REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5140/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Matteu Cattonaro i Nikola Kardum, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&Partneri, d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2024. godine, u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Mattea Cattonaro, odvjetnika i punomoćnice tuženika VD, odvjetničke vježbenice, dana 23. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 3208246167 od 12. siječnja 2007. godine sklopljenog između tužiteljice ĆD, ranije ĐD, iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, Podružnica Rijeka, Ante Starčevića 10, Rijeka, i to:

- odredba čl. 1. st. 2. u dijelu koji glasi;

“…, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama…”

- odredba čl. 2. st. 1. i 2. u dijelu koji glasi:

“…redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 5,00% godišnje (slovima: petcijelihnula posto), sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.”

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -

“Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primijenjuje se kamatna stopa po dospijeću u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primijenjuje se redovna kamatna stopa”.

- odredba čl. 6. st. 1. i 2. u dijelu koji glasi

“…mjesečnim anutitetima u kunskoj protuvrijednosti 237,36 CHF (slovima: dvijestotridesetsedam švicarskih franaka i tridesetšest rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja”

“Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužiteljici ĐD, iz [adresa], preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule iznos u visini od 741,91 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća u smislu odredbe čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 3,80 EUR od 12.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,79 EUR od 11.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,83 EUR od 09.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,90 EUR od 12.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,80 EUR od 09.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,65 EUR od 07.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,71 EUR od 10.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,66 EUR od 10.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,61 EUR od 06.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,65 EUR od 05.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,82 EUR od 07.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,12 EUR od 04.11.2008. godine pa do isplate,

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -

- na iznos od 5,93 EUR od 08.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,20 EUR od 12.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,27 EUR od 04.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 02.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,20 EUR od 06.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR od 11.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,12 EUR od 04.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,12 EUR od 08.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,05 EUR od 11.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,59 EUR od 09.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,47 EUR od 13.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,47 EUR od 13.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,56 EUR od 13.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,53 EUR od 14.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR od 11.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,90 EUR od 12.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,06 EUR od 09.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,06 EUR od 09.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,02 EUR od 03.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,36 EUR od 14.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,66 EUR od 07.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 30.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,14 EUR od 14.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,84 EUR od 14.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,94 EUR od 17.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,33 EUR od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,34 EUR od 20.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,42 EUR od 24.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,38 EUR od 23.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,30 EUR od 22.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,69 EUR od 19.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,06 EUR od 13.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,40 EUR od 12.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,21 EUR od 11.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,23 EUR od 12.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od 11.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od 15.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,03 EUR od 12.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,36 EUR od 16.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,43 EUR od 13.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,43 EUR od 09.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,34 EUR od 12.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,38 EUR od 11.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,47 EUR od 14.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,36 EUR od 11.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,39 EUR od 09.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,17 EUR od 10.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,24 EUR od 10.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,35 EUR od 08.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,36 EUR od 11.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,34 EUR od 14.01.2013. godine pa do isplate,

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -

- na iznos od 12,21 EUR od 18.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,21 EUR od 18.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,41 EUR od 19.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,98 EUR od 16.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,02 EUR od 18.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,03 EUR od 22.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,13 EUR od 22.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,24 EUR od 23.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,24 EUR od 04.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,29 EUR od 03.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,33 EUR od 02.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,66 EUR od 03.03.2014. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužiteljici ĐD, iz [adresa], preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule iznos u visini od 2.185,48 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 8,13 EUR od 11.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,22 EUR od 04.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,12 EUR od 08.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,43 EUR od 11.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,29 EUR od 09.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,41 EUR od 13.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,41 EUR od 13.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,93 EUR od 13.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,35 EUR od 14.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,02 EUR od 11.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,22 EUR od 12.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,87 EUR od 09.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,87 EUR od 09.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,15 EUR od 03.05.2010. godine pa do isplate,

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -

- na iznos od 20,66 EUR od 14.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,37 EUR od 07.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,13 EUR od 30.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,98 EUR od 14.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,15 EUR od 14.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,84 EUR od 17.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 35,98 EUR od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,20 EUR od 20.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,40 EUR od 24.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,77 EUR od 23.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 35,50 EUR od 22.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,71 EUR od 19.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,56 EUR od 13.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,02 EUR od 12.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,71 EUR od 11.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,39 EUR od 12.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,70 EUR od 11.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,67 EUR od 15.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,21 EUR od 12.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,35 EUR od 16.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,46 EUR od 13.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,51 EUR od 09.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,08 EUR od 12.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,76 EUR od 11.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,08 EUR od 14.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,38 EUR od 11.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,89 EUR od 09.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,39 EUR od 10.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,47 EUR od 10.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,26 EUR od 08.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,40 EUR od 11.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,11 EUR od 14.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,00 EUR od 18.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,00 EUR od 18.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,19 EUR od 19.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,43 EUR od 16.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,00 EUR od 18.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,18 EUR od 22.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,76 EUR od 22.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,54 EUR od 23.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,51 EUR od 04.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,27 EUR od 03.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,90 EUR od 02.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,19 EUR od 03.03.2014. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se postojanje potraživanje tuženika istaknuto s osnova negativne razlike u iznosu od 58,30 EUR radi prijeboja.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužiteljici ĐD, iz [adresa], parnični trošak u iznosu

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -

od 1.650,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva povišenjem tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj 9011886760 dana 12. siječnja 2007. godine (dalje: Ugovor o kreditu), temeljem kojeg je tužiteljici odobren i isplaćen kredit u visini iznosa od 16.793,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita za kupnju motornog vozila, kamatna stopa 5,00% godišnje. Navodi da je u odnosu na nepoštenost i nedopuštenost ugovorne odredbe koja se odnosi na kamatnu stopu tuženik je povrijedio kolektivne interese što je utvrđeno odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potvrđenoj odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13. Nadalje navodi da se tijekom trajanja otplate kredita tečaj CHF u odnosu na HRK značajno mijenjao što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta i ukupne obveze tužiteljice. Tužiteljica ističe kako joj kao prosječnom potrošaču prilikom zaključenja ugovora nije moglo biti poznati da će doći do promjene vrijednosti tečaja CHF. Tužiteljica ističe kako je s osnova nepoštene primjene valutne klauzule tuženik bez valjane pravne osnove stekao nepripadnu korist koju je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, osporava tužiteljici status potrošača dok ne dokaže suprotno, ističe prigovor zastare imajući vidu da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Tuženik navodi da su nezakonite i nepravilne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017, jer je ista u suprotnosti odluci Suda Europske unije u predmetu C-81/19 iz koje odluke suda proizlazi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik se pri tome poziva i na članak 2. stavak 1. Direktive Vijeća 93/12/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Navodi da su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, da je tuženik tužiteljici kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više načina. Navodi kako podizanje kredita u bilo kojoj valuti predstavlja rizik, iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba na

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -

može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu i da su tužiteljica i tuženik ugovaranjem valutne klauzule dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Tuženik ističe da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu, a svako osoba pa tako i tužiteljica se već sigurno susretala s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovaralo na temelju tečaja domaće valute u odnosu na bilo koju stranu valutu. Navodi kako sve promjene kamatne stope izvršio je sukladno tada važećim pozitivnim propisima, navodi kako je obavijestio tužiteljicu o svim promjenama kamatne stope tijekom ugovornog odnosa te e postupao sukladno Općim uvjetima promjene kamatnih stopa u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama i da je tužiteljica bila obaviještena o svim parametrima temeljem kojih se mijenjala visina kamatne stope. Tuženik se protivi tijeku zateznih kamata na utuženi iznos jer kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te zahtjeva i naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (list 7-11 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 12-16 spisa), promet po kreditu tužiteljice (list 17-23, list 55-62 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluku Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, odluke Županijskih sudova (list 43-47, list 65-74, list 84-99 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika (list 48-53 spisa), priopćenja HNB-a (list 63-64 spisa), izvode iz edukacijsko materijala (list 75 spisa), odluku Suda EU broj C-81/19 (list 76-81 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o., vještak Darko Prpić, saslušana je tužiteljica kao stranka u postupku.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim te sud nalazi je osnovan prigovor prijeboja.

4. U tijeku postupka tužiteljica osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu. Tuženik ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, ističe prigovor radi prijeboja radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 14,69 EUR (kada je tečaj bio niži od početnog tečaja).

5. Sud je na okolnost sklapanja Ugovora o kreditu saslušao tužiteljicu.

Tužiteljica u svom iskazu navodi da je išla radi kupnje vozila u auto kuću i tada su joj rekli da otiđe u poslovnicu tuženika radi kredita, da su joj ponudili samo kredit u CHF, djelatnica banke je s njom "prošla" ugovorne odredbe, ne sjeća se da bi je upozorila da postoji rizik za ugovaranje kredita u CHF ili da bi joj se tumačile odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i govorilo na temelju čega će se mijenjati kamatna stopa. Navodi da je po struci prodavač, nije zasebno čitala ugovor prije potpisa, bilo joj je dovoljno što je rekla djelatnica banke. Tužiteljica iskazuje da se ne sjeća da bi išla kod javnog bilježnika na ovjeru potpisa. Iskazuje da je kupila vozilo za osobne potrebe. Tužiteljica navodi da je osobno otplaćivala kredit, nije bila nositelj obrta niti osnivač trgovačkog društva.

Iskazu saslušane tužiteljice sud je poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -

6. U tijeku postupka tuženik ostaje kod prigovora zastare. Sud je ocijenio prigovor zastare potraživanja neosnovanim. Naime, zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku o žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. godine (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske), dočim je o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o valutnoj klauzuli kojim je glavnica vezana uz švicarski franak (CHF) odlučio svojom odlukom od 14. lipnja 2018. godine (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske), te se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. te se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Tužiteljica je tužbu podnijela dana 11. lipnja 2019. godine, a zastara potraživanja nastupa s danom 15. lipnja 2019. godine za dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje preplaćeni iznos s osnova jednostrane promjene kamatne stope dočim u odnosu na dio tužbenog zahtjev kojim se zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnova ništetne valutne klauzule zastara nastupa s danom 14. lipnja 2023. godine.

7. Sud je uvidom u promet po kreditu utvrdio da su uplaćeni mjesečni anuiteti kako je ugovoreno, a iz iskaza tužiteljica utvrđeno je da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu radi kupnje vozila za svoje osobne potrebe (čl. 5. Ugovora o kreditu) i da je osobno otplaćivala kredit.

8. U tijeku postupka tuženik ističe kako tužiteljica tijekom ovog postupka nije dokazala da je potrošač. Sud je takve navode ocijenio kao neosnovane. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je tužiteljica sklopila ugovor kao fizička osoba radi kupnje vozila (čl. 5. Ugovora o kreditu, iskaz tužiteljice).

Odredbom članak 3. stavak 1. Zakona o zaštiti ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 89/09, 78/12, 56/13) propisano je da u smislu Zakona izraz "potrošač" znači svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Sud je stajališta da je teret dokaza na tuženiku u odnosu na činjenicu da tužiteljica nema svojstvo potrošača budući je tuženik odobrio kredit i ugovorio namjenu kredita za kupnju vozila, kredit se koristi isplatom na račun prodavatelja Auto Krk d.o.o. (čl. 4. Ugovora o kreditu), pa ukoliko tužiteljica je koristila kredit za neku drugu namjenu ili u poslovne svrhe primjerice za potrebe svog trgovačkog društva ili obrta (a takve činjenice tuženik ne dokazuje u ovom sporu) tada je tuženik imao i mogućnosti raskinuti Ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora i zahtijevati povrat odobrenog kredita jer se isti protivi namjeni odobrenog kredita. Slijedom navedenog sud je ocijenio navode tuženika da tužiteljica nije dokazala da je potrošač kao neosnovane, paušalne i ničim dokazane.

9. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva koji tuženik osporava iz razloga kako ih navodi tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tj. da se u ovoj koketnoj pravnoj stvari ne primjenjuju odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i poslovni broj Pž-6632/17 sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane. Nadalje u odnosu na navode tuženika da se u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuje stajalište viših sudova na koje se poziva tužiteljica u tužbi i tijekom postupka jer da je tužiteljica podnijela tužbu radi stjecanja bez osnove, a ne naknade štete sud je takve navode ocijenio kao neosnovane.

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -

U smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 - koji je bio na snazi u vrijeme kad je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 - koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe - tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Također je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kad obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

Pri tome ovaj sud ističe kako se o svim činjenicama koje u ovoj konkretnoj pravnoj stvari ističe tuženik kao jedna od osam banaka protiv kojeg se vodio kolektivni spor Visoki trgovački sud Republike Hrvatske kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjene su u dokaznom postupku prije donošenja meritornih odluka po pitanju valutne klauzule vezane uz glavnicu u švicarskom franku i pormjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke.

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -26

10. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu kako to navodi tužiteljica u tužbi te nije sporna visine kamatne stope, kao i isplata prema obračunu banke. Nadalje nije sporno da su se kamatne stope mijenjale tijekom utuženog vremenskog razdoblja sukladno Općim uvjetima primjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama a koje sadrže i način određivanja visine promjenjive kamatne stope, u odnosu na kredite u CHF. Između stranaka nije niti sporno da je ugovorena valutna klauzula vezana uz glavnicu u švicarskom franku (CHF) te da se tečaj švicarskog franka u odnosu na tečaj CHF na dan isplate kredita mijenjao u tijeku ugovornog odnosa.

11. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva koji tuženik osporava iz razloga kako ih navodi tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka kako je prethodno navedneo i obrazloženo sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane. Naime ovaj sud primjenjuje u ovoj pravnoj stvari odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ovaj sud vezan je odlukama Vrhovnog suda u kojem su već izražena stajališta o određenom pravnom pitanju. Nadalje tuženik ne predlaže utvrđenje i okolnosti činjenica navedenih u odgovoru na tužbu a koje činjenice nisu raspravljene u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji su se vodili povodom tužbe Udruge Franak. Tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZP-a) nije dostavio dokaz niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđenja da je došlo do promjene tržišnih uvjeta koji bi opravdali promjenu visine kamatne stope, a niti da je upoznao detaljno tužiteljicu prije sklapanja ugovora o elementima tržišnih uvjeta koji bi mogli utjecaji na promjenu visine kamatne stope i da je tužiteljicu u cijelosti informirao o svim rizicima vezanim uz ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF, pa da je tužiteljica tek onda pristala na sklapanje ugovora. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da se odlučila na sklapanje ugovora o kreditu kojim je glavnica vezana uz valutu švicarski franak jer su joj takav kredit ponudili u banci, da je nitko nije upozorio na rizik sklapanja ugovora o kreditu kojim je glavnica vezana uz valutu švicarski franak niti su joj tumačili temeljem kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa, a da joj djelatnica banke niti javni bilježnik nisu pojašnjavali ugovorne odredbe

12. Sud je uvidom u Ugovor o kreditu broj 3208246167 od dana 12. siječnja 2007. godine utvrdio da su tužiteljica i tuženik ugovorili visinu kredita u iznosu od 16.793,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora ), da je ugovorena redovna kamata u visini od 5,00% godišnje, promjenjiva, u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Kreditora, kamata po dospijeću sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koje su promjenjive odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude viša sve u slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine (članak 2. Ugovora), rok otplate kredita 84 mjeseca (članak 3. Ugovora). Ugovorne stranke člankom 4. ugovorile su da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 237,36 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF, a iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora. Nadalje je ugovoreno st.2. članak 4. citiranog Ugovora za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -26

izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor se obvezuje obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.

13. Između stranaka nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci Banke. Tako se u članku 2. Ugovora o kreditu navodi kako se korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku kao kreditoru kamatu po promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,00% godišnje, te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Također je nesporno i da je u čl. 4. Ugovora navedeno kako korisnik kredita pristaje otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu time da anuiteti dospijevaju na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onoga mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu. Nije sporno niti to da je tužiteljica pristala tijekom ugovornog odnosa na primjenu Općih akata sa svim izmjenama i dopunama.

14. Sporno je u ovom predmetu da li su ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u predmetnom Ugovoru o kreditu bile razumljive tužiteljici. Ukoliko iste nisu bile razumljive, to bi dovelo do ništetnosti iste odredbe. Sporno je da li u tom slučaju tužiteljici pripada utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takvih odredbi Ugovora.

15. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. spornog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak otplata mjesečnog anuiteta tuženik osporava navode tužiteljice da ugovaranje valutne klauzule ne proizvodi pravni učinak, ističe kako je u kolektivnom sporu tužitelja Potrošač protiv tuženika u odlukama Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj poslovni broj Pž-6632/17 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 izraženo stajalište kako banke nisu povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula. Navodi da Vrhovni sud Republike Hrvatske je potvrdio institut valutne klauzule navodeći da je isti općeprihvaćen od svih subjekata društva i u svakodnevnoj je primjeni te je potrošačima takva ugovorna odredba bila jako dobro poznata uključujući i sve pravne posljedice koje ona proizvodi. Tužiteljica ističe kako nije niti u jednom trenutku bila informirana u odnosu na rizik valute CHF, a kako bi mogla donijeti razboritu odluku.

16. U ovoj pravnoj stvari sud je imao u vidu pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. U svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/18 Vrhovni sud Republike Hrvatske u cijelosti je prihvatio odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev glede nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu. Time je potvrđeno stajalište da se nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak. Tako se u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske navodi da potrošači nisu bili dovoljno informirani o ekonomskom riziku u odnosu na ugovore o kreditu koji se sklapaju u valuti švicarski franak, da potrošači nisu o postojećem riziku obaviješteni uredno i u razumnoj mjeri da bi mogli razumjeti sporne odredbe. Kako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -26

Rev 2221/18 zauzeto stajalište da je povrijeđeno pravo potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe to je sud ocijenio navode tuženika kao neosnovane.

Ovaj sud je vezan stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako tuženik nije dokazao da bi tužiteljici bile protumačene ugovorne odredbe uz koju je vezana glavnica – švicarski franak to je sud ocijenio kao neosnovane navode tuženika da bi ugovorna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu tužiteljici kao potrošaču bila razumljiva i jasna. Pri tome se ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci prihvatio u cijelosti stajalište Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine a kojom presudom u bitnom je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju - ugovori o kreditu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije toga i prije zaključenja predmetnih ugovora nisu trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa su time povrijedili odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik u tijeku postupka ne navodi niti predlaže provođenje dokaza da bi tužiteljica bila u prilici pregovarati o pojedinačnim ugovornim odredbama, na način da su njegovi djelatnici koji su nudili kredite mogli određene ugovorne odredbe izmijeniti ili o istima pregovarati s tužiteljicom, tuženik samo ističe da su bile jasne i razumljive odredbe ugovora o kreditu koje su predmet ovog spora, te da su o valutnoj klauzuli u CHF potrošači pa tako i tužiteljica mogla se informirati i putem medija.

17. U odnosu na zahtjev tužiteljice kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Vezano za pojam ugovorne kamate valja navesti kako je ugovorna kamata u ugovoru o kreditu naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, dalje: ZOO) ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine.

18. Vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama, bitno je istaknuti i kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13, (predmet koji se je vodio u slučaju "Franak", a u kojem je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa), u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, je "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija da je apsolutno nerazumljiva. Nadalje,

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -26

u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita."

Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto i kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva.

19. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u gore citiranoj odluci jeste da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile su dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

20. Naime, odredba čl. 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12) navodi slijedeće: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan: pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametra iz točke "a" ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -26

nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa."

Nadalje, čl. 11.a.. st. 5 Zakona o potrošačkom kreditiranju ističe slijedeće: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli:– referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili – NRS ili – prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili – prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa….Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni, ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11.b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11.b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim, ne smiju se zaračunati korisniku kredita."

21. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

22. Na temelju svega gore navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan i u ovom predmetu, sud smatra kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 1., članku 2. i čl. 6. vezana uz valutnu klauzulu u CHF Ugovora o kreditu sklopljenim između Zagrebačke banke d.d., tuženika u ovoj pravnoj stvari, i tužiteljice ĐD, iz [adresa], te da je samim time ista odredba odnosno dio odredbe i nepošten, te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

Polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule vezane uz glavnicu u valuti CHF i promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -26

23. Sud je proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o., Zagreb, vještak Darko Prpić na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva. Vještak Darko Prpić u nalazu i mišljenju od 28. svibnja 2024. godine (list 127-137 spisa) navodi da je mišljenja da:

- ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 995,12 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 5.589,92 kn, odnosno po fiksnom tečaju eur (1 eur = 7,53450 HRK) iznosi 741,91 EUR,

- ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 16.905,84 kn, odnosno po fiksnom tečaju eur (1 eur = 7,53450 HRK) iznosi 2.243,78 EUR, za anuitete koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos,

- ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -439,19 kn, odnosno po fiksnom tečaju eur (1 eur = 7,53450 HRK) iznosi -58,30 EUR, za anuitete koje je nalazom utvrđen manje plaćen iznos.

Nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik ne osporava nalaz i mišljenje vještaka i to samom matematičkom izračunu vještaka. Ostaje kod istaknutog prigovora prijeboja (podnesak tuženika od 11. lipnja 2024. godine). Tužiteljica ne osporava tražbinu tuženika.

24. Sud je odlučivao o prigovoru prijeboja. Tuženik stavlja u prijeboj svoju tražbinu i to za manje plaćene iznose tzv. negativna razlika. Tužiteljica se ne protivi istaknutom prigovoru prijeboja. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita u iznosu od 58,30 EUR (točka 3. Zaključka, stranica 10-11 Nalaza i mišljenja vještaka - list 136-137 spisa), Sud je odlučujući o prigovoru prijeboja imao u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u presudi poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine u kojem se navodi "...da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu..."

Kako se tužiteljica ne protivi prigovoru prijeboja niti osporava tražbinu tuženika koju stavlja u prijeboj to je sud odlučio kao pod točkom IV. izreke presude.

Sud je iznose s tzv. negativne razlike priznao tuženiku tako da je umanjio prvi dosjeli iznos tražbine tužiteljice (točka III. izreke presude) sve do iznosa od 58,30 EUR koliko

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -26

iznosi tražbina tuženika. Slijedom navedenog sud je prebio tražbinu tuženika s iznosima koje potražuje tužiteljica i to za prvi dosjeli iznos od 0,24 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 09.04.2008.g. te je umanjena tražbina tužiteljice za iznose od 0,64 EUR; iznos od 8,09 EUR; iznos od 3,39 EUR; iznos od 10,00 EUR; iznos od 11,76 EUR; iznos od 12,91 EUR; iznos od 10,15 EUR; iznos od 9,25 EUR sa zateznom kamatom od 11.05.2009.g. je umanjen za iznos od 1,12 EUR kao posljednji iznos te je dosuđen iznos u visini od 8,13 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 11.05.2009. godine do isplate. Time je tužitelju dosuđen iznos u visini od 2.185,48 EUR kao pod točkom III. izreke presude.

Time je sud izvršio prijeboj tražbine tuženika za iznos od 58,30 EUR.

25. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva povrat preplaćenih iznosa s osnova ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi kojim je ugovorena kamatna stopa jednostranom odlukom banke i valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak iz svih gore navedenih razloga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se zahtijeva da joj tuženik na ime razlike isplati iznos od 741,91 EUR s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope i iznos u visini od 2.185,48 EUR s osnova valutne klauzule te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. i III. izreke presude.

Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.) i čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).

26. Tuženik osporava tijek zateznih kamata. Tuženik drži da ga se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem, pa čak i da treba vratiti navodno stečeno bez osnove tužitelju (a to tuženik osporava), vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije nego od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu.

Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane budući se takvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjenjuje samo u slučajevima kada je ugovorna strana bila savjesna. Tuženik kao nesavjesna ugovorna strana (a suprotno ne dokazuje tj. savjesnost) u obvezi je platiti zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta. Tužiteljica ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 povodom kolektivne tužbe udruge Franak proizlazi utvrđenje drugostupanjskog suda: „ – da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače; - da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, odnosno …banka i za ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke te; - da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita“ koje utvrđenje je Vrhovni sud prihvatio. Iz navedenoga ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -26

strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti, a svejedno je primao tužiteljičine isplate prema ništetnim odredbama. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužiteljici i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka svakog pojedinog preplaćenog iznosa sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

27. Tuženik je dostavio podnesak dana 12.11.2024. godine putem e-komunikacije tj. nakon zaključenja glavne rasprave. Sud nije ocjenjivao navode tuženika budući tuženik na ročištu za glavnu raspravu ne zahtjeva rok za očitovanje na podnesak tužiteljice od 03.11.2024. godine (podnesak tuženiku dostavljen dana 11.11.2024. godine).

Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva povišenjem kao u izreci ovog rješenja. Naime tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev za iznos od 59,16 EUR (promjenjiva kamatna stopa).

Prema stajalištu ovog suda u ovoj konkretnoj pravnoj stvari nedopuštanjem objektivne preinake tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva tužiteljici se nameće ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., 14/02 i 1/06; dalje Konvencija). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno je ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, odnosno dolazi li do povrede prava na pristup sudu. Tako u situaciji kada tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za povrat preplaćenih iznosa, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu, već je u pravilu potrebno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu preplaćenih iznosa koju visinu tuženik osporava, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP- a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a objektivna preinaka tužbenog zahtjeva za isplatom odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka.

Sud pri tome ističe kako i Ustavni sud u svojoj odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. navodi da ograničenja ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud" (v., na primjer, odluku Ustavnog suda broj: U-III-215/2016 od 19. prosinca 2017.). Nadalje Ustavni sud navodi "… ograničenje neće biti spojivo s pravom na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (usporedi, na primjer, predmet ESLJP-a Stanev protiv Bugarske [Vv], br. 36760/06, § 230, presuda od 17. siječnja

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -26 2012.)…" Pri tome je sud imao u vidu i odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Đ protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 14692/18) od 20. veljače 2024. u kojem je zauzeto istovjetno stajalište o pravu pristupa sudu.

28. Temeljem čl. 154 st. 2. ZPP-a tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku. Tužiteljici pripada naknada parničnog troška i to na naknadu sastava tužbe od 11.06.2019.g. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: OT), sastav podneska od 24.06.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištu dana 03.03.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podneska od 09.03.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištu dana 22.04.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podneska od 04.11.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.t.1. OT-a), pristup na ročište dana 11.11.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), ukupno 1.400,00 EUR, priznat je trošak vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, ukupno 1.650,00 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak predvještačenje u iznosu od 79,63 EUR budući da u ovoj pravnoj stvari nije provedeno predvještačenje. Sud nije priznao tužiteljici trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer je tužiteljica oslobođena plaćanja pristojbe sukladno čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23).

Sud je dosudio zateznu kamatu na dosuđeni trošak sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP- a.

Sud je odbio zahtjev tuženika da tužiteljica snosi trošak pristupa na ročište 03.ožujka 2023. godine jer je isto održano te je tužiteljica iznijela dokazne prijedloge dočim je tuženik ostao kod prijedloga da se odbaci tužba jer da nije uređen tužbeni zahtjev prema dokumentaciji koju je dostavio tijekom postupka.

Sud nije odlučivao o troškovima postupka tuženika u odnosu na uspjeh tuženika u parnici (prigovor prijeboja) jer tuženik je uspio u razmjerno neznatnom dijelu (čl. 154. stavak 5. ZPP-a).

U Zagrebu, 23. prosinca 2024. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P -

1 4 0

/

2 0 2

2 -26

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku