Poslovni broj: Us I-1886/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Dijana Vulić odvjetnica u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe KARL DIETZ KIJEVO d.o.o., Kijevo, Bajani 65, OIB: 8718948864, kojeg zastupa opunomoćenik Vibor Čulić odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29b, radi građevinske dozvole, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2024., a objavljene dana 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, KLASA: UP/II-361-03/23-02/87, URBROJ: 513-07-1-3/05-23-02 od 31. svibnja 2023., kao i poništenje građevinske dozvole koju je izdala Splitsko – dalmatinska županija, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Omiš, KLASA: UP/I- 361-03/21- 01/000055, URBROJ: 2181/1-11-00-04/05-23-0044 od 13. siječnja 2023., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/23-02/87, URBROJ: 513-07-1- 3/05-23-02 od 31. svibnja 2023., odbijena je žalba ĆB, ovdje tužitelja, izjavljena protiv građevinske dozvole, koju je izdala Splitsko – dalmatinska županija, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Omiš, KLASA: UP/I- 361- 03/21-01/000055, URBROJ: 2181/1-11-00-04/05-23-0044 od 13. siječnja 2023.,

2. Citiranom građevinskom dozvolom koju je izdala Splitsko – dalmatinska županija, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Omiš, KLASA: UP/I- 361-03/21-01/000055, URBROJ: 2181/1-11-00-04/05-23-0044 od 13. siječnja 2023., dozvoljava se investitoru trgovačkom društvu KARL DIETZ KIJEVO d.o.o., Kijevo, Bajani 65, ovdje zainteresiranoj osobi, građenje građevine stambene namjene, 2.b skupine na građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake ZOP: SG-24/19, koji je sastavni dio građevinske dozvole kojeg je ovjerio glavni projektant DB l. ing. arh., broj ovlaštenja A 1590.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari, citira dijelove obrazloženja osporavanog rješenja te u bitnom navodi da se tuženik ne poziva ni na jednu odredbu materijalnog prava kojom bi opravdao svoje neosnovano stajalište, a koje da je suprotno odredbi članka 109. stavka 1. točke 1. Zakona o gradnji kojom se dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra: „izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi “, a u konkretnom slučaju da u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na predmetnoj nekretnini postoji zabilježba spora pod poslovnim brojem Z- 28877/2023 pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti kumulativno nabrojani u pobijanom rješenju tuženika. Ističe da protivno navedenim utvrđenjima tuženika iz obrazloženja osporavanog rješenja, među strankama postoji spor oko međa, odnosno oko prava vlasništva djela nekretnine na kojoj se planira gradnja radi čega da je ŠB, ovdje tužitelj, kao vlasnik k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja po svom položaju i obliku odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pokrenuo postupak radi uređenja međa pred Općinskim sudom u Splitu koji se vodi pod poslovnim brojem R1- 609/22, te postupak radi utvrđenja prava vlasništva djela nekretnine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja po svom položaju i obliku odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole budući da postoji spor u svezi nekretnine koja je predmet postupka. Kao dokaz na navedenu tvrdnju predlaže: očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke, uvid u tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, u Prijedlog radi zabilježbe spora, u Prijedlog radi utvrđenja i uređenja međa, poslovni broj: R1-609/22, u Posjedovni list 135, u EOP izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Posjedovni list 1522, u EOP izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Preris katastarskog plana te posebno ističe da se stvarna međa nekretnine u vlasništvu tužitelja nalazi unutar granice nekretnine k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se planira gradnja. Da protivno navodima tuženika u pobijanom Rješenju, sporni objekt nije udaljen od stvarne granice – međe susjedne nekretnine na terenu sukladno odredbama važećih propisa, pa da stoga nisu ni ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole u skladu s odredbom članka 110. Zakona o gradnji jer da glavni projekt nije u skladu s odredbama važećeg prostornog plana. Ističe da prije izrade glavnog projekta stanje u katastru i stanje u naravi prikazano na posebnoj geodetskoj podlozi u pogledu smještaja u prostoru građevne čestice, njezinog oblika i površine, odnosno katastarskih čestica od kojih se ima formirati građevna čestica, mora biti istovjetno što da u ovom slučaju nije. Da stvarnu među između predmetnih nekretnina predstavlja zid (prije ograda) koji je prema kat. planu položen na nekretnini podnositelja Zahtjeva, a koji je sagradio ŠB prije više od 40 godina. Da su istu među ŠB i prijašnji vlasnik kat. čest. zem. [katastarska čestica] Stipe Buljević 1994. godine sporazumno utvrdili sačinivši novi Položajni nacrt granica Br.9/94, da bi 1998. godine sklopili i Sporazum kojim je utvrđen pravac međe između kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na Preglednoj skici „ [adresa] 22. prosinca 1997. godine“ sačinjenoj od geodetske radnje ĐOMETAR, označen točkama A-B-C-D. Kao dokaz poziva se na SPORAZUM od 12. siječnja 1998. godine, Pregledna skica. Da su još 1994. godine, tužitelj ŠB i ŽB, prethodni vlasnik k. čest. zem. [katastarska čestica], sačinili elaborat s Položajnim nacrtom kojim su definirali među na način kako je to prethodno navedeno, koji da je odobren od strane Katastra u Omišu pod poslovnim brojem KLASA: 936-02/94-01/177. Kao dokaz poziva se na Položajni nacrt br. 9/94, KLASA: 936-02/94-01/177, a sve naprijed navedene činjenice da su potvrđene u navedenom SPORAZUMU od 12. siječnja 1998. godine. Kao dokaz poziva se na saslušanje svjedoka VB; SB, oboje na adresi [adresa] i drugih svjedoka. Da iz nepoznatih razloga, Položajni nacrt kojim se mijenjaju granice predmetnih nekretnina nikada nije zaživio u Katastru iako je ovjeren od strane katastra, te da su granice u katastru i dalje nepromijenjene iako ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu. Kao dokaz predlaže da iz Državnog arhiva zatraži Položajni nacrt KLASA: 936-02/94-01/177(350-05/93-01/216) te iz Područnog ureda za katastar Omiš da se zatraži predmet KLASA: 936-02/94-01/177. Da je protivno navodima tuženika u pobijanom Rješenju, izdana građevinska dozvola nezakonita budući da u trenutku izdavanja iste investitor nije raspolagao urednim i nespornim dokazom o pravnom interesu, pa da time nisu bili ni ispunjeni uvjeti za izdavanje dozvole. Da je u trenutku kada je prvostupanjsko tijelo izdalo Građevinsku dozvolu, u vlasničkom listu na predmetnoj nekretnini bila evidentirana zabilježba odbijanja prijedloga radi zabilježbe spora, ali da nije bila vidljiva činjenica je li odbijanje pravomoćno, a da je podnositelj prijedloga za zabilježbu spora sasvim legitimno mogao u ostavljenom roku podnijeti žalbu na rješenje kojim se zabilježba odbija pa se svakako do pravomoćnog okončanja tog postupka investitoru nije mogla izdati građevinska dozvola budući da dokle god postoji bilokakva zabilježba u vlasničkom listu, nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole. Da je sporna Građevinska dozvola izdana protivno odredbi članka 109. stavka 1. točke 1. Zakona o gradnji budući investitor u trenutku izdavanja dozvole nije raspolagao urednim i nespornim dokazom o pravnom interesu; da se protivno navodima tuženika u obrazloženju pobijanog rješenja, ulaz na građevinu ne ostvaruje direktno sa prometne površine već preko dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sud. čest. zem. [katastarska čestica]) površine 16 m[2] , koji dio da nije cesta, ni javna površina već pašnjak, a čiji vlasnik da nije investitor, niti da je dostavio dokaz o pravnom interesu za tu česticu tj. vlasnički list. Da je investitor dostavio Ugovor za dio koji ulazi u građevnu česticu (19 m[2] ), ali ne i za dio preko kojeg pristupa s javne površine magistrale. Nadalje, da je suprotno navodima tuženika u pobijanom rješenju, iz projekta jasno vidljivo da ogradni zidovi i građevna čestica obuhvaćaju i dio kat. čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 19 m[2] (koliko je kupljeno), a ne i 16 m koji dijeli magistralu od građevne čestice te da je u tom dijelu dozvola nezakonita jer da se planirana gradnja odnosi na dvije katastarske čestice, a ne na jednu kako da to tuženik navodi (ogradni zidovi obuhvaćaju kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].) Da se u vlasničkom listu ta nekretnina vodi kao pašnjak upisanog vlasništva Općina Dugi Rat, a da je posjednik upisan tužitelj, a na koju okolnost predlaže vještačenje po vještaku mjerničke struke. Slijedom iznesenog, tužitelj predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i osporavanu građevinsku dozvolu te ujedno naložiti tuženiku da tužiteljima naknadi trošak upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je ovom sudu dostavilo odgovor na tužbu 15. studenog 2023. zajedno uz spis tuženog tijela, navodeći da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Rješenjem ovog Suda poslovni broj Us I-1886/2023-4 od 21. svibnja 2024. Sud je pozvao zainteresiranu osobu trgovačko društvo KARL DIETZ KIJEVO d.o.o., Kijevo, ovdje investitora, da sudjeluje u predmetnom upravnom sporu u skladu s odredbom čl. 20. st. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) te mu je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu tuženika, na očitovanje.

6. Zainteresirana osoba je ovom sudu dostavila odgovor na tužbu od 6. lipnja 2024. kojim je u cijelosti osporila navode tužbe i tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da je tužitelj u posjed predmetnog (spornog) dijela zemljišta stupio na viciozan način, tako što je bez znanja i suglasnosti KDK podignuo betonski zidić kojim je odvojio dio zemljišta za kojega smatra da mu pripada, te da je tako zasmetao posjed KDK. Da je povodom tog postupanja tužitelja, Općinski sud u Splitu donio presudu broj P- 1741/2019 od 02.09.2020., koja je postala pravomoćna u odnosu na točku 1. i 2. izreke. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na pregled presude Općinskog suda u Splitu broj P-1741/2019 od 02.09.2020., pregled presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-262/2021 od 08.05.2023. Navodi da je KDK predmetno zemljište kupio još 2003. godine, a u trenutku kupnje na tom dijelu zemljišta da nije bilo nikakve ograde, niti bilo kakve druge oznake koja bi ukazivala na postojanje nekakve međe. Štoviše, da su zakonski zastupnik KDK HB i tužitelj u razdoblju nakon kupnje zemljišta redovito komunicirali kao susjedi, a da tužitelj nikada nije spomenuo da smatra da bi njemu pripadao neki dio zemljišta, niti da je na drugi način dao do znanja KDK da bi polagao na njega neko pravo. Stoga, da se tužitelj svojim procesnim ovlaštenjima u ovom upravnom sporu služi u šikanozne svrhe, kako bi KDK-u onemogućio ili barem odgodio izgradnju na predmetnom zemljištu. Ističe da sve da je i postojao nekakav sporazum s prethodnim vlasnikom zemljišta, da bi se u konkretnoj situaciji radilo o sukobu načela povjerenja u zemljišne knjige i načela nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet. Da u sudskoj praksi ne postoji generalna prevaga u korist jednog ili drugog načela, već da je svaki pojedini sporni pravni odnos potrebno cijeniti uvažavajući sve činjenice i ponašanje stranaka u pogledu njihovih prava, pri čemu da se posebno cijeni jesu li sudionici pravnog odnosa postupali u dobroj vjeri, a dobru vjeru u ovom slučaju (na strani KDK) da se može definirati kao ne skrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje možda razlikuje od knjižnog stanja. Da KDK nije znao, niti da je mogao znati za postojanje navodnog pravnog odnosa tužitelja i pok. ŽB, niti da su na terenu postojale bilo kakve naznake o postojanju nekakve, makar improvizirane međe. Da KDK-u ni prodavatelj, pok. ŽB, nikada nije spomenuo postojanje bilo kakvog sporazuma s tužiteljem, štoviše da je u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 22.1.2003. izrijekom navedena puna kvadratura predmetnog zemljišta od 535 m[2] . Pored navedenog, ističe da tužitelj tvrdi da je navodni Sporazum sa ŽB sklopio još 1994. godine, pa da je na raspolaganju imao gotovo 30 godina da navodni Sporazum provede u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi. Da ukoliko je tužitelj doista sklopio takav sporazum, da je upravo njegovom pasivnošću, propuštanjem i zanemarivanjem vlastitih prava došlo do toga da tužitelj predmetno zemljište kupi u njegovim upisanim granicama. Poziva se na čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Slijedom navedenog, da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Stoga je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te tužitelju naloži da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora.

7. Na ročištu održanom pred ovim sudom 21. studenog 2024. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, zamjenik opunomoćenice tužitelja je osporio navode iz odgovora na tužbu zainteresirane osobe u dijelu u kojem se navodi da je zidić kojim je ograđen posjed tužitelja podignut nakon što je tuženik kupio spornu nekretninu, navodeći da je zainteresirana osoba znala da stanje na terenu ne odgovara stanju u katastru, međutim da su ti navodi tuženika u cijelosti bespredmetni u ovom sporu već da je jedino bitno jesu li postojale zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja, a da u konkretnom slučaju nisu te je ustrajao u provođenju dokaza kako je predloženo u tužbi.

8. Opunomoćenik zainteresirane osobe je osporio navode iznesene od strane zamjenika opunomoćenice tužitelja kao netočne te se usprotivio izvođenju dokaza kao nepotrebnih.

9. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja za izvođenjem dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke, za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka VB, SB, oboje na adresi [adresa] i drugih svjedoka, kao i prijedlog za pribavom položajnog nacrta Klasa: 963-02/94-01/177 (350-05/93-01/216) na okolnosti iz tužbe, kao suvišne, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

10. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

11. Opunomoćenici tužitelja i zainteresirane osobe su popisali i zatražili trošak zastupanja tužitelja, odnosno zainteresirane osobe.

12. Tužba tužitelja nije osnovana.

13. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/23-02/87, URBROJ: 513-07-1-3/05-23-02 od 31. svibnja 2023.

14. Među strankama je sporno je li zakonito građevinskom dozvolom Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Omiš, KLASA: UP/I- 361-03/21-01/000055, URBROJ: 2181/1-11-00-04/05-23-0044 od 13. siječnja 2023., investitoru trgovačkom društvu KARL DIETZ KIJEVO d.o.o., Kijevo, Bajani 65, ovdje zainteresiranoj osobi, dozvoljeno građenje građevine stambene namjene, 2.b skupine na građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake ZOP: SG-24/19, koji je sastavni dio građevinske dozvole kojeg je ovjerio glavni projektant DB l. ing. arh., broj ovlaštenja A 1590.

15. Među strankama je sporno jesu li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari ispunjeni zakonski uvjeti za izdavanje građevinske dozvole.

16. Odredba čl. 36. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 145-2374/2024 objava od 13.12.2024, na snazi od 1.1.2025.) propisuje da će se postupci započeti prema odredbama Zakona o gradnji (»Narodne novine«, br. 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti prema odredbama toga Zakona.

17. Odredba čl. 108. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/2013, 20/2017, 39/2019, 125/2019), koji Zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje, sadrži odredbe o zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole pa je tako stavkom 1. propisano da zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi investitor. Stavkom 2., istog članka, je taksativno propisano i navedeno što investitor uz Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola prilaže.

18. Člankom 109. Zakona je propisano što se smatra dokazom pravnog interesa, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da se dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra:

1. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi

2. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom, na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja

3. odluka nadležne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva ili pravo građenja

4. ugovor o ortaštvu sklopljen s vlasnikom nekretnine čiji je cilj zajedničko građenje 5. pisana suglasnost vlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine te suglasnost Republike Hrvatske, tijela nadležnog za upravljanje državnom imovinom, za nekretnine kojima Ministarstvo državne imovine upravlja temeljem članka 71. Zakona o upravljanju državnom imovinom (»Narodne novine«, br. 52/18.)

6. pisana suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investitor.

19. Člankom 110. Zakona propisani su uvjeti za izdavanje građevinske dozvole, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi:

1. da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti

2. da su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja

3. da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta

4. da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom

5. da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba

6. da je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova 7. da je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

20. Čankom 113. Zakona o gradnji propisano je da se Građevinska dozvola izdaje za:

1. građenje cijele građevine

2. izvođenje radova na postojećoj građevini propisanih ovim Zakonom

3. građenje jedne ili više cjelovitih građevina složene građevine (etapa) određenih lokacijskom dozvolom ili

4. jednu ili više faza pojedine građevine određenih lokacijskom dozvolom. Stavkom 2., istog članka, je propisano da je Glavni projekt sastavni dio građevinske dozvole, a što na njemu mora biti navedeno i ovjereno po tijelu graditeljstva.“

21. Iz stanja i sadržaja spisa te spisa tuženog tijela nespornim proizlazi:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden na zahtjev trgovačkog društva KARL DIETZ KIJEVO d.o.o., Kijevo, ovdje zainteresirane osobe, od 6. svibnja 2021. za izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine stambene namjene, 2.b skupine na građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake ZOP: SG- 24/19, koji je sastavni dio građevinske dozvole kojeg je ovjerio glavni projektant DB l. ing. arh., broj ovlaštenja A 1590;

- da je investitor uz zahtjev priložio svu zakonom propisanu dokumentaciju uključujući i dokaz pravnog interesa i to zk izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Omiš, zk. ul. br. [broj ZK uloška]. izdan elektroničkim putem pod OSS evidencijskim brojem: 40087/2020 30.03.2020. godine iz kojeg je razvidno da je trgovačko društvo KARL DIETZ KIJEVO d.o.o., Kijevo, kao investitor, ovdje zainteresirana osoba, uknjižen kao vlasnik 1/1 predmetne kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 513m[2] ;

- da su priložene propisane potvrde glavnog projekta javnopravnih tijela;

- da je uvidom u glavni projekt koji je izrađen po ovlaštenim osobama, utvrđeno da je taj projekt izrađen u skladu s odredbama prostorno planske dokumentacije u smislu odredbe članka 110. stavka 1. točke 3. Zakona o gradnji: i to Prostornog plana uređenja Općine Dugi Rat V. ID ("Službeni glasnik" - Službeno glasilo Općine Dugi Rat, broj 2/09, 9/09, 2/10 (ispravak greške), 10/14, 3/15 (dopuna radi usklađenja sa ZPU), 7/16, 11/17 (pročišćeni tekst i grafika), 7/18, 16/18 pročišćeni tekst i grafika) prema kojem se predmetna čestica nalazi u obuhvatu navedenog plana i to: prema kartografskom prikazu 4.1. „građevinska područja", unutar granica građevinskog područja naselja - mješovita, pretežito stambena namjena bez posebne oznake – izgrađeni dio;

- da je Kartografski prikaz iz prostornog plana s legendom i sastavnicom priložen spisu tuženog tijela;

- da je je pregledom dokumentacije utvrđeno da je ista u pogledu lokacijskih uvjeta u skladu s odredbama članka 12. i 13. navedenog plana;

- da površina građevne čestice iznosi 513 m[2] (po Planu min. 400 m );

- da je građevina slobodnostojeća, s ukupno sedam stambenih jedinica i garažnim prostorom u suterenu, visine: suteren, prizemlje i tri kata s ravnim neprohodnim krovom (max. po Planu = P+3);

- da visina građevine od najniže kote uređenog terena iznosi 16,10 m;

- da ukupna građevinska bruto površina iznosi 877,95 m[2] , površina građevine pod objektom 205 m[2] ;

- da je kig 0,40 (max. 0,40), kis 1,7 (max. 2,0);

- da površina ozelenjenog dijela čestice iznosi 0,32 (min. 0,20);

- da je minimalna udaljenost građevine od granica građevne čestice: jugoistok 2,37 m (bez otvora), sjeveroistok 2,22 m (bez otvora), sjeverozapad 0,44 m (od regulacijskog pravca), jugozapad 3,08 m (prema Planu minimalna udaljenost iznosi 3,0 m a može biti manja ali bez otvora, te se može graditi na regulacijskom pravcu);

- da je u suterenu građevine osigurano 7 garažnih mjesta, te jedno parkirališno mjesto u okviru građevne čestice (prema Planu 1PM / 1 stan);

- da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, da je propisano označen te da je izrađen na način da je onemogućena promjena njegova sadržaja odnosno zamjena njegovih dijelova;

- da ne postoji obaveza izrade urbanističkog plana uređenja;

- da postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno građevine na prometnu površinu, a pristup na prometnu površinu se ostvaruje neposredno sa sjeverozapadne strane ceste k. č. z. 3891/2 k. o. [katastarska općina] ([adresa]);

- da postoji mogućnost priključenja građevine na javni sustav odvodnje otpadnih voda;

- da postoji mogućnost priključenja građevine na niskonaponsku električnu mrežu;

- da je strankama u postupku osobnim i javnim pozivom omogućeno da izvrše uvid u spis predmeta u skladu s odredbom čl. 116. i čl. 117. Zakona o gradnji;

- da su se stranke odazvale te da su iznijele primjedbe koje ujedno predstavljaju tužbene navode u ovoj tužbi.

22. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, a kako to isti neosnovano smatra već je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

23. Ovo stoga što se u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 111. stavka 1. ZOG-a u postupku izdavanja građevinske dozvole za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola utvrđuje da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, da je glavni projekt izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom koji su određeni lokacijskom dozvolom, da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba i da je glavni projekt izrađen tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, a što je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari zadovoljeno budući da je iz isprava priloženih spisu utvrđeno da je investitor, ovdje zainteresirana osoba, uz zahtjev priložila dokumentaciju propisanu člankom 108. ZOG-a, te da su stranke u postupku pozvane na uvid u spis predmeta radi izjašnjenja kako to propisuje odredba članka 116. i čl. 117. ZOG-a.

24. Tužbeni navodi tužitelja da u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz naprijed citirane odredbe čl. 110. st. 1. Zakona o gradnji jer da investitor, ovdje zainteresirana osoba, nije dokazao pravni interes za izdavanje sporne građevinske dozvole budući da među strankama postoji spor radi uređenja međe, te spor radi utvrđenja prava vlasništva, nisu osnovani, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

25. Ovo stoga što je u upravnom postupku kao nesporno utvrđeno da je investitor, ovdje zainteresirana osoba, vlasnik predmetne građevne čestice što je dokazao zemljišno knjižnim izvatkom koji je priložen uz sve ostale zakonom taksativno navedene i propisane dokumente, a kako je to propisano odredbom čl. 110. st. 1 Zakona o gradnji, čime je nesporno dokazao pravi interes u smislu naprijed citirane odredbe čl. 109. st. 1. Zakona o gradnji. Činjenica što među strankama postoji spor oko uređenja međe nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, budući da se u postupku izdavanja građevinske dozvole ne mogu rješavati pitanja međa, niti su postupci krenuti pred sudom u vezi uređenja međa zapreka za izdavanje građevinske dozvole, niti je zabilježba spora u zemljišnim knjigama zapreka za izdavanje građevinske dozvole, s obzirom da se građevinskom dozvolom stječe pravo na građenje nekretnine, a ista nema utjecaja na vlasničke odnose na nekretnini, a kako je to valjano obrazložilo i tuženo tijelo u osporavanom rješenju. Valja istaći da prema čl. 107. st. 2. ZoG-a građevinska dozvola nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na nekretnini za koju je izdana i ne predstavlja pravnu osnovu za ulazak u posjed nekretnine. Slijedom navedenog, Sud je odbio predložene dokazne prijedloge, budući da izvođenje predloženih dokaza ne bi bilo od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

26. Pravilno tuženo tijelo, između ostalog, u osporavanom rješenju navodi da spisu predmeta i to glavnom projektu arhitekture, mapa 1, ispravak 003, od rujna 2022., prileži geodetska situacija stvarnog stanja terena i geodetska situacija građevne čestice prema kojima je ovlašteni geodet definirao međe, između ostalog, i ovdje građevne čestice i čestice u vlasništvu tužitelja. Spisu predmeta je priložen i geodetski elaborat, broj elaborata: 2020-098 od 09. rujna 2020., a koji elaborat je potvrđen od strane nadležnog Katastarskog ureda. Slijedom navedenog, navedene isprave, odnosno način na koji su međe prema istima definirane, ne mogu se osporavati pred tijelom graditeljstva u postupku izdavanja građevinske dozvole, pa tako ni u ovom upravnom sporu, već pred nadležnim katastarskim uredom, a što je u dispoziciji tužitelja.

27. Pored navedenog, valja istaći da prema odredbi članka 110. stavka 4. točki 2. Zakona o gradnji tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine, slijedom čega je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno postupilo kada je predmetnu građevinu izdalo građevinsku dozvolu. U konkretnom slučaju građevna čestica ne ostvaruje pristup na prometnu površinu preko dijela k. č. br. [katastarska čestica]/, k. o. [katastarska općina], kako to neosnovano tužitelj u tužbi navodi, već izravno na prometnu površinu - [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a što je vidljivo iz navedene geodetske situacije građevne čestice, kao i situacije na geodetskoj podlozi koje su sastavni dio glavnog projekta arhitekture, mapa 1, ispravak 003, od rujna 2022.

28. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda, pravilno odbilo žalbu žalitelja, ovdje tužitelja, izjavljenu protiv izdane Građevinske dozvole uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

29. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

30. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

31. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

32. Kako je zainteresirana osoba uspjela u predmetnom upravnom sporu, a s obzirom na činjenicu da se prema odredbi članka 144. st. 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, da je u međuvremenu stupila nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) koja je na snazi od 25. studenog 2023., da je vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife 2,00 eura, te da Tbr. 52. t. 3. propisuje kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, to je opunomoćeniku zainteresirane osobe valjalo priznati trošak za dvije radnje i to trošak sastava odgovora na tužbu od 6. lipnja 2024. od 500 bodova odnosno 1.000 eura i trošak zastupanja na ročištu od 21. studenog 2024. od 500 bodova odnosno 1.000 eura, sve uvećano za iznos PDV-a od 25 % odnosno 500 eura, odnosno sveukupan iznos od 2.500,00 eura. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 23. prosinca 2024.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja

- tuženiku

- opunom. zaint. osobe

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura i za presudu 66,36 eura, po pravom

- povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- u spis

- kal. 20.02.2025.