigurnošću utvrditi neke činjenice, te primjenjuje pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 221. ZPP, smije li negativnu činjenicu da banka nije stavila na raspolaganje određeni novčani iznos (čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima) utvrđivati na način da teret dokaza pada na stranku u parničnom postupku koja je korisnik kredit?“.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
3. Revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 385.a („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22
– dalje: ZPP) jer njime 1. i 3. tužitelji zapravo osporavaju utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvog pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takvo pitanje nema važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvog pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
3.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se 1. i 3. tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivaju u odnosu na navedeno pitanje nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
4. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
