REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1495/2023-32

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Kuprešak, odvjetnik iz Zagreba, Meštrovićev trg 10, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica KC, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe BIGFOOT d.o.o. Zagreb, Horvaćanska cesta 37/12, OIB: 75058075213, kojeg zastupa zakonski zastupnik JC, direktor, a istoga Tomislav Dumenčić, odvjetnik iz Zagreba, Slovenska ulica 13, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/85, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 17. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje – 2, KLASA: UP/I-502- 03/22-02/1980, URBROJ: 338-21-02-02-22-17 od 24. studenoga 2022.

III. Tužitelju ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u vrijeme nastanka ozljede zaposlenom kod poslodavca BIGFOOT d.o.o. Zagreb, kao osiguraniku, priznaje se ozljeda pretrpljena dana 25. svibnja 2021., pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S32.4, ozljedom na radu te se tužitelju priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po osnovi iste.

IV. Nalaže se tuženiku i zainteresiranoj osobi da solidarno naknade tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

V. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/85, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 17. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje – 2, KLASA: UP/I-502-03/22-02/1980, URBROJ: 338-21-02-02-22-17 od 24. studenoga 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se pod točkom I. tužitelju kao osiguraniku, u vrijeme nastanka ozljede zaposlenom kod poslodavca BIGFOOT d.o.o. Zagreb, vezano za događaj od 25. svibnja 2021., dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S32.4 ne priznaje ozljedom na radu. Pod točkom II. se tužitelju, u svezi dijagnoze iz točke I. ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako je 25. svibnja 2021. kao zaposlenik u trgovačkom društvu BIGFOOT d.o.o. na radnom mjestu vozača, za vrijeme trajanja radnog vremena, prilikom obavljanja poslova vezanih uz svoje radno mjesto, nastojeći zatvoriti ceradu na prikolici kamiona, uzeo ljestve s predviđenog mjesta desne strane prikolice, naslonio ih na stup arnja i popeo se da dohvati ceradu kojom prilikom su se ljestve izmakle te je tužitelj pao s 2 do 3 metra visine i zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a na koje okolnosti predlaže Sudu saslušati ga. Osporava tvrdnje upravnih tijela da je do ozljede došlo radi njegovog skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog postupanja jer da nije koristio ljestve na pravilan i siguran način, odnosno da se nije pridržavao pravila zaštite na radu. Navodi da se tuženik u prilog toj tvrdnji poziva na potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Samobor od 15. rujna 2021. i utvrđeno očevidom, ali da poslodavac nije dostavio dokumentaciju na okolnost osposobljavanja tužitelja za zaštitu na radu te tvrdi kako policijski službenici nisu stručnjaci za zaštitu na radu te nisu ovlašteni procjenjivati i utvrđivati jesu li ljestve bile pravilno ili nepravilno postavljene. Navodi da je iz izjave predstavnika poslodavca JC, direktora društva BIGFOOT d.o.o. vidljivo da tužitelju nije dao nikakve upute o rukovanju prikolicama i zatvaranju cerade jer mu je navodno tužitelj rekao da već ima iskustva s tim, a koje tvrdnje i nedostatak dokumentacije o provedenom postupku zaštite na radu tuženik zanemaruje. Poziva se i na propisano člankom 27. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14., 118/14., 154/14. , 94/18. i 96/18.) i obvezu poslodavca osposobiti radnika za rad na siguran način. Na tu okolnost predlaže Sudu provesti dokaz sudskim vještačenjem po vještaku zaštite na radu, kao i je li mu osiguran rad pod neposrednim nadzorom, je li ovlaštenik koji je vršio nadzor uopće za to ovlašten i je li se tužitelj pri izvođenju radnih aktivnosti na povišenom pridržavao pravila zaštite na radu propisana člankom 68. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu. Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja u cijelosti sadržaj obrazloženja osporavanog rješenja te citira odredbe mjerodavnog prava, članke 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13., 137/13. i 98/19. , dalje: Zakon), članke 10., 36., 37., 39. i 47. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 132/17., 41/19., 22/20., 39/20 i 2/22., dalje: Pravilnik) i odredbe članaka 1. stavka 1. do 3., 19., 25., 27. i 68. Zakona o zaštiti na radu.

4.1. Nadalje, iznosi u postupku utvrđeno činjenično stanje u vezi predmetnog događaja i nastanka ozljede te spornim smatra razlog pada sa ljestava, pri čemu je vjeru poklonio sadržaju potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Samobor od 15. rujna 2021., prema kojoj je do pada tužitelja došlo zbog toga što nije pravilno postavio ljestve na stražnji dio priključnog vozila iz kojeg razloga su ljestve kliznule u stranu u trenutku dok je tužitelj stojeći na istima obavljao radnu operaciju pri visini od oko 2 m.

4.2. Smatra neosnovanim tužbeni navod da policijski službenici nisu stručnjaci zaštite na radu te da kao takvi nisu ovlašteni utvrđivati pravilnost postavljanja ljestava jer su sastavili zapisnik prilikom očevida o činjenicama do koji su došli neposrednim zapažanjem. Napominje i da je od događaja do podnesene prijave proteklo godinu dana, da nije bilo svjedoka događaja o postavljanju ljestava i načinu korištenja istih te je stoga kao vjerodostojan dokaz uzeta policijska potvrda iz koje proizlazi da je tužitelj izravno svojim skrivljenim, nesavjesnim odnosno neodgovornim postupanjem na radnom mjestu doprinio nastanku ozljede u smislu članka 67. stavka 1. Zakona. Tuženik opisuje okolnost dinamike nastanka ozljede prema iskazivanju tužitelja na usmenoj raspravi te smatra da se ozljeda s opreznijim radom s ljestvama mogla izbjeći i na način da je tužitelj nakon što je uočio da nedostaje standardna oprema priključnog vozila, ceradna šipka, o tome obavijestio poslodavca i zatražio daljnje upute prema odredbi članka 68. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti na radu.

4.3. U vezi tužbenih navoda koji se odnose na nedostatak dokumentacije u vezi zaštite na radu i provedenog neposrednog nadzora navodi da je tužitelj prvi radni dan rekao predstavniku poslodavca da ima dugogodišnje iskustvo u obavljanje transportnih poslova, 15 godina i da je prošao kod bivših poslodavaca program osposobljavanja za rad na siguran način, te da zna rukovati prikolicama i šleperima, pa da stoga iz tih razloga nije posebno uvođen u posao. Stoga smatra neodlučnom činjenicu da iako je poslodavac formalno-pravno donio odluku da će tužitelj raditi pod neposrednim nadzorom drugog radnika koji je osposobljen za rad na siguran način najkasnije do 60 dana od početka rada, to nije sprovedeno. Protivi se provođenju predloženih dokaza te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Podneskom od 22. prosinca 2023. se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu u bitnome navodeći da tuženik svoju odluku zasniva na temelju utvrđenja osoba koje za to nisu stručne i bez obzira na medicinsko, stručno mišljenje, a na temelju paušalnih navoda poslodavca koji nije osposobio tužitelja za rad na siguran način niti je tužitelju dao posebne upute o rukovanju prikolicama i zatvaranju cerada i to iz razloga jer je navodno tužitelj rekao da već ima iskustva na sličnim poslovima. Tvrdi da je tuženik trebao cijeniti okolnost što poslodavac tužitelja nije dostavio dokumentaciju na okolnost osposobljavanja za zaštitu na radu kao niti zapisnike o procjeni rizika, zapisnik o ocjeni osposobljenosti ovlaštenika za nadzor radnika koji nije osposobljen za rad na siguran način, odluku poslodavca o ovlašteniku zaštite na radu, a za koju dokumentaciju tužitelj i dalje smatra da predstavlja minimum dokumentacije kojom se dokazuje da je ovlaštenik prošao postupak osposobljavanja za zaštitu na radu te da je isti ovlašten vršiti neposredan nadzor nad radnikom.

6. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu pridružuje navodima tuženika te u bitnome navodi da je tužitelj pao jer nije pravilno postavio ljestve na zadnjem dijelu priključnog vozila, te se poziva na policijsku potvrdu od 15. rujna 2021. i tvrdi da je tužitelj imao dugogodišnje radno iskustvo u vožnji teretnih vozila i obavljanju poslova vezanih uz transport. Nadalje, navodi da je tužitelj bio upoznat s načinom rada kod zainteresirane osobe i da je bio svjestan da se cerada zatvara pomoću ceradne šipke, a ne pomoću ljestava. Smatra i da je bio dužan obavijestiti poslodavaca o nedostatku ceradne šipke i zatražiti daljnje upute za rad. Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora pobliže određenog u tom podnesku.

7. Sud je rješenjem broj gornji od 1. ožujka 2024. usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja po sudskom vještaku zaštite na radu.

7.1. Rješenjem od 17. svibnja 2024. Sud je odredio za vještaka dipl. ing. sigurnosti Petra Kaića, stalnog sudskog vještaka zaštite na radu te mu odredio zadatak vještačenja, razmotriti te ocijeniti okolnosti nastanka štetnog događaja na način jesu li na mjestu događaja nesreće na radu bili osigurani uvjeti za "rad na siguran način", odnosno jesu li bila primijenjena i poštovana sva propisana pravila zaštite na radu; je li tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način te je li u trenutku nastanka ozljede postupao, s obzirom na način postavljanja ljestava (pravilnost) u skladu s pravilima zaštite na radu.

8. Vještak je u skladu sa zadatkom određenim tim rješenjem, dostavio Sudu nalaz i mišljenje 6. kolovoza 2024. U istome je navedena sva korištena i dostupna dokumentacija, te važne činjenice za davanje mišljenja pri čemu je navedeno da: 1. osnovna činjenica važna za mišljenje jest da tužitelj nije bio osposobljen što ni jedna ni druga strana ne osporavaju; 2. da prema dostavljenom izvodu iz Procjene rizika, radno mjesto „vozač teretnog vozila“ ne spada u poslove s posebnim uvjetima rada; 3. Prema dostavljenom Ugovoru o radu tužitelj je bio zaposlen na radno mjesto „vozač teretnog vozila“, 4. S obzirom da nije dostavljen dokaz o osposobljavanju za rad na siguran način direktora JC vještak smatra za potrebe vještačenja da isti nije bio osposobljen za rad na siguran način; 5. Postoji Program osposobljavanja koji je izrađen prema procjeni rizika; 6. Ne postoji pisani dokaz da je ZC primio/usvojio upute za rad prema Programu osposobljavanja za radno mjesto „vozač teretnog motornog vozila“ Uputa na siguran rad – vozač motornog vozila“, „Uputa na siguran rad – mjere sigurnosti pri utovaru i istovaru zapaljivih tekućina“ (str. 20 Programa osposobljavanja), 7. Ne postoji pisani dokaz o zaduženju osobne zaštitne opreme; 8. Radnik je na mjestu ozljede radio sam bez neposrednog nadzora drugog osposobljenog radnika.

8.1. Mišljenje je vještaka da: 1. Poslodavac je propustio osigurati neposredan nadzor neosposobljenog radnika na mjestu ozljede, 2. Poslodavac nije osigurao pisane upute u kojima je razvidan način otvaranja odnosno zatvaranja kamionske cerade što je dovelo do krivog načina izvođenja postupka te pada radnika.

8.2. Zaključak vještaka je da je na mjestu događaja nesreće izostao neposredni nadzor radnika koji je osposobljen za rad na siguran način što je protivno pravilima zaštite na radu i direktno je doprinijelo nastanku ozljede. Dakle, odgovor je da propisana pravila nisu bila primijenjena jer zaposlenik nije smio biti sam. Naime neposredan nadzor znači da je zaposlenik pod izravnom nadzorom drugog radnika koji je osposobljen jer se vrijeme od 60 dana koje je dano kao mogućnost da se zaposlenik osposobi smatra vremenom usvajanja specifičnosti mjesta rada i dok nije zaposlenik ocijenjen kao osposobljen smatra se da nema sve potrebne informacije da bi sigurno i samostalno obavljao radne zadatke. Tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, s obzirom na pravilnost postavljanja ljestava jer nije završeno osposobljavanje odnosno njegov teoretski i praktični dio. Stoga je bilo potrebno da radnik koji je osposobljen vrši nadzor nad radom tužitelja. To što je JC prenio informacije i to što je tužitelj rekao da je prethodno bio osposobljen na nikakav način ne zadovoljava pravila zaštite na radu. Naime, osposobljavanja iz zaštite na radu nisu u svojoj naravi prenošenja novih vještina već služe kako bi se specifičnosti mjesta rada (a s time i rizici) prenijeli na zaposlenika. Iz istog razloga su uvjetovani Programom, a Program je uvjetovan Procjenom rizika i samim time su neprenosivi te „iskustvo“ sa prethodnih mjesta rada nije relevantno za osposobljenost. Npr. konobar koji radi kao konobar na lokaciji A može raditi isključivo posluživanje hrane i pića, a isti kad dođe na lokaciju B može još i prati prozore na 2m visine. Oba radna mjesta se mogu zvati konobar, ali osposobljavanje nije isto i zato nije prenosivo.

9. Tuženik se 12. kolovoza 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći u bitnome kako je suglasan sa istim u odnosu na činjenicu da tužitelj u trenutku nastanka ozljede nije bio formalno osposobljen za rad na siguran način za poslove na koje je raspoređen, no protivi se zaključku vještaka da bi navedeni propust poslodavca direktno doprinio nastanku ozljede. Navodi da nesporno iz dokaza spisa proizlazi da poslodavac za tužitelja ne posjeduje materijalni dokaz u vidu odgovarajuće isprave (zapisnik, potvrda) da bi ga prethodno štetnom događaju, prvog radnog dana, osposobio za rad na siguran način kao i činjenica da JC, osoba koja je prema odluci poslodavca bila određena za nadziranje tužitelja do njegovog osposobljavanja, nije bila prisutna na mjestu štetnog događaja i neposredno pratila rad tužitelja. Neovisno o propustima poslodavca u provedbi mjera zaštite na radu, koje su utvrđene i u upravnom postupku, tuženik zadržava stav kako navedeno, s obzirom na specifične okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavlja činjenicu koja bi bila od utjecaja na drugačije rješavanje. To stoga što se i sam tužitelj očitovao da je znao kako se cerada zatvara i kako se koriste ljestve, a radi se o uobičajenoj aktivnosti i radnom procesu koji ne zahtjeva posebne vještine niti edukaciju. Nadalje, navodi da gubitak stabilnosti koji nije uzrokovan nepravilnim postavljanjem ljestava, neispravnošću ljestava (neoštećene, sa protukliznom zaštitom) ili kakvim vanjskim nenadanim i neizbježnim čimbenikom na kojeg tužitelj nije imao utjecaja, u smislu više sile, za što nema podataka, smatra da je moguće uzročno povezati jedino s ljudskim faktorom odnosno neprimjenom nužnog prosječnog stupnja pažnje tijekom rada na povišenom u svrhu osiguranja stabilnosti. Navodi da je točno da pisane upute u ovom slučaju ne postoje i da se u pravilu cerada zatvara pomoću specijalne šipke za koju poslodavac nije znao da nedostaje u predmetnom vozilu, ali da je tužitelj znao za ovo primarno sredstvo rada jer je prema vlastitim riječima tražio šipku u kamionu, ali ju nije našao. Smatra da je vještak propustio osvrnuti se na odredbu članka 68. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti na radu prema kojoj je radnik dužan o uočenim nedostacima mjesta rada (nedostatku ceradne šipke) obavijestiti poslodavca ili njegovog ovlaštenika, koji bi mu tada izdao upute za daljnje postupanje, a koja uputa možebitno ne bi ni glasila da se koriste ljestve, već da se gornji dio cerade ostavi nezavezan, u kojem smislu se poslodavac očitovao u tijeku postupka. Zaključuje kako sudski vještak govori o propustima poslodavca, a zanemaruje doprinos tužitelja štetnom događaju.

10. Tužitelj se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka očitovao 22. kolovoza 2024. navodeći da nema primjedbe na isti te da tužitelj nije prije početka obavljanja rada osposobljen za rad na siguran način niti su od strane poslodavca primijenjena i poštovana pravila zaštite na radu.

11. Zainteresirana osoba u svom očitovanju od 26. kolovoza 2024. prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka iz razloga što isti smatra nepotpunim, sastavljenim protivno pravilima struke te suprotnom danim zadacima. Navodi da je direktor zainteresirane osobe, JC, prilikom zasnivanja radnog odnosa tužitelja ga upoznao s načinom rada te je tužitelj primio upute za rad, a što je tužitelj potvrdio. Stoga smatra neodlučnom činjenica da sudskom vještaku nije dostavljen pisani dokaz o navedenom. Navodi da je tužitelj očito bio upoznat s načinom rada te je bio svjestan da se cerada zatvara pomoću ceradne šipke, a ne pomoću ljestvi. Stoga prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka te predlaže da sudski vještak dopuni nalaz i mišljenje te ujedno odgovori na pitanje je li tužitelj, u trenutku kada je primijetio da navodno nedostaje ceradna šipka, bio dužan o istom obavijestiti svog poslodavca, te zatražiti daljnje upute za rad u skladu s odredbama članka 68. Zakona o zaštiti na radu. Nadalje, navodi da je i sam tužitelj u svom iskazu tijekom upravnog postupka indirektno potvrdio da je upoznat s načinom zatvaranja kamionske cerade pa je nejasno zbog čega sudski vještak zaključuje da je do pada tužitelja došlo zbog navodnog izostanka uputa za rad. Tvrdi kako su nalaz i mišljenje vještaka sastavljeni isključivo uz formalistički pristup, pri čemu nisu uzete u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Navodi i da u odnosu na radno mjesto „vozač teretnog vozila“, zatvaranje cerade predstavlja uobičajeni i osnovni postupak te da iako formalno nije provedeno osposobljavanje za rad, nelogično je i neživotno tvrditi kako iskustvo sa prethodnih mjesta rada nije relevantno za osposobljenost pa zainteresirana osoba i u tom dijelu prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

12. Radi izvođenja dokaza saslušanjem sudskog vještaka, te utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 27. studenoga 2024. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), a u odnosu na sudskog vještaka, uz njegovu suglasnost, primjenom članka 89. stavka 1. ZUS-a, na daljinu, putem platforme Microsoft teams.

12.1. Sudski vještak je na raspravi u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja od 24. svibnja 2024. te je u vezi upita zainteresirane osobe o dužnosti tužitelja da obavijesti poslodavca kada je primijetio da nedostaje ceradna šipka odgovorio da je to bio dužan učiniti samo u slučaju da je bio propisno osposobljen za rad na siguran način te je naglasio kako tužitelj nije primio pisane upute.

12.2. Zamjenik opunomoćenik tužitelja je ostao pri svemu do tada iznesenome, ostao je i kod dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja, te je predložio Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora prema predanom troškovniku (str. 161 spisa).

12.3. Opunomoćenica tuženika je ostala pri odgovoru na tužbu te je predložila odbiti tužbeni zahtjev, a to je predložila i zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe koja je ujedno zatražila i naknadu troška upravnog spora prema predanom troškovniku (str.162 spisa).

12.4. Sud je kao nepotreban odbio dokazni prijedlog tužitelja da ga sasluša, budući da je tijekom upravnog postupka dostavio višekratno svoja očitovanja na okolnosti spornog događaja, a saslušan je i na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom. Stoga, imajući u vidu predviđeno člankom 8. ZUS-a te da je upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, a imajući u vidu dugotrajnost postupka koji je prethodio, Sud smatrao nepotrebnim provoditi predloženi dokaz.

13. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, nalaz i mišljenje sudskog vještaka, spis upravnoga postupka i u sve isprave priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenuo tužitelj 31. svibnja 2022. za utvrđivanje i priznavanje ozljede na radu nastale za vrijeme rada kod zainteresirane osobe dana 25. svibnja 2021.

15. Nesporan je medicinski aspekt nastale ozljede tužitelja, budući da je stručno-medicinskim vještačenjem, nalazom i mišljenjem Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u Zagrebu, KLASA: UP/I-502-03/22-02/1980, URBROJ: 338-21-49-22-02 od 2. studenoga 2022. potvrđeno da se ista pod dijagnozom S32.4 ( prijelom acetabula) može uzročno-posljedično povezati s padom s ljestava od oko 2m visine te se ta dijagnoza priznaje kao ozljeda na radu.

16. Sporno je može li se ozljeda pod navedenom dijagnozom nastala 25. svibnja 2021. priznati ozljedom na radu, s obzirom da prvostupanjsko tijelo i tuženik tvrde da postoji zapreka predviđena člankom 67. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da je do ozljede došlo uslijed skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog postupanja tužitelja pri obavljanju posla u smislu neispravnog korištenja sredstava rada i neprimjene dužne pažnje tijekom rada na ljestvama, koja obveza je propisana člankom 68. Zakona o zaštiti na radu.

17. Člankom 66. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je propisano da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima.

17.1. Prema odredbama članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu.

17.2. Prema odredbi članka 36. Pravilnika, ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

17.3. Prema odredbi članka 37. Pravilnika, ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

17.4. U skladu s člankom 39. Pravilnika, u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima te odredbama Zakona i Pravilnika.

17.5. Prema članku 68. stavku 1. Zakona o zaštiti na radu, radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Prema stavku 2. istog članka smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da: 1. prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika, 2. pravilno koristi sredstva rada, 3. pravilno koristi propisanu osobnu zaštitnu opremu, koju je nakon korištenja obvezan vratiti na za to određeno mjesto, 4. pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada, 5. odmah obavijesti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu, 6. posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca, 7. prije odlaska s mjesta rada ostavi sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada, 8. surađuje s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu.

18. U vezi samog događaja 25. svibnja 2021. nije bilo svjedoka, već je o istome putem danih izjava i saslušanjem pred prvostupanjskim tijelom iskazivao tužitelj, a kao dokaz je korištena potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Samobor broj: 511-19-40/8-41-929/21. od 15. rujna 2021. Iz iste proizlazi da je tužitelj 25. svibnja 2021. oko 13,25 sati nakon istovara robe na parkirališnom prostoru poduzeća „Spectra media“, na adresi [adresa], se popeo na metalne ljestve na visinu od oko 200 cm, u namjeri da zatvori ceradu priključnog vozila te je u tom trenutku, iz razloga što nije pravilno postavio ljestve na zadnjem dijelu priključnog vozila zajedno sa istima skliznuo uz rub te je pao na asfaltirani dio parkirališnog prostora na desni kuk te je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede koje su kasnije u KBC Sestre Milosrdnice okarakterizirane kao teške tjelesne ozljede.

18.1. U vezi navedenog događaja, tužitelj je u podnescima te davanjem izjave pred prvostupanjskim tijelom (zapisnik o usmenoj raspravi KLASA: UP/I-502-03/22- 02/1980, URBROJ: 338-21-02-02-22-10 od 16. rujna 2022.) tvrdio kako kod poslodavca nije prošao obuku za rad na siguran način. U vezi samog događaja je izjavio da je kao vozač po zakonu dužan pravilno zatvoriti ceradu cijelom dužinom prikolice jer u protivnom snosi prekršajnu odgovornost za ugrožavanje sigurnosti u prometu, iz kojeg razloga je pokušao pomoću Ijestvi privezatí ceradu na gornjim uglovima bočne stranice prikolice. Izrazio je stav da je glavni uzrok ozljeđivanju zastarjela ceradna konstrukcija predmetne prikolice koja je dimenzijama bila veća od same cerade kojom morala u cijelosti biti pokrivena, zbog čega je morao pri vrhu rukama privlačiti obje strane cerade i trakom ih „zašití”. Tvrdio je i kako je predmetna cerada na dijelovima bila spajana raznim trakama (električnom žicom, drvenim letvama te žicom za sušenje rublja. Opisao je događaj navodeći kako je tražio ceradnu šipku koja je trebala biti u toj prikolici, ali budući da je nije bilo ceradu je otvorio i natrag zatvorio koristeći se dostupnom opremom iz vozila (letvama i ljestvama). lsti proces ponovio je na sljedećem mjestu istovara u [adresa], gdje je ljestve postavio na asfalt naslonivši gornji krak na aranj prikolice pod kutom od 70, da su ljestve bile stabilne dok se penjao do predzadnjeg gazišta, s kojeg je objeručke onda krenuo povlačiti ceradu na uglu konstrukcije kako bi kroz nju provukao uže, kada su mu se ljestve izmaknule. U vezi policijske potvrde od 15. rujna 2021. je iskazao da se ne slaže sa utvrđenim u toj potvrdi smatrajući policijski zapisnik proizvoljnim, no ne zna objasniti što je dovelo do pada. Potvrdio je da su ljestve prikazane na fotografijama istoga tipa kao one s kojih je pao, a iz priloženog je vidljiva protuklizna zaštita na donjim krajevima ljestvi. Izjavio je i da ima oko 15 godina radnog iskustva na poslovima vozača teretnih vozila, a u vezi predmetnog priključnog vozila u čiju tehničku ispravnost je sumnjao jer je cerada bila zakrpana i premala u odnosu na arnjeve je imao namjeru obavijestiti poslodavca o uočenom nedostatku po završetku radnog dana.

18.2. Saslušan je i predstavnik poslodavca, JC, koji je iskazao kako je tužitelju toga prvog radnog dana 25. svibnja 2021. na parkiralištu Velesajma gdje je smješten vozni park poslodavca osobno tužitelju pokazao vozila s kojima će raditi pri čemu mu nije dao nikakve posebne upute o rukovanju prikolicama i zatvaranju cerada, jer mu je tužitelj rekao da već ima iskustva s tim.

19. Bez obzira na spornu činjenicu je li tužitelj pravilno koristio ljestve prilikom postavljanja cerade, iz provedenog postupka, ovog upravnog spora, te nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a s kojim utvrđenjem se slaže i tuženik, nesporno je da tužitelj nije bio obučen za rad na siguran način.

19.1. Prije svega, do ozljeđivanja tužitelja je došlo prvog radnog dana, kada je on, imajući u vidu Odluku poslodavca o radu pod nadzorom od 21. svibnja 2021. on morao raditi u prisutnosti JC, a što nije provedeno. U točki I. te Odluke stoji da dok se ne osposobi za samostalan rad na siguran način tužitelj, na poslovima i radnim zadacima: “Vozač teretnog vozila“ radit će pod neposrednim nadzorom JC, a osposobljavanje za rad na siguran način mora se obaviti u roku od 60 dana od početka rada (točka II.).

19.2. Nadalje, mišljenje je sudskog vještaka da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način što ni jedna ni druga strana ne osporavaju, nema pisanog dokaza da je tužitelj primio/usvojio upute za rad prema Programu osposobljavanja za radno mjesto „vozač teretnog motornog vozila“ Uputa na siguran rad – vozač motornog vozila“, „Uputa na siguran rad – mjere sigurnosti pri utovaru i istovaru zapaljivih tekućina“, niti dokaz o zaduženju osobne zaštitne opreme, a radio je na mjestu ozljede sam bez neposrednog nadzora drugog osposobljenog radnika. Stoga vještak smatra da je poslodavac propustio osigurati neposredan nadzor neosposobljenog radnika na mjestu ozljede i nije osigurao pisane upute u kojima je razvidan način otvaranja odnosno zatvaranja kamionske cerade što je dovelo do krivog načina izvođenja postupka te pada. Stoga Sud smatra prihvatljivim zaključak vještaka da je na mjestu događaja nesreće izostao neposredni nadzor radnika koji je osposobljen za rad na siguran način što je protivno pravilima zaštite na radu i direktno je doprinijelo nastanku ozljede jer tužitelj kao zaposlenik nije smio biti sam. Tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, s obzirom na pravilnost postavljanja ljestava jer nije završeno osposobljavanje odnosno njegov teoretski i praktični dio i nije radio pod nadzorom.

19.3. Sud smatra osnovanim zaključak vještaka i neprihvatljivim navode tuženika i zainteresirane osobe da usmeno prenesene informacije o radu i prethodno iskustvo tužitelja na sličnim ili istovjetnim poslovima je dovoljno da se smatra da je isti osposobljen za rad na siguran način. Ne radi se o pretjeranom formalizmu već ispunjavanju zakonskih obveza, koje nisu podložne osobnim procjenama u primjeni i ispunjavanju uvjeta propisanih Zakonom o zaštiti na radu. Konkretno, prema članku 68. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu, radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu, ali prema stavku 2. istog članka smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, a koje je u konkretnoj situaciji izostalo. Primjena odredbi tog Zakona nije podložna osobnoj procjeni niti se provođenjem tog Zakona može smatrati usmena predaja i usmena potvrda radnika da je neki posao već obavljao. Upravo suprotno, poslodavac dosljednom primjenom odredbi Zakona o zaštiti na radu i obukom radnika za rad na siguran način se štiti od mogućih situacija kao što je upravo konkretna jer da je postupao u skladu s propisanim, ne bi postojala njegova odgovornost u konkretnoj situaciji. Ovako, u okolnostima očite neprimjene odredbi Zakona o zaštiti na radu i odsutnosti osposobljavanja radnika za rad na siguran način, nije prihvatljivo teret krivnje za eventualno nepravilno korištenje sredstva rada, ljestava prevaliti na radnika i time mu iz tog razloga ne priznati ozljedu na radu radi skrivljenog, skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu (članka 67. stavak 1. točka 1. Zakona).

19.4. Stoga je opravdan zaključak vještaka da osposobljavanja iz zaštite na radu nisu u svojoj naravi prenošenja novih vještina već služe kako bi se specifičnosti mjesta rada (a s time i rizici) prenijeli na zaposlenika. Iz istog razloga su uvjetovani Programom, a Program je uvjetovan Procjenom rizika i samim time su neprenosivi te „iskustvo“ sa prethodnih mjesta rada nije relevantno za osposobljenost.

19.5. Dakle, radi ne provođenja odredbi Zakona o zaštiti na radu, odnosno radi izostanka obuke tužitelja za rad na siguran način, se ne može staviti na teret istome da je nepravilnim rukovanjem sredstvom rada, ljestvama pridonio padu i nastanku ozljede. Pri tome tuženika, prema odredbama članka 39. Pravilnika, obvezuje postupanje i primjenom propisa o zaštiti na radu. Iz tog razloga ozljeda tužitelja pod dijagnozom šifre prema MKB-10 S32.4 koja je nesporno uzročno posljedično povezana s događajem od 25. svibnja 2021. se može priznati ozljedom na radu u smislu članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona.

20. Slijedom iznesenoga, Sud osporavana rješenja nije mogao ocijeniti zakonitim te je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio pobijane odluke i sam riješio stvar, te priznao tužitelju traženo pravo i odlučio kao pod točkama I. – III. izreke presude.

21. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.

21.1. Člankom 144. stavkom 3. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 27. točka 1. podstavak 2. prema kojem za sastavljanje tužbe, odgovora na tužbu, prijedloga za donošenje privremene mjere, prijedloga za nagodbu te obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife).

21.2. Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife, isti iznos za pristup na ročište 27. studenoga 2024. (Tbr. 27/2 Tarife), te za podnesak od 22. prosinca 2023. kojim se očitovao na odgovor na tužbu.

21.3. S obzirom na zatraženu naknadu troška podnesaka od 25. srpnja 2024., 22. kolovoza 2024. i 10. listopada 2024. u istima tužitelj nije iznio nikakve nove činjenične niti pravne navode, već je ponovio prethodne navode i suglasio se s nalazom i mišljenjem vještaka. Stoga je Sud zahtjev za naknadu troška u tom dijelu ocijenio neosnovanim.

21.4. Slijedom iznesenoga, a u odnosu na trošak spora, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koje su mu tuženik i zainteresirana osoba dužni solidarno naknaditi. Stoga je Sud odlučio kao u točki IV. izreke presude.

21.5. U vezi zahtjeva opunomoćenika zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom, zainteresirana osoba sama snosi svoje troškove te je stoga njen zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom V.

U Osijeku 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi, po opunomoćeniku