Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-642/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu po sucu Michalu Danečeku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, sa sjedištem u [adresa], protiv tužene FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Bepo Marušić i Ivan Topić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4197/2022-14 od 28. ožujka 2024., 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba FD kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4197/2022-14 od 28. ožujka 2024., potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 365,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku:

- na iznos od 56,18 eura od 14.listopada 2020.godine do isplate,

- na iznos od 309,01 eura od 13.studenog 2020.godine do isplate."

2. Tužena je protiv te presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu tužene i pobijanu presudu preinači, podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode i predlaže da drugostupanjski sud žalbu tužene odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je pravovremena.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka te da je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Najprije treba istaći da je ovaj spor spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, u kojem se presuda ili rješenje, sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a, može pobijati smo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. tog Zakona (koje povrede sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario – opaska suda). Stoga se tužena neosnovano poziva na žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Isto tako, valja napomenuti da, iako se tužena u uvodu žalbe poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz sadržaja žalbe nije vidljivo na koju konkretnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužena upire.

9. Žalbeni prigovori koji se tiču činjenice je li tužena potpisala primitak opomene pred tužbu ili to nije učinila predstavljaju žalbeni razlog činjenične prirode koji tužena u ovom postupku nije ovlaštena isticati, posebno kada se uzme u obzir odredba članka 219. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj odredbi je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

10. Predmet spora je isplata stečenog bez osnove nakon što tuženoj utvrđena obustava prava na roditeljski dopust s danom 24. rujna 2020., a s istim danom je utvrđena i obustava prava na naknadu plaće koju je tužena primala za vrijeme korištenja navedenog prava, i to za period od 25. rujna 2020. do 31. listopada 2020., čemu se tužena protivi navodeći da je odluka suda prvog stupnja protivna pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava iznesenom u predmetu Čakarević protiv Hrvatske (zahtjev broj 48921/13 od 26. travnja 2018.), odnosno da stranke ne mogu odgovarati za greške državnih tijela.

11. Prema odredbi članka 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne Novine 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 – ZOZO) osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda odnosno Državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda odnosno Državnog proračuna u roku od 8 dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.

12. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženoj temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Split od 8. siječnja 2021. obustavljen roditeljski dopust za dijete DD s danom 24. rujna 2020. te od istog dana joj je obustavljena isplata naknade plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta za to dijete, koju isplaćuje Zavod na teret sredstava Državnog proračuna. Iz navedenog rješenja proizlazi da je tužena 14. prosinca 2020. podnijela tužitelju zahtjev da joj se s danom 24. rujna 2020. obustavi roditeljski dopust i isplata naknade plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta za dijete DD. Iz tog postupka proisteklo je naprijed navedeno pravomoćno rješenje, temeljem kojeg je tužena bila pozvana na platež onoga što je primila temeljem naprijed navedenih prava u periodu od 25. rujna 2020. do 31. listopada 2020., na što se tužena oglušila.

13. Obzirom na sadržaj navedenog rješenja proizlazi da se tužena neosnovano poziva na pravna shvaćanja izražena u presudi Suda za ljudska prava Čakarević protiv Hrvatske jer navedeno rješenje je doneseno na inicijativu same tužene u propisanom postupku. Iznos koji tužitelj zahtjeva nije tuženoj isplaćen greškom tužitelja već je isplaćen stoga što tužitelj nije niti znao do donošenja rješenja da u spornom periodu tuženoj pravo ne pripada, obzirom da je ona podnijela zahtjev za obustavu roditeljskog dopusta i isplate naknade plaće 14. prosinca 2020..

14. Visinu tražbine je sud prvog stupnja pravilno utvrdio uvidom i u ovjereni izvod iz poslovnih knjiga tužitelja kojem dokazu tužena nije prigovorila. Na navedenu tražbinu tužitelja sud prvog stupnja je pravilno dosudio zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), koja uslijed nepoštenja tužene teče od dana stjecanja, po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 2. ZOO.

15. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tužena, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 23. prosinca 2024.

Sudac

Michal Daneček