REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž R-97/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, protiv tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 3. srpnja 2023., poslovni broj: Pr-305/2023- 11, 23. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hž Infrastruktura d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 3. srpnja 2023., poslovni broj: Pr-305/2023- 11.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženiku naloži platiti mu iznos od 597,26 EUR i naknadi parnični trošak, sve sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke); odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 77,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).
2. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, kako se neosnovano iznosi u žalbi.
6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 597,26 EUR (500,00 kn) koji iznos je tužitelj platio za stručno usavršavanje tuženika, svojeg djelatnika, radi stjecanja IPMA certifikata, koji certifikat tuženik nije stekao, jer je propustio pristupiti certificiranju.
8. Radi se o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP-a, u kojem postupku ovaj sud nije ovlašten preispitivati činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a.
9. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev temeljem slijedećih utvrđenja:
- da je temeljem Ugovora o radu od 1. travnja 2017. tuženik kod tužitelja zaposlen na radnom mjestu glavni inženjer za SPEV, na neodređeno vrijeme,
- da su Odlukom tužitelja o usavršavanju iz područja upravljanja projektima od 19. lipnja 2019., tuženik i ostali radnici tužitelja upućeni na usavršavanje radi stjecanja potrebnih znanja za razinu osposobljenosti Level C IPMA – Ovjereni voditelj projekta,
- da je navedenom Odlukom tužitelja određeno da će troškove usavršavanja, trodnevnog seminara i postupka certificiranja platiti tužitelj, a radnik se obvezuje redovito izvršavati obveze utvrđene programom usavršavanja, inicijalno prijaviti razinu osposobljenosti, u razumnom roku od dana početka usavršavanja steći IPMA certifikat za razinu osposobljenosti koju je prijavio ili za neku drugu razinu, te ostati na radu kod tužitelja jednu godinu od dana stjecanja IPMA certifikata, kao i da će se s radnikom zaključiti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama,
- da je djelatnica tužitelja PF **.**.2019. proslijedila e-mail radnicima, pa tako i tuženiku, kojim ih je obavijestila da će se trodnevni trening za međunarodno certificiranje voditelja projekta prema IPMA programu održati od 28. - 30. listopada 2019. na Građevinskom fakultetu, slijedom čega se sudionici trebaju prijaviti na odgovarajući link, kao i da će se s njima zaključiti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, a e-mailom od 24. listopada 2019., pozvala je radnike, budući da su se svi uspješno prijavili na trening i certifikaciju prema IPMA programu, da Ugovor o međusobnim pravima i obvezama mogu preuzeti od idućeg dana u Grupi za obrazovanje, Mihanovićeva 12, soba broj 13,
- da je tuženik bio na plaćenom dopustu u razdoblju od 21. -25. listopada 2019., radi teže bolesti člana uže obitelji.
- da je Odlukom tužitelja od 1. ožujka 2021., obzirom da tuženik nije potpisao Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, odobreno zaključivanje takvog ugovora, prema kojem se tuženik obvezuje do 31. prosinca 2021. steći predmetni certifikat. - da je i drugim radnicima rok za stjecanje IPMA certifikata naknadno produživan,
- da, po tvrdnji tuženika, stjecanje certifikata zahtijeva nadprosječan angažman radnika, pa je tako od 16 kandidata iz njihovog sektora samo jedan radnik stekao certifikat,
10. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 107. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), za naknadu štete tužitelju na ime troškova usavršavanja radi stjecanja IPMA certifikata, u iznosu od 597,26 EUR, jer tužitelj nije dokazao da je šteta nastala protupravnim postupanjem tuženika i da je tuženik pri tom postupao namjerno ili krajnjom nepažnjom. Naime, obzirom da Odlukom o usavršavanju iz područja upravljanja projektima od 19. lipnja 2019., nije bio određen rok u kojem tuženik, nakon edukacije na koju je upućen, treba steći IPMA certifikat, niti je istom tuženik bio upoznat s troškovima edukacije i obvezom naknade tih troškova u slučaju nestjecanja IPMA certifikata, te da tuženik predmetni certifikat nije stekao jer zahtijeva nadprosječan angažman radnika, a tužitelj i tuženik, sukladno članku 35. Kolektivnog ugovora tužitelja, od 20. studenog 2016., nisu zaključili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, nema odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju u smislu čl. 107. st. 1. ZR-a.
11. Tužitelj iznosi u žalbi da je pobijana presuda donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava jer je točkom 5. Ugovora o radu, koji je zaključen između tužitelja i tuženika, ugovoreno da se je tuženik dužan školovati i osposobljavati za obavljanje poslova radnog mjesta prema zahtjevima procesa rada i po odluci poslodavca u skladu s Kolektivnim ugovorom, odnosno Pravilnikom o radu, da je Odlukom tužitelja od 19. lipnja 2019., utvrđena obveza stjecanja IPMA certifikata i sklapanje Ugovora o međusobnim pravima i obvezama vezano za seminar na koji se tuženik prijavio radi stjecanja certifikata, da se tuženik nije, iako je bio obaviješten, odazvao na obavijest tužitelja od 24. listopada 2019., radi preuzimanja Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, iako se, nakon plaćenog dopusta od 21. listopada do 25. listopada 2019., vratio 28. listopada 2019. na posao, te nije položio stručni ispit, za čije polaganje je produžen rok do 31. prosinca 2022., pa se tuženik ponašao krajnje nesavjesno, jer iako je upoznat s obvezom stjecanja IPMA certifikata, nije ga niti imao namjeru polagati i oglušio se na poziv poslodavca na potpis Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, pa su ostvareni elementi namjere, podredno krajnje nepažnje postupanja tuženika vezano za obvezu školovanja i stjecanja potrebnih certifikata, zbog čega je dužan platiti tužitelju utuženi iznos.
12. Suprotno tim žalbenim navodima, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
13. Tužitelj nije dostavio u spis Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, za kojeg u žalbi tvrdi da ga je poslao tuženiku e-mailom 24. listopada 2019., a koji tuženik nije preuzeo. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka tvrdio da tim Ugovorom nije bilo ugovoreno da će radnik, koji ne stekne IPMA certifikat, vratiti tužitelju razmjerni dio troškova, kako je navedeno u točki V. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 22. ožujka 2021., a koji Ugovor tuženik, kako tvrdi, nije potpisao upravo zbog te naknadno dodane ugovorne odredbe.
14. Tuženik je pristupio edukaciji po Odluci tužitelja od 19. lipnja 2019., edukacija je održana od 25. – 28. listopada 2019., a u navedenoj Odluci je određeno da će troškove seminara i certificiranja platiti tužitelj, dok nije određen rok u kojem tuženik treba steći IPMA certifikat. Tužitelj nije dostavio u spis Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 24. listopada 2019., za kojeg tvrdi da ga tuženik nije preuzeo, a nesporno je da tuženik nije potpisao Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 22. ožujka 2021., koji sadrži odredbu, da je radnik, ako ne stekne međunarodni certifikat do 31. prosinca 2021., dužan vratiti tužitelju troškove usavršavanja. Navedena ugovorna odredba, po tvrdnji tuženika, nije bila u Ugovoru od 24. listopada 2019., a tužitelj nije dokazao suprotno. Kako je Odlukom tužitelja od 19. lipnja 2019. određeno da će troškove usavršavanja seminara i postupka certificiranja platiti tužitelj, te kako tužitelj nije dokazao da je Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od 24. listopada 2019. bilo ugovoreno da će radnik vratiti tužitelju razmjerni dio troškova, ukoliko ne stekne IPMA certifikat, se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da je tuženik namjerno, podredno postupajući s krajnjom nepažnjom, prouzročio štetu tužitelju u visini troška edukacije.
15. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
16. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 23. prosinca 2024.
Sutkinja
Dubravka Šimić
