REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3094/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽG, iz [adresa], I. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB 52634238587, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-708/2023-2 od 19. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-522/2018-29 od 12. srpnja 2022., u sjednici održanoj 23. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravno pitanje koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, koje glasi:
„Ima li tužitelj, pri donošenju odluke o trošku, u situaciji kada tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega su provedena vještačenja – koje troškove je predujmio tužitelj, pravo na priznanje (dosudu) tih troškova vještačenja (i pristupa sudskog vještaka) u cijelosti, bez obzira što je tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično?“.
3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Sud je u pobijanoj odluci, preinačavajući prvostupanjsku odluku, u pogledu troška postupka odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, ne navodeći izričito da ih ne pripada pravo na naknadu troška vještačenja. To nije bio slučaj u odlukama na koje se u usporednim odlukama poziva tužitelj, u kojima sud nije priznao strankama trošak vještačenja koji su imali. Tužitelj navodi da prijedlog podnosi upravo radi postojanja različite sudske prakse, no dakle, ne radi se o istoj činjeničnopravnoj situaciji, pa posljedično ni o različitoj sudskoj praksi, pa tako (a niti na ikoji drugi način) nije dokazan razlog važnosti postavljenog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP.
5. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti, na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 23. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
