Poslovni broj: P-955/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja FS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Patricia Đurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. (87939104217), Zagreb, Jurišićeva 4, kojega zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula), sadržani u čl. 1., čl. 4., čl. 8. i čl. 11. toč. 11.5. Ugovora o kreditu broj: 219158 od 07. kolovoza 2008. godine, potvrđenog od javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba, pod br. OV-10923/2008 dana 07. kolovoza 2008. godine, sklopljenog između tužitelja FS, kao korisnika kredita i protivnika osiguranja i pravnog prednika tuženika Volksbank d.d., kao kreditora.
II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju FS iznos od 5.570,63 EUR sa zateznim kamatama tekućim:
na iznos od 0,71 EUR od dana 2.9.2008. godine do isplate,
na iznos od 5,82 EUR od dana 2.10.2008. godine do isplate,
na iznos od 30,30 EUR od dana 4.11.2008. godine do isplate,
na iznos od 13,86 EUR od dana 2.12.2008. godine do isplate,
na iznos od 35,75 EUR od dana 3.1.2009. godine do isplate,
na iznos od 41,83 EUR od dana 3.2.2009. godine do isplate,
na iznos od 43,51 EUR od dana 3.3.2009. godine do isplate,
na iznos od 39,51 EUR od dana 2.4.2009. godine do isplate,
na iznos od 36,38 EUR od dana 3.5.2009. godine do isplate,
na iznos od 32,66 EUR od dana 2.6.2009. godine do isplate,
na iznos od 27,15 EUR od dana 2.7.2009. godine do isplate,
na iznos od 29,07 EUR od dana 2.8.2009. godine do isplate,
na iznos od 33,16 EUR od dana 2.9.2009. godine do isplate,
na iznos od 27,02 EUR od dana 2.10.2009. godine do isplate,
na iznos od 22,20 EUR od dana 3.11.2009. godine do isplate,
na iznos od 32,88 EUR od dana 2.12.2009. godine do isplate,
na iznos od 32,85 EUR od dana 3.1.2010. godine do isplate,
na iznos od 43,33 EUR od dana 2.2.2010. godine do isplate,
na iznos od 39,58 EUR od dana 2.3.2010. godine do isplate,
na iznos od 48,60 EUR od dana 2.4.2010. godine do isplate,
na iznos od 41,75 EUR od dana 4.5.2010. godine do isplate,
na iznos od 55,65 EUR od dana 2.6.2010. godine do isplate,
na iznos od 76,33 EUR od dana 2.7.2010. godine do isplate,
na iznos od 68,57 EUR od dana 3.8.2010. godine do isplate,
na iznos od 94,50 EUR od dana 2.9.2010. godine do isplate,
na iznos od 81,21 EUR od dana 2.10.2010. godine do isplate,
na iznos od 70,82 EUR od dana 3.11.2010. godine do isplate,
na iznos od 100,85 EUR od dana 2.12.2010. godine do isplate,
na iznos od 111,19 EUR od dana 4.1.2011. godine do isplate,
na iznos od 107,32 EUR od dana 2.2.2011. godine do isplate,
na iznos od 105,46 EUR od dana 2.3.2011. godine do isplate,
na iznos od 97,29 EUR od dana 2.4.2011. godine do isplate,
na iznos od 98,33 EUR od dana 3.5.2011. godine do isplate,
na iznos od 130,16 EUR dana 2.6.2011. godine do isplate,
na iznos od 132,67 EUR dana 2.7.2011. godine do isplate,
na iznos od 164,19 EUR od dana 2.8.2011. godine do isplate,
na iznos od 152,99 EUR od dana 2.9.2011. godine do isplate,
na iznos od 135,42 EUR od dana 2.10.2011. godine do isplate,
na iznos od 133,78 EUR od dana 3.11.2011. godine do isplate,
na iznos od 134,68 EUR od dana 2.12.2011. godine do isplate,
na iznos od 138,76 EUR od dana 3.1.2012. godine do isplate,
na iznos od 148,45 EUR od dana 2.2.2012. godine do isplate,
na iznos od 147,67 EUR od dana 2.3.2012. godine do isplate,
na iznos od 142,33 EUR od dana 3.4.2012. godine do isplate,
na iznos od 145,39 EUR od dana 3.5.2012. godine do isplate,
na iznos od 149,19 EUR od dana 2.6.2012. godine do isplate,
na iznos od 144,68 EUR od dana 3.7.2012. godine do isplate,
na iznos od 146,83 EUR od dana 2.8.2012. godine do isplate,
na iznos od 143,56 EUR od dana 2.9.2012. godine do isplate,
na iznos od 138,87 EUR od dana 2.10.2012. godine do isplate,
na iznos od 144,39 EUR od dana 3.11.2012. godine do isplate,
na iznos od 147,97 EUR od dana 2.12.2012. godine do isplate,
na iznos od 146,22 EUR od dana 3.1.2013. godine do isplate,
na iznos od 138,69 EUR od dana 2.2.2013. godine do isplate,
na iznos od 144,48 EUR od dana 2.3.2013. godine do isplate,
na iznos od 145,75 EUR od dana 3.4.2013. godine do isplate,
na iznos od 143,58 EUR od dana 3.5.2013. godine do isplate,
na iznos od 135,96 EUR od dana 2.6.2013. godine do isplate,
na iznos od 131,00 EUR od dana 2.7.2013. godine do isplate,
na iznos od 137,53 EUR od dana 19.7.2013. godine do isplate,
i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
III Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora sadržana u čl. 2. toč. 2.1. Ugovora o kreditu broj: 219158 od 07. kolovoza 2008. godine, potvrđenog od javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba, pod br. OV-10923/2008 dana 07. kolovoza 2008. godine, sklopljenog između tužitelja FS, kao korisnika kredita i protivnika osiguranja i pravnog prednika tuženika Volksbank d.d., kao kreditora.
IV Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju FS iznos od 227,24 EUR sa zateznim kamatama tekućim:
iznos od 5,75 EUR od dana 4.11.2008. godine do isplate,
iznos od 2,73 EUR od dana 3.1.2009. godine do isplate,
iznos od 2,55 EUR od dana 3.5.2009. godine do isplate,
iznos od 8,28 EUR od dana 2.10.2009. godine do isplate,
iznos od 10,80 EUR od dana 3.11.2009. godine do isplate,
iznos od 5,40 EUR od dana 2.12.2009. godine do isplate,
iznos od 10,43 EUR od dana 3.1.2010. godine do isplate,
iznos od 5,22 EUR od dana 2.2.2010. godine do isplate,
iznos od 7,59 EUR od dana 2.3.2010. godine do isplate,
iznos od 7,44 EUR od dana 2.4.2010. godine do isplate,
iznos od 12,01 EUR od dana 4.5.2010. godine do isplate,
iznos od 2,57 EUR od dana 2.6.2010. godine do isplate,
iznos od 7,00 EUR od dana 2.7.2010. godine do isplate,
iznos od 9,05 EUR od dana 3.8.2010. godine do isplate,
iznos od 4,57 EUR od dana 2.9.2010. godine do isplate,
iznos od 6,55 EUR od dana 2.10.2010. godine do isplate,
iznos od 8,43 EUR od dana 3.11.2010. godine do isplate,
iznos od 4,27 EUR od dana 2.12.2010. godine do isplate,
iznos od 9,93 EUR od dana 4.1.2011. godine do isplate,
iznos od 2,20 EUR od dana 2.2.2011. godine do isplate,
iznos od 5,76 EUR od dana 2.3.2011. godine do isplate,
iznos od 5,60 EUR od dana 2.4.2011. godine do isplate,
iznos od 7,14 EUR od dana 3.5.2011. godine do isplate,
iznos od 3,62 EUR od dana 2.6.2011. godine do isplate,
iznos od 5,09 EUR od dana 2.7.2011. godine do isplate,
iznos od 4,92 EUR od dana 2.8.2011. godine do isplate,
iznos od 4,75 EUR od dana 2.9.2011. godine do isplate,
iznos od 4,58 EUR od dana 2.10.2011. godine do isplate,
iznos od 5,76 EUR od dana 3.11.2011. godine do isplate,
iznos od 2,92 EUR od dana 2.12.2011. godine do isplate,
iznos od 5,28 EUR od dana 3.1.2012. godine do isplate,
iznos od 2,68 EUR od dana 2.2.2012. godine do isplate,
iznos od 3,67 EUR od dana 2.3.2012. godine do isplate,
iznos od 4,56 EUR od dana 3.4.2012. godine do isplate,
iznos od 3,31 EUR od dana 3.5.2012. godine do isplate,
iznos od 2,17 EUR od dana 2.6.2012. godine do isplate,
iznos od 3,81 EUR od dana 3.7.2012. godine do isplate,
iznos od 1,91 EUR od dana 2.8.2012. godine do isplate,
iznos od 2,53 EUR od dana 2.9.2012. godine do isplate,
iznos od 2,33 EUR od dana 2.10.2012. godine do isplate,
iznos od 2,77 EUR od dana 3.11.2012. godine do isplate,
iznos od 1,35 EUR od dana 2.12.2012. godine do isplate,
iznos od 2,24 EUR od dana 3.1.2013. godine do isplate,
iznos od 1,07 EUR od dana 2.2.2013. godine do isplate,
iznos od 1,31 EUR od dana 2.3.2013. godine do isplate,
iznos od 1,42 EUR od dana 3.4.2013. godine do isplate,
iznos od 0,88 EUR od dana 3.5.2013. godine do isplate,
iznos od 0,47 EUR od dana 2.6.2013. godine do isplate,
iznos od 0,45 EUR od dana 2.7.2013. godine do isplate,
iznos od 0,11 EUR od dana 19.7.2013. godine do isplate,
i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. naknaditi tužitelju FS troškove parničnog postupka u iznosu od 757,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita 7.8.2008. s prednikom tuženika Volksbank d.d. kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu br. 219158, a kojim mu je odobren iznos kredita od 30.344,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate uz primjenu promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci kreditora, a koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 6,10 % godišnje. Kredit je u cijelosti otplaćen 18.7.2013. Tužitelj smatra da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržani u Ugovoru o kreditu nepošteni, odnosno posljedično ništetni jer su protivni prvenstveno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Valutna klauzula ugovorena je dijelom odredaba čl. 1. čl. 4. čl. 8. te čl. 11. toč. 11.5. Ugovora o kreditu. Tuženik u predmetnom kreditnom odnosu nije tužitelja niti u jednom trenutku informirao niti pokušao informirati u odnosu na rizik valute CHF, a kako bi tužitelj mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, čime je povrijedio prava tužitelja kao potrošača. O naznačenim odredbama se nije pregovaralo te iste nisu bile razumljive tužitelju kao potrošaču čime je nastala znatna neravnoteža između ugovornih strana, dok tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri i u skladu s načelima ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava, načela jednake vrijednosti činidaba i zabrane prouzročenja štete. Sve navedeno utvrđeno je i u kolektivnom sporu vođenom između ostaloga i protiv prednika tuženika, a na koja utvrđenja se tužitelj ovdje poziva. Isto tako, odredbom čl. 2. toč. 2.1. ugovorena je kamatna stopa od 6,10 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, a koju kamatnu stopu je tuženik u rujnu 2009. jednostrano promijenio na 6,80 % godišnje. U spomenutom kolektivnom sporu utvrđeno je da je prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim drugim internim aktima. Pri tome je ocijenjeno kako su naznačene ugovorne odredbe bile uočljive i jasne, ali ne i razumljive, slijedom čega su iste nepoštene i stoga ništetne. Kamata kao takva predstavlja cijenu kredita, a s obzirom da je u ugovoru određivanje cijene ostavljeno samo na volju tuženiku, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, nije bila određena niti odrediva, zbog čega takva ugovorna odredba ne proizvodi pravni učinak. Ugovaranjem promjenjive kamatne stope nastala je značajna neravnoteža između prava i obveza stranaka, a pri tome tuženik nije postupao u dobroj vjeri. S osnova povećanja kamatne stope i rasta tečaja tužitelj je tuženiku isplatio veći iznos od onoga koji bi isplatio da tog povećanja i promjene nije bilo, zbog čega je tuženik u obvezi vratiti tužitelju tako stečeno bez osnove. Slijedom toga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa od 227,24 EUR s osnova preplaćenih kamata i iznosa od 5.570,63 EUR s osnova rasta tečaja, sve sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni isplaćeni iznos kao u izreci i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare. Nastavno u bitnom navodi da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primijeniti na ovaj konkretan predmet, već bi tužitelj trebao dokazati odnose li se ta utvrđenja na istoga kao prosječnog potrošača, odnosno postoje li pretpostavke za eventualno utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli. Tuženik navodi da su takve odredbe u ugovoru bila jasne, uočljive i razumljive zbog čega njihovu ništetnost nije niti moguće utvrđivati, dok je prednik tuženika kamatnu stopu mijenjao u skladu sa svojim internim aktima na čiju primjenu je tužitelj pristao te prema vladajućim tržišnim uvjetima, odnosno tužitelj je prilikom sklapanja ugovora bio informiran i upoznat s promjenljivošću tečaja CHF i rizicima nevoljnog tečaja. Stoga osporene odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno nisu uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 219158 od 7.8.2008. s potvrdom javnog bilježnika, prometnu karticu i otplatnu tablicu po kreditu, prethodni izračun potraživanja, saslušan je tužitelj.
4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).
5. Tužbeni zahtjevi su osnovani.
6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika Volksbank d.d. 7.8.2008. sklopili Ugovor o kreditu br. 219158 potvrđen po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba istoga dana pod br. OV-10923/2008, kojim je prednik tuženika kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 30.344,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate. U čl. 4. ugovorena je valutna klauzula (kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti), a rok otplate kredita bio je 60 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima koji dospijevaju na naplatu svakog 1. -og u mjesecu počev od 1.9.2008. u iznosu od 588,06 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća (čl. 8. Ugovora), dok je namjena kredita bila kupnja vozila. Odredbama čl. 11. toč. 11.5. između ostaloga određeno je da su svi potpisnici toga ugovora upoznati s rizikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom, da im je kreditor objasnio taj rizik i da su upoznati i svjesni činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta. U čl. 2. toč. 2.1. ugovora ugovorne strane su odredile da je redovna kamatna stopa 6,10 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Nadalje, nije sporno da je tuženik doista u skladu sa svojom Odlukom tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka u rujnu 2009. povećao redovnu kamatnu stopu u odnosu na početnu (na 6,80 % godišnje) i tako je naplaćivao tužitelju, kao i da je u tom razdoblju dolazilo do rasta tečaja. Nesporno je i da je tužitelj kredit u cijelosti otplatio 18.7.2013. Isto tako, nije sporno da izvršena pretplata u otplati kredita s osnova promjene kamatne stope u odnosu na početnu iznosi 227,24 EUR, kao i s osnova rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 5.570,63 EUR, kako tužitelj i potražuje u ovom postupku.
7. Također nije sporno da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik tada pod nazivom Sberbank d.d. (još ranije Volksbank d.d.) u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je spomenuta banka u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapala ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP 03 u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007., a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP 07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u tim bitnim dijelovima potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10 te je stoga glede istih pravomoćna, dok je revizija ovdje tuženika protiv naznačene drugostupanjske presude odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3.9.2019. br. Rev-2221/18. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP 07 i odredbi čl. 502. c ZPP- a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud, što tužitelj i čini u ovom postupku.
8. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između prednika tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF, odnosno da su prednik tuženika i tužitelj prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate (upravo suprotno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u skladu s gornjim utvrđenjima iz kolektivnog spora), a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača, sud odredbe ugovora o kreditu od 7.8.2008. koji se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivost ugovorene redovne kamatne stope jednostranim odlukama i internim aktima tuženika, nalazi nepoštenim i stoga ništetnim (čl. 102. ZZP 07). Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama formalna ugovorna odredba da je tužitelj upoznat s rizikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom te im je kreditor objasnio taj rizik, a cijeneći da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule. Nadalje, a u odnosu na spornu ugovornu odredbu kojom je bila predviđena promjena ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate sve u skladu s važećim odlukama tuženika, za dodati je da u spomenutom ugovoru o kreditu nema nikakvih pobližih odredaba o načinu utvrđivanja promjene kamatne stope odnosno parametara na temelju kojih se ista mijenja i utvrđuje, što pak ukazuje da je tuženik prema svom vlastitom nahođenju mogao donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu, pa stoga takva odredba nije razumljiva te nedvojbeno dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju visina kamatne stope isključivo ovisila o odluci jedne ugovorne strane – ovdje tuženika. Tužitelju su u ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći (stoga nije dovoljno da je tužitelj općenito znao i bio svjestan da je kamatna stopa promjenjiva), pa kako je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer nastaje situacija da tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu tužitelja koju isti ne može predvidjeti, na nju utjecati niti provjeriti pravilnost promjene zbog nedostatka potrebnih jasnih i razumljivih kriterija, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.
9. S obzirom na utvrđenje da se stoga radilo o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu citiranih odredaba ZZP 07 koje su ništetne (čl. 102. ZZP 07 u svezi odredaba čl. 322. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 35/05. i 41/08. - dalje: ZOO/), pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema nalazu suda tuženik nepošten stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenoj i stoga ništetnoj odredbi), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose koji predstavljaju razliku između iznosa uplaćenih kamata po povećanoj kamatnoj stopi i iznosa kamata koji su trebali biti isplaćeni po prvotnoj kamatnoj stopi iz ugovora, odnosno iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja.
10. Slijedom svega toga, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbene zahtjeve te naložiti tuženiku isplatu zatraženih iznosa i to s osnova povrata zbog ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope iznos od 227,24 EUR, a s osnova povrata zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli iznos od 5.570,63 EUR. Zatezne kamate u skladu s gore izloženim i traženju tužitelja teku od prvog dana iza dana stjecanja svakog pojedinačno isplaćenog iznosa pa je tako i odlučeno u izreci presude. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZO).
11. Tuženik svojim navodima nije uspio osporiti osnovu potraživanja tužitelja. Za ovaj sud nije sporno da u naznačenom ugovoru o kreditu nije bila ugovorena fiksna već promjenjiva kamatna stopa, no s obzirom na gornja utvrđenja o ništetnosti tih odredaba u dijelu u kojem je ista promjenjiva na način da se mijenja u skladu s odlukama tuženika, za istaknuti je da odredba o početnoj redovnoj kamatnoj stopi nije nepoštena i time ništetna (to stranke niti ne tvrde), zbog čega nema razloga da se ta valjana odredba ovdje ne primjenjuje. Prema odredbama čl. 327. i čl. 328. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (što tužitelj kao ugovorna strana svakako jest), dok se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pri čemu je za napomenuti da predmet spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije niti bila ocjena valjanosti odredaba konkretnih pojedinačnih ugovora kao u ovom postupku. Posljedice ništetnosti ugovora regulirane su odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a u smislu vraćanja onoga što je primljeno po tom ugovoru, konkretno ovdje vraćanja novčanih iznosa primljenih po odredbama predmetnog ugovora o kreditu koja su utvrđene ništetnima i koja kao takve stoga kao da nisu niti postojale, slijedom čega nisu od utjecaja navodi tuženika kojima naknadno opravdava izvršene promjene kamatnih stopa. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan, budući da je u odgovarajućem smislu odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4.4.2012. u predmetu br. P-1401/12 te je ponovno počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17.5.2023., to je razvidno da zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a) koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao, dakle zastara nije nastupila.
12. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za zastupanje na ročištu 10.12.2024. – 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište za objavu ove presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 5.797,87 EUR, što ukupno čini 250 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 500,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 125,00 EUR, zatim trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 52,22 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. – dalje: ZSP) i tada važećoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19. i 92/21.), kao i trošak prethodnog izračuna potraživanja tužitelja u iznosu od 80,00 EUR (prema priležećem računu društva Rahela računovodstvo j.d.o.o., Zagreb od 19.4.2023.), što sveukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 757,22 EUR. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sastava podneska od 3.12.2024. budući da isti nije podnesen u skladu s odredbama čl. 299.a st. 2. i 3. te ga sud stoga nije niti uzeo u obzir (st. 4. istoga članka), a sve i da je podnesen u skladu s tim odredbama isti trošak ukazivao bi se nepotrebnim s obzirom da je navode iz tog podneska tužitelj u bitnom mogao iznijeti i na ročištu održanom 10.12.2024.
13. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tuženik naknadi gornje troškove postupka u cijelosti, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova zbog potpunog neuspjeha u parnici odbijen.
14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.
U Zagrebu 23. prosinca 2024.
SUDAC:
MARIJAN GLAVAŠ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
