REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-235/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Hajnal, odvjetnica u Osijeku, protiv tužene Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1826/2022-2 od 6. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-125/2020-24 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija se odbija, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom, broj 5140030242-69500017287/2005., od dana 27.05.2005. g., ovjerenog kod javnog bilježnika Verice Rok iz Belog Manastira, pod brojem: OV- 4316/2005 dana 30.05.2005., godine, koji glasi: " u iznosu od 23.000,00 CHF (slovima: dvadeset tri tisuće CHF) odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.

II/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom, broj 5140030242-69500017287/2005., od dana 27.05.2005. g., ovjerenog kod javnog bilježnika Verice Rok iz Belog Manastira, pod brojem: OV-4316/2005 dana 30.05.2005., godine, koji glasi: " u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF (slovima: dvadeset tri tisuće) CHF".

III/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom, broj 5140030242-69500017287/2005., od dana 27.05.2005. g., ovjerenog kod javnog bilježnika Verice Rok iz Belog Manastira, pod brojem: OV-4316/2005 dana 30.05.2005., godine, koji glasi:" u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja".

IV/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 5. Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom, broj 5140030242-69500017287/2005., od dana 27.05.2005. g., ovjerenog kod javnog bilježnika Verice Rok iz Belog Manastira, pod brojem: OV-4316/2005 dana 30.05.2005., godine, koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.“

V/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplatiti ukupni iznos od 22.271,81 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine do isplate u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku:

na iznos od 24,98 kn od 01.01.2009.g. pa do isplate

na iznos od 35,65 kn od 01.02.2009.g. pa do isplate

na iznos od 48,39 kn od 01.03.2009.g. pa do isplate

na iznos od 31,91 kn od 01.04.2009.g. pa do isplate

na iznos od 31,19 kn od 01.05.2009.g. pa do isplate

na iznos od 1,33 kn od 01.12.2009.g. pa do isplate

na iznos od 14,97 kn od 01.01.2010.g. pa do isplate

na iznos od 31,81 kn od 01.02.2010.g. pa do isplate

na iznos od 37,31 kn od 01.03.2010.g. pa do isplate

na iznos od 59,28 kn od 01.04.2010.g. pa do isplate

na iznos od 54,04 kn od 01.05.2010.g. pa do isplate

na iznos od 64,98 kn od 01.06.2010.g. pa do isplate

na iznos od 147,45 kn od 01.07.2010.g. pa do isplate

na iznos od 126,95 kn od 01.08.2010.g. pa do isplate

na iznos od 192,55 kn od 01.09.2010.g. pa do isplate

na iznos od 162,81 kn od 01.10.2010.g. pa do isplate

na iznos od 135,37 kn od 01.11.2010.g. pa do isplate

na iznos od 219,76 kn od 01.12.2010.g. pa do isplate

na iznos od 273,01 kn od 01.01.2011.g. pa do isplate

na iznos od 237,08 kn od 01.02.2011.g. pa do isplate

na iznos od 250,33 kn od 01.03.2011.g. pa do isplate

na iznos od 224,67 kn od 01.04.2011.g. pa do isplate

na iznos od 233,98 kn od 01.05.2011.g. pa do isplate

na iznos od 318,65 kn od 01.06.2011.g. pa do isplate

na iznos od 334,59 kn od 01.07.2011.g. pa do isplate

na iznos od 433,66 kn od 01.08.2011.g. pa do isplate

na iznos od 403,99 kn od 01.09.2011.g. pa do isplate

na iznos od 345,10 kn od 01.10.2011.g. pa do isplate

na iznos od 347,41 kn od 01.11.2011.g. pa do isplate

na iznos od 344,37 kn od 01.12.2011.g. pa do isplate

na iznos od 365,51 kn od 01.01.2012.g. pa do isplate

na iznos od 387,20 kn od 01.02.2012.g. pa do isplate

na iznos od 392,65 kn od 01.03.2012.g. pa do isplate

na iznos od 378,02 kn od 01.04.2012.g. pa do isplate

na iznos od 384,80 kn od 01.05.2012.g. pa do isplate

na iznos od 392,63 kn od 01.06.2012.g. pa do isplate

na iznos od 388,30 kn od 01.07.2012.g. pa do isplate

na iznos od 386,79 kn od 01.08.2012.g. pa do isplate

na iznos od 379,74 kn od 01.09.2012.g. pa do isplate

na iznos od 369,17 kn od 01.10.2012.g. pa do isplate

na iznos od 384,79 kn od 01.11.2012.g. pa do isplate

na iznos od 395,06 kn od 01.12.2012.g. pa do isplate

na iznos od 392,20 kn od 01.01.2013.g. pa do isplate

na iznos od 365,11 kn od 01.02.2013.g. pa do isplate

na iznos od 389,45 kn od 01.03.2013.g. pa do isplate

na iznos od 393,74 kn od 01.04.2013.g. pa do isplate

na iznos od 385,86 kn od 01.05.2013.g. pa do isplate

na iznos od 360,57 kn od 01.06.2013.g. pa do isplate

na iznos od 349,02 kn od 01.07.2013.g. pa do isplate

na iznos od 361,40 kn od 01.08.2013.g. pa do isplate

na iznos od 374,27 kn od 01.09.2013.g. pa do isplate

na iznos od 399,45 kn od 01.10.2013.g. pa do isplate

na iznos od 386,22 kn od 01.11.2013.g. pa do isplate

na iznos od 396,47 kn od 01.12.2013.g. pa do isplate

na iznos od 400,10 kn od 01.01.2014.g. pa do isplate

na iznos od 401,72 kn od 01.02.2014.g. pa do isplate

na iznos od 410,90 kn od 01.03.2014.g. pa do isplate

na iznos od 406,55 kn od 01.04.2014.g. pa do isplate

na iznos od 395,89 kn od 01.05.2014.g. pa do isplate

na iznos od 394,32 kn od 01.06.2014.g. pa do isplate

na iznos od 394,13 kn od 01.07.2014.g. pa do isplate

na iznos od 406,60 kn od 01.08.2014.g. pa do isplate

na iznos od 421,20 kn od 01.09.2014.g. pa do isplate

na iznos od 418,21 kn od 01.10.2014.g. pa do isplate

na iznos od 424,60 kn od 01.11.2014.g. pa do isplate

na iznos od 435,65 kn od 01.12.2014.g. pa do isplate

na iznos od 430,05 kn od 01.01.2015.g. pa do isplate

na iznos od 432,75 kn od 01.02.2015.g. pa do isplate

na iznos od 432,75 kn od 01.03.2015.g. pa do isplate

na iznos od 432,75 kn od 01.04.2015.g. pa do isplate

na iznos od 1.307,70 kn od 14.04.2015.g. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB14036333877, tužitelju ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj],naknaditi parnične troškove u iznosu od 11.886,00 kuna, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja do konačne isplate, u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno o trošku povodom žalbe.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2489/2023-2 od 27. rujna 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:

(1.) „Može li sud primjenom čl. 502.c ZPP-a zauzeti pravno utvrđenje da je Slavonska banka d.d. povrijedila kolektivne interese potrošača nepoštenom praksom ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF, pa tako i u ovom konkretnom slučaju, iako Slavonska banka nije bila obuhvaćena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž – 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž – 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine?“;

(2.) „Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?“;

(3.) „Nalažu li pravila stjecanja bez osnove da sud treba u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž – 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž – 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine donesenim povodom tužbe Udruge Franak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pri provođenju financijskog vještačenja kod izračuna pretplate po ništetnim odredbama uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku u pretplati nastalu primjenom izračuna anuiteta po tečaju nižem od početnog? “.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4.1. Pritom je tužena u reviziji postavila samo drugo pravno pitanje dopušteno joj rješenjem citiranim u prethodnoj točki ovoga obrazloženja, ono koje se tiče izvođenja personalnih dokaza radi utvrđivanja činjenice informiranosti tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, dok prvo i treće dopušteno pitanje nije postavila, odnosno zbog njih nije podnijela reviziju. Stoga ovaj sud, ovom odlukom razmatra reviziju samo u okviru revizijom postavljenog pravnog pitanja.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom kao i zahtjev za isplatu 22.271,81 kn na ime preplaćenih iznosa kamate i razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa, sve s pripadajućim zateznim kamatama kako je to navedeno pod toč. 1. ovoga obrazloženja.

8. Nižestupanjski su sudovi utvrdili:

- da su parnične stranke 27. svibnja 2005. sklopile ugovor o namjenskom kreditu s depozitom kojim je odobren kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita;

- da je ugovorena kamatna stopa od 5.25% godišnje koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud, pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6621/2017 od 14. lipnja 2018., ocijenio da se o ugovornim odredbama o promjeni stope ugovorene kamate i kojima je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora informirao tužitelja o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, slijedom čega su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, te je pozivom na odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i čl. 1111. ZOO te čl. 1115. ZOO kao i odredbe čl. 502.c. ZPP i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03), prihvatio tužbeni zahtjev. Pri tom je prvostupanjski sud, radi utvrđenja okolnosti koje se ukazuju spornim revizijom postavljenim pravnim pitanjem, prihvatio dokazni prijedlog tužene i saslušao svjedoka – zaposlenika pravnog prednika tužene, koji je (u bitnom) iskazao da se ničega, osim imena tužitelja ne sjeća, pa je taj sud i na taj način, a polazeći od toga da je na tuženoj bio teret dokazivanja okolnosti sklapanja ugovora o kreditu, zaključio o ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

10. U žalbi je tužena, u pogledu okolnosti koje se potenciraju revizijom postavljenim pravnim pitanjem, jedino određeno osporila neizvođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika (a ne, što se sada potencira u revizijom postavljenom pravnim pitanjem, zaposlenika tužene), pa je i žalbeni sud u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje da se tim dokazom (saslušanjem javnog bilježnika) ne može dokazivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora.

11. Ovaj sud zaključuje da, osim što u reviziji tužena ne može isticati razloge koje određeno nije isticala u žalbi, pa tako u ovom, konkretnom slučaju, ni činjenicu saslušavanja ili nesaslušavanja svjedoka zaposlenika banke, valja i nadodati, da, protivno sadržaju revizijom postavljenog pravnog pitanja, u ovom postupku je saslušan svjedok djelatnik (pravnog prednika) tužene te je (i) na temelju tog dokaza utvrđeno činjenično stanje i okviru toga dana ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Drugih konkretnih i određenih dokaza koji bi se mogli razmotriti kao neizvedeni i neocijenjeni, u revizijom postavljenom pravnom pitanju se ne navodi, pa ih sud niti ne može uzeti (takve neodređene) u obzir, a, uostalom, kroz sadržaj obrazloženja revizije tužena jedino problematizira, kako navodi, „Odbijanje provođenja dokaza saslušanjem djelatnika tuženika ON“ koji je, dakle, protivno revizijskim navodima, saslušan.

13. Dakle, kada se revizijom postavljeno pravno pitanje razmatra u svjetlu (u pitanju jedino određenog dokaznog prijedloga) nesaslušavanja svjedoka zaposlenika (prednika) tužene, za zaključiti je da ta činjenica, neožaljena žalbom, ne može biti predmetom razmatranja u reviziji, a također je za nadodati i da ono nema utjecaja na odluku u sporu, jer postavke tog pitanja ne odgovaraju činjeničnom supstratu spisa, jer je taj svjedok saslušan i ništa supstancijalno nije iskazao čime bi dokazao sporne navode tužene.

14. Samo je usputno (iako i suvišno) za napomenuti da, ako se to pitanje razmatra u svjetlu nesaslušanja svjedoka – javnog bilježnika (iako se u pitanju izričito spominje jedio jedan određeni dokazni prijedlog – saslušanje djelatnika banke), za uputiti na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksa redovnih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (vidi odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. etc.).

15. Stoga je valjalo, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, presuditi kao u izreci tj. odbiti reviziju.

Zagreb, 23. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug