REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-794/2024-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., Osijek, L. Jagera 5, OIB: 82925459345, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 34, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Luka Jurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.638,10 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od :

- 16,03 eura od 10. srpnja 2010. do isplate,

- 7,82 eura od 07. listopada 2010. do isplate,

- 14,58 eura od 07. listopada 2010. do isplate,

- 37,13 eura od 07. listopada 2010. do isplate,

- 22,93 eura od 21. listopada 2010. do isplate,

- 13,77 eura od 21. listopada 2010. do isplate,

- 14,67 eura od 28. listopada 2010. do isplate,

- 36,15 eura od 23. studenog 2010. do isplate,

- 45,90 eura od 16. prosinca 2010. do isplate,

- 48,73 eura od 27. siječnja 2011. do isplate,

- 1,66 eura od 27. siječnja 2011. do isplate,

- 0,45 eura od 01. veljače 2011. do isplate,

- 46,39 eura od 22. veljače 2011. do isplate,

- 1,41 eura od 24. ožujka 2011. do isplate,

- 48,21 eura od 24. ožujka 2011. do isplate,

- 43,58 eura od 01. travnja 2011. do isplate,

- 8,40 eura od 03. svibnja 2011. do isplate,

- 39,64 eura od 03. svibnja 2011. do isplate,

- 43,57 eura od 11. svibnja 2011. do isplate,

- 6,65 eura od 11. svibnja 2011. do isplate,

- 1,89 eura od 01. lipnja 2011. do isplate,

- 56,83 eura od 11. lipnja 2011. do isplate,

- 62,06 eura od 09. srpnja 2011. do isplate,

- 3,76 eura od 09. srpnja 2011. do isplate,

- 0,75 eura od 05. kolovoza 2011. do isplate,

- 5,70 eura od 11. kolovoza 2011. do isplate,

- 86,03 eura od 11. kolovoza 2011. do isplate,

- 15,42 eura od 06. rujna 2011. do isplate,

- 2,12 eura od 06. rujna 2011. do isplate,

- 14,98 eura od 07. rujna 2011. do isplate,

- 56,09 eura od 14. rujna 2011. do isplate,

- 15,07 eura od 01. listopada 2011. do isplate,

- 48,69 eura od 08. listopada 2011. do isplate,

- 14,69 eura od 01. studenog 2011. do isplate,

- 48,58 eura od 09. studenog 2011. do isplate,

- 14,70 eura od 01. prosinca 2011. do isplate,

- 48,48 eura od 08. prosinca 2011. do isplate,

- 9,83 eura od 01. siječnja 2012. do isplate,

- 58,19 eura od 11. siječnja 2012. do isplate,

- 2,98 eura od 01. veljače 2012. do isplate,

- 63,44 eura od 08. veljače 2012. do isplate,

- 5,55 eura od 25. veljače 2012. do isplate,

- 0,01 eura od 01. ožujka 2012. do isplate,

- 66,82 eura od 07. ožujka 2012. do isplate,

- 4,54 eura od 29. ožujka 2012. do isplate,

- 0,64 eura od 01. travnja 2012. do isplate,

- 68,81 eura od 08. travnja 2012. do isplate,

- 0,04 eura od 01. svibnja 2012. do isplate,

- 69,49 eura od 10. svibnja 2012. do isplate,

- 69,94 eura od 07. lipnja 2012. do isplate,

- 0,75 eura od 07. lipnja 2012. do isplate,

- 67,44 eura od 05. srpnja 2012. do isplate,

- 2,18 eura od 05. srpnja 2012. do isplate,

- 3,05 eura od 07. kolovoza 2012. do isplate,

- 66,89 eura od 07. kolovoza 2012. do isplate,

- 3,93 eura od 06. rujna 2012. do isplate,

- 68,99 eura od 06. rujna 2012. do isplate,

- 1,72 eura od 01. listopada 2012. do isplate,

- 34,02 eura od 13. listopada 2012. do isplate,

- 33,30 eura od 27. listopada 2012. do isplate,

- 0,09 eura od 09. studenog 2012. do isplate,

- 65,07 eura od 09. studenog 2012. do isplate,

- 4,62 eura od 20. studenog 2012. do isplate,

- 0,03 eura od 01. prosinca 2012. do isplate,

- 68,07 eura od 08. prosinca 2012. do isplate,

- 69,82 eura od 09. siječnja 2013. do isplate,

- 0,28 eura od 09. siječnja 2013. do isplate,

- 1,20 eura od 07. veljače 2013. do isplate,

- 65,59 eura od 07. veljače 2013. do isplate,

- 1,04 eura od 08. ožujka 2013. do isplate,

- 65,96 eura od 08. ožujka 2013. do isplate,,

- 1,01 eura od 09. travnja 2013. do isplate,

- 68,92 eura od 09. travnja 2013. do isplate,

- 58,58 eura od 08. svibnja 2013. do isplate,

- 1,86 eura od 08. svibnja 2013. do isplate,

- 8,11 eura od 08. lipnja 2013. do isplate,

- 59,61 eura od 08. lipnja 2013. do isplate,

- 61,80 eura od 10. srpnja 2013. do isplate,

- 3,97 eura od 10. srpnja 2013. do isplate,

- 6,91 eura od 01. kolovoza 2013. do isplate,

- 56,92 eura od 09. kolovoza 2013. do isplate,

- 11,18 eura od 01. rujna 2013. do isplate,

- 54,46 eura od 11. rujna 2013. do isplate,

- 15,70 eura od 01. listopada 2013. do isplate,

- 53,24 eura od 05. listopada 2013. do isplate,

- 18,08 eura od 01. studenog 2013. do isplate,

- 49,52 eura od 15. studenog 2013. do isplate,

- 0,14 eura od 01. prosinca 2013. do isplate,

- 70,26 eura od 12. prosinca 2013 do isplate, po stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.134,76 eura sa zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 618,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2024. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da su BS (ranije B) i tuženik, tada pod nazivom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., zaključili dana 28. studenog 2006. Ugovor o kreditu broj 016-2744/2006, (dalje u tekstu – Ugovor). Predmetnim Ugovorom odobren je kredit u iznosu od 21.516,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, te je predmetni kredit otplaćen u cijelosti. Potom je trgovačko društvo INKASO.HR d.o.o. sklopilo dana 28. svibnja 2019. Ugovor o ustupu tražbine s BS (ranije B) kojim Ugovorom je ista izvršila ustup svoje tražbine tužitelju i to prema dužniku Addiko Bank d.d., ovdje tuženiku, po osnovi ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice ugovora za valutu švicarski franak iz Ugovora o kreditu broj 016- 2744/2006 od 28. studenog 2006. Temeljem navedenog Ugovora, na tužitelja je preneseno dospjelo novčano potraživanje prednice tužitelja, a tužitelj je o svemu obavijestio tuženika dopisom od 6. lipnja 2019. na koji je tužena dostavila odgovor 10. lipnja 2019. Nadalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima), utvrđeno je da je tuženik Addiko Bank d.d., u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navodi da Ugovor o kreditu br. 016-2744/2006 od 28. studenog 2006. ispunjava uvjete iz te navedene presude i to da je sklopljen 28. studenog 2006. te da sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Nadalje, tužitelj smatra da je potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem bez potrebe izvođenja personalnih dokaza. Vođenjem kolektivnog spora u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl .br. P-1401/2012 i pravomoćnošću presude od 4. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost odredbe ugovaranja valutne klauzule u valuti CHF te je u ovom postupku samo potrebno utvrditi koliki iznos je prednica tužitelja preplatila plaćajući mjesečne iznose temeljem tih ništetnih odredbi.

2. Tuženik u odgovor na tužbu osporava osnovu i visinu tužbe, ističe da nije razumljiva, te da nije razumljiv činjenični i pravni osnov tužbe kao ni predmet raspravljanja, sve u smislu odredbi čl. 106. i 109. ZPP-a, navodi da je tužitelj u ovom postupku pravni sljednik osobe s kojom je tuženik bio u ugovornom odnosu, te da pojam tužitelj u ovom odgovoru na tužbu, ovisno o kontekstu, može označavati i pravnog prednika tužitelja. Navodi kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c ZPP-a. Ističe da da tužbeni zahtjev nije osnovan jer se u konkretnom slučaju ne radi o potrošaču, niti se u odnosu na tužitelja proteže zaštita i utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Postupci za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojima su donesene presude na koje se tužitelj poziva u pogledu osnovanosti svog zahtjeva pokrenuti su na temelju čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14), te se te presude odnose na zaštitu potrošača. Navodi da sve i kada bi se tužitelj na iste mogao pozvati, kako bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja, ne može se obrazloženo tvrditi da bi, iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene (a time i ništetne). Sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07, 79/07) na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu, takve ugovorne odredbe smatrale bi se nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo. Sukladno čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača tuženik je dužan (a time i ovlašten) dokazati da se o takvim odredbama pojedinačno pregovaralo (a o čemu tuženik predlaže dokaze u konkretnom postupku), zbog čega takve odredbe u skladu s čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ne bi bile nepoštene, a time niti ništetne. Nadalje ističe kako je kreditni referent (radnik tuženika) prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužitelja, te mu je i javni bilježnik prilikom solemnizacije protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio mu pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njega proizlaze, utvrdio kako su mu iste jasne i razumljive te se uvjerio o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu navedenog sadržaja. U slučaju da bi se utvrdilo da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, a što osporava i ističe kako je za utvrđenje poštenosti/nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potrebno provesti test poštenja sporne ugovorne odredbe. Test poštenja sastoji se od dva dijela koja moraju kumulativno biti zadovoljena da bi se neka ugovorna odredba proglasila nepoštenom. Prvi test sastoji se od procjene uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, navodi da je potrebno uzeti u obzir kako nije bilo značajnijih fluktuacija CHF sve do 2009. godine, iz čega proizlazi da tuženik, jednako kao ni tužitelj, nije imao razumnog osnova predvidjeti značajniji porast CHF-a. S obzirom na navedeno, očito je kako niti tuženik, niti Hrvatska narodna banka, niti bilo tko drugi nisu mogli predvidjeti kretanje tečaja CHF, iz čega proizlazi kako je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

Sukladno odredbi iz čl. 84. ZZP-a/2003 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora, slijedom čega nije niti dopušteno ocjenjivati je li ista poštena. Dakle, konkretna ugovorna odredba je u skladu s prisilnom propisom, Zakonom o obveznim odnosima.

Nadalje tuženik ističe da bi utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli na način kako to traži tužitelj dovela do posljedice kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a da se ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ispunjava kao ugovor o kreditu u HRK, primjenjujući pritom na njega kamatnu stopu koja vrijedi za ugovor o kreditu u CHF. Napominje da ni sam tužitelj u sporu koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije tražio da se promjenjiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF zamijeni fiksnom kamatnom stopom već je upravo ustrajao na promjenjivoj kamatnoj stopi, za koju je tražio da se definiraju parametri i metoda izračuna.

U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe i prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, ističe kako se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina za povrat tako plaćenih iznosa. Nadalje ističe i kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnosti s čl. 241. ZOO-a, budući da se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku. Također ističe kako je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri, zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Podneskom od 28. ožujka 2022. tuženik je navode da se protivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 7. veljače 2022.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u preslike Obavijest banke od 6. lipnja 2006. (list 5 spisa), Obavijest o dospijeću prvog anuiteta (list 6 spisa), Ugovor o ustupu tražbine od 28. svibnja 2019. (list 7 spisa), Otplatni plan (list 8-9 spisa), Izvod po kreditu (list 10-15 spisa), Ugovor o kreditu broj 016-2744/2006 (list 16-21 spisa), preslike naloga za uplatu (list 22-119 spisa), Odluke Ustavnog suda RH broj: U-III- 2233/2019 od 10. lipnja 2020. i U-III-2922/2018 od 20. veljače 2020. (list 120-127 i 135-153 spisa), Presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019. (list 128-134 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. (list 154-224), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (list 225-404), presliku u random wald model kretanja tečaja i povijesno kretanje forecasta EUR/CHF (list 425-427 spisa), presliku tendencije švicarskog franka u nepovoljnom globalnom okruženju (list 428 spis), Presudu suda Europske Unije C-186/16 od 20. rujna 2017. (list 429-438 spisa), mišljenje nezavisnog odvjetnika Nilsa Wahla (list 439-453 spisa), Presude Vrhovnog suda RH broj: Revt 246/14 od 9. travnja 2015. i broj: Revt 575/16 od 3. listopada 2017. (list 454-486 spisa), presliku Biltena HNB-a (list 487-488 spisa), presliku glasila "HYPO Times" broj 8 iz prosinca 2005. (list 489-490 spisa), presliku glasila "HYPO Times" broj 7 iz lipnja 2005. (list 491-500), presliku transkripta emisije na radiju 101 (list 501 spisa), presliku intervjua guvernera TS (list 502-503 spisa), presliku Odgovora na upite o upozorenjima HNB-a (list 504-505 spisa), presliku rješenja Ustavnog suda RH od 13. prosinca 2016. (list 506-518 spisa), presliku članka mr. sc. JS, dipl.iur. (list 519-532 spisa), presliku izjave svjedoka (list 533-537 spisa), Tablicu G1 (list 538-541 spisa), Presude Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., broj: Rev 1172/18 od 19. ožujka 2019. i broj: Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. (list 546-604 spisa), te broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. (list 631-669 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1245/2019 od 26. listopada 2020. (list 676-683 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Splitu posl. br. P-318/2019. od 19. studenog 2020. (list 684-696 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru posl. br. P-146/2020 od 15. ožujka 2021. (list 697-701. spisa), Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. P-174/2019 od 26. ožujka 2021. (list 702- 713 spisa), Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1244/2019 od 13. travnja 2021. (list 714-725 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-5375/2020 od 5. svibnja 2021. (list 728-734 spisa), Presudu suda Europske Unije C-383/18 od 11. rujna 2019. (list 735-741 spisa). Izvršio je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije računovodstvo i vrijednosne papire PS dipl. oec., od 20. siječnja 2022. (list 931-939 spisa), Presudu suda Europske Unije C-519/19 od 18. studenog 2021. i C-263/20 od 21. prosinca 2021. (list 950-968 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1228/2019 od 14. svibnja 2021. (list 974-995 spisa).

4. U odnosu na navode tuženika kojima se protivi preinaci tužbenog zahtjeva pozivajući se na podnesak tužitelja od 7. veljače 2022. valja reći kako nije riječ o preinaci u smislu odredbe čl. 191. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) jer tužitelj i dalje potražuje isti iznos koji je naznačio i u tužbenom zahtjevu. Dakle nije povećao postojeći zahtjev niti je došlo do promjene istovjetnosti ili isticanja drugog zahtjeva.

5. Presudom ovoga suda poslovni broj P-2143/2020-32 od 8. lipnja 2022. prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti u iznosu od 19.876,74 kn (točka I. izreke) , pod točkom II. naloženo je tuženiku isplatiti trošak parničnog postupka u iznosu od 12.298,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je pod točkom III. odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznos od 1.250,00 kn kao neosnovan te je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3441/2022-2 od 23. siječnja 2023. odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2143/202-32 od 8. lipnja 2022. u točkama I. i II. izreke dok je odbačena kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv točke III. prvostupanjske odluke poslovni broj P-2143/202-32 od 8. lipnja 2022.

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije 6. ožujka 2023. te je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-1266/2023 od 14. lipnja 2023. tuženiku dopuštena revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3441/2022-2 od 23. siječnja 2023. te je tuženik podnio reviziju 30. listopada 2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-1153/2023 od 4. siječnja 2024. prihvatio reviziju tuženika i slijedom toga ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3441/2022-2 od 23. siječnja 2023 i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2143/202-32 od 8. lipnja 2022. i predmet je vratio sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje sa zaključkom da je protivan, sukladno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 120/2023 od 28. veljače 2023.). Nadalje navodi kako je u konkretnom slučaju tuženik na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložio saslušati radnicu tuženika upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi, te je osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača.

6. Na ročištu 20. rujna 2024. tuženik se očitovao da odustaje od prijedloga za saslušanjem svjedokinje RS, zaposlenice tuženika.

7. Na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa od 2.638,10 eura koji je nastao otplatom na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 016-2744/2006 u pogledu valutne klauzule.

9. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva, te zastara predmetnog potraživanja.

10. Predmetni Ugovor o kreditu broj 016-2744/2006 (dalje: Ugovor o kreditu) sklopljen je 28. studenog 2006. između BS (ranije B) i Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.), dakle između potrošača (u smislu odredbe čl. 3. toč.1. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03)) i pravne osobe kojim je odobren kredit u iznosu od 21.516,00 CHF. Kredit je odobren za kupovinu novog motornog vozila. Prema odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena je kamata od 5,25% dekurzivno godišnje, kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu, i uključene su u anuitete. Nadalje odredbom 4. Ugovora o kreditu ugovoren je rok otplate kredita koji iznosi 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu a kredit se stavlja u otplatu zadnjeg dana u mjesecu u kojem je kredit iskorišten te se otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 306,64 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Banke na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Tuženik je Ugovor o kreditu sklopio kao banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita te je tu tom ugovoru isti bio u svojstvu trgovca.

11. Potom je BS kao ustupitelj sa društvom INKASO HR d.o.o. , kao primateljem, sklopila 28. svibnja 2019. Ugovor o ustupu tražbine prema kojem ustupitelj ustupa primatelju novčanu tražbinu prema dužniku (ovdje tuženiku) nastalu po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu iz članka 1. ovog Ugovora, a čiji će nominalni iznos i osnovanost biti utvrđeni u sudskom postupku između Primatelja i Dužnika. Primatelj ima prema dužniku ista prava koja je Ustupitelj imao prema dužniku do trenutka ustupanja, te se ustupom glavne tražbine na Primatelja prenose i sva sporedna prava.

12. Dakle navedeni Ugovor o ustupu sklopljen je u smislu odredbe čl. 80. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) prema kojoj odredbi vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Kako je predmetna tražbina novčana stoga ista nije niti strogo osobne naravi te se po naravi ne protivi ustupu.

13. Nadalje prema odredbi čl. 84. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, dakle identitet tražbine ustupom nije promijenjen pa stoga novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. Prema tome, novčana tražbina koja proizlazi iz ništetnosti (dijela) potrošačkog ugovora nije tražbina koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom potrošač može slobodno raspolagati stoga nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

14. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.( a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. ) kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.), kojima je, između ostalog, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09 dalje u tekstu ZZP/07.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i

- da je tuženik u razdoblju 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Nadalje, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

16. Dakle nije osnovan navod tuženika kako se konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ne proteže zaštita i utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj: Pž-5375/2020 i Pž- 4749/20).

17. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla.

18. Prema tome, zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni ugovor o kreditu koji su sklopili BS i tuženik. Taj ugovor o kreditu sklopljen je 28. studenog 2006., dakle, u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

Međutim u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja. Prema tome banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora .(tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-1153/23 a što je i u skladu sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci toga suda broj U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

19. Međutim na ročištu 20. rujna 2024. tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem HS, zaposlenice tuženika, te je sud odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi pa tako niti dokaz saslušanjem javnog bilježnika Željke Horvat Pernar jer isti prema ocjeni ovoga suda nije važan za odlučivanje u predmetno pravnoj stvari budući niti u Ugovoru o kreditu nije unesen specijalan rizik porasta vrijednosti CHF kao valute koja se koristi u valutnoj klauzuli, to isti nije niti mogao biti rastumačen od strane javnog bilježnika u smislu odredaba čl. 57. do čl. 59 sve Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94, 162/9816/07, 75/09, 120/16 i 57/22), a niti ga je na postojanje predmetnog rizika tuženik upozorio.

20. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. U pogledu istaknutog prigovora zastare relevantno je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Rev-2245/17 od 20.ožujka 2018. prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

-u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., jer je ista u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine,

-u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je potvrđena u tom dijelu presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13. lipnja 2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14. lipnja 2018. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

22. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju istaknuti prigovor zastare nije osnovan, jer je zastara u konkretnom slučaju počinje teći od 14. lipnja 2018. (obzirom na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli) a tužba je podnesena 27. studenog 2020., dakle unutar zastarnog roka u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

23. Tijekom postupka proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost kolike je iznose izražene u kunama po mjesecima, prednica tužitelja preplatila svojom otplatom predmetnog ugovora o kreditu u odnosu na kunske iznose koje bi bila dužna platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita.

24. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića od 20. siječnja 2022. proizlazi da je ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 21.666,47 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos. Na ročištu 2. svibnja 2022. proveden je dokaz usmenim saslušanjem vještaka koji je naveo da je u zaključku pod točkom 1. prikazao pozitivne razlike u iznosu od 21.666,47 kn s obzirom da je zadatkom za vještačenje naloženo da utvrdi preplate, a u točki 3. nalaza razliku iznosa anuiteta s osnove valutne klauzule je prikazao i pozitivne i negativne razlike koje ukupno zbrajajući i pozitivne i negativne iznose 20.768,40 kn. 25. Kako je nalaz i mišljenje vještaka izrađen na temelju dokumentacije u spisu vjerodostojnost stranke ne spore, te je detaljan i obrazložen to je isti prihvaćen kao relevantan dokaz u predmetnoj pravnoj stvari.

26. Naime nije osnovan prigovor tuženika da se eventualno preplaćen iznos treba umanjiti za iznos tzv. negativne kamate.

27. Plaćanjem anuiteta po tečaju ili kamati nižom od početno ugovorenog tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio, a nedvojbeno nije utvrđeno ni da tuženik ima prema tužitelju nepodmireno potraživanje. Ujedno osnovni uvjet za prijeboj potraživanja u smislu odredbe čl. 195. ZOO-a, postojanje protutražbine tuženika, koje u konkretnom slučaju nema. Međutim u konkretnom slučaju tuženik nije niti dao izjavu o prijeboju niti je postavio protutužbeni zahtjev, a uostalom tužitelj je ostao kod prvotno postavljenog zahtjeva koji je manji od iznosa od 20.768,40 kn koji čini izračun obzirom na utvrđene tzv. negativne razlike.

28. Dakle, budući su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem. Slijedom navedenog tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 2.638,10 eura kako je i odlučeno pod točkom I. izreke.

29. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iz toga proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene stoga na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne i to od dana izvršenih plaćanja, koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Naime tuženik se kao ugovorna strana bio dužan rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. ZPP-a a sve u svezi s čl. 2. ZPP-a,te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa).

31. Tužitelju je priznat trošak sastav tužbe u iznosu do 133,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav podnesaka od 8. veljače 2021., 15. travnja 2021., 7. veljače 2022., i 5. travnja 2022. iznos od po 133,00 eura a za sastav podneska od 19. rujna 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), za trošak pristupa na ročišta 16. rujna 2021. i 2. svibnja 2022. iznos od po 133,00 kn a za ročište 20. rujna 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 1.663,75 eura.

Također tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura te pristojba na tužbu i presudu u iznosu od po 36,42 eura, dakle ukupno 2.134,76 eura Na tako utvrđen trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a.

32. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 25. lipnja 2021. i 7. prosinca 2021., kao niti trošak sastava odgovora na reviziju pa tako i trošak pristojbe na istu jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, kao i trošak zatražen preko iznosa koji sukladno odredbama Tarife i Zakona o sudskim pristojbama pripadaju tužitelju te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 23. prosinca 2024.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).