Poslovni broj: UsI-816/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CBP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 23. prosinca 2024,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-40 od 21. veljače 2024., te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 27. ožujka 2024. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-40 od 21. veljače 2024., tužitelj u bitnom navodi kako osporeno rješenje nije pravilno ni zakonito jer činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, te da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku. Nadalje, tužitelj citira odredu čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, u svezi s kojom navodi kako je iz provedenoga postupka sasvim jasno kako stranci nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama, okolnostima ili pravnim pitanjima koja su važna za rješavanje ove upravne stvari. Također, akt tuženik da je u protivnosti s člankom 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku jer isto ne sadrži točno utvrđeno činjenično stanje tj. nema valjanih razloga koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza i ne vidi se čime se upravno tijelo vodilo pri donošenju odluke. Potom, tužitelj citira odredbu čl. 26. st. 2. ZUS-a, pa navodi kako sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela, ako su ispunjene kumulativno ove pretpostavke: a) da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju bila nanesena kakva teško popravljiva šteta, b) da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, te da takva odgoda nije protivna javnom interesu. U konkretnom predmetu ispunjene su sve navedene zakonske pretpostavke za određivanjem odgodnog učinka tužbe iz članka 26. stavak 2. ZUS-a. Prvo, zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje osporene pojedinačne odluke. Drugo, odgoda izvršenja osporenog rješenja ne bi bila protivna, odnosno dovela do povrede kakvog javnog interesa, jer se njegovo izvršenje odgađa samo privremeno do pravomoćnosti konkretnog upravnog spora. Treće, za tužitelja će izvršenjem osporenog rješenja nastupiti teško popravljiva šteta, budući da neće biti moguće vratiti predmet uklanjanja u prvobitno stanje. Teško popravljiva šteta se sastoji u nemogućnosti popravljanja financijske štete u vidu uloženih sredstava za izvedene radove. Navedena šteta u smislu nemogućnosti vraćanja postojećeg objekta u prvobitno stanje se podrazumijeva, dok financijska teško popravljiva šteta učinjena je vjerojatnom i proizlazi iz priloženih situacija i financijskih dokumenata glede plaćanja za izvedene radove. S druge pak strane, provođenjem ovog rješenja, bez pravomoćnosti ovog postupka, tužitelju bi bila nanijeta nenadoknadiva šteta. Naime, vrijednost objekta je iznimno velika, jasno, misli se na čistu građevinsku vrijednost. U tom pravcu, na zahtjev suda tužitelj može dati i procjenu vrijednosti objekta od strane ovlaštenog sudskog vještaka građevinske struke. Prema praksi upravnih sudova, tužitelj je dužan, pri traženju odgodnog učinka tužbe u upravnom sporu, nastup određene teško popravljive štete učiniti vjerojatnim na dostatnom (nižem stupnju) vjerojatnosti, ali ne i takvo što dokazati. Tužitelj smatra da je ta konkretna šteta učinjena vjerojatnom na dostatnom stupnju vjerojatnosti u konkretnom predmetu. Tužitelj ovim prijedlogom ne zadire i ne prejudicira ocjenu zakonitosti osporene odluke, a to i nije relevantno za ocjenu (ne)osnovanosti tužiteljeva prijedloga u ovom stadiju postupka. Izvršenje osporavanog rješenja, kako to proizlazi iz njegove izreke, znači uklanjanje izvedenih radova na izgradnji predmetne nekretnine o trošku tužitelja. Vrijednost izvedenih radova koje bi trebalo ukloniti, kao i vrijednost radova na njihovom uklanjanju je za tužitelja, ali i objektivno, vrlo velika. Istina je da važeći propisi poznaju institute reizvršenja upravnog akta i obveze naknade štete nastale nezakonitim radom tijela državne uprave. Međutim, imajući u vidu faktičnu „mogućnost“ ostvarenja tih instituta u predmetnom slučaju za radnog ili čak životnog vijeka tužitelja, kao i troškove ostvarenja prava s osnova tih instituta, šteta nastala izvršenjem osporavanog rješenja u slučaju njegova poništenja kao nezakonitog, ukazuje se teško ili nikako ostvarivom. Također, opasnost od takve teške i nepopravljive štete moguće je izbjeći izdavanjem privremene mjere iz članka 47. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojom se zabranjuje izvršenje osporavanog rješenja do okončanja upravnog spora. Osim toga, predlaže se sudu zabraniti izvršenje pobijanog rješenja do pravomoćne odluke po upravnoj tužbi koja je podnesena protiv rješenja tuženika Klasa: UP/I-362-02/22- 02/624, Urbroj: 443-02-02-12-01-22-5 od dana 25. studenog 2022., a na temelju kojeg rješenja je doneseno i pobijano rješenje, stoga zakonitost pobijanog rješenja direktno ovisi o rješenju predmeta koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Us I- 2944/2022, a koji predmet se predlaže pribaviti. Osim toga, tužitelj je već pokrenuo i upravni spor protiv rješenja radi novčane kazne koja mu je izrečena, a isti se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem UsI-474/23, te se predlaže pribaviti i taj spis, te predmet radi izricanja prve novčane kazne pod poslovnim brojem UsI-1286/23, te druge novčane kazne pod poslovnim brojem Us I-37/2024. Posebno se ističe i kako tuženik nije postupio u smislu odredbe članka 14.g. Naputka o dopunama naputka o načinu rada građevinske inspekcije, kojim je propisano da iznimno od članka 14.d i članka 14.f ovoga Naputka, u slučajevima donošenja rješenja o uklanjanju na temelju članka 113. stavka 1. točke 1. i točke 5. (za slučaj propisan člankom 112. stavkom 3.), te na temelju članka 117. stavka 1. Zakona, građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, te da je obustavio daljnje građenje, a što je sve u ovom slučaju ispunjeno, što dodatno ukazuje na to da je pobijano rješenje nezakonito. Naime, pri donošenju osporenog rješenja, nije uzeta u obzir ni odredba iz članka 14.d stavka 2. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“ broj 46/20 i 80/20) koja se u konkretnom slučaju primjenjuje. Prema toj odredbi, sljedeća rješenja o novčanoj kazni, kojom se prisiljava izvršenika na izvršenje rješenja o uklanjanju, donose se u roku od 30 dana od izvršnosti prethodnog rješenja, međutim, u samom rješenju nigdje nije navedeno na temelju čega je utvrđeno kada je rješenje o prvoj novčanoj kazni postalo pravomoćno, stoga je jasno kako nisu ispunjeni ni uvjeti za donošenje pobijanog rješenja. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak, također predlaže da sud izda rješenje o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora, a konačno predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 4. prosinca 2024. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima odgovor na tužbu tuženika zajedno s prilogom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se da se pribave i pregledaju spisi Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojevima UsI-2944/2022, UsI-474/2023, UsI-1286/2023 i UsI-37/2024, te da se u ovom sporu sasluša tužitelj u svojstvu stranke, to na okolnosti precizirane u tužbi i na održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem treće novčane kazne.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-40 od 21. veljače 2024., točkom 1. utvrđuje se kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/22- 02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-5 od 25. studenog 2022. godine kojim je naređeno tužitelju, kao investitoru, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni prizemnu građevinu sastavljenu od armiranobetonske podne ploče tlocrtnih dimenzija cca 5,20 x 7 m, debljine cca 12 cm i drvene nosive konstrukcije sa zidovima od osb sendvič panela, zajedno s betonskom pločom na tlu – terasom maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 7,50 x 5,50 m izgrađenom uz sjeverno i istočno pročelje opisane prizemne građevine, drvenu konstrukciju pod kosim dvostrešnim krovom – nadstrešnicu tlocrtnih dimenzija cca 2,5 x 2,50 m i tipsku drvenu kućicu tlocrtnih dimenzija cca 3 x 50 m, visine vijenca cca 2,20 m, pod kosim dvostrešnim krovom sa solarnim panelima, izgrađen istočno od gore opisane prizemne građevine, sve izvan građevinskog područja na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno dana 17. prosinca 2022., točkom 2. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-14 od 24. ožujka 2023., kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 20. travnja 2023., a rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443- 02-03-12-01-23-32 od 5. prosinca 2023., kojim je tužitelju izrečena druga novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 28. prosinca 2023., točkom 3. se utvrđuje kako tužitelj nije uklonio predmetne građevine u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja kojim mu je izrečena druga novčana kazna, točkom 4. tužitelja se prisiljava na uklanjanje trećom novčanom kaznom u iznosu od 13.272,28 eura, točkom 5. se precizira kako je tužitelj izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 6. tužitelj se upozorava da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu nakon izricanja ove kazne da će se nakon izricanja ove novčane kazne, uklanjanje provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak, dok je točkom 7. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 5. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18 i 117/21) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-5 od 25. studenog 2022., točkom 1. tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni bespravno izgrađene građevine pobliže precizirane ovom točkom rješenja, dok je točkom 4. tužitelj upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, kao i da je predmetno rješenje postalo izvršno 17. prosinca 2022.

11.Također, nije sporno ni da je tužitelj protiv rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I- 362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-5 od 25. studenog 2022. pokrenuo upravni spor, u kojem je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 16 UsI- 2944/2022-6 od 24. travnja 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem citiranog rješenja, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj: Usž-450/24-2 od 6. veljače 2024. odbio njegovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu, što pak znači da je to rješenje ne samo izvršno, već je isto i pravomoćno.

12.Potom, neprijeporno je i da je tuženik donio rješenje KLASA: UP/I-362-02/22- 02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-14 od 24. ožujka 2023., kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, a koje je postalo izvršno 20. travnja 2023., protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor, u kojem je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 15 UsI-1286/23-7 od 7. prosinca 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem citiranog rješenja, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj: Usž-911/2024-2 od 6. lipnja 2024. odbio njegovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu, što pak znači da je i to rješenje ne samo izvršno, već je isto i pravomoćno.

13.Zatim, nesporno je i da je tuženik donio rješenje KLASA: UP/I-362-02/22- 02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-32 od 5. prosinca 2023. kojim je tužitelju izrečena druga novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, a koje je postalo izvršno 28. prosinca 2023., protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor, u kojem je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsI-38/24-6 od 18. rujna 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem citiranog rješenja, koja presuda prema podacima eSpisa do dana zaključenja glavne rasprave u predmetnom sporu nije postala pravomoćna.

14.Nadalje, neprijeporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom obavljenim 7. veljače 2024. od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju od 25. studenog 2022. godine s obzirom da nije uklonio predmetne bespravno izgrađene građevine, o čemu je sastavljen zapisnik, te su fotografirane predmetne građevine, koje fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, a koji zapisnik prileže spisu.

15.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem treće novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

16.Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18 i 117/21) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

17.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443- 02-03-12-01-22-5 od 25. studenog 2022. postalo izvršno 17. prosinca 2022. godine, točkom 2. da kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-14 od 24. ožujka 2023. kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 20. travnja 2023., a rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443- 02-03-12-01-23-32 od 5. prosinca 2023. kojim je tužitelju izrečena druga novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 28. prosinca 2023., točkom 3. kako tužitelj nije uklonio predmetne građevinu u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja kojom mu izrečena druga novčana kazna, te se točkom 4. tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 25. studenog 2022. trećom novčanom kaznom u iznosu od 13.272,28 eura jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03- 12-01-22-5 od 25. studenog 2022. postalo izvršno, što je nedvojbeno i koju okolnost tužitelj ni ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-14 od 24. ožujka 2023. kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 20. travnja 2023., a rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362- 02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-32 od 5. prosinca 2023. kojim je tužitelju izrečena druga novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 28. prosinca 2023., te da je proteklo više od 30 dana od izvršnosti tog rješenja do dana donošenja osporenog rješenja, koju okolnosti također ne spori tužitelj, ujedno, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije uklonio predmetne bespravno izgrađene građevine, a što proizlazi iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 7. veljače 2024., koji isto tako prileže spisu, koju okolnost isto tako tužitelj ne spori, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 25. studenog 2022. upozoren točkom 4. da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne ako ne postupi sukladno točki 1. ovog rješenja, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 21. veljače 2024., kojim ga se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja trećom novčanom kaznom u iznosu od 13.272,28 eura.

19.Nadalje, vezano za tužbene navode u kojima tužitelj problematizira da su na njegovu štetu u provedenom postupku počinjene procesne povrede, odnosno kako on prije donošenja osporenog rješenja nije imao mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima bitnim za donošenje odluke u konkretnoj upravnoj stvari, prije svega za naglasiti je kako je odredbom čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, slijedom čega kako je inspektor ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o uklanjanju, to pak znači da je tim prije bez saslušanja stranke ovlašten donijeti i rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju, s tim da se Zakon o Državnom inspektoratu u predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, uslijed čega okolnost da prije donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju tužitelj ne bi bio saslušan ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog akta, koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Također, za nadodati je kako je u odnosu na sva činjenična i pravna utvrđenja iz osporenog rješenja tužitelj ih imao na dispoziciji osporavati i u ovom sporu, na koji način je on u konkretnom slučaju i postupio.

20.Također, neutemeljeno je i pozivanje tužitelja na odredbu čl. 14.g Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine br. 46/20 i 80/20), to pak stoga što u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni te odredbe budući je istom propisano da iznimno od članka 14.d i članka 14.f ovoga Naputka, u slučajevima donošenja rješenja o uklanjanju na temelju članka 113. stavka 1. točke 1. i točke 5. (za slučaj propisan člankom 112. stavkom 3.), te na temelju članka 117. stavka 1. Zakona, građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, te da je obustavio daljnje građenje, dok prema podacima spisa ne proizlazi da bi tužitelj uopće podnosio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetne građevine, niti je obustavio daljnje građenje, štoviše prema podacima spisa razvidno je kako je tužitelju upravo iz razloga što nakon obustave građenja nije obustavio daljnje građenje rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-8 od 20. siječnja 2023. izrečena novčana kazna u iznosu od 6.636,14 eura (50.000,00 kn) kojom ga se prisiljava na obustavu građenja, a rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-31 od 5. prosinca 2023. tužitelju je izrečena druga novčana kazna u iznosu od 10.617,83 eura (80.000,00 kn) kojom ga se prisiljava na obustavu građenja, a koja rješenja prileže spisu.

21.U odnosu na prigovor tužitelja gdje navodi da pri donošenju osporenog rješenja, nije uzeta u obzir odredba iz članka 14. d. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine br. 46/20 i 80/20) koja se u konkretnom slučaju primjenjuje, a prema kojoj je propisano da se sljedeća rješenja o novčanoj kazni, kojom se prisiljava izvršenika na izvršenje rješenja o uklanjanju, donose u roku od 30 dana od izvršnosti prethodnog rješenja, međutim, da u samom rješenju nigdje nije navedeno na temelju čega je utvrđeno kada je rješenje o prvoj novčanoj kazni postalo pravomoćno, pa da je stoga jasno da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje osporenog rješenja, za navesti je kako je, protivno ovim tvrdnjama, u osporenom rješenju u točki 2. navedeno kada je rješenje kojim je izrečena druga novčana kazna postalo izvršno (28. prosinca 2023.), s tim da bi se donijelo rješenje kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju trećom novčanom kaznom dostatno da je rješenje o drugoj novčanoj kazni postalo izvršno i da je od donošenja tog rješenja protekao rok od 30 dana, koji uvjeti su u konkretnom slučaju ispunjeni, dok rješenje kojim je izrečena druga novčana kazna ne mora biti pravomoćno, već je dostatno da isto bude izvršno kao što je to bilo u predmetnoj upravnoj stvari, pa je potpuno jasno da je tuženik u cijelosti postupio sukladno citiranoj odredbi naznačenog Naputka.

22.Isto tako, vezano za samu izrečenu novčanu kaznu, za navesti je i kako je novčana kazna zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da predmetne građevine spadaju u 2.b skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom čl. 14.c Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj 46/20 i 80/20) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom treći put u iznosu od 100.000,00 kn, pa kako se ovdje radi o izricanju treće novčane kazne, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba.

23.Naposljetku, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako se sud već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja (izrečenu novčanu kaznu), dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme ni mjesto izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

24.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, kao i da su izvršna rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanu izricanjem prve i druge novčane kazne, nakon čega tužitelj ponovno nije uklonio predmetne građevine, koje okolnosti tužitelj uopće ne spori, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužitelju izriče treća novčana kazna u iznosu od 13.272,28 eura kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito, s tim da je i obrazloženje osporenog rješenja u cijelosti sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, pa su i prigovori koje tužitelj iznosi u tom smjeru potpuno neutemeljeni i paušalni.

25.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

26.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

27.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

28.Potom, sud je odbio prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere sadržaja citiranog u izreci točke I. rješenja kao neosnovanog, a to stoga što ovaj sud drži kako nisu ostvareni razlozi za izdavanjem zatražene privremene mjere propisani odredbom čl. 42. st. 3. ZUS-a, budući da se ista ne ukazuje nužnom kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

29.Nadalje, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa imajući u vidu da tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi im izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

30.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 23. prosinca 2024.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak & Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 4. prosinca 2024., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.