Poslovni broj: UsI-1086/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darija Silov i Ivan Milin, Šibenik, Stjepana Radića br. 3l/II, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, zastupanog po zakonskom zastupniku IJ, dipl. ing. građ., višem građevinskom inspektoru, na temelju odredbe čl. 21. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24.), radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 28. studenog 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika, objavljene 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ: 443-02-03-21-24-27 od 23. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 30. travnja 2024. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ: 443-02-03-21-24-27 od 23. ožujka 2024., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja, nakon čega ističe kako tužbu podnosi zbog nepravilno primijenjenog materijalnog propisa, nepravilno provedenog postupka, nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te nepravilno izvedenog zaključka. Pozivanje na uklanjanje jednostavne građevine (montažni drveni objekt) sa zemljišta u privatnom vlasništvu, prisiljavanjem tužiteljice na uklanjanje izricanjem novčanih kazni nije osnovano. Prijeporni montažni poslovni objekt (smještaj alata i opreme) u svrhu obavljanja poljoprivredne djelatnosti (maslinarstvo i vinogradarstvo), tužiteljica koja je po struci agronom je započela postavljati u periodu tijekom 2020/2021. godine, sukladno odredbama iz čl. 5.a st. 2. t. 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20), istina bez prethodno pribavljene lokacijske dozvole. Tijekom postupka izvođenja radova na svom obradivom poljoprivrednom zemljištu, tužiteljica je upoznata sa potrebom dokazivanja postojanja pravnog interesa, te je iz tih razloga tužiteljica pred Općinskim sudom u Šibeniku pokrenula parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zemlja na predjelu "Graovo", prema geodetskom snimku ovlaštenog geodeta LJ, mag. ing. geod. iz Šibenika od 31. svibnja 2021., te je parnični postupak pred navedenim sudom u predmetu pod posl. brojem P-2578/21 protiv tuženika Republike Hrvatske, okončan sudskom presudom od 9. veljače 2023. (pravomoćna 24. veljače 2023.). Nakon pokretanja sudskog parničnog postupka, tužiteljica je i pripremila potrebnu dokumentaciju radi ishođenja potrebnih dozvola za postavljanje montažnog drvenog objekta, te nadležnom upravnom tijelu – Upravnom odjelu za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove Šibensko- kninske županije podnijela zahtjev za izdavanja građevinske dozvole, odnosno za izdavanje lokacijske dozvole, a koji predmet se vodi pod posl. brojem Klasa: UP/I-350- 05/22-01/000050. Potom tužiteljica reproducira utvrđenja tuženika iz osporenog rješenja, pa ističe kako nadležni građevinski inspektor u svom postupanju pogrešno utvrđuje činjenice i to da se radi o bespravnoj gradnji stambene zgrade, da je sagrađena drvena stambena zgrada, a radi se o pomoćnom montažnom drvenom objektu koji po svojoj namjeni služi prvenstveno za smještaj alata i opreme za radove u poljoprivredi, te da se bespravna gradnja poduzima na zemljištu koje se nalazi na posebno zaštićenom području (područje Nacionalnog parka "Krka"), što nije pravno osnovano. Naime, prema podacima navedenim u katastarskom operatu koji se za k. o. [katastarska općina] vodi kod DGU, Područnog ureda za katastar Šibenik, evidentirano u Posjedovnom listu br. 731, upisana je nekretnina kat. čest. br. [katastarska čestica] naziva "Izmeđuše" ukupne površine od 1.662.430 m², a kao posjednik je upisan Hrvatske šume P.O. Zagreb – Uprava šuma Split, Šumarija Šibenik. Notorna je činjenica, da nekretnina na kojoj je neprijeporno kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana Republika Hrvatska, sa iskazanom zaista ogromnom površinom, sasvim sigurno ne predstavlja u cjelini zaštićeno područje, dakle područje obuhvata NP "Krka", budući se prema rezultatima očevida u parničnom predmetu P-2578/21 pred Općinskim sudom u Šibeniku radi o poljoprivrednom zemljištu u posjedu lokalnog stanovništva, između ostalih i stanovnika [adresa] kao naselja u sklopu grada Skradina. Tužiteljica ističe neprijepornim, da stvarne granice Nacionalnog parka Krka nisu još uvijek točno utvrđene, a što je razvidno iz Odluke Državne geodetske uprave o katastarskoj izmjeri na području NP-a Krka od 6. listopada 2021. ("Narodne novine" br. 108/21). Ističe se, da je građevinski inspektor prilikom provođenja nadzora bio dužan utvrditi položaj nekretnine u posjedu tužiteljice, posebno radi utvrđenja, je li poljoprivredno zemljište koje obrađuje tužiteljica položajno u obuhvatu utvrđenih granica Nacionalnog parka "Krka", tim prije iz razloga što tužiteljici nikada nije zabranjen pristup njezinom zemljištu radi korištenja i obrađivanja u smislu bavljenja poljoprivrednom djelatnošću, a pravomoćnom sudskom presudom tužiteljica dokazuje, da je vlasnica temeljem nasljeđivanja točno određenog dijela nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na skici geodetskog snimka sa mjesta očevida sudskog vještaka geodeta ČJ, dipl. ing. geod. od 23. studenog 2022. označeno slovima A-I-J-D-A, koji dio navedene nekretnine, tužiteljica temeljem sudske presude ima ovlasti postupkom parcelacije izdvojiti od matične nekretnine i u zemljišnim knjigama upisati svoje pravo vlasništva za cijelo. Navedeno tužiteljica smatra bitnim za presuđenje u ovoj upravnoj stvari iz razloga, što stanovnicima vlasnicima i posjednicima poljoprivrednog zemljišta unutar obuhvata zaštićenog područja nacionalnog parka nije onemogućeno korištenje i obrađivanje, pa je radi utvrđenja mogućnosti postavljanja objekta radi bavljenja poljoprivrednom djelatnošću prema za tu svrhu propisanoj veličini, bilo nužno utvrditi, je li se konkretno zemljište tužiteljice zaista nalazi unutar granica obuhvata nacionalnog parka, budući da se radi o zemljištu položenom u blizini samog naselja Dubravice i znatnije udaljenom od vodenog toka rijeke Krke. Osim toga, u konkretnom slučaju prethodno utvrđenje pitanja granica obuhvata NP Krka je nužno, glede utvrđenja obveze tužiteljici za uklanjanje postavljenog montažnog drvenog objekta, ako takav objekt ni u kojem slučaju ne smije biti postavljen, budući da je već ranije, kao i sada pobijanim rješenjem tužiteljici utvrđena obveza uklanjanja bespravno postavljenog objekta (nema nikakvog ranijeg rješenja građevinskog inspektora o zabrani radova na postavljanju objekta), te prisiljavanje na uklanjanje izricanjem novčanih kazni. Dakle, građevinski inspektor neosnovano unaprijed prejudicira ne/mogućnost da tužiteljica ishodi sve potrebne isprave radi zadržavanja na zemljištu prijeko potrebnog objekta za bavljenje poljoprivrednom djelatnošću za koju je registrirana, a posebno iz činjenice da je tužiteljica pred nadležnim tijelom Šibensko-kninske županije za prostorno uređenje i gradnju, pokrenula postupka radi ishođenja potrebnog odobrenja za postavljanje takvog objekta. Da se navedenim postupanjem građevinskog inspektora tužiteljici čini šteta, proizlazi i iz činjenice, da je protiv tužiteljice podnesen zahtjev kod FINA-e radi izravne naplate novčane tražbine (prethodno izrečene novčane kazne po istom osnovu) na temelju ovrše isprave – istovjetnog rješenja o uklanjanju istog objekta i prisiljavanje na uklanjanje izricanjem novčane kazne. Dakle, sasvim je jasno, da su na štetu tužiteljice grubo povrijeđene odredbe Zakona o državnom inspektoratu kao postupovnom propisu, te pogrešno primijenjeno materijalno pravo, Zakon o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) kao i odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20), te Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine", broj 80/13, 15/18, 14/19, 127/19), kod utvrđivanja pravnog osnova za uklanjanje objekta koji je na svom poljoprivrednom zemljištu postavila tužiteljica. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, te je ujedno predložila i da sud naloži tuženiku da joj naknadi trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužiteljice jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.U sporu je održana rasprava 28. studenog 2024. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužiteljice i zakonski zastupnik tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da se pribavi i pregleda spis Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-2578/21, da sud službenim putem od Nacionalnog parka Krka zatraži podatak o stvarno utvrđenim granicama NP „Krka“ i geodetsku snimku označenih granica NP „Krka“ te da se provede vještačenje po vještaku geodetske struke, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se izvršava izvršno rješenje o uklanjanju izricanjem treće novčane kazne.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ: 443- 02-03-21-24-27 od 23. ožujka 2024., točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ:443-02-03-21-21-6, od 9. veljače 2021. kojim je tužiteljici kao investitorici naređeno u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklanjanje izgrađene drvene stambene zgrade etažnosti suteren i prizemnije, višestrešnog krovišta, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 8,34 x 8,48 m, visine suterena 2,38 m, visine prizemnija do krovne strehe 2,06m, te ukupne visine građevine cca 6,0 m, izgrađene na posebno zaštićenom području na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], postalo izvršno dana 3. ožujka 2021., točkom 2. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ:443- 02-03-21-21-9, od 9. lipnja 2021. kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 24. lipnja 2021., a rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ:443-02-03-21-22-13 od 11. srpnja 2022. kojim je tužiteljici izrečena druga novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 10. kolovoza 2022., točkom 3. se utvrđuje kako tužiteljica nije uklonila predmetnu građevinu u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja kojim joj je izrečena druga novčana kazna niti je uskladila gradnju s odredbama Zakona o gradnji ("Narodne novine", br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), točkom 4. tužiteljica se prisiljava na uklanjanje predmetne građevine trećom novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 eura, točkom 5. se precizira kako je tužiteljica izrečenu kaznu dužna platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 6. tužiteljica se upozorava da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu nakon izricanja ove kazne da će se nakon izricanja ove novčane kazne, uklanjanje provesti putem treće osobe na njezinu odgovornost i trošak, dok je točkom 7. tužiteljica upozorena da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 5. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18 i 117/21) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10.Među strankama spora nije prijeporno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I- 362-02/20-02/294, URBROJ:443-02-03-21-21-6, od 9. veljače 2021., kojim je tužiteljici kao investitorici naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisanu građevinu postalo izvršno dana 3. ožujka 2021.

11.Potom, nesporno je i da tužiteljica protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-362- 02/20-02/294, URBROJ:443-02-03-21-21-6, od 9. veljače 2021. pred ovim sudom nije pokrenula upravni spor, što pak znači da je rješenje o uklanjanu ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno.

12.Također, neprijeporno je i da je tuženik donio rješenje KLASA: UP/I-362- 02/20-02/294, URBROJ:443-02-03-21-21-9, od 9. lipnja 2021. kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, a koje je postalo izvršno 24. lipnja 2021., protiv kojeg rješenja tužiteljica također nije pokrenula upravni spor, što znači da je i to rješenje pravomoćno.

13.Isto tako nesporno je i da je tuženik donio rješenje KLASA: UP/I-362-02/20- 02/294, URBROJ:443-02-03-21-22-13 od 11. srpnja 2022. kojim je tužiteljici izrečena druga novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, a koje je postalo izvršno 10. kolovoza 2022., protiv kojeg rješenja je tužiteljica pokrenula upravni spor, u kojem je ovaj sud rješenjem poslovni broj: 11 UsI-1823/2022-4 od 19. listopada 2022. odbacio tužbu kao nepravodobnu, protiv kojeg rješenja je tužiteljica izjavila žalbu, nakon čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj: Usž-451/2023-2 od 3. svibnja 2023. usvojio žalbu tužiteljice i poništio citirano prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje, nakon čega je sud presudom poslovni broj: 16 Usl-2146/2023-16 od 25. ožujka 2024. odbio tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja kojim je tužiteljici izrečena druga novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, protiv koje presude je tužiteljica izjavila žalbu, te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj: Usž-2576/2024-2 od 10. rujna 2024. odbio žalbu te potvrdio presudu i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 Usl- 2146/2023-16 od 25. ožujka 2024., što pak znači da je i to rješenje pravomoćno.

14.Konačno, neprijeporno je i da je 23. ožujka 2024. od strane građevinskog inspektora obavljen kontrolni inspekcijski pregled o kojem je sačinjen zapisnik, koji prileže spisu, iz kojeg je pak razvidno kako je nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju od 9. veljače 2021. s obzirom da nije uklonila predmetnu građevinu kojem je priložena fotografija sačinjena na terenu, a koja čini sastavni dio zapisnika.

15.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužiteljicu prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem treće novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužiteljica problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

16.Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18 i 117/21) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

17.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ:443-02-03-21- 21-6, od 9. veljače 2021. postalo izvršno dana 3. ožujka 2021., točkom 2. kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ:443-02-03-21-21-9, od 9. lipnja 2021. kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 24. lipnja 2021., a rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ:443-02-03-21-22-13 od 11. srpnja 2022. kojim je tužiteljici izrečena druga novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 10. kolovoza 2022., točkom 3. kako tužiteljica nije uklonila predmetnu građevinu u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja kojom je izrečena druga novčana kazna, te se točkom 4. tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 9. veljače 2021. trećom novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 eura jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

18.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ:443-02-03- 21-21-6, od 9. veljače 2021., postalo izvršno 3. ožujka 2021., koju okolnosti tužiteljica niti ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica da je rješenje tuženika KLASA: UP/I- 362-02/20-02/294, URBROJ:443-02-03-21-21-9, od 9. lipnja 2021. kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 24. lipnja 2021., a rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ:443-02-03-21-22-13 od 11. srpnja 2022. kojim je tužiteljici izrečena druga novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 10. kolovoza 2022., te da je proteklo više od 30 dana od izvršnosti tog rješenja do dana donošenja osporenog rješenja, koju okolnosti također ne spori tužiteljica, a ujedno od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužiteljica nije uklonila predmetnu građevinu, što je isto tako neprijeporno, budući da tužiteljica niti to tužbom ne spori, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 23. ožujka 2024., koji prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužiteljica u rješenju tuženika od 9. veljače 2021. upozorena da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, te u rješenju tuženika od 11. srpnja 2022. da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu niti nakon izricanja druge novčane kazne, da će se na uklanjanje prisiljavati trećom novčanom kaznom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim ju se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja o uklanjanju drugom novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 eura.

19.Glede brojnih tužbenih navoda u kojima tužiteljice ističe nezakonitosti samog rješenja o uklanjanju pri čemu između ostalog problematizira da bi za predmetnu gradnju uopće bilo potrebno ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu, sud primjećuje kako ovim i sličnim navodima tužiteljica zapravo problematizira zakonitost tuženikovog rješenja o uklanjanju od 9. veljače 2021., odnosno samu nezakonitu gradnju, s čim u vezi je za kazati kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tog rješenja, već je predmet ovog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 23. ožujka 2024., dakle rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju izricanjem treće novčane kazne tužiteljici, s čim u vezi je dodatno za navesti kako je tužiteljica prigovore koje sada ističe u tužbi imala priliku isticati u sporu kojeg je imala na dispoziciji pokrenuti u odnosu na rješenje o uklanjanju, međutim s obzirom da tužiteljica protiv tog rješenja nije pokrenula upravni spor, to pak znači da je to rješenje ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno, uslijed čega u ovom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na rješenje o uklanjanju, pa se takvi prigovori ukazuju u cijelosti bespredmetnima.

20.Također, u cijelosti je bespredmetno tužiteljičino problematiziranje pitanja vlasništva čestice na kojoj je izgrađena građevina za koju je naređena inspekcijska mjera uklanjanja i na čije izvršenje se tužiteljica prisiljava osporenim rješenjem kojim ju se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava izricanjem treće novčane kazne, to pak stoga što je tužiteljica upravo pravomoćnim rješenjem o uklanjanju utvrđena investitoricom konkretne gradnje, pa kako tužiteljica uopće ne spori da ona ne bi bila investitorica građevine za koju joj je naređeno uklanjanje, nedvojbeno je da je ona bila pasivno legitimirana ne samo da joj se naredi inspekcijska mjera uklanjanja, već je nesumnjivo pasivno legitimirana i u postupku izvršenja tog rješenja, uslijed čega je pitanje vlasništva konkretne čestice potpuno pravno irelevantno. Isto tako, okolnost što bi tužiteljica u međuvremenu pred nadležnim tijelom pokrenula postupak za ishođenje akta za građenje nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, to stoga što je tužiteljica takav akt bila u obvezi ishoditi prije početka građenja, a kako ona takav akt nije ishodila niti na dan donošenja osporenog rješenja (23. ožujka 2024.) jasno je da je akt tuženika pravilan i zakonit, s čim u vezi je za nadodati kako ukoliko bi tužiteljica naknado ishodila takav akt, to može biti od utjecaja isključivo na daljnji postupak izvršenja, ali uslijed prethodno obrazloženog ne može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

21.Konačno, u odnosu na samu izrečenu novčanu kaznu, za kazati je kako je novčana kazna zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da predmetna građevina spada u 2.a skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom čl. 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije u izricanju novčanih kazni koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj 46/20 i 80/20) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom treći put u iznosu od 100.000,00 kn (13.270,00 eura), pa kako se ovdje radi o izricanju treće novčane kazne, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba.

22.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužiteljica po istom nije postupila u određenom joj roku, kao i da je izvršno i pravomoćno rješenje kojima se izvršava rješenje o uklanjanu izricanjem druge novčane kazne, nakon čega tužiteljica ponovno nije uklonila predmetnu građevinu, koje okolnosti tužiteljica uopće ne spori, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužiteljici izriče treća novčana kazna u iznosu od 13.270,00 eura kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužiteljice kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito, odnosno protivno zakonima koje tužiteljica navodi u tužbi.

23.Konačno, za ukazati je tužiteljici kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako se u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP- a, pa kako tužiteljica u tužbi uopće ne spori vrijeme, mjesto niti način izvršenja, to je potpuno jasno kako su tužbeni prigovori tužiteljice neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

24.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 23. prosinca 2024.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darija Silov i Ivan Milin, Šibenik, Stjepana Radića br. 3l/II, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.