- 1 -              Revd 4271/2023-2

Broj: Revd 4271/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj. M. iz M. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. L., odvjetnici u D., protiv tuženika G. o. d.d. Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-433/2022-3 od 29. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju broj Pn-50/2022-4 od 7. travnja 2022., u sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-433/2022-3 od 29. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju broj Pn-50/2022-4 od 7. travnja 2022.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. Ovo jer je riječ o pitanju u odnosu na koje odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a u ovisnosti radi li se o dispoziciji tuženika koja bi bila protivna odredbi čl. 3. st. 3. ZPP ili ne (takvo shvaćanje izloženo je i u odluci Rev 2552/2014-2 od 24. svibnja 2018. na koju i revident upućuje).

4. Stoga u odnosu na postavljeno pitanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

5. Tužitelj drži da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka došlo i do povrede prava na pravično suđenje, ali pritom nije dokazao činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje, kojima bi učinio vjerojatnim da bi postupanjem nižestupanjskog suda bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka. Posljedično tomu, tužitelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

6. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je prijedlog predlagatelja valjalo u tom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP, a kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 3. siječnja 2024.